Knjiga o Jobu

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Knjiga o Jobu





Prva Jobova kušnja[uredi]

  • 1 1 Bijaše u zemlji Us[1] jedan čovjek imenom Job. On bijaše, taj čovjek,
pošten i pravičan, bojaše se Boga i uklanjaše
od zla.
  • 2 Sedam sinova i tri kćeri njemu bijahu rođene.
  • 3 On posjedovaše 7.000 ovaca, 3.000 deva, 500 pari goveda,
500 magarica i brojnu
služinčad. Taj čovjek bijaše najveći od svih sinova Orijenta[2].
  • 4 A sinovi njegovi iđaše se po redu gostiti jedni kod drugih
i pozivahu oni svoje tri sestre jesti i piti.
  • 5 Kad bi jedan od krugova tih gozbi bio završen, Job bi ih dovodio za *očišćenje. Ustavši zorom, on bi ponudio jedan holokaust[3] za svakoga od njih, jer
sebi on govoriše: »Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli Boga u *srcu svom!«

Tako činiše Job, svaki put!

  • 6 Dođe dan kad Sinovi Božji nađoše se na prijemu kod Gospoda. Među njima, također, dođe i Protivnik[4]: .
  • 7 GOSPOD reče Protivniku: "Otkuda ti dolaziš?" -

»Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati stvari ondje.", odgovori on, i bazanja njome.« 

  • 8 A GOSPOD ga upita: »Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu

ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i uklanja od zla.« Ali, Protivnik uzvrati Gospodu: "Nema li razloga da se Job boji Boga? 10 Nisi li ti njega zaštitio jednom zabranom, njega, kuću njegovu i sve što posjeduje? Ti si blagoslovio poduzeća njegova, i njegiova stada vrve zavičajem.

  • 11 Ali ispruži svoju ruku i dirni ono što on posjeduje. Ja se kladim da će u lice tebe prokleti.
  • 12 Tad GOSPOD reče Protivniku: "Nek' bude! Sva dobra njegova u vlasti su tvojoj. Izbjegni samo nanijeti ruku na njega.." I Protivnik se povuče iz nazočnosti GOSPODOVE.
  • 13 Dođe dan kad njegovi sinovi i njegove kćeri bijahu na jelu i piću kod svojeg najstarijeg brata.
  • 14 Jedan glasonoša dođe k Jobu i reče: » Goveda bijahu na oranju, a magarice pasoše pokraj njih.
  • 15 Jedna postrojba
Sabejaca[5] ih ote i sasiječe tvoje
sluge. Samo sam im ja izmako da bih ti javio.«
  • 16 On još govoriše kad drugi iskrsnu koji reče: » Jedna vatra Božja je
pala s neba, pržeći ovce i sluge. Ona ih je proždrla, a samo sam j izmakao da bih ti ovo javio.«

17 On još govriše kad

jedan drugi izbi koji reče:

» Kaldejci su načinili tri bande koje su se bacile na deve i koje su ih otele isjekavši tvoje

sluge. Samo sam im ja izmakao za ovo tebi javiti.«
  • 18 On još govoriše kad jedan drugi iskrsnu koji
je rekao: » Tvoji sinovi i tvoje kćeri upravo su jeli i pili vino kod svog najstarije brata
  • 19 kad veliki vjetar došao sa
zapada preko pustinje udario sve četiri ugla kuće. Ona je pala na mlade ljude. Oni su mrtvi.

Samo sam ja umakao da bih

ovo tebi javio.«
  • 20 Tada Job se diže. *On razdera svoj ogrtač i obrija glavu. Po tome on se baci na zemlju, pokloni se
  • 21 i reče:
» Gol izišao iz trbuha moje majke,
gol ću se onamo vratiti[6].
GOSPOD dao, GOSPOD uzeo:
Nek' ime GOSPODOVO bude
blagoslovljeno!«
  • 22 U svemu tome, Job ne zgriješi. On ne predbaci ništa nedostojno Bogu.

Drugo iskušenje Jobovo[uredi]

  • 2 1 dođe dan kad se sinovi Božji nađoše na prijemu Gospodovom. Protivnik dođe također među njima na prijem
GOSPODOV.
  • 2 GOSPOD reče Protivniku: » Otkud dolaziš ti?«  » Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati
ondje stvari.«
  • 3 A GOSPOD ga upita:  » Jesi li zamijetio mog slugu
Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i čuva se zla. On ustrajava
u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.«
  • 4 Ali Protivnik uzvrati GOSPODU : »Koža za
kožu![7] Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život.
  • 5 Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso
njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! «
  • 6 Tad GOSPOD reče Protivniku: » Nek' bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. «
  • 7 I Protivnik napuštajući nazočnost GOSPODOVU, udari Joba, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom
*leprom[8].
  • 8 Tad Job uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište[9].
  • 9 Njegova mu žena reče: » Hoćeš li ti ustrajati u
svom poštenju? Prokuni
Boga, i umri!«
  • 10 On njoj reče: »Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Boga. A, nesreća,
zašto nju također ne bismo prihvatili? « U svemu tome, Job ne zgriješi
nikako usnama svojim.

Tri Jobova prijatelja dolaze ga tješiti[uredi]

  • 11 Tri Jobova prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja.

Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama[10]. Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga.

  • 12 Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave.
  • 13 Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tijekom sedam dana i sedam noći.

Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol.

  • 3 1 Najzad, Job otvori usta i prokle svoj dan[11].

Dijalog između Joba i njegovih prijatelja[uredi]

Job žali što se rodio[uredi]

  • 2 Job uze riječ i reče:
  • 3 Nek' nestane dan kad bijah rođen
i noć kad rekoše : » Jedan je
čovjek bio začet! «
  • 4 Taj dan, nek' tminama postane,
nek' odozgo, Bog ga ne pozove,
nek' ne zasvijetli nad njim nikakva
svjetlost;
  • 5 nek' ga zatraže natrag tmina
i sjena smrti,
nek' nad njim bude jedan oblak,
nek' užasavaju pomračenja!
  • 6 Te noći, nek' se tama nje dočepa,
nek' se ne pridruži krugu dana
godine,
nek' ne uđe u zbroj mjeseca!
  • 7 Da, ta noć , nek' bude neplodna,
nek' nikakav krik radosti ne prodre
njom;
  • 8 nek' ju prokunu proklinjači dana,
oni koji se spremaju probuditi
Neiskrenog[12];
  • 9 nek' se pomrače zvijezde od njenog
svitanja,
nek' se nada svjetlosti a ništa!
Nek' ne vidi zjenica[13] zore!
  • 10 Jer, ona nije zatvorila vrata
trbuha gdje ja bijah,
što nije uklonila muku
mojim očima.
  • 11 Zašto nisam umro u utrobi?
Jedva izišao iz trbuha ne bijah
izdahnuo.
  • 12 Zašto dakle dva koljena su me prihvatila,
zašto imadoh dvije dojke za sisati.
  • 13 Unaprijed, ležeći, bio bih u miru,
usnuo, ja bih tada uživao odmor,
  • 14 s kraljevima i savjetnicima
zemaljskim,
onima koji za sebe nanovo grade iz
ruševina,
  • 15 ili bih bio s prinčevima koji čuvaju
zlato,
onima koji pretrpavaju srebrom
svoje nastambe,
  • 16 ili kao nedonošče iščeznuo
ja ne bih ni postojao,
kao djeca koja ne ugledaše svjetla.
  • 17 Ondje, opaki su prestali njih
ondje, nalaze spokoj iscrpljene
  • 18 Zatvorenici, svi su zadovoljni,
oni ne čuju glas stražara.
  • 19 Mali i veliki, ondje, to je jedno,
i rob je slobodan od svog
  • 20 Zašto dati[14] svjetlosti onome tko se
muči,
i život gnojavomeđ
  • 21 Oni su u očekivanju smrti, a ona ne
oni kopaju u potrazi za njom više
no za blagom.
  • 22 Oni bi bili poneseni radošću,
oni bi bili u veselju da su našli
  • 23 Zašto taj dar života[15] čovjeku čija
se cesta ukrade?
I to je on kojeg Bog štitiše jednom
  • 24 Za kruh ja imah samo svoje jecaje,
oni se razuzdaše kao voda, moji
urlici.
  • 25 Užas koji me proganjaše, taj me i
dohvatio,
a ono od čega strijepih to mi se i
  • 26 Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni
odmora.
To je patnja što meni dolazi.

Bog je dostojan povjerenja[uredi]

  • 4 1 Tad Elifaz iz Temana uze
  • 2 Stavi se jednom na kušnju, pog-
ni se!
Ali tko može proturječiti svojim
riječima?
  • 3 Ti si se učinio odgojiteljem
znao si vratiti snagu u ruke
  • 4 Tvoje su riječi uspravljale one
koji padaše s nogu,
ti si učvrščivao koljena koja
su se povijala.
  • 5 Nek' se to sad tebi dogodi,
ti si taj koji se povija.
Evo te bolesnog, to je
ludilo.
  • 6 Tvoja pobožnost ne bijaše li samo
u tvom blagostanju,
tvoja ufanja jesu li tvorila tvoje
dobro ponašanje.
  • 7 Podsjeti se: koji je nedužni ikad
gdje se vidjelo pravedne ljude
  • 8 Ja sam dobro vidio: orači kaljuga
i sijači bijede njih iste žanju.
  • 9 Pod disanjem Božjim oni
u dahu njegovih nosnica oni su
uništeni.
  • 10 Rikanje lava, rika tigra;
zubi labvića zagrizaju u prazno.
  • 11 Gepard propada zbog neimanja
plijena,
mladi lavlji se raštrkuju.
  • 12 Jedna riječ, kradomice, dođe
k meni,
moje uho joj je uhvatilo
mrmorenje.
  • 13 Kad se raziđoše noćne
prikaze,
kad jedna obamrlost zgazi
ljude,
  • 14 jedna me drhtavica strašna
i zazveča svim mojim kostima:
  • 15 jedan dah prođe mojim licem,
naježi se dlaka na mojem tijelu.
  • 16 On stajaše uspravno, ja ga ne
Spektar ostade pred mojim
očima.
Tišina, po tome ja začuh jedan
glas:
  • 17 »Smrtniče da li bi ti mogao biti
pravedniji i od Boga,
čovjek bi li bio *čistiji no njegov
tvorač
  • 18 Gledaj: njegove sluge, on njima ne
vjeruje,
u svojim *anđelima on čak nađe
  • 19 A stanovnici kuća od ilovače,
oni koji se stropoštavaju u prašinu!
Njih se zgazi kao gamad.
  • 20 Od jutra do večeri oni bit će
mrvljeni.
A da se i ne pazi,
oni će biti uništeni za uvijek.
  • 21 Konopi njihovih šatora nisu li već
Oni će umrijeti, zbog neimanja
  • 5 1 Pozovi dakle! Postoji li
Kojem od *svetaca ti ćeš se
obratitiđ
  • 2 Da, slaboumnik, njega šuga udavi,
a naivnog, ljubomora ubije.
  • 3 Ja sam dobro vidio, slaboumnik,
koji pušta svoje korijene,
ali ja sam iznenada prokleo
njegovo boravište:
  • 4 » Nek' njegovi sinovi izmaknu
nek' budu zgaženi u sudnici,
a da nitko ne pritekne,
  • 5 a on, ono što je požnjeo,
nek' se izgladnjeli time nahrane,
nek' se toga dočepaju usprkos
živici od trnja
i nek' ižednjeli progutaju
njegovu očevinu!«
  • 6 Jer kaljuga ne izlazi iz zemlje,
a ni bijeda ne klija iz tla.
  • 7 Da, to je za bijedu čovjek
rođen,
on zaiskri[16] da bi minuo.
  • 8 Glede mene, ja ću se
obraćati Bogu,

Bog je taj kome ću ja izložiti[uredi]

svoj predmet.
  • 9 Radnik neustanovljivih
veličina,
čija čuda iscrpljuju
brojeve,
  • 10 on je taj koji izlijeva kišu na
lice zemlje,
koji daje oblijevati lice
poljima,
  • 11 za staviti na vrh one koji leže
dolje
i da bi se rastuženi uspravili,
spašeni.
  • 12 On je taj koji pokvari najprljavije
spletke.
Za njihove ruke nikakvog uspjeha.
  • 13 On je taj koji mudre hvata u
zamku njihove lukavosti
i koji nadmašuje nacrte podvala?
  • 14 U pol dana oni se spotiču o
tmine,
u podne oni tapkaju kao u
noći.
  • 15 Ali, on je od njihovog mača spasio,
od njihove gubice,
on njihovih moćnih kandži,
siromaha.
  • 16 On imade za nejakog jednu
nadu,
a besramlje se nađe ušutkano.
  • 17 Gledaj: Sretan čovjek kojeg Bog
ukori!
Ne prezri dakle ukor Moćnog.
  • 18 To je on koji, dajući patiti,
on daje rukama, lomeći ih,
ozdraviti.
  • 19 Iz sedam nevolja, on će te izvući,
a u sedmoj, zlo te neće dosegnuti
više.
  • 20 Za vrijeme gladi, on te iskupi
smrti
i u jeku boja vlasti mača.
  • 21 Od korbača jezika[17], ti ćeš biti
u zaklonu;
ništa za strahovati od jedne
dolazeće nevolje.
  • 22 Nevolja, nestašica, ti ćeš se tome
ni od divljih zvijeri, nemaj straha!
  • 23 Jer, ti imaš jedan savez s
kamenjem poljskim,
i pomirili su te sa životinjama
  • 24 Ti ćeš otkriti mir u šator u svom;
pazeći svoju ispašu, ti joj nikakva
manjka naći nećeš;
  • 25 Otkrit ćeš kako je tvoje potomstvo
brojno
i kako tvoji izdanci su kao zelenilo
na zemlji.
  • 26 Ti ćeš ući u grob u punoj snazi,
kao što se uspravlja jedan snop
u svoje vrijeme.
  • 27 Vidi, to, mi smo proučili
temeljito: tome je tako,
slušaj i izvuci svoju korist.

