Druga knjiga Makabejaca

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Druga knjiga Makabejaca

DRUGA KNJIGA MAKABEJACA

Prvo pismo Židovima iz Egipta

• 1 1 Svojoj braći Židovima iz Egipta^[1], pozdrav! Njihova braća Židovi iz Jeruzalema i ona iz Judeje (njima žele) mir i dobro!
• 2 Nek' vas Bog obaspe dobrima i sjeti se svog *saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, njegovim vjernim slugama.
• 3 Nek' vam dadne svima jedno srce za obožavati ga i vršiti svoju volju blagodatno i dobre volje.
• 4 Nek' otvori vaše *srce svojem Zakonu i njegovim propisima i nek' učini da zavlada mir.
• 5 Nek' usliša vaše molitve, pomiri se s vama i ne napusti vas u vrijeme nevolje.
• 6 To je molitva koju za vas mi njemu upućujemo čak ovdje .
• 7 Pod vladavinom Demetriusa , godine 169. mi, Židovi, mi smo vam napisali: U tjeskobi i nevolje koje se oborše na nas tih godina, otkad Jazon^[2] i njegove pristaše učiniše izdaju svete zemlje i kraljevstva, 8 oni odoše sve dotle da staviše vatru na velika vrata Templa i prosuše krv nedužnih; tad smo mi molili Boga, mi smo bili uslišani, ponudili smo *žrtvu i najbolje brašno, zapalili smo svjetiljke i izložili kruhove -
• 9 A sada, mi vama pišemo za pozvati vas slaviti Blagdan Šatora mjeseca Kisleva,
• 10 godine 188.^[3]

Drugo pismo: Židovi hvale Gospoda za smrt Antiohovu

Oni iz Jeruzalema i oni iz Judeje, savjet *starješina i Juda, Aristobulu, savjetniku Ptolomejevom i poteklom iz loze svećenika posvećenih *pomazanjem, kao i Židovima iz Egipta^[4], radost i zdravlje!

• 11 Spašeni od Boga velikih propasti, mi mu jako zahvaljujemo da nam je pomogao protiv kralja^[5]
• 12 jer i on sam je istjerao one koji su išli pod oružjem protiv svetog grada .
• 13 Našavši se, naime u Perziji, njihov poglavar, kao i njegova vojska koja se činila nepobjedivom, biše poklani u templu u Nanei^[6]
• 14 Naime, pod izgovorom, ženidbe s božicom, Antioh^[7], praćen od svojih prijatelja, nađe se u tom mjestu s namjerom da primi pozamašna bogatstva na ime miraza
• 15 Svećenici Naneona to izložiše, a kralj pristupi s nekoliko osoba iz svoje pratnje u dvoranu templa. Ali oni zatvoriše svetište^[8] čim Antioh bi ušao,
• 16 otvoriše vrata skrivena u oplati stropa i poput gromova ošinuše poglavara bacajući kamenje. Oni odsjekoše uljezima udove i glavu koje baciše onima koji bijahu napolju.
• 17 Hvaljen budi u svim stvarima naš Bog koji je izručio smrti one koji su počinili svetogrđe!

Čudo vatre na oltaru

• 18 Kako ćemo mi slaviti 25. Kisleva očišćenje Templa, mi smo ocijenili svojom obvezom da vas o tome izvijestimo, da bi i vi također slavili Blagdan Šatora^[9] i vatre koja se pojavila kad Nehemija, koji bijaše izgradio Templ i *oltar, nudiše žrtve.
• 19 Jer kad naši očevi biše odvedeni u Perziju^[10], tadašnji pobožni svećenici, budući uzeli vatru s olatra, potajice ju sakriše u jednu jamu sličnu isušenom bunaru i zakloniše ju na takav način da mjesto bi nepoznato svima.
• 20 Jedan prilično veliki broj godina bijaše protekao, kad ga Bog osudi tim povodom Nehemija, poslan od kralja Perzije, zapovjedi tražiti vatru potomcima svećenika koji ju bijahu sakrili. Ali kako oni objasniše da su našli ne vatru, već jednu gustu tečnost, on im zapovjedi da ju natoče za donijeti.
• 21 Kad bi sve pripremljeno za žrtvovanje, Nehemija zapovjedi svećenicima prosuti tu tečnost na drva i na žrtve stavljene odozgo. 22 Tako učinjeno, kad nakon nekog vremena sunce, najprije prekriveno oblacima, poče pržiti, jedan veliki žar se upali na iznenađenje svih.
• 23 Dok je žrtva izgarala, svećenici izgovoriše jednu molitvu, i sa svim nazočnim svećenicima, Jonatan^[11] povede zbor a drugi odgovaraše s Nehemijom.
• 24 A ta molitva bijaše ovako sastavljena:

Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svih stvari, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, ,

• 25 jedini darežljiv, jedini pravedan, sve-moćan i vječan, koji spašavaš Izrael od svakog zla, koji je načinio od naših otaca svoje izabranike i *posvetio ih,
• 26 primi tu žrtvu za sav svoj narod Izraelov, sačuvaj svoju baštinu ^[12] i posveti ju.
• 27 Sakupi one između nas koji su raspršeni; oslobodi one koji su u ropstvu među neznabošcima, pogledaj milostivo one koji su prezreni i predmeti užasa, da bi narodi priznali da si ti naš Bog.
• 28 Kazni one koji nas zlostavljaju i drsko nas vrijeđaju.
• 29 Posadi tvoj narod u svoje sveto mjesto^[13], kako je to rekao Mojsije.
• 30 Svećenici izvodiše himne.
• 31 Kad tvari žrtve bijahu sagorjele, Nehemija zapovjedi da se također saspe ostatak tečnosti na veliko kamenje.
• 32 To bi učinjeno, a jedan plamen se zapali, koji bi progutan od svjetlosti koja je zračila s oltara od prekoputa.
• 33 Kad događaj bi razglašen i i ispričan kralju Perzije da u mjestu gdje izganani sveć

enici bijahu sakrili vatru, bijaše se pojavila jedna tečnost s kojom Nehemija i njegovi sudrugopvi bijahu posvetili tvari žrtve,

• 34 kralj dade ograditi to mjesto i učini ga svetim nakon što bi provjerio događaj.
• 35 Onima kojima kralj to podjeljivaše, davaše jedan dio velikih prihoda koje otud izvlačiše.
• 36 Nehemija i njegovo okruženje nazvaše tu tečnost neftar, što se prevodi očišćenje , ali opće ime je nafta^[14]

Jeremija je sakrio kultni pribor

• 2 1 Nalazi se, u djelima^[15], da *prorok Jeremija zapovjedi onima koji polaze u izgnanstvo da uzmu vatru , kao što je naznačeno, da ne zaborave propise Gospodove i da ne zastrane u svojim mislima videći kipove od zlata i srebra i ukrase kojima bijahu pokriveni.
• 2 i da prorok preporuči onima koje odvedoše, nakon što im je dao Zakon^[16].
• 3 Među drugim savjetima iste vrste, on ih opomenu da ne puste da se Zakon udalji od njihovog srca.
• 4 U tom spisu, bijaše ispričano da prorok, upozoren jednim proročanstvom, praćen *šatorom i *kovčegom, nađe se na planini gdje Mojsije biješe se uspeo i odakle bijaše promatrao baštinu Božju^[17].
• 5 i da, došavši onamo, Jeremija nađe jednu nastambu u obliku pećine, unese šator, kovčeg, *oltar mirisa, nakon čega zapriječi ulaz.
• 6 Neki od njegovih sudrugova htjedoše doći onamo za obilježiti put znakovima, ali ga ne mogoše ponovo pronaći.
• 7 Budući to doznao, Jeremija ih ukori govoreći: To mjesto ostat će nepoznato sve dok Bog ne bude izvršio okupljanje svog naroda i pokazao mu svoju milosrdnost.
• 8 Tad će Gospod ponovo pokazati te predmete, i slava Gospodova pojavit će se s Oblakom, kao što se ona pokaza u vrijeme Mojsijevo i kad Solomon moliše da sveto mjesto^[18] bude slavno posvećeno.
• 9 Pričalo se osim toga kako, nadaren mudrošću, on nuđaše *žrtve posvećenja^[19] i dovršenja *svetišta.
• 10 Isto kao što Mojsije bijaše molio Gospoda i kad vatra koja bi sišla spali holokauste^[20].
• 11 Mojsije bijaše rekao da je to zato jer nije bio jeo što je žrtva za grijehe bila spaljena.
• 12 Usporedno Slomon također proslavi dane blagdana tijekom osam dana.

Juda je sakupio stare knjige

• 13 U tim djelima i u Nehemijinim sjećanjima^[21], bijaše ispričano, osim tih istih činjenica, da Nehemija, osnivajući jednu knjižnicu, tu objedini knjige o kraljevima i *prorocima, one Davidove i pisma kraljeva o ponudama.
• 14 Na isti način, Juda je sakupio sve knjige razasute zbog rata protiv nas, i one su u našim rukama.
• 15 Aki ih vi dakle trebate, pošaljite nam ljude koji će vam njih donijeti.