Bog bi učinio bolje da me ubije[uredi]

  • 6 1 Tad Job uze riječ i reče:
  • 2 Kad bi se uspjelo izvagati moj
kad bi se pokupila moja nevolja na
jednu vagu!
  • 3 Ali, već prevaguju nad pijeskom
iz mora.
To je zašto se moje riječi guše.
  • 4 Jer strijele Moćnoga su u meni,
i moj dah joj udiše otrov.
Užasi Božji redaju se protiv
mene.
  • 5 Divlji magarac stavi li se njakati
pokraj travnjaka,
govedo mukati pokraj svoje
piće?
  • 6 Ono što je bljutavo jede li se
bez soli
i ima li ukus sline od tuška[18] ?
  • 7 Moje ih ždrijelo povraća,
to su ogavne živežnice.
  • 8 Tko će učiniti da se moja molba
ispuni,
da mi Bog da ono čemu se nadam?
  • 9 Nek' se Bog udostoji zdrobiti me,
nek oslobodi svoju ruku i skrši me[19]!
  • 10 Ja bih barem imao jednu okrjepu,
jednu provalu radosti u neumoljivom
mučenju:
ja ne bih stavio u zaborav ni jedan
od zakona *Sveca.
  • 11 Koja je moja snaga da se
nadam?
Kakav li je kraj moj za ustrajati
živjeti?
  • 12 Moja snaga da li je snaga
stijene,
moje tijelo da li je od bronce?
  • 13 Hoće li biti dakle ništavilo, ta
pomoć što ju čekam?
Svaki izvor da li mi je
izmakao?
  • 14 Oboreni čovjek ima li pravo na
inače, on će napustiti strah od
Moćnoga.
  • 15 Moja braća su izdala kao jedan
potok,
kao korito potoka koji
poniru.
  • 16 Otapanje leda njih je
napuhnulo
kad iznad njih otapahu se
snjegovi.
  • 17 U sezoni suše oni sahnu;
u vrelini ljeta oni se gase
na mjestu.
  • 18 Karavane se okreću sa svog
pravca,
one se uspinju prema pustinjama
i zagube se.
  • 19 Karavane iz Tema im
prikivahu oči;
konvoji iz Šabe uzdali su
se u njih.
  • 20 Stidimo se da smo imali
pouzdanja:
kad se dogodi, onda smo
zbunjeni.
  • 21 Tako dakle, postojite li vi?
Ne!
Pri pogledu na na užas, vas
je spopao strah.
  • 22 Jesam li vam ikad rekao:
» Načinite mi jedan poklon!
Svojim imanjem budite
izdašni u moju korist
  • 23 za osloboditi me ruke
jednog neprijatelja,
otkupiti me iz ruke silnika? «
  • 24 Objasnite mi, i ja ću ušutjeti.
U čemu sam pogriješio?
Pokažite mi
to!
  • 25 Riječi pravde da li bi bile
ranjavajuće?
Uostalom, jedna kritika dolazeći od
vas, što bi kritizirala?
  • 26 Da li bi to bile riječi koje vi kanite
kritizirati?
Riječi obeznađenog upućene
vjetru.
  • 27 Vi biste išli sve do ždrijebanja
jednog siročeta,
staviti na prodaju svojeg prijatelja.
  • 28 Eh dobro! udostojite se pogledati
me: da li bih vam lagao u lice?

29 Vratite se dakle! nema himbe!

Još jedanput, vratite se! moja je

30 Ima li himbe na jeziku mom?

Moje nepce ne znade li razlikovati
nevolju?
  • 7 1 Nije li ovo vrijeme jedne tlake
i kao dani sezonca koji provodi
dane svoje?
  • 2 Kao što jedan rob uzdiše
u sjeni,
i kao što jedan sezonac očekuje
svoju isplatu,
  • 3 tako su mjeseci ništavila na mom
dijelu
i dodijeljene su mi noći
satiruće:
  • 4 Jedva legao ja sam sebi kažem:
»Kad ću se dignuti?«
Večer ne svršava,
i ja se opijam ludilom sve do
zore.
  • 5 Moje se tijelo ogrnulo crvima
i korom zemljanom,
moja koža se raspucava i gnoji.
  • 6 Moji su dani projurili, brže no
lađa,
oni su prekinuti, na kraju konca[20].
  • 7 Podsjeti se da moj život nije no
jedan dah,
i da moje oko neće više vidjeti
sreće.
  • 8 Neće me više uočavati, oko
koje me gledaše.
Tvoje oči bit će na meni, a ja
ću prestati biti.
  • 9 Jedan oblak se rasipa i odlazi:
evo ga kako silazi pod zemlju
da se više ne uspne!
  • 10 On se neće više vratiti u svoju
kuću,
njegovo ga ognjište neće više
prepoznati.
  • 11 Dakle, ja neću više zauzdavati
usta svojih;
daha zadihanog, ja ću govoriti;
  • 12 Jesam li ja Ocean ili Čudovište[21]
morsko
da postavljas ? jednu stražu protiv
mene?
  • 13 Kad ja kažem: » Moj krevet će me
olakšati,
moj će ležaj stišati moju
žalbu, «
  • 14 tada, ti me mučiš snovima,
i prikazama ti me zastrašuješ.
  • 15 Vješanje me zavodi.
Smrt radije no moj kostur!
  • 16 Ja se sprdam! ja neću uvijek
živjeti.
Pusti me, jer moji dani se
  • 17 Što je jedan smrtnik da se od njega
pravi jedan tako velik slučaj,
za uprti u njega toliku pažnju
  • 18 do točke da ga se provjerava svako
jutro,
da ga se ispituje svaki čaš
  • 19 Kad ćeš me prestati vrebati?
Hoćeš li pustiti da gutam svoju
  • 20 Jesam li ja zgriješio? Što to tebi
uhodo čovjekova?
Zašto si me uzeo za cilj?
U čemu sam te zadužio[22]?
  • 21 Ne možeš li podnijeti moju
pobunu,
pustiti proći moj grijeh?
Jer, evo me već ležećeg u
prašini.
Ti ćeš me tražiti pipkajući:
ja ću već prestati biti.

Bog je potpuno pravedan[uredi]

  • 8 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
  • 2 Hoćeš li ti uvijek jednako ponavljati
riječima koje ispuhuju oluju?
  • 3 Bog da li iskrivljuje pravo?
Moćni iskrivljuje li pravdu?
  • 4 Ako su tvoji sinovi griješili protiv
njega, on ih je izručio moći
njihovog zločina.
  • 5 Ako li ti tražiš Boga,
ako li ti preklinješ Moćnoga,
  • 6 ako si ti častan i prav,
on će bdjeti nad tobom
i preporoditi te u tvojoj pravednosti.
  • 7 A tvoji počeci imat će malo toga
pokraj tvoje blistave budućnosti.
  • 8 Ispitaj dakle, pokoljenja
nekadašnja,
budi obazriv s iskustvom njihovih
predaka.
  • 9 Mi smo tek od jučer,
mi ne znamo ništa,
jer naši su dani samo jedna sjena
na zemlji.
  • 10 Ali oni će te poučiti i
govorit će ti,
i iz svojih sjećanja izvući
će ove misli:
  • 11 » Rogoz raste li izvan
močvare,
trska može li rasti bez
vode?

12 Još u cvatu, i da ju se ne bere,

prije svake trave ona se
sasuši. «
  • 13 Takav je udes onih koji
zaboravljaju Boga;
nada će bezbožnika propasti,
  • 14 njegovo će samopouzdanje biti
jer njegovo osiguranje je samo
paukova mreža.
  • 15 Osloni li se na svoju kuću, on se
poljulja.
ako ju čvrsto uhvati, ona ne
odoli.
  • 16 Evo ga punog soka pod suncem,
iznad vrta on širi svoje grane.
  • 17 Njegovo se korijenje isprepliće u
šljunku,
on istražuje udubine u stijenama.
  • 18 Ali, ako se iščupa iz svog
ova to zaniječe: » Ja te nikad nisam
vidjela!«
  • 19 Vidi, to su tamo radosti njegovog
udesa,
i iz te prašine jedan drugi će niknuti.
  • 20 Vidi, Bog ne prezire poštenog
niti potpomaže zlodjelnike.
  • 21 On će ispuniti tvoja usta smijehom
i tvoje usne pokličima.
  • 22 Tvoji će neprijatelji biti pokriveni
sramom,
a šatora opakih neće ni biti više.

Bog odbija raspravljati sa mnom[uredi]

  • 9 1 Tad Job uze riječ i reče:
  • 2 Sigurno, ja znam da je tome tako.
Kako će čovjek biti pravedan protiv
Boga?
  • 3 Ako li se hoće žaliti protiv njega,
na tisuću riječi on ne uzvraća ni
jednu jedinu.
  • 4 Bogat u mudrosti ili isklesan u
tko ga je vrijeđao i ostao
  • 5 On koji premješta planine
u njihovom neznanju,
koji ih stropoštava u svom gnjevu,
  • 6 on potresa zemlju iz njenog ležišta,
i njeni stubovi se njišu.
  • 7 Na njegovu zapovijed sunce se ne
diže,
on stavlja zvijezde pod pečate.
  • 8 Sebi samom on rasteže nebesa
i gnječi uzburkano valovlje na
  • 9 On načini Medvjeda i Oriona,
i Vlašiće i Južni Križ[23].
  • 10 On načini neistražive veličine,
njegova čuda iscrpljuju brojeve.
  • 11 On prođe blizu mene, a ja ga i ne
vidim;
on ode, a ja neshvatim ništa.
  • 12 Ako li spusti ruku na što, tko će
ga odvratiti,
tko će mu reći: što to radiš ti?
  • 13 Bog ne obuzdava gnjeva svoga,
pod njim su prostrti saveznici
Tifona[24].
  • 14 Hoću li dakle ja biti taj koji će
uzvratiti?
opskrbiti se riječima protiv
njega?
  • 15 Da sam čak i prav, čemu bih
uzvraćao,
ne vjerujem da bi slušao moj glas.
To je moj tužitelj koji me navodi
moliti.
  • 16 Čak i da pozovem, i da mi on
odgovori,
ne vjerujem da bi slušao
moj glas.
  • 17 On koji me u uraganu zgnječi
i umnoži bez razloga moje
rane,
  • 18 on me ne pušta povratiti dah
već me ispunjava gorčinom.
  • 19 Uteći se sili? On je sama
sila.
Pozvati se na pravo? Tko će mi ga
dodijeliti?
  • 20 Napravim li se pravednim, moja bi
nedužnog, ona bi me dokazala
izopačenog.
  • 21 Jesam li ja nedužan? ja to sam ne
Živjeti mi se gadi.
  • 22 Sve je to jedno, dobro sam to rekao:
nedužnog kao i zlikovca, on ga
uništava,
  • 23 kad jedna nevolja baci nenadano
smrt,
užasu poštenih ljudi on se ruga.
  • 24 Jednu zemlju je li izručio
zlikovcima, on pokriva lice svojih
sudaca;
ako to nije on, tko je dakle?
  • 25 Moji dani jure trkom trkača,
oni su istekli ne vidjevši
sreću.
  • 26 S barkama od rogozine, oni su
zbrisali,
kao što se jedan orao obrušava
na svoj plijen.
  • 27 Da sam si rekao: Zaboravi svoju
  • 28 ja se užasavam svih svojih nemira;
ja to znam: ti me nećeš odriješiti.
  • 29 Potrebno je da biti krivcem!
Zašto me nizašto umarati?
  • 30 Da se ja operem u vodi od snijega,
da ja očistim svoje ruke sodom,
  • 31 tada, u kal ti ćeš me uroniti,
i moju mi odjeću ispovraćati.
  • 32 To je što on nije čovjek,
kao što sam ja, zašto ja njemu
i da se zajedno usporedimo u
  • 33 Da postoji među nama jedan sudac
za staviti ruku na nas obojicu,
  • 34 on bi s mene odstranio bič Božji,
i njegov me užas ne bi užasavao
  • 35 Ja bih govorio bez strahovanja.
Pošto to nije, ja sam sam sa sobom.
  • 10 1 Život mi se gadi,
ja neću zadržavati više svoje žalbe;
oporim srcem ja ću govoriti.
  • 2 Ja ću reći Bogu: Ne prikazuj me
daj mi spoznati svoje pritužbe
protiv mene.
  • 3 Ugađaš li ti sebi tereteći mene,
prezirući trud svojih ruku[25]
i podupirući spletke opakih?
  • 4 Hoćeš li ti imati oči tjelesne, hoće
li to biti vid ljudski što ti vidiš?
  • 5 Je li trajanje jednog smrtnika kao
ono tvoje
i tvoje godine jesu li one čovjekove?
  • 6 pa da ti istražuješ moj zločin
i da istražuješ moj grijeh,
  • 7 iako znaš da ja nisam
krivac
i da me nitko neće istrgnuti
iz ruke tvoje?
  • 8 Tvoje ruke, one me bijahu
obujmile;
zajedno, one me bijahu oblikovale
sa svih strana, a ti si me uništio.
  • 9 Podsjeti se: ti si me oblikovao
kao jednu ilovaču,
i to je u prašinu kamo me odvodiš.
  • 10 Nisi li me ti izlio kao od mlijeka,
po tome me iscijedio kao
sir?
  • 11 Kožom i mesom si me ogrnuo,
od kostiju i živčevlja ti si me
istkao.
  • 12 Život i polet ti si mi podario,
a tvoja skrb mi je pribavila
dah moj.
  • 13 A evo što si ti krio u svom srcu,
to je to, ja to znam, to si ti
smišljao:
  • 14 Ako sam ja griješio, optužiti me
za čin
i ne propustiti mi nikakvu
grješku.
  • 15 Jesam li kriv nesreća na mene!
Jesam li pravedan ja ne podižem
glave,
prepun srama, pijan od svoje
bijede.
  • 16 Ako se ja podignem, kao kakvog
tigra ti me loviš.
I ti mi ponavljaš protiv mene
svoje podvige,
  • 17 ti obnavljaš svoje navale
protiv mene,
ti udvostručuješ srdžbu prema
meni,
vojske se izmjenjuju protiv mene.
  • 18 Zašto si me dakle izveo iz
trbuha? Ja bih izdahnuo. Ni jedno me oko ne
bi vidjelo.
  • 19 Ja bih bio kao da nisam ni bio,
od utrobe do groba bi me prenijeli.
  • 20 Jesu li tako brojni moji dani? Nek'
prestanu, nek' me ostave,
da se zabavim malo,
  • 21 prije no što nepovratno odem
u zemlju tmine i sjene smrti,
  • 22 u zemlju gdje zora je crna noć,
gdje sjena smrti pokriva nered,
i svjetlost je tu noć tamna.