Poziv na slavljenje očišćenja Templa

• 16 Mi smo vam napisali ovo pismo budući da smu u točki da proslavimo očišćenja^[22] Templa; vi ćete dakle učiniti dobro da mu proslavite dane.
• 17 Bog koji je spasio sav svoj narod i koji je svima podijelio baštinu, kraljevstvo, svećenstvo i *posvećenje
• 18 kao što to bijaše obećao po Zakonu, taj Bog, mi se tome nadamo, imat će uskoro milosti za nas i zakupit će nas iz oblasti ispod neba u svetom mjestu^[23], jer nas je oteo velikim zlima i očistio sveto mjesto.

Autor objašnjava što je htio učiniti

• 19 Glede povijesti Jude Makabejca i njegove braće, očišćenja svevišnjeg *svetišta, posvećenja^[24] oltara,
• 20 kao i ratova protiv Antioha Epifana i njegovog sina Eupatora^[25],
• 21 i prikazanja nebeskih nastalih u korist junaka koji se tukoše velikodušno za judaizam, tako da usprkos svojem malom broju, oni oplijeniše svu oblast i prognaše mnoštvo barbara,
• 22 da ponovo osvojiše svetište glasovito u cijelom svijetu, oslobodiše grad i ponovo uspostaviše zakone ugrožene nestajanjem^[26], budući im Gospod mio milostiv svom svojom dobrotom,
• 23 svi ti događaji budući razvijeni u pet knjiga po Jazonu iz Cirene^[27], mi ćemo pokušati njih sažeti u samo jedno djelo.
• 24 Promatrajući, naime, more brojki i teškoće koje podnose oni koji žele uroniti u povijesna izvješća , zbog obilja tvari,
• 25 mi smo skrbili ponuditi jednu ugodnost onima koji se zadovoljavaju jednostavnim čitanjem, jednu udobnost onima koji se zadovoljavaju povjeriti činjenici svojem pamćenju, biti od koristi onima koji će susretati ove stranice.
• 26 Za nas, koji smo na sebe preuzeli mučni rad ovog sažimanja, nije to bila jednostavna zadaća, već jedan posao znojenja i bdijenja, uspoprediv teškom radu priređivača jedne gozbe koji radi na zadovoljavanju drugih. Isto tako, za uč

initi uslugu mnogim ljudima, mi ćemo dobrovoljno podijeti taj mučni rad?

• 28 ostavljajući piscu^[28]skrb ulaženja u pojedinosti, svakog događaja, da bi se mi potrudili orisati obrise jednog sažetka.
• 29 Jer kao što pripada arhitekti jedne nove kuće da se pozabavi cjelinom izgradnje, dok onaj koji se bavi njenim ukrašavanjem slikama u enkaustici treba istraživati što je potrebno ukrasu, tako je to, čini nam se, s nama.
• 30 Prodrijeti u predmet, istraživati ga, ispitati sa znatiželjom pojedinost koja pripada onome što čini povijest,
• 31 ali prionuti traganju za jezgrovitosti i odreći se cjelovitog izlaganja činjenica je jedan ustupak koji odgovara učiniti autoru jedne prilagodbe.
• 32 Počnimo dakle ovdje naše izvješće ne dodajući ništa više onome što upravo bi rečeno; jer bilo bi glupo biti preopširan u onome što prethodi povijesti i kratiti povijest samu.

Heliodor dolazi zaplijeniti riznicu Templa

• 3 1 Dok stanovnici svetog grada uživaše jedan potpuni mir, i dok se bolje paziše zakoni zahvaljujući pobožnosti velikog svećenika Oniasa^[29] i njegovom užasavanju od zla,
• 2 događaše se da kraljevi sami štovaše sveto mjesto i davaše *svetištu prekrasne darove,
• 3 tako da Seleuk kralj Azije pokrivaše iz svojih osobnih prihoda sve troškove iziskivane službom *žrtvovanja^[30].
• 4 Ali stanoviti Simon, iz plemena Bilga, postavljen za predstojnika Templa, nađe se u nesuglasici s velikim svećenikom glede agoranomije^[31] grada.
• 5 Kako nije mogao nadvladati Oniasa, on ode pronaći Apoloniusa, sina Trazeasova, stratega u to vrijeme u Koele-Siriji i Feniciji^[32].
• 6 On potkaza riznicu Jeruzalema, govoreći da preobiluje nečuvenim bogatstvma toliko da količina iznosa bijaše neizračunljiva, i bez ikakve sveze s računom iziskivanim od žrtvovanja, i dodajući da bijaše moguće predati ih u posjed kralju.
• 7 U tijeku jedne sjednice kod kralja, Apolonius upozna ovoga s prijavom koju onaj bijaše učinio glede tih bogatstava. Budući izabrao Heliodora koji bijaše na čelu poslova^[33], kralj ga posla sa zapovješću da sprovede pljenidbu označenih bogatstava.
• 8 Heliodor s smjesta stavi na put, po izgledu za nadzirati gradove Koele-Sirije i Fenicije, u stvari za izvršiti kraljeve namjere.
• 9 Stigavši u Jeruzalem i budući prijateljski primljen od velikog svećenika i od grada, on priopći otkriće koje bijaše učinjeno i objasni razlog svoje nazočnosti; ali on pitaše da li ta optužba odgovara istini.
• 10 Veliki svećenik mu izloži da se riznica sastoji od pohrane udovica i siročadi^[34],
• 11 dijelom također od Hirkana, sina Tobijeva, osobe koja je zauzimala veoma visok položaj, i da suprotno klevetničkim tvrdnjama bezbožnog Simona, bijaše ukupno 400 talenata srebra i 200 talenata zlata^[35];
• 12 da u ostalom bijaše potpuno nemoguće oštetiti one koji imaše povjerenja u svetost mjesta, u veličanstvo i nepovredivost Templa štovanog u cijelom svijetu.

Grad je uzrujan

• 13 Ali Heliodor, na temelju kraljevih naredbi, ustraja na tome da bogatstva moraju biti zaplijenjena za kraljevsku riznicu.
• 14 U dan određen od nejga, on uđe značiniti popis tih bogatstava; jedna veoma živa zabrinutost se tada raširi gradom.
• 15 Svećenici, ogrnuti svojim svećeničkim odorama, klanjaše se pred *oltarom i zazivaše *Nebo, tvorca Zakona o pohranama, moleći ga da sačuva nedirnutima dobra onima koji koji ih bijahu odložili.
• 16 Pri pogledu na izgled velikog svećenika, nije se moglo uzmanjkati u osjećanju jedne rane u srcu, toliko njegov izgled i promjena njegovog tena dadoše izbiti zebnju njegove duše.
• 17 Užas i drhtanje koji tog čovjeka bijahu zahvatili po svem tijelu činiše vidljivim onima koji ga gledaše patnje koje mu stezaše srce.
• 18 Ljudi u grupama izlaziše iz kuća za zajednički moliti da bi od svetog mjesta^[36] otklonili ljagu kojim ono bijaše ugroženo.
• 19 Žene opasane *kostrijetima ispod grudi ispunjavaše ulice; mlade djevojke, još držane u kući, trčase, jedne prema vratima, druge na zidove, neke se naginjaše kroz prozore:
• 20 sve, rukama pruženim prema nebu, tužiše svoje preklinjanje.
• 21 Bijaše žalosno pogledati zbunjenu nemoć mnoštva i čekanje velikog svećenika uznemirenog jednom velikom zebnjom.
• 22 Dok se zaklinjalo Gospoda svemogućeg da sačuva netajnutim, u svoj sigurnosti, pohranu onima koji ju bijahu povjerili,
• 23 Helidor , on, izvršavaše ono što bijaše odlučio.

Bog kažnjava Heliodora

• 24 On već bijaše, sa svojom stražom, blizu riznice, kad Gospodar Duhova^[37]i svih moći načini jedno veliko prikazanje, na takav načina da svi oni koji se bijahu usudili doći onamo biše udareni snagom Božjom i izgubiše oni snagu i smjelost.
• 25 Prikaza im se, naime, jedan konj, jahan od jednog strašnog konjanika, i bogato urešen; žestoko se zalijećući, on mahaše svojim prednjim kopitama protiv Heliodora. Čovjek koji ga jahaše činilo se da nosi jedan oklop od zlata.
• 26 U isto vrijeme, dva druga mlada čovjeka prikazaše se Heliodoru, jedne značajne snage i veoma velike ljepote, odjeveni prekrasnom odjećom; postavivši se s obje strane, oni ga bičevaše bez zastoja, zadajući mu jednu tuču udaraca.
• 27 Heliodor najednom pade na zemlju i bi ovijen gustom tamom. Pokupiše ga za staviti u postelju,
• 28 i taj čovjek, koji je upravo bio ušao u spomenutu riznicu s jednom brojnom pratnjom i sa svom svojom stražom , bi ponesen, od sada nesposoban sam sebi pomoći, od ljudi koji otvoreno priznaše Božju vlast;
• 29 Pod utjecajem božanske snage, taj čovjek dakle ležaše bez glasa, lišen svake nade i svake pomoći.
• 30 Što se tiče drugih, oni blagosiljaše Gospoda koji čudesno bijaše proslavio svoje sveto mjesto, a *svetište koje, malo vremena prije, bijaše ispunjeno užasom i nemirom, bijaše prepuno radosti i veselja zahvaljujući objavljenju Gospoda svemogućeg.
• 31 Neki od sudrugova Heliodorovih pohitiše tražiti u Oniasa da moli Sve-Višnjeg i dodijeli život čovjeku koji ležaše ondje i bijaše na svom posljednjem dahu.
• 32 U strahu da kralj ne počne sumnjati da jedan opaki potez bijaše odigran spram Heliodora od strane Židova, veliki svećenik ponudi *žrtvu za povratak tog čovjeka životu.
• 33 Za vrijeme dok veliki svećenik nudiše žrtvu ispaštanja, isti mladi ljudi prikazaše se ponovo Heliodoru, odjeveni u istu odjeću; uspravljeni pokraj njega, oni mu rekoše: Iskaži velike zahvale Oniasu, velikom svećeniku, jer zahvaljujući njemu Gospod ti podaruje spašen život;
• 34 što se tiče tebe, izbičevan od *Neba, idi objaviti svima veliku snagu Božju. Izgovorivši te riječi oni nestadoše.

Heliodorova promjena

• 35 Heliodor, budući ponudio jednu *žrtvu Gospodu i uputio gorljive molitve onome koji mu bijaše sačuvao život, uze prijateljski oprost od Oniasa i vrati se sa svojom vojskom kod kralja.
• 36 On posvjedoči svima o djelima Boga najvećeg, koje bijaše vidio svojim očima.
• 37 Kralj ga upita koji čovjek bijaše određen za otići jedan novi put u Jeruzalem, Heliodor odgovori:
• 38 Ako imaš nekog neprijatelja ili urotnika protiv tvoje vlasti, pošalji ga onamo, i ti ćeš ga primiti istučenog na mrtvo ime, ako se ipak spasi, jer jedna božanska sila uistinu okružuje to mjesto.
• 39 Jer onaj koji ima svoje boravište u Nebu bdije nad tim mjestom i štiti ga, a onekoji tu dođ

u sa zlim namjerama on udari i uništi.

• 40 Tako su se to zbili događaji koji setiču Heliodora i sačuvanja riznice.

Simon kleveta velikog svećenika Oniasa

• 4 1 Spomenuti Simon^[38], postavši tako potkazivač riznice i domovine, nastavi potkazivati Oniasa, govoreći da to bijaše on koji je napao Heliodora i smislio ta zla.
• 2 Dobročin itelj mjesta, zaštitnik svoje braće po krvi, gorljivi čuvar zakona, on se usuđivaše predstaviti kao urotnik protiv vlade.
• 3 Ta mržnja narastaše do te mjere da ubijstva bijahu počinjavana od ljudi vrbovanih od Simona. *4 Onias, shvaćajući koliko to suparnišvo bijaše nepovoljno i videći da Apolonius, sin Menesteov, strateg Koele-Sirije i Fenicije^[39], povećavaše još više opakost Simonovu,
• 5 dođe kod kralja, ne kao optužitelj svojih sugrađana, već kao onaj koji je vidio opći i posebni interes naroda.
• 6 On je vidio, naime, da bez jedne kraljevske odluke , bijaše nemoguće od sada da zavlada mir u upravljanjuj i da Simon ne okončava svoju ludost .

Veliki svećenik Jazon uvodi poganske običaje

( 1 Mak 1.10-15)

• 7 Seleuk budući napustio ovaj život a Antioh zvan Epifan ga naslijedi na prijestolju, Jazon, brat Oniasov, protupravno prisvoji pontifikat^[40],
• 8 budući obećao kralju, tijekom jednom sastanka, 360 talenata ^[41]srebra i 80 talenata predujma na neke druge prihode.
• 9 Osim toga on se obveza prepisati na njegov račun 150 drugih talenata ako mu dopusti postaviti jedan gimnazijum i jednu efebiju i vršiti popisivanje Antiohijana Jeruzalema^[42].
• 10 Kralj budući pristao, Jazon čim zgrabi vlast, povede svoju krvnu braću mijenjati svoj način življenja u onaj grčki.

11 On istisnu sloboštine^[43] koje kralj, iz ljudskosti, bijaše jamčio Židovima zahvaljujući posredovanju Ivanovom, oca onog Eupolema koji će biti poslan u izaslanstvo za zaključiti jedan ugovor o prijateljstvu i savezu s Rimljanima; on uniušte službene ustanove i uvede običaje suprotne Zakonu.

• 12 On si dade naime zadovoljstvo izgraditi gimnazium podno same Akropole i povede najbolje efebe pod šešir^[44].
• 13 Helenizam i strano prodiranje dosegnu jedan takav stupanj kao posljedica krajnje Jasonove izopačenosti, jedna bezbožnik a ne veliki svećenik,
• 14 da svećenici ne pokazivaše više nikakvu revnost za službu *oltaru, već, prezirući Templ i zanemarujući žrtvovanja, oni pohitiše u palestrama sudjelovati na podjeli ulja^[45] zabranjenog Zakonom, čim bi poziv gonga bio odjeknuo.
• 15 Oni više ne činiše nikakve počasti svojoj domovini, i cijeniše grčke slave kao najviši domet. *16 Također iz tog razloga je to što se oni potom nađoše u jednom mučnom položaju i što u onima istima u kojih oni tražiše oponašati način življenja i kojima htjedoše nalikovati u svemu, da nađoše neprijatelje i krvnike.
• 17 Ne krši se božanske zakone bez štete, to je što će pokazati razdoblje koje će uslijediti.
• 18 Kako se slaviše u Tiru četvrtogodišnje igre^[46] u nazočnosti kraljevoj,
• 19 *nečisti Jazon posla predstavnike Antiohijana iz Jeruzalema, koji odnesoše sa sobom 300 drahmi^[47] srebra za žrtrvu Heraklu. Ali oni isti koji ih nosiše prisegoše da ne priličiše namijeniti ih toj žrtvi i da oni bijahu namijenjeni jednom drugom trošku.
• 20 Srebro namijenjeno žrtvi Heraklu po onome koji ga bijaše poslao bi dakle iskorišteno, na nagovor onih koji ga odnesoše, za izgradnju troveslarki^[48].

Antiohu Epifanu klicano u Jeruzalemu

• 21 Apolonius, sin Menesteov, budući poslan u Egipat za sudjelovati u svadbenim pirovanjima kralja Filometora, Antioh doznade kako taj posljednji bijaše postao neprijateljski njegovoj poli-tici i njegovoj osobnoj sigurnosti^[49]. Ta zaokupljenost dovede ga u Jope, odakle stiže u Jeruzalem.
• 22 Veličanstveno primljen od Jazona i grada, on bi uveden uz svjetlost buktinja i u sred poklika. nakon čega, on odvede svoju vojsku taborovati u Feniciju.

Menelas postaje velikim svećenikom

• 23 Na isteku tri godine, Jazon posla Menelasa, brata Simona spomenutog neštio ranije, odnijeti novac kralju i voditi ugovaranje^[50] hitnih poslova k uspješnom svršetku
• 24 Menelas, budući predstavljen kralju i budući oslovljen na način jedne važne osobe, dade sebi dodijeliti pontifikat, istisnuvši Jazona nudeći 300 talenata^[51] više od njega.
• 25 On se vrati, opskrbljen kraljevskim pismima o postavljenju, bez ičeg u svom životopisu što bi bilo dostojno pontifikata i ne imajući ništa vrijedno ostvareno iza sebe osim gnjeva jednog nemilostrdnog mučitelja i bijesa divlje životinje.
• 26 Tako jazon koji bijaše istisnuo svog vlastitog brata, bi istisnut u svoje vrijeme od jednog drugog i morade se skloniti u Amanitidu^[52].
• 27 Glede Menelasa, on posjedovaše vlast, ali ne plaćaše ništa kralju od novca koji mu bijaše obećao.
• 28 Međutim Sostrat, zapovjednik Akropole^[53], njemu predade prigovore, jer je on bio taj kojem je pripadalo prikupljanje poreza. Osim toga obojica bijahu pozvana od kralja.
• 29 Menelas prepusti svom bratu Lizimaku zamijeniti ga kao velikog sveć

enika, a Sostrat prepusti Kratesu, zapovjedniku Ciprana^[54].

Onias ubijen a njegov ubojica kažnjen

• 30 U međuvremenu dogodi se da se stanovnici Tarse i Malosa^[55] pobuniše, jer njihovi gradovi bijahu dani kao poklon Antiohisi, kraljevoj suložnici.
• 31 Kralj dakle hitno pođe srediti tu stvar, ostavljajući Androniku, jednom visokom dostojanstveniku, da ga zamijeni.
• 32 Uvjeren da je ugrabio povoljan moment, Menelas orobi nekoliko zlatnih predmeta iz *svetišta, učini od toga jedan poklon Androniku a druge uspjede prodati u Tiru i susjednim gradovima.
• 33 Imajući točna obavještenja o tim zlodjelima, Onias mu uputi prigovore nakon što se bio povu

kao u nepovredivo mjesto Dafne kod Antiohije^[56].