Bog je savršen i nepojmljiv[uredi]

  • 11 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
i reče:
  • 2 Jedan takav izljev riječi hoće li
ostati bez odgovora?
Hoće li govorljiv čovjek imati
pravo?
  • 3 Tvoja razmetanja ostavljaju ljude
razjapljenih usta,
ti se rugaš, a da se i ne postidiš.
  • 4 I usudio si se reći: » Moja znanost
je besprijekorna,
i ja sam *čist u tvojim očima!«
  • 5 Ah! kad bi Bog samo pritekao,
kad bi otvorio usne za govoriti
tebi,
  • 6 kad bi te poučio tajnama
mudrosti
jer oni smućuju razumijevanje
tad bi ti znao da je Bog zaboravio
jedan dio tvojih zločina.
  • 7 Kaniš li ti ispitati dubinu
Božju,
ispitati savršenost Moćnoga?
  • 8 Ona je visoka kao nebesa
- što ti možeš učiniti tu?
Izdubljenija nego pakao[26]
što bi ti tu mogao? «
  • 9 Više od zemlje ona se
proteže,
i šira je od mora.
  • 10 Ako li nasrne, zatvori i
sazovi sud, tko će biti protiv?
  • 11 Jer on poznaje počinitelje laži,
on razlikuje zlodjela bez napiranja
pažnje;
  • 12 dok preopterećen čovjek
gubi rasu? ivanje
dok svaki čovjek, od svog rođenja,
divlje magare.
  • 13 Ti, kad budeš učvrstio svoje
mnijenje, kad budeš ispružio
prema njemu dlanove svojih ruku,
  • 14 bude li bilo zlodjela u tvojim
rukama, baci ih daleko,
i nek nastranost ne stanuje pod
šatorom tvojim.
  • 15 Tada, ti ćeš uzdignuti čelo bez mrlje;
očišćen od zgure, ti se više nećeš
plašiti.
  • 16 Jer, ti više nećeš misliti na svoju
muku,
ti ćeš je se sjećati kao protekle
vode.
  • 17 Život će se uzdići, blistaviji od
podneva,
tama će postati jedna zora.
  • 18 Ti ćeš biti siguran da postoji jedna
nada;
čak i ako si izgubio obraz, ti ćeš
spavati u miru.
  • 19 U tvom spokoju nitko se neće usuditi
uznemiravati te
i mnogi će ti pomilovati lice[27].
  • 20 Što se opakih tiče, njihove će se
oči istrošiti
i zaklon njima će manjkati.
Njihovo ufanje, bit će da ispuste

Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem[uredi]

  • 12 1 Tad Job uze riječ i reče:
  • 2 Uistinu, glas naroda, to ste vi,
i s vama umrijet će mudrost.
  • 3 Ja također, ja imam jedno
ja nisam propao više no vi.
Tko ne raspolaže sličnim
dokazima?
  • 4 Predmet ismjehivanja mojih
usopljujem k tom Bogu koji je
negda odgovarao.
Predmet poruge ljudima, to je
  • 5 Prijezir na nesreću! to je rijek
sretnih,
onaj koji oni spremaju onima čija
noga klizi.
  • 6 Oni su u miru, šatori hajduka,
oni su spokojni, oni koji
izazivaju Boga,
i čak oni koji hvataju Boga
u svoju ruku[28].
  • 7 Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te
obvijestiti,
ptice nebeske, one će ti pokazati.
  • 8 Popričaj sa zemljom, ona će te
obvijestiti,
i ribe morske će ti to ispričati.
  • 9 Jer, koja ne zna, između njih svih,
da »to je ruka GOSPODOVA koja
je učinila sve to.«
  • 10 On koji drži u svojoj vlasti
dušu svega živog
i dah svakog tijela ljudskog.
  • 11  » Uho, kaže se, procijenjuje riječi,
kao što nepce kuša jela;
  • 12 mudrost bit će u zrelih
ljudi;
razbor će biti u poznoj dobi.«
  • 13 A, mudrost i moć njega prate,
promišljanje i razum su njegovi.
  • 14 Ono što se uništi ne izgrađuje se
ponovo,
čovjek kojeg on zatvori neće biti
oslobođen.
  • 15 Ako on zadrži vode, to je suša,
ako ih raspusti, one opustoše
zemlju.
  • 16 Sila i uspjeh prate njega,
zavedeni čovjek i onaj koji ga
zavede njegovi su.
  • 17 On učini da bulazne znalci
i udari ludilom suce.
  • 18 On popušta moć kraljevima
i zavezuje pregaču[29] na njihovim
  • 19 On čini da bulazne svećenici
i obara neuklonjive.
  • 20 On otima riječ govornicima
i oduzima razumijevanje starcima.
  • 21 On sasipa prijezir na plemenitaše
i odrješuje remenje silnicima[30].
  • 22 On ogoljuje ponore od njihovih
tmine
i izlaže svjetlosti sjenu smrti.
  • 23 On uvećava narode, po tome
on ih uništava,
on pušta narodima raširiti se
po tome on ih izgoni.
  • 24 On oduzima razum poglavarima
puka
i zavodi ih u kaos bez izlaza.
  • 25 Oni ondje tapkaju u tminama
bez svjetlosti,
a Bog ih zavodi kao pijance.
  • 13 1 Da, sve to moje je oko
vidjelo;
moje je uho to čulo i razumjelo.
  • 2 Ono što vi znate, i ja to znam,
ja također.
Ja nisam više lišen no vi.
  • 3 Ali ja, to je Moćnome što ću ja
govoriti,
to je protiv Boga da se ja hoću
braniti.
  • 4 Glede vas, žbukači laži,
vi svi samo ste lječitelji ništavitelja.
  • 5 Tko će vas najzad ušutkati?
To bi vam služilo da omudrite.
  • 6 Slušajte dakle moju obranu,
u obrambenom govoru moji usana,
napregnite uši.
  • 7 Je li to u ime Božje da vi govorite
podlo,
u njegovu korist da vi govorite
obmane?
  • 8 Je li to njegova strana koju vi
zastupate,
je li se to za Boga vi parbite.
  • 9 Hoće li biti dobro da vas on
ispita?
Hoćete li se poigravti s njime
kao što se pogirava s kakvim
mladićem?
  • 10 On bi vam sigurno predbacio
da ste se potajno opredijelili!
  • 11 Njegovo veličanstvo neće
li vas zastrašiti,
neće li se njegov užas oboriti na vaš
  • 12 Vaša blebetanja su samo misli
od pepela,
vaše pobijanje je postalo od ilovače.
  • 13 Ušutite! Pustite me!
To sam ja koji će govoriti,
što god da mi se dogodi.
  • 14 Hoću li ja tako zgrabiti svoje meso
među zube[31] svoje
i tako izložiti opasnosti svoj
posljednji adut.
  • 15 Sigurno, on će me ubiti. Ja nemam
nade[32].
Ipak, ja ću braniti svoje držanje
pred njim.
  • 16 I to će biti moj spas,
jer ni jedan licemjer ne pristupa u
nazočnost njegovu.
  • 17 Slušajte, slušajte moju riječ,
nek' moje objašnjenje uđe u vaše uši.
  • 18 Evo dakle: ja uvodim jednu usrdnu
molbu,
ja znam da sam ja taj koji će biti
opravdan!
  • 19 Tko dakle hoće parbiti protiv mene?
Jer, ja sam već gotov ušutjeti i
izdahnuti.
  • 20 Poštedi me samo dviju stvari
i ja ću prestati skrivati se pred tobom.
  • 21 Udalji kandžu[33] iznad mene.
Ne straši me više svojim užasom.
  • 22 Po tome, pozovi, i ja ću uzvratiti,
ili ako ja govorim, odgovori meni.
  • 23 Koliko ja imam zločina i grjehova?
Moja pobuna i moja grješka,
daj mi ih upoznati.
  • 24 Zašto kradeš svoje lice
i uzimaš me kao svog neprijatelja?
  • 25 Hoćeš li ti progoniti jedan list
koji odlijeće,
proganjati suhu slamu,
  • 26 da protiv mene sastaviš
gorke presude
predbacujući mi zločine moje
  • 27 da staviš moje noge
u okove
i da vrebaš sve moje postupke
ispitujući otiske mojih koraka?
  • 28 A ipak čovjek se raspadne
kao jedno crvljivo drvo,
kao što se raspadne odijelo izjedeno
od moljaca.
  • 14 1 Čovjek rođen od žene je
  • 2 Kao što cvijet procvjeta potom je
otkinut,
to odbjegne kao sjena i ne traje.
  • 3 I to je ondje, ponad, gdje ti otvoriš
oko,
a ja sam taj kojeg ti pozivaš pred sud
sa sobom u jednu parbu!
  • 4 Tko će izvući *čistog iz nečistog?
Nitko.
  • 5 Pošto je njegovo trajanje utvrđeno,
jer si ti uspostavio račun o
njegovim mjesecima
i postavio jedan kraj koji se ne može
prekoračiti,
  • 6 pogledaj drugdje: Nek' ima jedan
odmor
i uživao kao jedan sezonac
u svom blagdanu.
  • 7 Jer postoji za drvo jedna nada;
posijeku ga, ono se opet oporavi
i ne prestaje puštati izdanke.
  • 8 Nek' njegov korijen ostari
u zemlji,
nek njegova loza bude mrtva
u prašini,
  • 9 čim ono namiriši vodu, ono
propupa
i načini si jednu krošnju kao
mlada biljka.
  • 10 Ali, jedan junak umre i iščezne.
Kad čovjek izdahne, gdje je dakle?
  • 11 Voda bude li napustila more,
presahla rijeka bude li presušila,
  • 12 pokojnici neće se podići.
Sve dok više neće biti nebesa,
oni se neće probuditi
i neće iskrsnuti iz svog sna.
  • 13 Da si me samo ti skrio pod zemlju,
da si me sklonio sve dok ne
povrati se tvoja srdžba,
da si mi utvrdio jedan rok kad
ćeš me se sjetiti,
  • 14 ali čovjek koji umre
hoće li oživjeti?
sve vrijeme moje tlake,
ja bih čekao,
sve dok ne dođe za mene
obnova.
  • 15 Ti bi pozvao, i ja bih
ti odgovorio,
ti bi problijedio zbog djela
svojih ruku.
  • 16 Dok sada ti odbrojavaš moje
korake,
ti ne bi pazio na moje grješke.
  • 17 Zapečačena u jednoj vrećici
bila bi moja pobuna,
i ti bi bio premazao moj
zločin.
  • 18 A ipak se planina
stropoštava i raspada,
stijena bježi sa svog mjesta;
  • 19 voda može drobiti kamenje,
njeno curenje jaruži trošnu zemlju,
ufanje ljudsko također ti si
porušio.
  • 20 Ti ga izbaciš iz boja i
on ode,
budući ga unakazio, ti ga progoniš.
  • 21 Njegovi su sinovi štovani, on to
ne sazna,
jesu li osramoćeni, on ni to ne dozna.
  • 22 Za njega samo pati njegovo tijelo,
za njim samo njegovo *srce se

Job je bezumnik i oholica[uredi]

  • 15 1 Tad Elifaz iz Temana uze
  • 2 Je li to jednom mudracu odgovoriti
znanošću vjetra,
napuhati trbuh širokom,
  • 3 uvećavati riječima bez dometa,
govorima koji ne bi služili ničemu?
  • 4 Ti potkopavaš pobožnost,
i uništavaš razmišljanje pred Bogom.
  • 5 Pošto tvoj zločin nadahnjuje tvoja
usta
i što ti usvajaš jezik podlosti,
  • 6 to su tvoja usta koja te optužuju,
ne ja, tvoje vlastite usne
svjedočit će protiv tebe.
  • 7 Jesi li ti Adam[34], rođen prvi,
jesi li ti bio rođen prije brda?
  • 8 Jesi li ti slušao u savjetu Božjem
da si ondje prigrabio mudrost?
  • 9 Što znaš ti da mi ne bismo znali?
Što si ti razumio da nama ne bi bilo
  • 10 Vidi među nama jednog starješinu,
jednog starca,
i drugog natovarenijim godinama
no što bi bio tvoj otac.
  • 11 Jesu li oni nedostojni tebe,
utjeha Božjih,
i riječi tako skromnih koje ti mi
upućujemo?
  • 12 Zašto te strast ponijela
i zašto te oči koje trepću,
  • 13 dok ti okrećeš protiv Boga
tvoju pizmu
i tvoja usta besjede?
  • 14 Što je to dakle nego čovjek
za igrati *čistog,
onaj koji je rođen od žene,
za izricati sebe pravičnim?
  • 15 Čak i svojim *svecima Bog
ne vjeruje,
a ni *nebesa nisu čista u njegovim
očima.
  • 16 Koliko manje ogavnom,
pokvarenom,
čovjeku koji ispija podmuklost
kao vodu!
  • 17 Ja ću te poučiti, slušaj mene.
Ono što sam ja vidio, ja ću ti
to i priopćiti,
  • 18 ono što mudraci, a da ništa ne
skrivaju, priopćavaju kao primitak
od svojih predaka,
  • 19 od onih kojima zemlja bi dana
u posjed,
kad ni jedan stranac ne bijaše se
uvukao među njih.
  • 20 Evo: tijekom cijelog svog života,
opaki se muči.
Koji god da je broj godina čuvan
za silnika,
  • 21 glasovi užasa proganjaju njegove
uši:
U punom miru uništavatelj
neće li ga napastiđ
  • 22 On se ne usuđuje vjerovati da će
izići iz tmina,
on koji vreba rat.
  • 23 On luta tražeći kruha,
ali kamo ićiđ
On zna da sudbina koja ga čeka,
to je dan tmina.
  • 24 Nevolja i zebnja će ga užasnuti,
one se bacaju na njega kao jedan
  • 25 To je što je digao ruku
protiv Boga,
i što je izazivao Moćnoga.
  • 26 On je jurnuo na njega oborene glave,
leđima oklopljenim svojim štitovima.
  • 27 To je što je masnoća natustila lice njegovo
i slanina otežala križa njegova[35].
  • 28 On bijaše zauzeo uništene
gradove,
kuće koje više ne bijahu
nastanjive,
i koje su se rušile u odronima.
  • 29 Ali, on se obogatiti neće,
imanje neće opstati,
njegov se uspjeh neće prostirati
  • 30 On neće izbjeći tminama,
jedan će plamen sasušiti njegove
grane
i on će svojem vlastitom dahu
  • 31 Nek' ne igra na prijevaru,
išao bi pogrešnim putem,
jer prijevara bit će njegovom plaćom.
  • 32 To će se ispuniti prije njegovog kraja
i njegova krošnja neće više nanovo
zazelenjeti.
  • 33 On će ostaviti, kao loza, svoje
plodove još zelene, i izgubit će, kao
maslina svoju cvjetnost.
  • 34 Da, pasmina bezbožnika je
jalova
i jedna vatra proždire šatore
  • 35 Tko začinje muku rađa
nesreću,
i njegov trbuh sazrijeva razočarenje.

Ja se pozivam na Boga da me zaštiti[uredi]

  • 16 1 A Job uze riječ i reče:
  • 2 Slušao sam toga mnogo u tom tonu,
u stvari tješitelja, vi ste svi očajni.
  • 3 Reći meni: » Jesu li svršile, te riječi
od vjetra? «
I : » Što je to što te nagoni opet
  • 4 Ja također mogao bih govoriti na vaš
način
kad biste vi bili na mom mjestu.
Ja bih sastavio protiv vas
besjede
i ja bih klimao glavom protiv vas.
  • 5 Ja bih vas okrepljivao svojim
ustima,
a živahnost mojih usana bila bi
umirujuće sredstvo.
  • 6 Ja, ako ja govorim, moja bol
nije uopće stišana,
i da ja ušutim, hoće li me
napustiti onađ
  • 7 Ali to je sada ono što me nuka ići do
Da, ti si uništio svo moje okruženje,
  • 8 ti si mi izdubio bore koje svjedoče
protiv mene,
moja mršavost me optužuje
i tereti.
  • 9 Da, za rastrgati me, njegova me
protiv mene on škrguće zubima,
moj neprijatelj baca na mene
svoje poglede.
  • 10 Ralja razjapljenih protiv mene,
on me pljuska uvredama,
on se udružuje protiv mene.
  • 11 Bog me izručio ćudi jednog
djeteta,
on me bacio kao plijen gadovima.
  • 12 Ja bijah u miru. On me gurnuo.
On me zgrabio za šiju i iščašio,
po tome uspravio me za cilj.
  • 13 Njegove me strijele uokviruju.
On bez milosti probija moja križa
i prosipa na zemlju moju gorčinu.
  • 14 On otvara na meni brešu za
brešom,
juriša na meni, kao kakav ratnik.
  • 15 Ja sam zašio jednu vreću na mojim
posjekotinama[36]
i zario svoje čelo u prašinu.
  • 16 Moje je lice pocrvenjelo od plačeva,
a na mojim je vjeđama sjena
smrti.
  • 17 Ipak, ne bijaše nasilja na mojim rukama,
i moja molitva bijaše *čista.
  • 18 Zemljo, ne pokrivaj moju *krv,
i nek moja vika ne nađe zaklona.
  • 19 Od sada, ja u *nebesima imam
jednog svjedoka,
ja gore posjedujem na visokom
  • 20 Moji se prijatelji sprdaju sa mnom,
ali to je prema Bogu da plaču oči
  • 21 On, nek' on[37] brani čovjeka protiv
Boga,
kao što jedan čovjek posreduje za drugog.
  • 22 Ali, broj godina mojih izbrojan je,
i ja krećem na put bez povratka.
  • 17 1 Moj se dah izluđuje,
moji se dani gase, moj je grob!
  • 2 Nisam li okružen bezočnicima?
Njihove drskosti opsjedaju moje
  • 3 Zauzmi se dakle, budi moj jamac kod
Tko bi privolio pljesnuti u moju
ruku[38]?
  • 4 Uistinu, ti si zatvorio njihovo *srce
razumu,
također, ti nećeš podnijeti da oni
  • 5 Takav pozove svoje prijatelje u
  • 6 Načinili su od mene narodnu basnu.
Ja ću biti opće mjesto
straha[39].
  • 7 Moje se oko ugasilo od jada i
svi su moji udovi samo sjena.
  • 8 Pravični ljudi će time biti iznenađeni,
i čovjek pošten ražestit će se
protiv licemjera.
  • 9 Ali, neka pravednik ustraje u svojem
i nek čovjek *čistih ruku udvostruči
  • 10 Što se tiče vas, vratite se,
dođite dakle!
među vama ja neću naći ni jednog
mudraca.
  • 11 Moji su dani prošli, ono što sam zasnovao raskidano je,
naknada[40] mojoj želji.
  • 12 Oni bi voljeli da noć bude dan ,
oni govore da je svjetlost blizu,
kad padne tmina.
  • 13 Čemu se ja imam nadati? Pakao[41] je
moje boravište.
Tminama sam podstavio svoj ležaj.
  • 14 Kosturnici ja sam jadikovao: » Ti si
otac moj! «
Gamadima: » O majko moja, o sestro
  • 15 Kamo je dakle otišlo moje ufanje?
Moja nada, tko ju nazire?
  • 16 Na izmaku dna u paklu ona
će potamnjeti,
kad se zajedno rasprostremo
po prašini.

Job zaslužuju sudbinu opakih[uredi]

  • 18 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
i reče;
  • 2 Do kad ćete se vi ustezati da
Razmislite, i po tom uzet ćemo
riječ.
  • 3 Zašto dopustiti da nas se smatra
tupavima?
Zašto bismo bili držani ogranirenima
u vašim očima[42].
  • 4 O ti koji razdireš sebe u svom gnjevu,
treba li zbog tebe zemlja postati pusta
i stijena napustiti svoje mjesto?
  • 5 Da, svjetlost opakog će se ugasiti
i plamen njegovog ognjišta prestat
će plamtjeti.
  • 6 Svjetlost će se smračiti pod šatorom
njegovim
i njegova svjetiljka iznad njega će se
  • 7 Njegovi koraci, nekad krjepki,
i on će posrtati u svojim vlastitim
spletkama,
  • 8 jer njegove noge ga bacaju u mrežu
i on putuje na rešetkama.
  • 9 Jedna će zamka njegu dograbiti
jedan će se uzao dočepati njega.
  • 10 Za njega se jedan konop krije na zemlji,
jedan trap na njegovom putu.
  • 11 Sa svih strana užasi ga plaše,
on ih slijedi korak za korakom.
  • 12 Glad će ga udariti u punoj snazi.
Bijeda se drži uz njega,
  • 13 ona će progutati poderotine njegove kože,
i prvorođenac smrti[43]
progutat će njegove udove.
  • 14 Istrgnut će ga iz sigurnosti
njegovog šatora,
i ti ćeš ga moći odvesti prema
kralju užasa[44].
  • 15 Ti ćeš moći nastanjivati šator koji nije njegov,
prosut će se sumpor na njegovo
  • 16 Dolje, njegovo će se korijenje
sasušiti, gore, njegova krošnja
bit će posječena.`
  • 17 Sjećanje na njega izgubljeno
je u zemlji,
njegovo ime više ne postoji u
gruntovnici.
  • 18 Izgoni ga sa sa svjetlosti
u tmine,
proganja ga se iz svemira.
  • 19 On nema ni rodoslova
ni potomstva u svom narodu,
ni jednog preživjelog u svom staništu.
  • 20 Njegov udes preneražava Zapad,
Istok je zahvaćen zbog tog užasom:
  • 21 » Ne ostaje više ništa nego to od
jazbina krijumčara:
evo ga, tog mjesta gdje ne znaju

Ja znam da će Bog imati posljednju riječ[uredi]

  • 19 1 A Job uze riječ i reče:
  • 2 Do kad ćete me vi uznemiravati
i trličiti svojim riječima?
  • 3 Evo kako me već deset puta
Nemate li vi srama još me vrijeđati?
  • 4 Čak i da bijaše istina da sam ja
moja grješka tiče se samo mene.
  • 5 Ako vi zaista hoćete sebe uzveličati
o mom trošku,
predbacujući meni ono čega se sam
stidim,
  • 6 znajte dakle da je Bog taj koji je
i umotao me u svoju mrežu.
  • 7 Ako ja vičem na nasilje,
nema odgovora,
ako ja pozivam, nema pravde.
  • 8 On je prepriječio moj put da ja
ne prođem,
i na mojim stazama, on stavlja
svoje tmine.
  • 9 On mi je zgulio moju slavu,
on je oteo krunu s moje glave.
  • 10 On me hvata sa svih strana i ja
umirem,
on je iščupao drvo moje nade[45].
  • 11 Njegov gnjev se zapalio protiv mene,
on me drži svojim neprijateljem.
  • 12 Njegove horde dolaze u
mnoštvu, one sebi krče pristup
sve do mene
i spodižu opsadu uokolo mojeg
  • 13 Moja braća, on je njih udaljio od mene,
oni koji me poznaju izdaju se za
  • 14 Moji su bliski nestali,
moja me bližnji su me zaboravili.
  • 15 Gosti moje kuće i moje sluškinje
drže me kao stranca,
ja sam postao jedan uljez u njihovim
16 Ja sam pozvao svog slugu, on ne
odgovara
kad svojim ustima ja zaklinjem.
  • 17 Moj dah odvratan je mojoj ženi
i ja se gadim sinovima utrobe moje[46].
  • 18 Čak i dječaci me preziru;
kad se dignem, oni me ogovaraju.
  • 19 Svi moji bliski me se užasavaju,
čak i oni koje ja volim okrenuli su
se protiv mene.
  • 20 Moje se kosti lijepe o moju kožu i o
moje meso,
i ja sam se izvukao s kožom iz svojih
zuba[47].
  • 21 Milosti za mene, milosti za mene,
vi moji prijatelji,
jer ruka Božja me dirnula.
  • 22 Zašto me vi progonite kao Bog?
Nebi ste li bili zasićeni mesom
  • 23 Ah! kad bi se samo zapisivale
moje riječi,
kad bi se urezale u jedan natpis!
  • 24 Jednim željeznim dlijetom i
olovom[48],
da zauvijek u jednoj stijeni
one ostanu urezane!
  • 25 Ja znam dobro, ja, da je moj
iskupitelj[49] živ,
kao posljednji, on će iskrsnuti na
  • 26 A nakon što bude uništena ova koža
koja je moja,
u svojem tijelu ja ću promatrati Boga.
  • 27 Ja sam taj koji će ga promatrati,
da, ja!
Moje će ga oči vidjeti, njega, i on
neće biti stranac[50].
Moje *srce ga žudi na dnu mene.
  • 28 Da vi kažete: » Kako ga mučiti da se
nađe izgovor za parbu protiv njega? «
  • 29 Tad se bojte mača protiv vas samih,
jer pomama je prolazna kod mača.
Tako vi ćete znati da postoji jedno

Likovanje opakih je kratko[uredi]

  • 20 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
  • 2 Evo čemu su me moje sumnje dove-
le
i ova nestrpljivost koja me obuzima:
  • 3 Ja čujem jednu poduku koja me
ali moj mi razum šapuće jedan
odgovor.
  • 4 Ne znaš li ti da, oduvijek,
od kada čovjek bi postavljen na
zemlju,
  • 5 likovanje opakih bi kratko?
Radost bezbožnika trajala je samo
jedan čas.
  • 6 Kad se njegov stas dizaše do samog
i njegova glava doticaše oblake,
  • 7 kao i njegov izmet on nestade bez
oni koji ga gledaše reći će:
Gdje je on?
  • 8 Kao jedan san on će odletjeti
- tko će ga naći
kad se stavio u bijeg
kao jedna noćna prikaza?
  • 9 Oko koje ga motriše neće ga
više gledati,
čak i njegovo boravište bit će
izgubljeno iz vida.
  • 10 Njegovi će sinovi morati obeštećivati
siromašne,
njegove će vlastite ruke
  • 11 Njegove kosti prepune mladosti,
ali ona će leći s njim u prašinu.
  • 12 Pošto je zlo tako slatko u njegovim
ustima
nek' ga skriva pod jezikom svojim,
  • 13 sladi se njime ne ližući ga
i još ga čuva pod svojim nepcem,
  • 14 njegova hrana trune u
njegovom drobu
i postaje otrov od aspika.
  • 15 Blago koje bijaše progutao,
evo ga povraća:
u njegovom trbuhu, Bog ga natjera
  • 16 To je otrov od aspika koji bijaše sisao,
jezik zmijin će ga ubiti.
  • 17 On neće više ugledati potoka,
rijeka, potoka meda
i vrhnja.
  • 18 On vraća ono što bijaše dobio i ne
može ga progutati,
što god mu njegove razmjene bijahu
  • 19 Budući da bijaše zgazio i ostavio
siromašne,
što bijaše ukrao kuću umjesto
da ju izgradi,
  • 20 pošto se njegov trbuh nije znao
zadovoljiti,
on neće spasiti ni jedno od svojih
blaga.
  • 21 Ništa ne izmicaše njegovoj
pohlepnosti, tako njegova sreća neće
  • 22 Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti,
ruka svih jadnika oborit će se
na njega.
  • 23 On će upravo kljukati svoj trbuh kad
Bog bude razvezao nad njim svoju
Ona će pljuštati nad njim kao kiša
od hrane.
  • 24 Pobjegne li željeznom oružju,
luk brončani će ga probosti.
  • 25 On iščupa strijelu, ona iziđe iz
tijela njegovog,
i čim šiljak napusti njegovu jetru
užasi su nad njim.
  • 26 Tmine se skrivaju u svim njegovim
skrovištima,
jedna vatra ih proždire koju ništa
ne podjaruje,
nevolja udara ono što se odupire
u njegovom šatoru.
  • 27 Nebesa otkrivaju njegov zločin,
a zemlja se podiže protiv njega.
  • 28 Bogatstva kuće njegove nestaju
kao vode koje otječu
u dan njegova gnjeva.
  • 29 Evo ga, udes kojeg Bog čuva
opakom čovjeku,
dio baštine koji je Bog propisao

Opaki često imaju jedan sretan život[uredi]

  • 21 1 A Job uze riječ i reče:
  • 2 Slušajte, slušajte riječi moje.
To li je tako kako me vi tješite.
  • 3 Poduprite me i ja ću govoriti.
I kad ja budem govorio, ti ćeš se
sprdati.
  • 4 Ja, je li to o jednom čovjeku se ja
žalim?
Dakle, zašto ne bih ja izgubio
strpljenje?
  • 5 Okrenite se prema meni. Bit ćete
i stavit ćete ruku na svoja usta.
  • 6 Ja sam, to me sjećanje uznemiruje
i jedna srs mi prožima tijelo.
  • 7 Zašto nitkovi žive?
Starjeti, to je za njih uvećavati
svoju moć.
  • 8 Njihovo se potomstvo učvršćuje
nasuprot njima, u isto vrijeme
kad i oni i oni imaju svoje izdanke
pred svojim očima.
  • 9 Njihove kuće u miru ne poznaju
strah.
Ukor Božji njih štedi.
  • 10 Njihovi bikovi oplođuju bez
gubitka,
njihove krave se tele bez
pobacivanja.
  • 11 Oni ostavljaju svoje derane
skakati od veselja u krdima
i svoju dječurliju plesati.
  • 12 Svira se na bubnjevima i
na harfama,
veseli se u zvuku frule.
  • 13 Oni troše svoje dane u sreći,
u jednom hipu oni silaze
pod zemlju.
  • 14 A oni bijahu rekli Bogu:
» Odstrani se od nas,
poznavati tvoje putove
nama ne godi.
  • 15 Moćnom valja li da se načinimo
robovima njegovim?
I što se dobije zazove li ga se? «
  • 16 Sreća nije li u njihovim rukama?
Zašto dakle reći: »Daleko od mene
  • 17 Je li to često da se svjetiljka zlikovca
ugasi,
da se njihova ruševina na njih obruši,
da im Bog doznači za dobitak
svoj gnjev?
  • 18 A, ipak kaže se: » Da budu oni kao
slama u vjetru, kao pljeva koju
  • 19 Bože, reći će se, pričuvaj sinovima
kaznu očevu?
Nek' propati on sam, on će ju osjetiti!
  • 20 Nek' vidi svojim očima ruševinu svoju
i nek' se napoji gnjeva u Moćnoga!
  • 21 Što njemu važi, u stvari, njegova
kuća nakon njega,
jedanput kad je broj njegovih mjeseci
  • 22 Je li to Božje da poučava znanost,
on koji sudi *krv prolivenu[51]!
  • 23 Jedan umire u punoj snazi,
sav sretan i spokojan;
  • 24 njegove su slabine teške od sala[52],
moždina njegovih kostiju još je
svježa.
  • 25 Drugi umire* ogorčenog srca,
ne okusivši sreće.
  • 26 Zajedno, oni se ispružaju u prašini,
i crvi ih prekrivaju.
  • 27 Oh! ja dobro poznajem vaše misli
i namisli koje imate na moj račun.
  • 28 Jer vi kažete: » Gdje je kuća sil-
nikova,
što je postalo od šatora gdje liježu
razbojniciđ«
  • 29 Niste li ispitivali putnike,
niste li tumačili jezik njihov?
  • 30 U dan nevolje opaki je zaštićen,
u dan gnjeva on je stavljen u zaklon.
  • 31 Tko će njemu baciti u lice
njegovo ponašanje,
i ono što je učinio, tko će njemu
platiti?
  • 32 Njega se prati na groblje,
i bdije se nad njegovim humom.
  • 33 Slatke su njemu grude iz doline,
a iza njega svo pučanstvo se niže.
Sudioništvo je neizbrojivo.
  • 34 Zašto se dakle gubiti u utjehama?
Od vaših odgovora, ostaje samo laž.