• 34 Zbog toga, Menelas uzimajući u stranu Andronika, ponuka ga ukloniti Oniasa. Andronik ode pronaći Oniasa; uzdajući se u lukavštinu, on mu pruži desnu ruku s prisegom i riješi ga, iako ovaj čuvaše neke sumnje, izvesti iz njegovog azila, nakon čega ga smjesta pogubi, bez obzira na pravdu.
• 35 Iz tog razloga, ne samo Židovi, već također i mnogi ljudi između drugih naroda biše ozlojeđeni i sablažnjeni nepravednim ubojstvom tog čovjeka.
• 36 Kad se kralj bi vratio iz mjesta Cilicije, Židovi iz grada i Grci koji dijeliše njihovu mržnju spram zla dođoše ga potražiti u svezi s nepravednim ubojstvom Oniasa.
• 37 Ožalošćen do dna duše i dirnut sućuti, Antioh proli suze u sjećanje na mudrost i veliku skromnost pokojnikovu.
• 38 Razjaren ozlojeđenošću, on smjesta liši Andronika purpura^[57] i *rastrga svoju odjeću, potom davši ga sprovesti čitavim gradom sve do mjesta gdje ovaj bijaše izvršio svoju bezbožnost nad Oniasom, on tu posla ubojicu s ovog svijeta, Gospod udari tako Andronika jednom pravednom kaznom.

Smrt Lizimakova, brata Menelasova

• 39 No jedan veliki broj svetogrdnih krađa bijaše u gradu počinjen od Lizimaka^[58] uz sukrivnju Menelasovu, i glas se o tome proširi napolju, narod se pobuni protiv Lizimaka, dok mnogi zlatni predmeti bijahu već rastureni.
• 40 Kako se mnoštvo podizaše, prepunjeno gnjevom, Lizimak naouraža oko 3.000 ljudi i baci nepravedne napade pod zapovjedništvom jednog izvjesnog Auranosa, čovjeka uznapredovalog u dobi, ali ne manje u ludosti.
• 41 Opazivši da taj napad dolaziše, i on također, od strane Lizimaka, jedni se dohvatiše kamenja, drugi toljaga; neki zahvatiše pune ruke pepela^[59] koji se nalazio ondje, i napadoše u jednoj zbrkanoj gomili Lizimakove ljude.
• 42 Raniše mnoge među njima u nekolicinu ubiše; ostatak prognaše i zaklaše i samog svetogrdnika pokraj riznice.

Menelas nepravedno dobija parbinu

• 43 Na te događaje bi Menelasu podignuta optužnica.
• 44 Kad kralj dođe u Tir, tri čovjeka poslana od Savjeta *Starješina braniše njihovu stvar u njegovoj nazočnosti.
• 45 Videći vecstvare izgubljenom, Menelas obeća pozamašne svote Ptolomeju, sinu Dorimenovom^[60], da bi pridobio kralja za svoju stvar.
• 46 Također Ptolomej, budući odveo kralja pod peristil^[61], pod izgovorom izlaska na svjež zrak, on ga navede na promjenu stava.
• 47 Tako tog čovjek koji bi tvorac sveg zla, Menelasa, kralj ga otpusti razriješenog od svih optužbi, dok na smrt osudi nesretnike koji, i da se braniše pred Skitima,^[62] bili bi otpušteni oslobođeni.
• 48 Oni dakle podnesoše bez odgode tu nepravednu muku, oni koji bijahu preuzeli obranu grada, trgovište i svete posude.
• 49 Također Tirijci se vidješe, uvrijeđeni tom opakošću, vidjeti raskošno opremljeni na njihovom pogrebu.
• 50 Glede Menelasa, zahvaljujući pohlepi moćnika, on se zadrža na vlasti, narastajući u opakosti i postavljajući se za velikog neprijatelja svojim sugrađanima.

Jazon napada Jeruzalem ali mora bježati

• ’’’1’’’ 1 Nekako u to vrijeme, Antioh se poče spremati za svoj drugi napad na Egipat^[63].
• 2 No , dogodi se da u svem gradu^[64], tijekom gotovo 40 dana, prikazivaše se, kureći zrakom, konjanici odjeveni u ogrtače opšivene zlatom, vojne postrojbe raspoređene u kohorte,
• 3 odredi konjice poredani u bojni poredak, napadi i navale bacani s obje strane, uzvitlani štitovi, isukani mačevi, odapinjanje strijela , svjetlucanje oklopa od zlata i oklopi svih drugih vrsta.
• 4 Tada svi moliše da to prikazanje budu dobro predskazanje .
• 5 A, budući se pronijele lažne glasine o Antiohovoj smrti, Jazon, ne uzevši više od tisuć

u ljudi sa sobom, poduze iznenadno jedan napad protiv grada. Zid probijen i grad konačno zauzet, Menelas se skloni u Akropolu^[65].

• 6 Jazon se baci nemilice u pokolj svojih vlastitih sugrađana, ne sanjajući da uspjeh postignut nad braćom po krvi bijaše jedna od najvećih nesreća, zamišljajući odnijeti trofeje^[66] pobjede nad neprijateljem, a ne nad sunarodnicima.
• 7 S jedne strane on ne uspjede domoći se vlasti, i, s druge, on završi pokrivši se vlastitom sramotom zbog svoje izdaje, i ponovo se povuče u svoje sklonište u Amanitidi^[67]
• 8 Njegovo zločinačko ponašanje dođe dakle svom kraju: zatvoren kod Aretasa, mučitelja Arapa, bježeći iz grada, proganjan od sviju, omražena kao otpadnik od zakona, omrznut kao krvnik vlastite domovine i svojih sugrađana, on se nasuka u Egiptu.
• 9 Taj čovjek, koji bijaše protjerao iz njihove domovine jedan veliki broj osoba, propade u jednoj stranoj zemlji, budući se našao u Lacedemonijiu nadi da tu pronađe utočište s razloga zajedničkog podrijetla^[68].
• 10 Njega, koji bijaše bacio toliko ljudi na zemlju bez ukopa, nitko ne oplaka nitko mu ne odade posljednje počasti, i on neimade mjesta u grobu svojih otaca^[69].

Antioh pljačka Templ u Jeruzalemu

• 11 Kad stigoše ovi događaju do saznanja kraljevog, on zakljući da Judeja počini izdaju. On dakle napusti Egipat, srdit kao jedna divlja zvijer, i uze grad^[70] uz pomoć vojske.
• 12 On zapovjedi potom vojnicima poklati bez milosti sve one koji im dopadnu šaka kao i one koji se popeše u kuće.
• 13 On istrijebi mlado i staro, on uništi žene i djecu, on pokla djevice i dojenčad.
• 14 Bilo je 80.000 žrtava u ta tri dana; 40.000 padoše pod udarcima, a broj onih koji bijahu prodani kao robovi ne bi manji.
• 15 Ne zadovoljavajući se time, on se usudi prodrijeti u *svetište najsvetije na svoj zemlji, imajući za vodića Menelasa, koji postade izdajnik prema zakonu i prema svojoj domovini.
• 16 On uze svojim *nečistim rukama svete vaze, i milodare koje drugi kraljevi bijahu predali za razvoj, slavu i dostojanstvo svetog mjesta, on ih ugrabi svojim bezbožničkim rukama.
• 17 Antioh se uznio u mislima, ne videći da to bijaše zbog grijehova stanovnika grada što vrhovni Gospodar bijaše razljućen za kratko vrijeme, i da to bijaše razlogom njegove očitovane ravnodušnosti prema svetom mjestu.
• 18 Da oni ne bijahu potonuli u jedno mnoštvo grijehova, on takoder, poput Heliodora poslanog od Seleuka za pregledati riznicu, bio bi, čim bi došao, izbičevan i odvraćen tako od svog drskog poduzeća.
• 19 Ali Gospod ne bijaše izabrao narod za svetište već svetište za narod.
• 20 Zato je samo mjesto , nakon što je sudjelovalo u nesrećama koje su se dogodile narodu, imalo udjela, u nastavku, u dobrima; napušteno u času gnjeva Sve-Mogućeg, ono je bilo ponovo, na temelju pomirenja s vrhovnim Gospodarem, obnovljeno u svoj svojoj slavi.
• 21 Antioh dakle, nakon što je oduzeo Templu 1.800 talenata^[71], pohita naći se u Antiohiji, povjerovavši u svojoj oholost i uznesenju srca, da je učinio plovnim čvrsto tle i more podobno hodu.
• 22 Ali on ostavi pretpostavljene za nanositi zlo narodu; u Jeruzalemu, Filipa, Frigijca^[72] po podrijetlu, naravi još barbarskije no u onoga koji ga je postavio.
• 23 na brdu Garizim,^[73], Andronika, i pored svih tih Menelasa, koji se uzdizaše s više opakosti nego oni drugi, iznad svojih sugrađana.

Kraljev izaslanik vrši pokolj Židova

Pothranjujući glede Židova jedno temeljito neprijateljstvo,

• 24 kralj posla Mizarha^[74] Apoloniusa na čelu jedne vojske od 22.000 ljudi sa zapovjedi poklati sve one koji bijahu u zreloj dobi i prodati žene i djecu.
• 25 Stigavši prema tome u Jeruzalem i igrajući mirotvornu osobu, Apolonius sačeka sve do svetog dana *šabata kad, isoristivši židovsku nezaposlenost, on zapovjedi podređenima uzeti oružje.
• 26 Sve one koji bijahu izišli sudjelovati u prizoru, on dade poklati i, zauzimajući grad sa svojim naoružanim vojnicima, on pokla jedan veliki broj osoba.
• 27 No Juda Makabejac^[75], s jednom desetinom drugih, povuče se u pustinju; on i njegovi sudrugovi živježe na način zvijeri u planinama, ne jedući drugo no travu za izbjeći prljavštinu.

Templ oskrnavljen a Židovi proganjani

• ’’’6’’’ 1 Malo vremena poslije, kralj posla Geronta Atenjanina za prinuditi Židove da se udalje od zakona svojih otaca i prestanu uređivati svoj život prema zakonima Božjim,
• 2 za oskrnaviti Templ u Jeruzalemu i posvetiti ga Zeusu Olimpijcu i za posvetiti Zeusu Hospitalcu onaj s brda Garizim, kao što to tražiše stanovnici mjesta.
• 3 Navala tih zala, čak i za masu, bijaše mučna i nepodnosiva.
• 4 Templ naime bijaše ispunjen razvratom i orgijanjima: pogani se zabavljaše s prostitutkama, bijahu trgovali sa svojim ženama u svetim *trijemovima i tu donosili zabranjene stvari.
• 5 *Oltar bijaše pokriven nečistim žrtvama, zabranjenim po zakonima.
• 6 Nije bilo dopušteno slaviti *šabat ni paziti blagdane naših otaca, niti jednostavno ispovijedati da se bijaše Židovom.
• 7 Bijaše se vođen jednom gorkom prinudom sudjelovati svakog mjeseca jednom obrednom objedu, u dan rođenja kraljevog, a kad dolaziše dionizijske svečanosti, bijaše se primoran pratiti, okrunjen bršljanom, Dionizijevu^[76] povorku.
• 8 Jedna odluka bi donesena, na podsticaj stanovnika Ptolemaisa, da se u grčkim gradovima iz susjedstva održi isto ponašanje spram Židova i da ovi sudjeluju u obrednom objedu,
• 9 sa zapovjedi da se zakolju oni koji se ne odluže usvojiti grčke običaje. Moglo se otada predvidjeti neposrednu nevolju.
• 10 Tako dvije žene biše predane sudu zato što su *obrezale svoju djecu. Dadoše ih tada obići javno gradom, sa svojom djecom obješenom o dojkama, prije no što će ih baciti s visine bedema. *11 Drugi se bijahu našli zajedno u susjednim pećinama za slaviti u tajnosti dan šabata. Potkazani Filipu^[77], oni biše spaljeni zajedno jer su odbili braniti se iz poštovanja svetosti dana.

Proganjanje, znak Božje milosrdnosti

• 12 Ja dakle preporučujemm onima koji budu imali ovu knjigu u rukama da se ne dopuste obeshrabriti zbog tih nevolja, već da misle da su se ta proganjanja zbila, ne za rušenje, već za odgajanje naše loze.
• 13 Kad bezbožnici nisu ostavljeni dugo vremena sami sebi, već ih kažnjavanja dosežu odmah, to je znak jedne velike dobrote.
• 14 Za kazniti druge neznabošce, vrhovni Gospodar čeka naime strpljivo da oni ispune mjeru svojih nepravdi; ali on nije dosudio pravednim postupiti tako s nama,
• 15 da nas ne kazni najvišom krajnošću, u času kad naši grijesi budu dosegli svoj vrhunac.
• 16 Tako on nikad ne povlači od nas voju milosrdnost: čineći ju putem nevolja, on ne napušta svoj puk.
• 17 Nek' nam bude dostatno podsjetiti se ove istine; nakon ovih nekoliko riječi, treba nam se vratiti našoj priči.

Eleazarovo mučeništvo

• 18 Eleazar, jedan od prvih znalaca Zakona, čovjek već uznapredovale dobi i najplemenitije spljašnjosti, bijaše primoran dok su mu usta nasilno otvarali, jesti svinjeskomeso^[78].
• 19 Ali pretpostavljajući jednu slavnu smrt sramotnom životu, on dobrovoljno pođe prema točku za mučenje^[79]
• 20 On ispljunu ono što imaše u ustima, kao što trebaju učiniti oni koji imaju smjelosti odbiti što nije dopušteno jesti za ljubav života.
• 21 Oni koji predsjedavaše tom obrednom objedu zabranjenom Zakonom uzeše Eleazara u stranu, jer taj čovjek za njih bijaše jedan poznanik iz starih dana, i obvezaše ga da dade donijeti sebi meso koje mu bijaše dopušteno koristiti i pripremljeno od njega samog, ali da se pričinjava da jede obrok mesa žrtve propisane od kralja.
• 22 Postupajući tako, on bi bio spašen smrti i okoristio se ljudskošću dužnom svojem starom prijateljstvu s njima.
• 23 Ali on, htijući postupiti časno, na način dostojan njegove starosti, ugleda njegove starosti i njegovih poštovanih vlasi pobijeljelih u trudu, dostojan jednog savršenog ponašanja od djetinjstva, ali nadasve svetog zakonodavstva uspostavljenog od Boga, odgovori na to da ga se pošalje u *boravište mrtvih.
• 24 I on dodade: U našoj dobi nedostojno je hiniti; inače mnogi mladi ljudi, vjerujući da je Eleazar prigrlio u 90. godini način života stranaca,
• 25 bi se zaveli zbog jednog licemjerstva koje bi mi dalo zadobiti, u nevrijeme, samo jedan mali ostatak života. Ja ne bih učinio drugo do samo privukao na svoju starost prljavštinu i beščašće,
• 26 čak i kad bih izbjegao, za sada kažnjavanju od ljudi, ja ne bih izmaknuo ni živ ni mrtav , iz ruku Sve-Mogućeg.
• 27 Napuštajući sada smjelo život, ja ću se dokazati dostojnim svoje starosti,
• 28 ostavljajući mladima uzvišen primjer jedne lijepe smrti, dobrovoljne i odvažne, za časne i svete zakone. Budući izgovorio te riječi, on ode sasvim ravno k točku za mučenje.

-29 Oni koji ga vodiše promijeniše u zlohotnost dobrohotnost koju netom imaše za njega, jer besjeda koju im je upravo održao bijaše s njihovog stajališta ludost.

• 30 Ali on, u času kad će umrijeti pod udarcima, reće uzdišući: Gospodu koji posjeduje sveto znanje, očito je da, mogavši izbjeći smrti, ja podnosim u svom tijelu grozne bolove pod bičevima, ali da u mojoj duši ja ih trpim s radošću zbog straha koji me nadahnjuje.
• 31 Tako je taj čovjek napustio život, ostavljajući, putem svoje smrti, ne samo mladima, već velikoj većini naroda, jedan plemenit primjer smjelosti i spomenik vrline.

Mučeništvo sedmorice braće i njihove majke

• ’’’7’’’ 1 Dogodi se također da sedmero braće biše uhićeni sa svojom majkom i da ih kralj htjede prinuditi, dosuđujući im bičeve i volovske žile, dotaknuti meso svinje^[80] zabranjene po Zakonu.
• 2 Jedan od njih, čineći se njihovim glasnogovornikom, reče: Što ti hoćeš pitati i saznati od nas? Mi smo spremni radije umrijeti nego prekršiti zakone naših otaca.
• 3 Kralj, razbješnjevši se, dade staviti na vatru kotlove i kotliće.
• 4 Čim oni biše vreli, on zapovjedi odsjeći jezik onome koji bijaše njihov glasnogovornik, skinuti mu kože s glave i odsjeći mu udove na očigled njegove braće i njihove majke.
• 5 Kad bi potpuno obogaljen, on zapovjedi da ga primaknu žeravniku, dok još disaše, i da ga stave u kotao. Dok se para dizala uokolo kotla, drugi sa svojom majkom se uzajamno bodriše za umrijeti smiono; oni govoriše:
• 6 Gospod Bog vidi, i uistinu ima sućuti za nas, kao što je Mojsije najavio hvalospjevom koji otvoreno protestira ovim riječima: “I on imat će milosti za sluge svoje^[81]”.
• 7 Kad prvi tako bi napustio život, dovedoše drugog na stratište. Nakon što su mu strgli kožu s glave s kosama, upitaše ga: Hoćeš li ti jesti svinjetinu ili radije podnijeti mučenje svojeg tijela, ud po ud?
• 8 Ali on odgovori jezikom svojih otaca^[82]: Ne! Zato on također pretrpi mučenje jedno za drugim.
• 9 U času kad će ispustiti posljednji dah, on reče: Zlikovac kakav jesi, ti nas isključuješ iz ovoga života, ali kralj svijeta, kad mi budemo umrli za njegove zakone, uskrsnut će nas za jedan vječni život.
• 10 Poslije njega, mučiše trećeg. On isplazi svoj jezik kao što mu je zapovjeđeno i pruži neustrašivo svoje ruke.
• 11 On dade ovu smjelu izjavu: Od *neba je to što ja držim ove udove, zbog njegovih zakona ja ih prezirem, i od njega je nada daću ih ponovo steći.
• 12 Kralj sam i njegovo okružje biše zaprepašteni veličinom duše tog mladog čovjeka koji je patnje držao ništavnim.
• 13 Kad taj posljednji bijaše mrtav, oni podvrgnuše četvrtog istim groznim mukama.
• 14 U času kad će izdahnuti, on reče: Bolje je umrijeti od ruke čovjeka očekujući, prema bećanjima danim od Boga, biti uskrsnut od njega, jer za tebe neće biti uskrsnuća u život.
• 15 Dovedoše potom petog i mučiše ga.
• 16 Upirući pogled u kralja, on reče: Ti si moćan među ljudima iako si raspadljiv. Ti činiš što hoćeš, ali ne povjeruj da će naša loza biti napuštena od Boga.
• 17 Za tebe, budu strpljiv i vidjet ćeš njegovu veliku snagu, kad te bude stavljao na muke, tebe i tvoje potomstvo ^[83].
• 18 Nakon njega, oni dovedoše šestog: u času umiranja, on reče: Ne utvaraj si uprazno, jer to zbog nas samih mi podnosimo ove muke, budući da smo grješni prema našem Bogu; tako su nam se dogodile ove čudne nevolje.
• 19 Ali ti, ne zamišljaj da ćeš ostati nekažnjen, ti koji si se poduhvatio zaratiti s Bogom.
• 20 Osobito izvrsna i dostojna jednog izuztnog ugleda bi majka, koja gledaše umirati svojih sedam sinova u tijeku samo jednom danu i to podnese sa spokojstvom, jer se ona uzdavala u Gospoda.
• 21 Ona bodriše svakog od njih jezikom svojih otaca. Ispunjena uzvišenim osjećajima i nadahnuta muškom smjelošću, ta im žena govoriše:
• 22 Ja ne znam kako ste se pojavili u mojoj utrobi; nisam ja ta koja vas je obdarila duhom i životom, i nisam ja ta koja je ustrojila čestice od kojih je svaki od vas sastavljen.