Ispovjedi svoje grijehe i Bog će ti oprostiti[uredi]

  • 22 1 Tad Elifaz iz Temana uze
  • 2 Je li to Božje da jedan junak može
dok mudrac nije koristan no samom
  • 3 Moćni zanima li se za tvoju
što dobijaš učvrstiš li svoje
  • 4 Je li to iz straha za tebe[53] da će ti
izložiti svoju obranu, da će ići
s tobom pred pravdu?
  • 5 Uistinu tvoja je opakost velika,
nema kraja tvojim zločinima.
  • 6 Ti bez razloga uzimaše polog svojoj
ti im guliše njihovu odjeću sve do
golotinje njihove.
  • 7 Ti ne davaše vode čovjeku
izgladnjelom ti si uskraćivao kruh.
  • 8 Snažan čovjek posjedovaše zemlju,
a miljenik se tu smjestio.
  • 9 Ti si otpuštao udovice praznih
ruku,
a ruke siročadi bijahu zdrobljene.
  • 10 To je zašto tebe okružuju zamke,
zašto te uznemiri jedan iznenadni
  • 11 Ili je to tama, ti ne vidiš više,
i jedna te masa vode potapa.
  • 12 Nije li Bog više *nebesa?
Vidi zvjezdanu voltu, kako je
visoko.
  • 13 Ti si zaključio: » Što može znati Bog?
Može li suditi kroz mračne oblake?
  • 14 Njemu su oblaci jedna zavjesa i on kroz nju ne vidi,
on ne prolazi no obodnicom nebesa.«
  • 15 Hoćeš li ti slijediti put od nekada,
onaj koji gaziše ljudi nastrani?
  • 16 Oni biše odneseni s vremenom;
njihovi temelji, to je jedna rijeka
koja otječe.
  • 17 Oni govoriše Bogu: » Okreni se od nas!«
Jer, što bi njima mogao učiniti
  • 18 To bijaše, ipak on koji bijaše njihove
kuće ispunio srećom.
Daleko od mene, spletke
  • 19 Pravedni će vidjeti i radovati se,
pošteni čovjek sprdat će se s njima:
  • 20 » Evo uništenih naših protivnika,
vatra je progutala njihovu korist!«
  • 21 Pomiri se dakle s njim i sklopi mir.
Tako će sreća biti vraćena tebi.
  • 22 Prihvati dakle poduku iz njegovih
usta
i učvrsti njegove zakone u svijesti
svojoj.
  • 23 Ako se ti vratiš k Moćnome,
bit ćeš oporavljen,
ako udaljiš licemjerje od svojeg
šatora.
  • 24 Baci zatim u prašinu šipke
i u šljunak potoka zlato iz
Ofira[54].
  • 25 To je Moćni koji će ti držati
mjesto šipki
i komada od srebra.
  • 26 Jer, tad od Moćnoga ti ćeš
načiniti svoje slasti
i ti ćeš prema Bogu podići
lice svoje.
  • 27 Kad ga ti budeš preklinjao,
on će te uslišati,
i nećeš imati više što drugo
do samo ispuniti zavjete svoje.
  • 28 Ako ti doneseš jednu odluku, ona
će ti uspjeti
i na tvojem putu sijat će svjetlo.
  • 29 Ako su izvjesni oboreni, ti ćeš im
moći reći: » Ustani! «
Jer, on spašava čovjeka pred očima
poniženih.
  • 30 On će čak osloboditi onoga koji nije
nedužan;
da, taj će biti oslobođen *čistoćom
tvojih ruku.

Bog zna da ja nisam griješio[uredi]

  • 23 1 Tad Job uze riječ i reče:
  • 2 Danas još se moja riječ čini
kad moja ruka počiva na mom
  • 3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,
stigao bih čak do njegovog prijestola.
  • 4 Izložio bih pred njim svoj predmet,
imao bih usta puna dokaza.
  • 5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi
odgovorio
i ja bih razumio ono šbi mi on imao
reći.
  • 6 Nasilje da li bi bilo njegova
Ne! On bi mi barem poklonio
pažnju.
  • 7 Tad bi se jedan pravičan čovjek
objasnio s njim
i ja bih izbjegao, pobjedonosno,
svojem sudu.
  • 8 Ali, idem li ja na istok, on nije
ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
  • 9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu
krije li se na jugu, ja ga ni ondje
ne vidjeh.
  • 10 Ipak on zna koji je put moj,
ako me iskuša, ja ću otud izići
čist kao zlato.
  • 11 Moja je noga prionula njegovim
tragovima,
ja sam čuvao put njegov i nisam
  • 12 propis s njegovih usana i nisam
pokliznuo.
Ja sam uzimao njegove naloge više
no svoja načela.
  • 13 Ali on, on je sav od jednog komada.
Tko će ga vratiti?
Njegovo dobro zadovoljstvo, to je
gotova stvar.
  • 14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu
kao toliko drugih što čuva
u očekivanju.
  • 15 Evo zašto njegova me nazočnost
uzrujava.
Što više razmišljam, više ga se
plašim.
  • 16 Bog je oslabio moju hrabrost,
Moćni me je uznemirio,
  • 17 jer ja nisam bio uništen prije
pada tmina, ali on me nije poštedio
tame koja dolazi.
  • 24 1 Zašto Moćni nema vremena u
i zašto njegovi vjerni ne vide dana
njegovih[55]?
  • 2 Premještaju se međe,
napasaju se ukradena stada,
  • 3 magarac siročeta se odvodi,
govedo udovice se uzima u
jamstvo.
  • 4 S puta se odstranjuju ubogi,
svi siromasi zemlje nemaju se
više gdje sakriti.
  • 5 Kao divlji magarci u pustinji,
oni putuju na posao od zore,
u potrazi za ispašom.
I to je stepa koja treba ishraniti
njihove mladunce.
  • 6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,
i paljetkuju lozu opakima.
  • 7 Noć, oni ju provode nagi,
nemaju odjeće,
oni nemaju prekrivača kad je hladno.
  • 8 Oni su smočeni kišom
s planina,
manjkom zaklona, oni grle stijenu.
  • 9 Otima se siroče sa sise,
od siromaha zahtijeva se jamstvo.
  • 10 Tjera ga se hodati golog,
lišenog odjeće,
a izgladnjelima daje se nositi
snoplje.
  • 11 U zabranima drugih, oni tiješte
ulje,
a oni koji gaze u tijesku žedni su.
  • 12 U gradu ljudi se žale,
hropac ranjenih urla,
a Bog ostaje nijem tom besramlju[56]!
  • 13 Njihovi su stvaraoci u pobuni
protiv svjetla,
oni su joj podcijenili putove,
oni joj nisu hodili stazama.
  • 14 Ubojica se diže u osvit dana,
on ubija siromaha i nevoljnika,
a noću, on nastupa kao lopov.
  • 15 Oko preljubnikovo vreba suton.
»Ni jedno me oko neće vidjeti«,
kaže on i stavlja sebi jednu masku.
  • 16 U tminama taj provaljuje kuće.
Danju, on se u kuću zatvara
ne poznavši svjetlost.
  • 17 Za njih sve, zora je sjena smrti.
Ali, pljačkaš se privikao
strahu od sjene smrti
  • 18 on preplivava kao plivač vode,
njegovo je područje prokleto
od ljudi iz zavičaja.
Ali, on ne ide putom vinogradskim.
  • 19 » Tle žedno i vrućina progutaju
vodu snjegova.
Tako, kaže se, pakao proguta
onog tko griješi[57].
  • 20 Grudi koje su ga nosile
on zaboravlja,
već gamad od njega načini
slasti svoje
ne sjeća se više njega.
Podmuklost je bila skršena
kao jedno drvo. «
  • 21 U stvari, netko se združuje sa ženom
jalovom koja ne rađa,
ali ne daje on radosti udovici[58].
  • 22 Tad Bog koji je silom odveo
moćnike
uspravlja se, i naš čovo ne računa
više na život.
  • 23 Ipak Bog njemu daje okrjepiti se
na miru,
dok njegove oči nadziru
ponašanje drugih.
  • 24 Oni su odgojeni za kratko
vrijeme,
i potom ničeg više.
Oni su se stropoštali kao
svi oni koji su žnjeli,
oni će biti posječeni kao jedna
glava od klasa.
  • 25 Ako i nije tako, tko će me
pobiti,
tko će uništiti moju besjedu?

Ne spori se sa SveMogućim[uredi]

  • 25 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
  • 2 Njegova vlast i užas,
njemu koji stvara mir u svojim
  • 3 Mogu mi se prebrojiti njegove legije?
Nad kim se njegova svjetlost ne
  • 4 I kako bi čovjek bio pravedan
protiv Boga,
kako igrao bi on *čistog,
onaj koji je rođen od žene?
  • 5 Ako čak i mjesec gubi svoju
sjajnost,
i ako ni zvijezde nisu čiste u
  • 6 što reći za čovjeka, tog crva,
sina Adamovog, tu larvu!

Bog je moćniji no što se i ne zamišlja[uredi]

  • 26 1 Tad Job uze riječ i reče:
  • 2 Kako ti pomažeš čovjeku bez
snage,
i štitiš ruku bez krjeposti!
  • 3 Kako ti savjetuješ čovjeka
bez mudrosti
i podjeljuješ naputke!
  • 4 Kome se tvoje rijeći obraćaju,
od koga dolazi to nadahnuće
koje zrači iz tebe?
  • 5 Dublji nego što su vode
i nego nebesa koja nastanjuju,
drhte pokojnici.
  • 6 Pakao je gol pred njim[59],
a ponor nema nikakve koprene.
  • 7 On je taj koji zateže Arktik
nad prazninom,
koji objesi zemlju o ništa,
  • 8 koji smješta vode u svoje
oblake,
a da oblaci ne prsnu pod njima,
  • 9 koji otimaju vid njegovom prijestolu
rastežući na njemu oblak svoj.
  • 10 On je označio jedan krug na licu
voda,
krajinama svjetlosti i tmina.
  • 11 Stubovi nebesa[60] ljuljaju se,
prestrašeni, njegovom prijetnjom.
  • 12 Svojom snagom, on je otopio
ocean, svojim razumom, on je skršio
  • 13 Njegov je dah pomeo nebesa,
njegova je ruka probola Bježeću
zmiju[61].
  • 14 Ako su takvi porubi njegovih
djela,
slabi odjek koji mi opažamo,
tko bi dakle razumio grmljavinu
njegovih podviga?

Ja nisam griješio i neću ni griješiti[uredi]

  • 27 1 Tad Joba nastavi izgovarati
  • 2 Života mi Božjeg koji mi odriče
Moćnog koji mi je ogorčio *srce,
  • 3 toliko koliko ću ja moći disati
i koliko dah Božji bit će
u mojim nosnicama,
  • 4 ja se kunem da moje usnice neće
izreći ništa podmuklo
i da moj jezik neće smisliti ništa
lukavo.
  • 5 Nesreća meni, ako vam ja dadnem
razlog.
Sve dok ja ne izdahnem, zadržavat ću
  • 6 Ja držim do svoje pravednosti i neću
Moja mi savjest ne predbacuje
ni jedan od mojih dana.
  • 7 Bilo da je to od mog neprijatelja
kao i od opakog,
od mog protivnika kao i od zločinca!
  • 8 Ne recite vi: » Koju korist može
očekivati bezbožnik
kad će ga Bog lišiti života?
  • 9 Hoće li Bog čuti njegov krik
kad nevolja ga bude iznenadila?
  • 10 Ako se bude veselio pokraj
Moćnoga,
on će zazivati Boga svakog
trena. «
  • 11 Ja ću vam to dokazati, majstorstvo
Božje,
ja neću skrivati misao Moćnoga.
  • 12 Pošto ste vi sve to ustanovili,
zašto biste bili izgubljeni u taštini?
  • 13 Evo dijela kojeg Bog pričuva
opakom čovjeku,
baštine koju će silnik primiti od
Moćnoga:
  • 14 » Ako se njegovi sinovi umnožavaju,
to će biti zaradi mača,
i njegovo potomstvo manjkat će
kruhom.
  • 15 Njegovi preživjeli bit će ukopani
od smrtnog zla,
a da ih njihove udovice oplakati neće
  • 16 Ako li skupi srebra kao prašine
ako nagomila odjece kao da je od
  • 17 što on nagomila, pravednik je taj
koji će se njome odjenuti,
glede srebra, to je čovjek častan koji
  • 18 On je sagradio svoju kuću kao što radi moljac[62],
kao koliba koju podiže jedan
  • 19 Bogat on liježe, ali to je kraj;
on otvara oči: ničeg više.
  • 20 Užasi ga spopadnu kao jedan
val.
U jednoj noći, jedan vrtlog ga
  • 21 Široko[63] ga odnese i on ode,
vjetar ga istrgne iz temelja njegovog.
  • 22 Bez milosti strijelja se na njega,
a on se napinje pobjeći ruci
strijelca.
  • 23 Plješće se njegovom rušenju,
s njegovog vlastitog boravišta zviždi

Gdje se može pronaći mudrost?[uredi]

  • 28 1 Sigurno, mjesta? otkud se
moži izdvojiti srebro
i pročistiti zlato, njih ne manjka.
  • 2 Željezo, iz tla se ono izdvaja,
a stijena se lijeva u bakar.
  • 3 Stavljen je kraj tminama
i kopa se sve do dubine kamena
  • 4 prokopane su galerije daleko
od naseljenih mjesta, ondje,
nedostupno prolaznicima,
ljulja se, obješeno daleko od
judi.
  • 5 Zemlja, on iz koje izlazi kruh,
bi opustošena u svojoj utrobi
kao od vatre.
  • 6 Njene su stijene ležište safiru
i ondje se nađe zlatna prašina.
  • 7 Grabežljivci joj ne znaju put,
a oko lješinara nije ju otkrilo.
  • 8 Životinje je nisu uopće gazile
niti je lav utirao njome put.
  • 9 Prihvatilo se kremena,
pustošilo se planine
iz korijena.
  • 10 U stijenama probijene su mreže
galerija,
i sve što je dragocijeno,
ljudsko je oko vidjelo.
  • 11 Sasušilo se izvore rijeka
i dovelo na svjetlost danju ono što
bijaše skriveno.
  • 12 Ali, gdje mudrost pronaći?
Gdje stanuje pamet?
  • 13 Ne zna joj se cijena kod ljudi
i ona se ne nalazi u zemlji živih.
  • 14 Ponor izjavljuje: » Ona nije u meni. «
I Ocean: » Ona se ne nalazi
  • 15 Ona se ne razmjenjuje za
suho zlato,
ona se ne prodaje po težini
srebra.
  • 16 Zlato iz Ofira ne vrijedi nje,
ni dragocijeni oniks, ni safir.
  • 17 Ni zlato ni staklo ne dosežu
njenu cijenu,
ne može ju se imati za jedan
ćup najfinijeg zlata.
  • 18 Koralj, kristal ne ne ulaze
u red računa.
I više vrijedi pecati mudrost
no biserje.
  • 19 Topaz iz Etiopije ne doseže
njenu cijenu.
Čak ni čisto zlato nje ne vrijedi.
  • 20 Ali, mudrost, otkud ona dolazi,
gdje stoluje pamet?
  • 21 Ona se skriva očima svega
živućeg,
ona se ukrada pticama nebeskim.
  • 22 Ponor i smrt izjavljuju:
» Naše su uši imale vjetar
njenog ugleda. «
  • 23 Bog joj je odijelio put,
on je znao, on, gdje ona stoluje.
  • 24 Bijaše to dok je upućivao svoje
poglede krajinama svjetskim
i dok istraživaše sve pod nebesima
  • 25 za urediti težinu vjetra,
i utvrditi mjeru voda.
  • 26 Kad on označavaše granicu
kiši
i utiraše put oblaku koji grmi,
  • 27 tada on ju je vidio i orisao,
on ju je odijelio[60] i čak ispitao.
  • 28 Po tome on je rekao čovjeku:
» Strah od Gospodina, evo mudrosti.
Odmaknuti se od zla, to je pamet! «