23 Osim toga Stvoritelj svijeta, koji je stvorio čovjeka njegovim rođenjem i koji je izvorom svim stvarima, vratit će vam u svojem milosrđu i duh i život, jer se vi sad žrtvujete za ljubav njegovih zakona.

• 24 Antioh se vidje prezrenim i nasluti jednu uvrjedu u tim riječima. Najmlađi još bijaše u životu, i ne samo da mu on govoriše da ga ponuka, već mu priseže uvjeravanje da će ga učiniti bogatim i veoma sretnim ako napusti baštinu svojih otaca, da će ga učiniti svojim prijateljem i povjeriti mu visoke položaje.
• 25 Ali mladog čovjek, koji ne poklanjaše nikakvu pažnju njegovim riječima, kralj dade prinijeti majci i nagovaraše ju da dadne mladiću savjet da bi spasio život.
• 26 Kako bijaše dugo vremena nagovarana, ona pristade uvjeriti svog sina.
• 27 Ona se dakle nagnu prema njemu, obmanjujući surovog mučitelja, ona reče jezikom svojih otaca: Sine moj, imaj milosti za mene koja te je nosila u utrobi svojoj devet mjeseci, koja te je dojila tri godine, koja te je hranila i podizala sve do dobi u kojoj jesi - i koja je opskrbljivala tvoje održanje.
• 28 Ja te zklinjem, dijete moje, pogledaj nebo i zemlju, promotri ono što je u njima i priznaj da ih je Bog stvorio iz ničega i da je sva rasa ljudska stvorena na isti način.
• 29 Ne boj se ovog krvnika, već se pokaži dostojnim svoje braće, prihvati smrt, da bih te ja ponovo pronašla sa tvojom braćom u vrijeme milosrđa
• 30 Jedva da je ona završila govoriti kad mladi čovjek reče: Što očekujete vi? Ja se ne pokoravam zapovjedima kraljevim, ja se pokoravam zapovjedima Zakona koji je bio dan načim očevima po Mojsiju.
• 31 A ti, izumitelju svake nevolje koja se obara na Hebreje, ti nećeš izmaknuti iz ruku Božjih,
• 32 jer ako mi patimo, mi drugi, to je zbog naših vlastitih grijeha.
• 33 Ako, za naše kažnjavanje i naše odgajanje, naš Gospod, koji je živ, jest ljut na čas protiv nas, on će se ponovo pomiriti sa slugama svojim.
• 34 Ali ti, o bezbožniče i najkužniji od svih ljudi, ne uzdiži sebe tašto, uljuljkujući se nesigurnim nadama i dižući ruku protiv njegovih slugu,
• 35 jer ti još nisi umakao sudu Boga svemogućeg koji vidi sve.
• 36 Jer naša braća, nakon što su podnijela sada jednu bol prolaznu u odnosu na jedan nepresušni život, pala su za *savez Božji, dok ti, sudom Božjim, ti ćeš podnositi pravednu kaznu svoje oholosti.
• 37 Za mene, ja predajem, poput moje braće, svoje tijelo i svoj život za zakone mojih otaca, zaklinjući Boga da bude naskoro milostiv za naš narod i da te dovede kroz kušnje i nevolje priznati da je samo on Bog.
• 38 Ja na kraju molim da se na meni i na mojoj braći zaustavi gnjev Sve-Mogućeg pravedno pušten na našu rasu!
• 39 Izvan sebe, kralj se razbjesni protiv posljednjeg brata još nemilosrdnije nego protiv drugih, s jednim gorkim sarkazmom.
• 40 Taj mladi čovjek umrije dakle ne budući uprljan i uz jedno savršeno vjerovanje u Gospoda. *41 Najzad majka umrije posljednja, poslije svojih sinova.
• 42 Mi ćemo se ovdje zaustaviti na pitanju obrednih objeda i čudovišnih mučenja.

Juda Makabejac pokreće ustanak

• 8 1 No Juda Makabejac i njegovci sudrugovi , uvlačeći se neopazice u sela, pozivaše k sebi svoju braću po krvi i, spajajući se s onima koji bijahu ostali vjerni judaizmu, oni sakupiše oko 6.000 ljudi.
• 2 Oni preklinjaše Gospoda da pogleda na narod kojeg sav svijet tlačiše, da ima milosti za od bezbožnika oskrnavljeni Templ,
• 3 da ima sućuti za grad kojeg se uništavalo i sravnjivalo sa zemljom, da čuje krv koja jauče sve do njega,
• 4 da se sjeti također nepravednog pokolja nedužne djece i najzad da pusti svoj gnjev protiv onih koji bijahu *hulili njegovo *ime.
• 5 Čim bi na čelu jednog vojnog odreda, Makabejac postade nepobjediv neznabošcima, budući da se gnjev Gospodov promijenio u milosrđe.
• 6 Padajući iznanadno na gradove i sela, paleći ih i, zauzimajući povomljne položaje, on nanese neprijatelju bezbrojne nesreće.
• 7 Za takve napade, on izabiraše naročito okrilje noći i glas o njegovoj smjelosti pronese se posvuda.

Juda odnosi jednu pobjedu nad Nikanorom

• 8 Gledajući tog čovjeka malo pomalo postajati znamenitim i sve češće postizati uspjehe, Filip^[84] napisa Ptolomeju, strategu Koele-Sirije i Fenicije, da dođe u pomoć kraljevim poslovima.
• 9 Ovaj, imajući na raspolaganju Nikanora, sina Patroklova, iz reda prvih kraljevih prijatelja, odmah ga posla, na čelu jedne vojske od 20.000 ljudi svih narodnosti, da istrijebe svu rasu Židova^[85] On mu pridruži Gorgiasa, generala od zanata s iskustvom u ratnim stvarima.
• 10 No Nikanor predvidje izmiriti danak od 2.000 talenata zlata, dužnih od kralja Rimljanima^[86], uz pomoć prodaje Židova koje bi zarobio.
• 11 On odmah posla u primorske gradove jedan poziv da se dođu kupovati židovski robovi, obećavajući ih ustupati 90 robova za 1 talenat; on se nije nadao kazni koja bi trebala uslijediti njemu sa strane Sve-Mogućeg.
• 12 Novost o napredovanju Nikanorovom stiže do Jude. Kad on izvijesti svoje o skoroj pojavi neprijateljske vojske,
• 13 kukavice i oni koji manjkaše vjerom u pravdu Božju pobjegoše i stigoše u druga mjesta.
• 14 Drugi rasprodaše sve što im bijaše ostalo i moliše u isto vrijeme Gospoda da spasi one koji bijahu prodani od bezbožnika Nikanora čak i prije no što se susret dogodio,
• 15 ako ne zbog njih, a ono barem zbog *saveza zaključenog s njihovim očevima i jer nad njima bijaše zazvano njegovo *ime , uzvišeno i puno dostojanstva.
• 16 Makabejac budući dakle sakupio svoje ljude u broju od 6.000 obodri ih da se ne prestraše pred neprijateljima i da se ne bave velikim brojem pogana koji ih nepravedno napadaju, već da se smjelo bore,
• 17 sve imajući pred očima zločinačku uvredu počinjenu od njih protiv svetog mjesta, postupak nedostojno dosuđen ruglu izvrgnutom gradu, najzad uništenje njihovih običaja.
• 18 Oni, dodade on, pouzdaju se u oružje i u drske postupke, dok mi, mi svoje povjerenje stavljamo u Boga sve-mogućeg, sposobnog oboriti samo jednim znagkom glave one koji idu protiv nas i s njima cijeli svijet.
• 19 I on njima također nabroja slučajeve zaštite kojom njihovi preci biše potpomognuti: pod Senakeribom, kad izginu 185.000 ljudi,
• 20 u Babiloniji u jednom boju protiv Galaćana^[87] gdje broj onih koji sudjelovaše u pohodu bijaše 8.000 ljudi s 4.000 Makedonaca i kad, Makedonci stavljeni u neprilke, njih 8.000 uništiše 120.000 neprijatelja, zahvaljujući pomoći koja im bijaše došla s Neba, i zadobiše jedan veliki plijen.
• 21 Nakon što ih je ispunio smjelošću tim riječima i raspoložio umrijeti za zakone i za domovinu - i budući podijelio svoju vojsku u četiri odreda -,
• 22 on stavi na čelo svih odreda svoju braću Simona, Josipa i Jonatana, stavljajući pod zapovjedništvo svakog od njih 1.500 ljudi.
• 23 Osim toga, on zapovjedi Ezdriasu da čita svetu knjigu; nakon što je dao riječ lozinke "pomoć Božja^[88]", on uze zapovjedništvo prve kohorte i napade Nikanora.
• 24 Sve-Mogući budući postao njihovim saveznikom, oni poklaše viš

e od 9.000 neprijatelja, raniše i osakatiše najveći dio Nikanorovih vojnika i natjeraše ih sve u bijeg. *25 Oni uzeše novac od onih koji ih bijahu došli kupiti. nakon što su ih prognali dovoljno daleko, oni se vratiše u svoju zemlju, požurivani vremenom,

• 26 jer bilo je uoči *šabat i tim povodom oni se ne zadržaše proganjajući ih.
• 27 Kad sakupiše oružje svojih neprijatelja i pokupiše njihov plijen, oni se staviše slaviti šabat, umnožavajući blagoslove i hvaleći Gospoda što im je sačuvao za taj dan prve kapi rose^[89] od svojeg milosrda.
• 28 Nakon šabata, oni razdijeliše jedan dio plijena žrtvama proganjanja, udovicama i siročadi, a ostatak podijeliše između sebe i svoje djece.
• 29 Budući tako rasporedili plijen, oni učiniše jedno zajedničko preklinjanje, moleći Gospoda milosrdnog da se u potpunosti pomiri sa svojim slugama.

Juda odnosi pobjedu nad Timotejem

• 30 U tijeku pohoda protiv Timotejevih i Bakhidesovih vojnika^[90], oni ih pobiše više od 20.000 i sa zanosom domogoše se visokih utvrda. Oni razdijeliše još važniji plijen u dva jednaka dijela, jedan za sebe same, drugi za proganjane, siročad i udovice, ne zaboravivši ni starce.
• 31 Budući brižljivo sakupili neprijateljevo oružje, oni ih odložiše u dva prikladna mjesta; što se tiče ostatka plijena, oni to odnesoše u Jeruzalem.
• 32 Oni ukloniše filarka iz okružja Timotejevog^[91], čovjeka veoma bezbožna koji bijaše prouzročio mnogo zla Židovima.
• 33 Za vrijeme dok oni slaviše svečanosti pobjede u svojoj domovini, oni spališe one koji bijahu zapalili sveta vrata i bijahu se sklonili s Kalistenom^[92]u istu kućicu, da primi tako plaću dostojnu izvršenog skrnavljenja.

Nikanor bježi u Antiohiju

34 Trostruki zlikovac Nikanor^[93], koji bijaše doveo tisuću trgovaca za prodaju Židova,

• 35 ponižen milošću Gospodovom od ljudi koje je sudio da bijahu nešto što je najniže, svlačeći svoju svečanu odjeću, bježaše kroz polja na način odbjeglog roba. Napušten od svih, on stiže u Antiohiju, pomognut od jedne izvanredne prilike, dok njegova vojska bijaše uništena.
• 36 A onaj koji bijaše obećao Rimljanima ustanoviti jedan namet po cijenu prodanih zarobljenika iz Jeruzalema objavljivaše da Židovi imaše jednog branitelja, da Židovi bijahu neranjivi iz dobrog razloga jer slijediše zakone koje njima bijaše propisao taj branitelj.

Antioh Epifan pada ozbiljno bolestan

• ’’’9’’’ 1 A nekako u to vrijeme, dogodi se da Antioh bijaše vratio se bez slave iz oblasti Perzije. *2 On bijaše naime ušao u grad imena Perzepolis^[94] i tu bijaše poduhvatio se pljačkanja templa i tlačenja grada. Osim toga, mnoštvo podižući se dohvati oružje, i dogodi se da Antioh, nagnan u bijeg od domaćih stanovnika, morade izvesti jedno ponižavajuće povlačenje.
• 3 Kako se on nalaziše pokraj Ekbatana^[95], on saznade što se bijaše dogodilo Nikanoru i Timotejevim ljudima.
• 4 Ponesen gnjevom, on misliše naplatiti Židovima uvredu nanesenu od onih koji ga bijahu nagnali u bijeg. On dakle zapovijedi vozaču da potjera njegova kola ne zaustavljajući se sve da bi požurio svršetak putovanja, tada kad već bijaše pod udarom presude Neba. On naime, u svojoj oholosti, bijaše rekao: Ja ću od Jeruzalema načiniti zajedničku jamu Židovima kad budem onamo stigao.
• 5 Ali Gospod koji sve vidi, Bog Izraelov, udari ga jednom neizlječivom i nevidljivom ranom. Jedva što je bio izrekao tu rečenicu kad ga spopadoše jedna neizlječiva bol utrobe i jedan oštri grč,
• 6 što ne bijaše drugo do pravda jer bijaše mučio utrobu drugih ljudi brojnim i nečuvenim mukama.
• 7 Ali on ne umanji ni malo svoju drskost; on raspirivaše protiv Židova vatru svojeg gnjeva i zapovjedaše ubrzati njegovo putovanje. Iznenadno on pade s kola koja juriše uz tresak: povučen u jedan nesretan pad, svi udovi njegovog tijela bijahu smlavljeni.
• 8 A taj čovjek koji netom vjerovaše što vjerovaše u svojem nadljudskom hvali-sanju, da može zapovijedati morskim valovima i koji sebi umišljaše da može vagom vagati visinu planina^[96], ležaše na zemlji i morade biti odnesen u jednom ležaju, čineči očiglednim pred svima moć Božju.
• 9 Bijaše to na toj točki da oči bezbožnika vrviše od crva, kad s užasnim bolovima njegovo se tijelo još živo raspadaše u komadiće i da, zbog smrada, sva vojska osjećaše mučninu od tog truljenja.
• 10 Onoga koji malo vremena prije toga misliše dohvatiti zvijezde s neba, nitko sada nije mogao prenijeti zbog nepodnosive neugodnosti tog vonja.
• 11 Najzad u taj čas on započe, skršen, skidati tuprekomjernu oholost i postajati svjestan svojeg stanja pod božanskim bičem, mučen bolnim napadajima.
• 12 Kako ni on sam ne mogaše podnositi vonj koji se širio, on priznade: Pravedno je podvrgnuti se Bogu, jednostavno smrtan, okaniti se izjednačavanja s božanstvom.
• 13 Ali molitva tog gnusnog bića iđaše k jednom gospodaru koji nije više imao milosti za njega:
• 14 on obećavaše proglasiti slobodnim sveti grad prema kojem se bijaše zaputio da ga sravni i načini jednu zajedničku grobnicu,
• 15 da će učiniti jednakim Atenjanima te Židove koje bijaše sudio nedostojnima čak i posebne grobnice, dobrima da posluže za hranu pticama grabežljivicama ili da budu bacani zvijerima zajedno sa svojom djecom,
• 16 da će ukrasiti najljepšim milodarima sveti Templ koji nekada bijaše pljačkao, da će mu višestruko vratiti sve svete posude i namiriti svojim vlastitim prihodima troškove *svetišta^[97].
• 17 Čak što više, on obećavaše postati Židovom i prokrstariti sva nastanjena područja objavljujući moć Božju.
• 18 Ali kako se njegove patnje ni na koji način ne stišavaše, jer pravedno suđenje Božje ga mučiše, obeznađen svojim stanjem, on napisa Židovima pismo prepisano u nastavku, u obliku molbe, i sastavljeno ovako:

Pismo Antioha Epifana Židovima

• 19 Uzvišenim Židovima, građanima, Antioh, kralj i pretor^[98]: radost, zdravlje i sreća!
• 20 Ako se vi i vaša djeca osjećate dobro, ako vaši poslovi slijede vaše želje, mi smo tome veome zahvalni.
• 21 Glede mene, ja sam bez snage u krevetu od prije nekog vremena, ali ja nosim jedno nježno sjećanje na vas. Pri mom povratku iz oblasti Perzije, buidući zapao u jednu zabrinjavajuć

u slabost, ja cijenim nužnim misliti na sigurnost svih.