Job promatra svoju prošlost[uredi]

  • 29 1 Tad Job nastavi izgovarati
  • 2 Tko će meni oživjeti nekadašnje
mjesece,
one dane kad Bog bdješe nada mnom,
  • 3 kad njegova svjetiljka svijetliše nad
mojom glavom,
a u noći ja napredovah u njenoj
  • 4 takav kakav ja bijah u plodne dane
svoje jeseni[65],
kad prijateljstvo Božje počivaše
na šatoru mojem,
  • 5 kad Moćni bijaše još sa mnom
i kad moji me dječaci okruživahu,
  • 6 kad ja prah svoje noge u vrhnju,
a stijena lijevaše za mene
potoke ulja[66].
  • 7 Ako bih ja izlazio prema vratima
ako bih ja postavljao sjedalo svoje na
trgu,
  • 8 na moj pogled mladi bi šmugnuli,
starci bi se dizali i ostajali stojeći.
  • 9 Odličnici bi prekidali svoje
besjede
i stavljali ruke na svoja usta.
  • 10 Glas bi se poglavara gubio,
njihov bi se jezik lijepio o nepce.
  • 11 Uho koje me slušaše kazivaše
me sretnim,
oko koje me gledaše posvjedočilo bi.
  • 12 Jer ja spašavah siromaha koji je
vikao u pomoć,
i siroče bez zaštite.
  • 13 Blagoslov umirućeg dolaziše na mene,
i ja činih radost srcu udovice[67].
  • 14 Ja odijevah pravdu, to bijaše
moja odjeća.
Moje pravo mi služiše ogrtačem
i turbanom.
  • 15 Ja bijah postao očima slijepcu,
i noge nemoćnom,
to bijah ja.
  • 16 Za nevoljnike, ja bijah ocem,
ja bijah jedan otac,
predmet nepoznatog, ja ga
ispitivah.
  • 17 Ja slamah očnjak nepravednom,
i iz njegovih zuba ja činih da ispada
plijen njegov.
  • 18 Ja sebi govorih: » Kad budem zdahnuo
u svom gnijezdu,
kao feniks[68] ja ću umnažati dane svoje.
  • 19 Voda dolazi mojem korijenju,
rosa provodi noć na mojem granju.
  • 20 Moja će slava ponovo naći svoju
svježinu,
u mojoj će ruci moj luk podmladiti
  • 21 Slušalo se mene, s očekivanjem.
U tišini su se primali moji pogledi.
  • 22 Kad ja govorih, nitko ne uzvraćaše,
na njih kap po kap padale su moje
  • 23 Oni me očekivao kao što se kiša čeka.
Njihova su se usta otvarala kao
kasnom daždu.
  • 24 Ja im se smiješih, oni se ne usuđivahu
povjerovati,
i pobiraše lakomo svaki znak moje
naklonosti.
  • 25 Određujući im put, ja stolovah kao poglavar,
utaboren kao kakav kralj, među
svojim postrojbama,
kao što se tješi ojađene.

Job promatra svoju sadašnjost[uredi]

  • 30 1 A sada, ja sam izrugan od
kojima se ja ne bih udostojio očeve
staviti među pse svojeg stada.
  • 2 Što bih ja učinio s naporima ruku
Sva njihova krjepost bijaše propala.
  • 3 Sasušeni bijedom i glađu,
oni glođu stepu,
turobnu i ogromnu pustinju.
  • 4 Oni skupljaju divlju lobodu[69] po
šikarama,
oni za kruh imaju žutikovinu.
  • 5 Protjerani iz društva ljudskog
koji ih hajkaju kao lopove,
  • 6 oni stanuju po rubovima provalija,
u jazbinama u zemlji i u spiljama.
  • 7 Oni riču po žbunju
i skupljaju pod trnjem.
  • 8 sinovi besramlja, sinovi čovjeka
bez imena, protjerani iz zavičaja
udarcima batine.
  • 9 A sada ja služim njihovoj pjesmi,
evo me postalim njihovom basnom.
  • 10 Oni me imaju za užas, i udaljuju se.
Ne sustežući se pljuju mi u lice.
  • 11 Pošto je Bog odapeo moj luk i
porazio me,
oni gube svako ustručavanje u
  • 12 Oni mi vrve s desna,
daju mi lizati nogu,
oni si utiru jedan prilaz sve do
mene za uništiti me.
  • 13 Oni mi presijecaju uzmak,
i užurbavaju se oko mog rušenja,
a ni pomoć ne trebaju.
  • 14 Oni pritječu kroz brešu[70],
oni se tiskaju pod ruševinama.
  • 15 Užas juriša protiv mene.
U udaru vjetra, on progoni moje
Moje blagostanje je nestalo kao
  • 16 A sada život istječe iz mene,
dani muke mene stežu.
  • 17 Noć probija moje kosti i raščetvoruje
me;
ni moji živci nemaju predaha.
  • 18 Pod njegovom silovitošću, moja se odjeća otrcala,
kao ovratnik moje tunike on
me stišće.
  • 19 On me baca u blato.
Evo me postalog prašinom i pepelom.
  • 20 Ja urlam prema tebi, a ti mi ne
odgovaraš.
Ja se nalazim pred tobom, i tvoj me
pogled probija.
  • 21 Ti si se pretvorio u krvnika
mog,
i svojom me pesnicom mučiš.
  • 22 Odnosiš me na konjima vjetra
i obaraš me pod olujom.
  • 23 Ja znam ovo: ti me odnosiš smrti,
na sastanak svih živih.
  • 24 Ali, ništa ne vrijedi zazivati
kad on ispruži ruku svoju,
čak i da njegovi bičevi njima
čupaju krike.
  • 25 Ipak, nisam li ja nikako plakao
s onima koji imaju mučan život?
Moje srce nije li se stezalo
pri pogledu na siromaha?
  • 26 I kad se ja nadah sreći,
to je nesreća bila koja je nadolazila.
Ja se nadah svjetlosti®
sjena je došla.
  • 27 Moja utroba ne prestaje vreti,
dani muke su došli
k meni.
  • 28 Ja hodam preplanuo, ali ne suncem.
U punom jeku sabora, ja ustajem i
  • 29 Ja sam ušao u red šakala
i u pobratimstvo sovuljaga[71].
  • 30 Moja koža tamni i pada
koje kosti gore i suše se.
  • 31 Moja se harfa usklađuje sa
žalopojkom, a moja frula s glasom

Job se poziva na pravdu Božju[uredi]

  • 31 1 Ja bijah sklopio jedan ugovor
sa svojim očima:
ne upirati pogled na jednu djevicu.
  • 2 Koji dio, naime, Bog doznačuje
koju baštinu Moćni utvrđuje?
  • 3 Nije li to ruševina za izopačene,
nevolja za zlodjelnike?
  • 4 Ne vidi li, on, moje ponašanje?
Ne vodi li računa o svim mojim
koracima?
  • 5 Dakle, jesam li ja činio put s laži,
moja noga da li je hitila k prijevari?
  • 6 Nek' me izvagne na točnoj vazi
i Bog će priznati moje poštenje.
  • 7 Ako su moji koraci zastranili,
ako je moje srce slijedilo moje oči,
ako je jedna mrlja natopila moje
  • 8 tada, što ja sijem, nek' drugi
pojede,
moji izdanci, nek' ih se iskorijeni!
  • 9 Ako moje srce bi zavedeno jednom
dovim vratima,
  • 10 nek za jednog drugog moja žena
okreće žrvanj,
i nek' na nju drugi liježe,
  • 11 jer to biješe jedno besramlje,
jedno nedjelo koje kažnjava moj
  • 12 Jedna me vatra bijaše pojela sve do
propasti,
žderući sav moj plod sve do korijena.
  • 13 Ako sam ja podcijenio pravo svog
sluge ili svoje sluškinje
u njihovoj parnici sa mnom,
  • 14 što učiniti kad se Bog bude digao?
Kad on bude ispitivao, što njemu
odgovoriti?
  • 15 Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije
li i njih također načinio?
To je isti Bog koji nas je oblikovao
u utrobi.
  • 16 Jesam li ja odbijao molbe siromašnima,
puštao venuti oči udovici?
  • 17 Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da
siroče ne bijaše imalo svoj dio,
  • 18 dok je od mog djetinjstva
raslo sa mnom kao s ocem,
i što jedva izišao iz trbuha moje
  • 19 Gledah li ja jednog bijednika
lišenog odjeće,
jednog nevoljnika koji se ne imaše
čime pokriti,
  • 20 a da mi njegova križa ne bijahu
blagoslovljena i da on ne bi zagrijan
  • 21 Jako sam ja vitlao pesnicom protiv
jednog siročeta,
znajući da sam podržavan u
tribunalu,
  • 22 nek' se moje pleće otkači od mojih
leđa
i moja se ruka slomi u laktu.
  • 23 Ne, kazna Božja bijaše moj užas,
ja ne mogoh ništa pred njegovim
veličanstvom.
  • 24 Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u
zlato,
ako sam rekao finoj kovini: »Ti si
moja sigurnost«,
  • 25 ako sam ja izvlačio radost iz obilja
svojih dobara,
iz onoga čega moje ruke bijahu
  • 26 ako, gledajući blistati svjetlost
i mjesec se obrtati blistavi,
  • 27 moje srce u tajnosti se dalo zavesti,
i ako se moja ruka spustila na moja
usta za jedan poljubac[72]
  • 28 to bi također bilo jedno nedjelo
koje kažnjava moj sudac,
jer ja bijah zanijekao Boga
odozgo.
  • 29 Jesam li se ja radovao ruševini svog
neprijatelja,
jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga
je nesreća zadesila?
  • 30 Ja koji nisam dopuštao ustima svojim
griješiti
posvećujući ih smrti jednom
  • 31 Moji gosti čak nisu li rekli: » Koga
on nije nasitio mesom? «
  • 32 Stranac ne provodiše noći napolju:
ja otvarah vrata svoja putnicima.
  • 33 Jesam li ja kao Adam prikrivao
svoje pobune,
skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh?
  • 34 I to zato što bih strahovao od
mnijenja mnoštva
i što me bijaše strašio prijezir
obitelji,
ušutkan da više ne prođem svoja
vrata,
  • 35 tko će mi dati nekoga tko me sluša?
Evo moje posljednje riječi.
Moćnom da mi odgovori!
  • 36 Glede optusnice pisane od mojeg
protivnika,
eh dobro, ja ću nju nositi na svojim
plećima,
ja ću se njome ukrasiti kao jednom
krunom.
  • 37 Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim
koracima,
ja ću njemu pripremiti jedan
prinčevski prijem!
  • 38 Ako je moja zemlja prosvjedovala
protiv mene,
ako su njene brazde natopljene
suzama,
  • 39 ako sam ja prožderao njenu snagu
ne plativši,
budući iscijedio i dušu iz nje,
  • 40 tada nek' tu umjesto pšenice
trnje raste
i umjesto ječma, smrdljiva trava.
Ovdje svršavaju riječi Jobove.

Uplitanje Elihuvljevo[uredi]

Elihu se razgnjevljuje[uredi]

  • 32 1 Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Jobu, jer se on ocijenjivaše pravednima.
  • 2 Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita[73], iz obitelji Ramove. On se razgnjevi protiv Joba,

jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Boga.

  • 3 On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali

Boga krivcem[74].

  • 4 A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Jobu, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
  • 5 Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.

Elihu se predstavlja[uredi]

  • 6 Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze
riječ i reče:
Mlad sam, ja,
a vi, dva starca.
Tako bojah se i strahovah izložiti
vam svoje znanje.
  • 7 Ja sebi govorih: » Dob će govoriti,
broj godina poučit će mudrost. «
  • 8 Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah,
nadahnuće Moćnoga, koji čini
pamentnim.
  • 9 Biti jednim *starješinom ne čini
mudrim ,
i starci ne razlikuju pravo.
  • 10 To je ono zašto ja kažem: » Slušaj
me i ja ću ti izložiti svoje znanje,
ja također.«
  • 11 Gledajte, ja računah na vaše besjede
ja napeh uši k vašim razmišljanjima,
vašoj kritici njegovih besjeda.
  • 12 Ja sam vas pažljivo slijedio,
ali ni jedan od vas nije odgovorio
Jobu,
ni jedan od vas nije odbacio njegovih
  • 13 I ne kažite: » Mi smo našli mudrost:
Bog sam može likovati nad sobom,
ne i jedan čovjek.«
  • 14 To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede,
i to nije s vašim izjavama da ću ja
njemu odgovoriti.
  • 15 Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više,
oni imaju riječ presječenu.
  • 16 Mogao bih dobrano pričekati,
oni ne bi progovorili,
jer oni su prestali uzvraćati.
  • 17 Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati,
sa svoje strane, ja ću izložiti svoje
znanje, ja također.
  • 18 Jer, ja sam pun riječi
i dah me mog trbuha požuruje.
  • 19 U mom trbuhu, to je kao jedno vino
koje ne nalazi izlaza.
Kao nove mješine koje hoće prsnuti!
  • 20 Da ja dakle govorim za disati sa
zadovoljstvom.
Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.
  • 21 Ja sebi zabranjujem davati bilo kome
prednost
i ulizivati se ma tko to bio.
  • 22 Uostalom, ja ne snam ulagivati se,
inače onaj koji me načinio bio bi me
brzo uništio.

Elihu optužuje Joba da je bio ohol[uredi]

  • 33 1 Slušaj dakle, o Jobe, moje
besjede,
prikloni uho svim mojim riječima.
  • 2 Evo dakle da ja otvarim usta,
da moj jezik govori u mom nepcu.
  • 3 To je pravičnost moje savjesti koja
će govoriti,
i moje usne reći će čistu istinu.
  • 4 To je dah Boga koji me načinio,
nadahnuće Moćnoga koji me
oživio.
  • 5 Ako ti to možeš, odgovori mi,
potkrijepi protiv mene, zauzmi stav!
  • 6 Gledaj, pred Bogom ja sam tebi
jednak,
ja bijah izmiješen od gline, ja
također!
  • 7 Pogledajmo, strah od mene nije te
mogao zastrašiti,
i moj ugled nije te opteretio.
  • 8 Ali, ti si jasno rekao na moje uši
i ja još čujem zvon riječi:
  • 9 » Ja sam *čist, bez grijeha[75].
Ja sam čist, ja, izuzet od grješke.
  • 10 Ali, Bog izmišlja protiv tebe
pritužbe,
on me drži neprijateljem.
  • 11 On mi stavlja noge u gvožđa
i vreba sve moje tragove! «
  • 12 Pogledajmo, u tome ti nemaš
prava,
reći ću ti ja.
Jer Bog je mnogo više no čovjek.
  • 13 Zašto si ti njemu podigao jednu parnicu,
njemu koji ne polaže računa niti
o jednom od svojih činova?
  • 14 Ipak Bog najprije govori na jedan način,
a po tome na drugi, ali ne opaža se to:
  • 15 u snu, viđenje noćno,
dok jedna obamrlost obuzima ljude,
usnule na svojim ležajevima.
  • 16 tad on otvara uši ljudima
i pečati upozorenja koja im
upućuje,
  • 17 da se odvrate ljudi od svojih djela,
da se uklone oholosti junaci.
  • 18 Tako on štiti njihovo postojanje
od jame
i sprječava ponuditi svoj život
sulici.
  • 19 Katkad, on ih kažnjava u njihovom krevetu bolom
i bitka nema prekida u njegovim
kostima.
  • 20 Kruh njemu daje povraćanje,
on nema više teka za dobro jelo.
  • 21 On propada na očigled,
njegove kosti što se ne vidješe
postaju izbočene.
  • 22 Tad njegovo postojanje dodiruje
jamu,
a njegov život je izručen
  • 23 Ali, nađe li se za njega jedan
*anđeo,
jedan tumač među tisućom
za obznaniti čovjeku njegovu
zadaću,
  • 24 da imadne sućuti za njega
i da mu kaže:
» Poštedi ga silaska
u jamu,
ja sam otkrio jednu otkupninu! «
  • 25 Tad njegovo tijelo ponovo nađe sok
svoje mladosti,
on se vraća u dane svog mladićstva,
  • 26 on zazove Boga koji nađe zadovoljstvo u njemu,
kričeći od radosti on ugleda lice
onog koji učini zadovoljštinu
  • 27 on zapjeva pred ljudima govoreći:
» Ja bijah griješio, ja bijah kršio
pravo,
ali on se nije ponašao kao ja.
  • 28 On je otkupio moje postojanje
na rubu jame
i moj će život gledati svjetlost!«
  • 29 Gledaj, sve ovo Bog izvrši,
dva puta, tri puta za čovjeka,
  • 30 za izvuči čovjekov život iz jame,
za osvijetliti ga svjetlošću
živih.
  • 31 Budi pažljiv, Jobe, slušaj me:
ušuti, ja sam taj koji će govoriti.
  • 32 Ako ti imaš riječi za odgovoriti,
govori, jer bih te ja želio naći
pravednim;
  • 33 inače, tebi je mene slušati.
Ušuti, ja ću te naučiti mudrosti.

Elihu smatra mudrace nedoraslim[uredi]

  • 34 1 Tad Elihu preuze i reče:
  • 2 Slušajte, mudraci, moje besjede,
i vi, znalci, podajte mi uho.
  • 3 Jer, to je uhu da cijeni besjede,
kao nepcu da kuša jela.
  • 4 Nama je razlikovati što je pravedno;
priznajmo dakle među nama ono što
  • 5 Nije li Job rekao: » Ja sam
pravedan[76],
ali Bog mi niječe pravednost;
  • 6 kad ja tražim pravdu, ja
sam smatran lažljivcem.
jedna strijela me smrtno ranima,
a da ja nisam zgriješio? «
  • 7 Ima li jedan poštenjak kao Job?
On pije sarkazam kao vodu.
  • 8 On putuje u paru sa zločincima
i put prelazi s opakima.
  • 9 Nije li on rekao: » Čovjek ne
dobija ništa
ugađajući Bogu.«
  • 10 Slušajte me dakle ljudi razboriti!
Daleko od Boga opakost,
daleko od Moćnoga neiskrenost.
  • 11 Jer vraća čovjeku prema njegovim
djelima
i postupa sa svakim prema njegovom
ponašanju.
  • 12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno,
Moćni ne krši prava.
  • 13 Je li to netko drugi njemu povjerio
zemlju,
je li to netko drugi tko ga je zadužio
cijelim svijetom?
  • 14 Ako bi mislio samo na sebe samog,
ako bi i zadržao u sebi svoje disanje
i svoj dah,
  • 15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom
i čovjek bi se vratio u prašinu.
  • 16 Pošto ti imaš pamet,
slušaj ovo,
podaj uho zvuku mojih
besjeda.
  • 17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati?
Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika,
Preuzvišenog?
  • 18 Reći kralju: »Ništarijo? «
Drže li se velikaši zločincima?
  • 19 On sam ne pretpostavlja
prinčeve
i ne poklanja više pažnje bogatašu
no siromahu,
jer svi su oni djela njegovih ruku.
  • 20 U jedan mah, oni umiru u sred noći,
narod se uznemiri i oni nestanu,
odstrani se jedan samodržac,
a da se ruka njegova i ne podigne.
  • 21 Jer Bog ima oči na držanju čovjekovom,
on osmatra sve njegove korake.
  • 22 Ni tmine ni sjena smrti
ne mogu sakriti zločince.
  • 23 On nema potrebu vrebati čovjek
tijekom dugog vremena
da bi se ovaj pojavio pred njim
na suđenju.
  • 24 Bez ispitivanja, on slama plemenitaše
i druge stavlja na njihovo mjesto.
  • 25 On otkrije njihove spletke;
u samo jednu noć on ih obori, evo ih
skršenih.
  • 26 Kao zločince, on ih javno osramotio.
  • 27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti,
što nisu znali sve njegove putove,
  • 28 sve do uzdizanja k njemu krika
siromahova;
i krik potlačenih, on ga čuje.
  • 29 Ali, postane li bešćutan, tko će ga
osuditi,
sakrije li lice svoje, tko će ga
On bdije, ipak nad narodima kao
nad ljudima,
  • 30 ne hoteći da bezbožnik vlada,
ni da se podapane zamka narodu.
  • 31 Ali, kaže li tko Bogu:
» Ja sam ispaštao, ja neću više
počiniti zla.
  • 32 Ono što mom vidu izmiče,
pokaži mi to ti osobno;
ako sam postupio opako, ja to neću
ponoviti.
  • 33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati?
ja znam ta se ti tome sprdaš[77].
Tako si ti odlučio, ti, ne ja.
Reci ipak što o tome znaš.
  • 34 Ljudi razboriti će mi reći,
kao svaki mudar čovjek koji me
sluša:
  • 35 » Taj veliki govornik Job ne zna
ništa, on besjedi bez ikakvog
smisla. «
  • 36 Ja hoću da se Job podvrgne jednom
ispitu, sve dok ne ustupi,
pred svojim besjedama dostojnim
jednog poganina;
  • 37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu,
on sije sumnju među nas
i gomila svoje prigovore Bogu.

Elihu optužuje Joba da je bio bezuman[uredi]

  • 35 1 Tad Elihu preuze i reče:
  • 2 pravu kad kažeš: » Ja sam pravedniji
no Bog[78]? «
  • 3 Pošto ti izjavljuješ: » Što tebi znači, i
  • 4 Ja ću te pobiti mojim besjedama,
tebe i tvoje prijatelje odjednom.
  • 5 Promatraj *nebesa i vidi,
osmotri oblake, kako te oni
nadvisuju!
  • 6 Ako ti griješiš, dodiruješ li ih?
Umnoži svoje pobune, što mu ti
činiš?
  • 7 Ako si ti pravedan, koristi li se on
time, prima li od tebe štogod?
  • 8 Tvoja opakost dostiže samo tebi
samo ljudima.
  • 9 Stenje se pod prekoračenjem tlačenja
kriči se pod pesnicom velikih.
  • 10 Ali, nitko ne kaže: » Gdje je Bog koji
me stvorio?
On koji nadahnjuje pjesme u noći,
  • 11 koji nas uči bolje no zvijeri zemaljske
i čini nas mudrijim no ptice
nebeske. «
  • 12 Tad se kriči, ali on ne odgovora,
zbog oholosti opakih.
  • 13 Nema drugog do samo šupljih riječi
koje Bog ne sluša,
koje Moćni ne opaža.
  • 14 No, ti se usuđuješ reći da ti njega
ne primijećuješ,
da je tvoj predmet njemu podložan i
da si ti tu u očekivanju.
  • 15 Ali sada, ako njegov gnjev
ne uplete se
i ako ne ne poznaje ovu neobuzdanost
riječi,
  • 16 to je što Job u prazno otvara usta
i gomila besmislene besjede.

Elihu veliča svemogućeg Boga[uredi]

  • 36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
  • 2 Podnesi me jedan čas, ja ću te
Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.
  • 3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka
za opravdati onog koji me stvorio.
  • 4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,
i ovo je jedan čovjek od sigurnog
znanja pred tobom.
  • 5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi
rekao: "Ja ti se sprdam."[79]
On je Pre-Uzvišeni po postojanosti
svojih odluka.
  • 6 On ne ostavlja u životu opakog
već čini pravdu potlačenima.
  • 7 On ne okreće svojih očiju od
pravednih.
Jesu li na prijestolju s kraljevima
gdje ih je on postavio za uvijek?
Oni se time zanose.
  • 8 A, nađu li su zatvorenicima u
jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,
  • 9 to je što je on htio oglasiti pred
i njihove pobune kad izigravahu
heroje.
  • 10 On je otvorio njihove uši svojem
ukoru
i rekao im da se okrenu od nereda.
  • 11 Ako li poslušaju i podlože se,
oni završavaju svoje dane u sreći,
a njihove godine u slastima.
  • 12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu
i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.
  • 13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u
svojem gnjevu,
oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u
  • 14 Njihovo se postojanje gasi u
jeku mladosti
a njihov život se završava među
prodanima[80].
  • 15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,
i nevoljom otvara mu uho.
  • 16 Tebe također, on te je htio odstraniti
od prinude u velikim prostorima
i stol koji će ti se postavljati bit će
nakrcan ukusnim jelima.
  • 17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan
pravorijek presude,
presuda i osuda će nadjačati.
  • 18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu
tebe u pobunu!
Ti možeš mnogo potplatiti? Ne
zanosi se!
  • 19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ
Ni zlatne šipke ništa više,
ni sve zalihe snage.
  • 20 Ne uzdiši nakon ove noći
kad narodi budu iskorijenjeni.
  • 21 Čuvaj se da se ne okreneš
prema neredu koji bi ti
pretpostavio pritisku[81].
  • 22 Gledaj, Bog je neograničen
u svojoj moći,
koji bi učitelj bolje poučavao?
  • 23 Da li netko nadzire njegovo
ponašanje,
kaže li mu tko: » Ti počinjavaš
zlo? «
  • 24 Namisli slaviti njegovo djelo
koje opjevavaju ljudi.
  • 25 Svi ga ljudi promatraju,
izdaleka njega smrtnici razlikuju.
  • 26 Gledaj, Bog je velik i mi ne
razumijemo.
Broj je njegovih godina neizbrojiv.
  • 27 On privlači kapi vodene,
potom ih cijedi u kiši za svoju
poplavu
  • 28 što oblaci izlijevaju
i prosipaju na mnoštva ljudska.
  • 29 Tko bu nastojao razumjeti
razastiranje oblaka,
i grmljavinu s njegovog svoda?
  • 30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju
munju
i potopio temelje oceanu.
  • 31 To on putem njih sudi[82] narodima
i daje hranu u izobilju.
  • 32 Svoja dva dlana, on prekriva
munjom,
i njoj je odredio jedan cilj.
  • 33 Njegova grmljavina oglašava njegov
dolazak,
stada čak naslućuju njegovo
približavanje.
  • 37 1 Moje srce također zadrhti i
poskoči van sa svog mjesta.
  • 2 Slušajte, slušajte dakle treperiti
njegov glas,
i grmljavinui koja izlazi iz njegovih
usta.
  • 3 Od sva nebesa on ga odbija,
a njegova munja udara krajeve
zemaljske.
  • 4 Po tome njegovo rikanje odjekne,
njegovo veličanstvo zagrmi punim
gasom,
a on više ne suzdržava munje čim
njegov glas se začuo.
  • 5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,
on ih čini od veličanstvenosti koje
  • 6 Kad on kaže snijegu:
» Padaj na zemlju«,
kad on otkači svoje pljuskove,
pljuskove potopne,
  • 7 on stavlja pod pečat svačiju ruku[83]
da bi ljudi koje je on stvorio
bili toga svjesni.
  • 8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i
šćućuri se u svom ležištu.
  • 9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,
i sa sjevercem dođe led.
  • 10 U dahu Božjem stvori se led
i prostranstva vodena se zamrznu.
  • 11 Po tome lijepo vrijeme odnese
oblake
i rasprši oblake pune munja.
  • 12 On je taj koji njih vrti u krugovima
da se ispune, prema njegovim
nacrtima, sve ono što on njima
zapovjedi nad svim svemirom.
  • 13 Bilo da se radi da obliju ili
orose zemlju
ili da ju blagoslove, on je taj koji
ih odašilja.
  • 14 Podaj uho ovome, Jobe,
zaustavi se i osmotri čuda
Božja.
  • 15 Kad ih Bog smišlja, znaš li ti?
Znaš li ti kad on daje sinuti
munji u oblaku svom?
  • 16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,
čudesnost jednog sigurnog znanja?
  • 17 Ti čija su odijela pretopla
kad zemlja smalakše pod
južnim vjetrom,
  • 18 sudjeluješ li ti u valjanju
oblaka,
čvrstih kao jedno metalno
ogledalo[84]?
  • 19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!
- tko će ga naći?
  • 20 Kad ja govorim, treba li se njega o
tome obavijestiti?
Treba li njemu reći da bi on bio
obaviješten?
  • 21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,
ona je zatamnjena oblacima,
po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.
  • 22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,
uokolo Boga, jedan strašan sjaj.
23 To je Moćni kojeg mi ne možemo
dosegnuti,
vrhovni u svojoj snazi i u
on ne ugnjetava onog u kome
pravdom obiluje.
  • 24 To je zašto ga se ljudi boje,
ali on ne vodi računa o onima
koji sebe drže mudrima.

Dijalog između Joba i Boga[uredi]

  • 38 1 GOSPOD odgovori tada Jobu
  • 2 Tko je taj koji kleveta proviđenje
  • 3 Opaši dakle tvoja križa[85] kao jedan
ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
obaviještavati.

Čuda stvaranja[uredi]

  • 4 Gdje ti bijaše kad ja utemeljivah
zemlju?
Reci mi, jer si tako pun znanja.
  • 5 Tko joj utvrdi mjeru, da li bi to
Ili tko zatezaše nad njom konop?
  • 6 U što su se uronili njeni potpornji[86],
i tko dakle postavi njeno ugaono
kamenje
  • 7 dok jutarnje zvijezde pjevajahu
u zboru
i svi Sinovi Božji[87] uzvikivahu hura?
  • 8 Netko zatvori dva krila
nad Oceanom
kad on izviraše iz krila materinskog,
  • 9 kad mu ja davah oblake da se
odjene,
i povijah ga tamnim oblacima.
  • 10 Ja sam skršio njegov polet svojom
naredbom
ja sam zaključao oba krila
  • 11 i rekao: » Ti ćeš stizati dovde,
ne dalje;
ovdje će se zaustavljati bezumnost
tvojih valova!«
  • 12 Jesi li ti, samo jednog od tvojih
dana, zapovjedio jutru,
i označio zori njenu zadaću,
  • 13 da uhvati zemlju za njene rubove
i protrese njome opake[88]?
  • 14 Zemlja tad uze oblik kao glina pod
kalupom, i sve izroni, opervaženo[89].
  • 15 Ali, opaki tu gube svoju svjetlost
i ruka koja se podizaše slomljena je.
  • 16 Jesi li ti dospio sve do izvora
morskih,
jesi li ti prolazio na dnu *ponora?
  • 17 Vrata smrti biše li ti pokazana?
Vidje li ti vrata sjene smrti?
  • 18 Imaš li ti pojma o prostranstvima
zemaljskim?
Opiši ju, ti koji ju u
cijelosti poznaješ.
  • 19 S koje strane stanuje svjetlost,
a tmine, gdje dakle stanuju one
  • 20 da ih ti primiš s njihovog praga
i upoznaš pristup njihovom staništu?
  • 21 Ti to dobro znaš pošto ti već bijaše
rođen
i što je broj tvojih dana tako velik!
  • 22 Jesi li ti dopro sve do zaliha snijega,
i zaliha leda, jesi li njih vidio,
  • 23 što sam ja spremio za vrijeme nevolje,
za dan bitke i boja?
  • 24 S koje strane širi se svjetlost,
koje široko[90] osvaja zemlju?
  • 25 Tko je izdubio tjesnace za olujine bujice,
i prokrčio put obalku koji grmi,
  • 26 za kišiti na zemljom
bez ljudi,
nad jednom pustinjom gdje nikog
  • 27 za opiti bezvodnu pustoš,
učiniti da nikne i klija zelenilo?
  • 28 Kiša, ima li oca onađ
Tko porodi kapi rose?
  • 29 Iz trbuha tko izvodi led?
Tko porodi inje iz nebesa?
  • 30 Tad se vode prerušavaju u kamenje[91],
a površina ponora se zamrzne.
  • 31 Možeš li ti svezati sveze Vlašićima
ili odriješiti konope Orionu,
  • 32 dati da se pojave znakovi zoodijaka
u svoje vrijeme,
povesti Velikog Medvjeda[92] s
  • 33 Poznaješ li ti zakone nebesa,
daješ li ti osmatrati njihovo načelo
na zemlji?
  • 34 Dostaje li tebi viknuti na oblake,
da bi jedna vodena masa
tebi dade poplavu?
  • 35 Je li to kad im se umiljavaš da
krenu munje
govoreći ti: »Evo nas!«?
  • 36 Tko je stavio mudrost u Ibisa,
dao pijetlu mudrost[93]?
  • 37 Tko je vješt u brojanju oblaka
i naginje mješine iz nebesa
  • 38 dok prašina kulja u mulj
i da se grude gusnu?

Čuda životinjskog svijeta[uredi]

  • 39 Jesi li ti taj koji goni lavu jednu
žrtvu
i koji nasiti laviće
  • 40 kad su oni šćućureni u svojim
jazbinama,
ili su u zasjedi u šipražju?
  • 41 Tko dakle gavranima priprema njihov
zamet
kad mladunci njegovi zakriješte
i zanose se od iznemoglosti?
  • 39 1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju
kozorozi?
Jesi li ti pazio srne u poslu,
  • 2 jesi li računao mjesece njihove trud
noće,
i znao sat njihova oslobađanja?
  • 3 One se zgrče, donesu svoje mlade
i slobodne su od svojih boli.
  • 4 Njihova lanad ojačava i raste na
golom,
oni odlaze i ne vraćaju se više.
  • 5 Tko osloba? a divlje magare,
tko mu razveza sveze
  • 6 kome sam ja doznačio stepu
za kuću,
slanu zemlju za boravište?
  • 7 On se ruga buci gradova
i ne čuje nikad oslara derati se.
  • 8 On istražuje planine, svoju ispašu,
u potrazi za najmanjim zelenilom.
  • 9 Bizon hoće li htjeti podnositi
tebe služiti,
hoćeli provoditi svoje noći u staji
tvojoj?
  • 10 Hoćeš li ga prinuditi orati,
hoće li branati iza tebe dolinu?
  • 11 Da li to zbog njegove velike snage
ti ćeš njemu dati povjerenje
i prepustiti svoj rad?
  • 12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito,
staviti svoju žetvu u žitnicu?
  • 13 Krilo nojičino veselo tuče,
ali da ima ona pera rodina[94]
i njeno perje?
  • 14 Kad ona napušta na zemlji svoja
jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
  • 15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
  • 16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu
njeni,
ona se ne brine da li će imati muku
za čisti gubitak.
  • 17 To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost
i nije joj podijelio pamet.
  • 18 Ali čim se ona ispili i izbaci,
ona se ruga konju i jahaču.
  • 19 Jesi li ti taj koji daje srčanost
konju,
koji ogrne njegov vrat grivom,
  • 20 koji ga čini poskakivati
kao skakavca?
Njegovo ponosno rzanje je
užas.
  • 21 Njišteći od veselja, on kopa nogom
u dolini i sjuri se u susret oružju.
  • 22 On se ruga strahu, on ne zna za užas,
on ne uzmiče pred mačem.
  • 23 Na njemu zveckaju tobolci,
koplje i sulica bljeskaju.
  • 24 Podrhtavajući od nestrpljenja,
on guta prostor,
ne zadržava se više kad
zatrubi truba.
  • 25 Na svaki jek trube, on kaže:
Aha!
Iz daleka, on namiriši boj,
grmljavinu zapovjednika i bojni
poklič.
  • 26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac
i i širi svoja krila prema jugu[95]?
  • 27 Da li se to po tvojoj zapovijedi
orao diže i gradi svoja
gnijezda na vrhovima?
  • 28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva
na jednom zubu stijene neosvojive.
  • 29 Odande, on vreba svoj plijen,
on uranja u daljinu pogled svoj.
  • 30 Njegovi se mladi napajaju krvlju,
ondje gdje ima mesa i on je tu.
  • 40 1 GOSPOD ukori tad Joba i
reče:
  • 2 Onaj koji se spori s Moćnim ima li
što za osporiti?
Onaj koji se prepire s Bogom,
hoće li odgovoriti?

Prvi Jobov odgovor[uredi]

  • 3 Tad Job odgovori GOSPODU
i reče:
  • 4 Ja sam beznačajan, što bih ti
ja uzvratio?
Ja stavljam ruku na svoja usta.
  • 5 Ja sam govorio jedanput, ja neću
više odgovarati,
dva puta, ja neću dodati ništa.

Gospodin nanovo ispituje Joba[uredi]

  • 6 GOSPOD tad odgovori Jobu iz
njedara uragana i reče:
  • 7 Opaši dakle svoja križa, kao junak.
Ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
  • 8 Hoćeš li ti istinski ponist? iti moje
osuditi mene za opravdati sebe?
  • 9 Imaš li ti dakle ruku kao ona što je
tvoj glas je li grmljavina kao što je
njegov?
  • 10 Hajde, uresi se veličanstvom i
veličinom,
ogrni se sjajem i blještavilom!
  • 11 Ispusti valove svojeg gnjeva,
i jednim pogledom obori sve ohole,
skrši na mjesti opake.
  • 13 Zbaci ih zbrkane u prašinu,
ušutkaj ih u tamnicama.
  • 14 Tad ću ti i ja sam odati poštovanje,
jer tvoja će ti desnica valjati pobjede.

Zvijer ili hipopotam[uredi]

  • 15 Evo dakle Zvijeri[96]. Stvorio sam ju
kao što sam i tebe stvorio.
Ona jede travu, kao govedo.
  • 16 Vidi koja snaga u njenim križima
i ta krjepost u mišićima njenog
trbuha!
  • 17 Ona ukruti svoj rep kao cedar,
njena bedra su spletena od tetiva.
  • 18 Njene su kosti cijevi od bronce,
njena su rebra kovano gvožđe.
  • 19 Ona je remekdjelo Božje,
ali njen tvorac joj zaprijeti mačem.
  • 20 Tako li je to da joj planine služe za
sijeno,
a uokolo nje igraju se poljske zvijeri.
  • 21 Ona liježe pod žižule,
pod pokrivač od rogoza i močvara.
  • 22 Žižule[97] ju štite svojom sjenom,
riječne topole ju okružuju.
  • 23 Rijeka se raspojasa, ali nju to ne
uznemirava.
Jedan Jordan njoj pršti iz gubice,
a da ona i ne trepne.
  • 24 Netko će joj se ipak suprotstaviti
i dočepati je se,
sapeti ju i probosti joj nozdrve.

Podmukli ili krokodil[uredi]

  • 25 A Podmuklog[98] hoćeš li ti upecati
udicom
i svojim mu konopom svezati jezik?
  • 26 Hoćeš li mi proturiti trstiku kroz noz
drvu,
probušiti jednom kukom čeljust?
  • 27 Jesi li ti taj koji će ga ponukati na
preklinjanje,
hoće li ti izreći nježnosti?
  • 28 Hoće li se ugovorom stupiti u službu
kod tebe,
hoćeš li ga uzeti za doživotnog roba?
  • 29 Hoćeš li se igrati s njim kao s jednim
vrapcem,
hoćeš li ga držati na uzici za svoje
kćeri?
  • 30 Hoćete li se združiti za staviti ga
na dražbu?
Hoće li se preprodavati među
trgovcima?
  • 31 Hoćeš li izrešetati njegovu kožu
jataganima,
po tome njegovu glavu ostima?
  • 32 Stavi dakle ruku na njega,
u sjećanje na borbu, ti nećeš
započinjati više!
  • 41 1 Gledaj, pred njih sigurnost je
njegov pogled sam dosta je za
  • 2 Nitko nije dovoljno smion za njega
izazvati.
Tko bi se dakle usudio držati mi
  • 3 Tko mi je dao predujam koji bih mu
Sve ovo što je pod nebesima
moje je!
  • 4 Ja neću prešutjeti njegove udove,
detalj njegovih podviga, ljepotu
njegova sastava.
  • 5 Tko je otvorio sprijeda njegovu
odjeću,
tko je prodro njegovo dvostruko
zubalo?
  • 6 Tko je probio njegovoj ralji oba
kapka?
Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
  • 7 Koja oholost! od tako čvrstih
oklopa[99]!
dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
  • 8 Jedan dodiruje drugog,
ni dah tuda ne proklizne.
  • 9 Svaki se lijepi na svog susjeda,
oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
  • 10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost,
njegove su oči kao zjenice zore.
  • 11 S njegove gubice polaze munje,
iskre vatre se otud otkidaju.
  • 12 Dim suklja iz njegovih nozdrva.
kao iz ključalog lonca ili kotlića.
  • 13 Njegov dah raspaljuje žeravice,
iz njegovih nozdrva izlaze
plamenovi.
  • 14 U njegovu vratu boravi sila,
pred njim poskakuje straha.
  • 15 Podvoljci njegova tijela
ogromni su,
oni su se stvrdnuli na njemu,
nepomični.
  • 16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen,
on se stvrdnuo kao donji žrvanj[100].
  • 17 Kad se on uspravi, bogove obuzme strah,
panika ih rasprši.
  • 18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga.
Koplje, sulica, strijela
  • 19 za njega je željezo slama,
a bronca trulo drvo.
  • 20 Strelice iz luka ne nagone ga u,
bijeg,
za njega, kamenje iz praćke
pretvara se u slamu.
  • 21 Buzdovan mu se čini slamkom
i on se podruguje zvižduku
kopalja.
  • 22 Ima pod njim oštrih krhotina,
kao jedna drljača, on se vuče po
ilovači.
  • 23 On čini da provrije ponor
kao kotao,
on pretvori more u kadionicu.
  • 24 On ostavlja brazdu svjetlosti,
*ponor ima kao jedno bijelo
runo.
  • 25 Na zemlji, ništa nije svoj gospodar.
On je bio načinjen neustrašivim.
  • 26 On prezire divove,
on je kralj nad svim zvijerima.

Drugi odgovor Jobov[uredi]

  • 42 1 Job tada odgovori GOSPODU
i reče:
  • 2 Ja znam da ti možeš sve
i da ni jedan naum ne izmakne tvojim
zahvatima.
  • 3 » Tko je onaj koji kleveta proviđenje
a da ništa ne shvaća? «
Eh da, ja sam razmatrao, ne
poznavajući to,
tajne koje me zbunjuju.
  • 4 » Slušaj me«, govorih ja, » moja je
riječ,
ja ću ispitivati, a ti ćeš me poučiti. «
  • 5 Ja te ne poznavah no po čuvenju,
sada, moje su te oči vidjele.
  • 6 Tako, ja se užasavam sebe i
poričem se
na prahu i na pepelu.

Gospodin kori Jobove prijatelje[uredi]

  • 7 A, nakon što bijaše uputio te riječi Jobu, GOSPOD reče Elifazu iz Temana: » Moj gnjev plamti protiv tebe i protiv
tvoja dva prijatelja, jer vi niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to učinio moj sluga Job.
  • 8 Sada uzmite sa sebe sedam bikova u sedam ovnova, idite pronaći mog slugu Joba i ponudite ih za vas u holokaust[101]
dok će moj sluga Job posredovati za vas. Samo iz obzira prema njemu ja vas neću
obraditi prema vašoj ludosti, vas koji niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to činio moj sluga Job.«
  • 9 Elifaz iz Temana, Bildada iz Šuaha i Sofar iz Naama otiđoše izvršiti zapovjed GOSPODOVU, a GOSPOD bijaše uvažio Joba.

Gospodin popravlja Jobovo stanje[uredi]

  • 10 I GOSPOD popravi poslove Jobove dok on bijaše posredovao za svog bližnjeg. I čak, GOSPOD poveća
dvostruko Jobova dobra.
  • 11 Njegova braća, njegove sestre i njegovi negdašnji poznanici dođoše ga svi posjetiti. Oni jedoše kruh s njim u
njegovoj kući. Oni ga žališe i tješiše za svu nesreću koju mu bijaše poslao GOSPOD.

I svatko od njih načini poklon od

jednog novčića srebra i jednog zlatnog prstena.
  • 12 GOSPOD blagoslovi nove Jobove godine još više no one prve. On imade 14.000 ovaca i 6.000 deva, tisuću pari
goveda i tisuću magarica.
  • 13 I imade on također sedam sinova i tri kćeri.
  • 14 Prva, on ju nazva Grlica, druga imade ime
Cimetov cvijet, a treća Sjena vjeđe[102].
  • 15 Ne nađe se u cijeloj zemlji tako lijepih žena kao Jobove kćeri, a njihov otac im
dade dio u baštini[103] s njihovom braćom.
  • 16 Job poživi poslije toga još 140 godina, i vidje svoje sinove i sinove svojih sinova sve do Četvrtog
pokoljenja.
  • 17 Po tome Job umrije star i nasićen danima.