• 22 Ja ne očajavam zbog svojeg stanja,
• 23 već budući da i moj otac, u vrijeme svog pohoda protiv tih zemalja odozgo^[99], označi svog nasljednika,
• 24 da u slučaju nekog neočekivanog događaja ili jedne neugodne novosti stanovnici zemlje ne budu uznemireni, već da znaju kome bijaše ostavljeno naslijediti poslove,
• 25 razmišljajući pored toga da nama obližnje dinastije i susjedi našeg kraljevstva vrebaju povoljan čas i čekaju slučajnosti, ja naznačujem za kralja svog sina Antioha, kojeg sam često bio povjeravao i preporučivao većini od vas kad sam se ja uspinjao prema satrapijama odozgo. Ja sam njemu naslovio i pismo prepisano u nastavku^[100].
• 26 Ja vas dakle molim i tražim da se sjetite dobročinstava koje ste od mene javno i osobno primili i da svaki sačuva dobrohotnost koju imate za mene i za mog sina.
• 27 Ja sam naime uvjeren da, pun ljudskosti, on će brižljivo slijediti moje namjere i dobro se slagati s vama.
• 28 Tako taj ubojica i taj *hulitelj, nakon što je pretrpio strahovite bolove, kao što ih je bio nanosio drugima, imade sudbinu, nakjjadniji od svih, izgubiti život u jednoj stranoj zemlji, u sred planine.
• 29 Njegovo tijelo bi doneseno od Filipa, njegovog prisnog prijatelja, ali kako se ovaj plašio njegovog sina Antioha, povuče se u Egipat kod Ptolomeja Filometora^[101]

Juda čisti Templ i obnavlja bogoslužje

• ’’’10’’’ 1 Makabejac, sa svojim sudrugovima, opet zadobi pod vodstvom Gospodovim *svetište i grad^[102].
• 2 On razruši oltare^[103] podignute od stranaca na javnim mjestima kao i obredna mjesta.
• 3 Nakon što je očišćen Templ, oni sagradiše jedan drugi *oltar; izbiše iskre iz kremenja

^[104], uzeše vatru iz tog izvora i ponudiše *žrtvu nakon dvije godine prijekida; oni staviše dimiti *tamjan, zapališe svjetiljke i izložiše kruhove.

• 4 Budući obavili te obrede, oni moliše Gospodu, opruženi na trbuhu, da više ne dopusti im pasti u takva zla, već, ako bi iakd dogodilo im se da zgriješe, da ih umjereno kazni i da ih ne predaje *huliteljskim narodima i barbarima.
• 5 Istog dana kad Templ bijaše bio oskrnavljen od tuđinaca pade također i dan očišćenja Templa, 25. istog mjeseca, koji je Kisleva^[105].

6 Oni u radosti slaviše tijekom osam dana na način Šatora^[106] počivajući u planinama i u pećinama poput divljih zvijeri.

• 7 Zato, noseći tirse^[107], zelene grane i palme, oni podigoše himne prema onome koji na dobro izvede očišćenje svog svetog mjesta.
• 8 Oni zapovjediše jednim javnim ukazom, potvrđenim glasovanjem, svem narodu Židova, da taj blagdan bude slavljen svake godine.

Antioh Eupator nasljeđuje svog oca

• 9 Takve dakle biše okolnosti smrti Antioha zvanog Epifan.
• 10 Mi ćemo sada izložiti događaje koji se tiču Antoha Eupatora, sina bezbožnikova, sažimajući nevolje vezane za ratove.
• 11 Budući naslijedio kraljevstvo, taj princ imenova naime na čelo poslova jednog izvjesnog Liziasa, glavnog stratega Koele-Sirije i Fenicije^[108].
• 12 Glede Ptolomeja, nazvanog Makron^[109], prvi koji gledaše pravdu glede Židova zbog krivde koja im je nanošena, on je pokušavao ravnati njima miroljubivo.
• 13 Optužen zato od kraljevih prijatelja kod Eupatora, on se čuo zvati izdajnikom u svakoj prilici zato što je napustio Cipar koji mu bijaše povjerio Filometor i što je bio prešao na stranu Antioha Epifana. Ne učinivši počast uzvišenosti svojeg dostojanstva, on napusti život otrovavši se.

Juda napada tvrđave Idumeje

• 14 Gorgias, postavši strategom^[110] oblasti, održavaše postrojbe plaćenika i koristiše se svakom prilikom za ratovati sa Židovima.
• 15 U isto vrijeme, Idumejci ^[111], gospodari dobro postavljenih tvrđava, dražiše Židove i, budući primili prognane iz Jeruzalema, stadoše smišljati rat.
• 16 Ali Makabejac i njegovi vojnici, nakon što su se javno pomolili i zamolili u Boga da m bude saveznikom, staviše se na put protiv tvrđava Idumejaca.
• 17 Nakon jednog žestokog napada, oni se domogoše njihovih položaja i odbiše sve one koji se boriše na bedemima; oni poklaše one koji im padoše u ruke i ne ubiše manje od 20.000.
• 18 Devet tisuća ljudi barem se sklonilo u dvije posebno jake kule opskrbljeni svim onim što treba za izdržati opsadu,
• 19 koje Makabejac prepusti opsjesti Simonu i Josipu sa Zahejem^[112] i njegovima u dovoljnom broju, a sam pođe gdje bijaše nužno.
• 20 Ali Simonovi ljudi, pohlepni bogatstva, pustiše se potkupiti od nekolicine onih koji čuvaše kule i, za svotu od 70.000 drahmi, oni pustiše izmaći jednom stanovitom broju njih.
• 21 Kad bi izviješćeno Makabejcu ono što se dogodilo, on sakupi zapovjednike vojske i optuži krivce da su prodali svoju braću za novac puštajući protiv njih svoje neprijatelje.
• 22 On ih dakle dade pogubiti kao izdajnike i domože se odmah obiju kula.
• 23 Izvršavajući sa sretnim svršetkom svaki poduhvat kojim bijaše upravljao, on uništi u te dvije kule više od 20.000 ljudi.

Juda odnosi jednu veliku pobjedu u Gazari

• 24 No Timotej, koji bijaše bio prethodno pobijeđen od Židova, budući podigao snage stranaca u velikom broju i sakupivši dosta konja dođe iz Azije{{Refa|113}, pojavi se u Judeji s namjerom da osvoji tu zemlju oružjem.
• 25 Na njegovo približavanje, Makabejac i njegovi ljudi preklinjaše Boga, glave posute zemljom i križa opasanih jednom kostrijeti^[114].
• 26 Ispruženi uz uniutrašnje podnožje *oltara, oni iskaše u Boga da im bude milostiv, da bude neprijateljem njihopvih neprijatelja i protivnik njihovim protivnicima; prema jasnim izrazima Zakona^[116].
• 27 Po izlasku s molitve, oni uzeše oružje i napredovaše sve do jedno prilično velike udaljenosti od grada; kad biže blizu neprijatelja, oni se zaustaviše.
• 28 U času kad se počela rasipati svjetlost izlazećeg sunca, oni napadoše s obje strane, jedni imajući za plaću uspjeh i pobjedu, sa svojom smjelošću, utočište u Gospodu, drugi uzimajući za vodiča svojeg boja svoj gnjev.
• 29 Za vrijeme žestoke bitke koja se zametnula, prikazaše se neprijatelju s neba, na konjima sa zlatnim uzdama, pet prekrasnih ljudi koji se staviše na čelo Židovima.
• 30 Uzimajući Makabejca između sebe i štiteći ga svojim oklopima, oni ga čuvaše neranjivim, ali na protivnike oni izbacivaše sulice i munje, tako da oni, zbunjeni blještanjem, raspršiš

e se u najvećem neredu.

• 31 Dvadeset tisuća i pet stotina pješaka i 600 konjanika biše zaklani.
• 32 Sam Timotej pobježe u vrlo dobro čuvanu tvrđavu zvanu gazara, gdje zapovjedaše Kereas.
• 33 Ali Makabejac i njegovi ju opsjedaše tijekom četiri dana s jednom gorljivom radošću.
• 34 Uzdajući se u sigurnost mjesta, oni koji se nađoše unutra umnažahu *huljenja i ne prestajahu izgovarati bezbožne riječi.
• 35 Poti dan poče svitati, dvadeset mladih ljudi Makabejčevih, usplamtjeli gnjevom zbog huljenja, baciše se na zid, nadahnuti jednom muževnom hrabrošću i divljim srdžbom, i oni posijekoše svakoga tko im padaše u ruke.
• 36 Drugi se na isti način uspeše protiv opsjednutih uzimajući ih odstraga, zapališe kule, i zapalivši cjepanice, žive spališe hulitelje. Što se tiče onih prvih, oni razvališe vrata, uvedoše ostatak vojske i biše prvi koji zauzeše grad.
• 37 Oni zaklaše Timoteja, koji se bijaše sakrio u jednoj žusterni, i s njim njegovog brata Kereasa i Apolofana.
• 38 Nakon što su ostvarili ove pothvate, oni himnama blagosloviše Gospoda koji podijeli velika dobročinstva Izraelu i koji njima dade pobjedu.

Juda je pobjednik nad Liziasom

(1 Mak 4.26-35)

• 11 1 Vrlo malo vremena poslije, Lizias, skrbnik i rođak kraljev, na čelu poslova kraljevstva^[117] veoma uzbuđen posljednjim zbivanjima,
• 2 sakupi otprilike 80.000 pješaka sa svom svojom konjicom i stavi se u pohod protiv Židova, računajući načiniti od grada jedno boravište za Grke,
• 3 podvrgnuti *svetište jednom nametu poput drugih, neznabožačkih, templova i stavljati na prodaju svake godine čast velikog svećenika,
• 4 ne vodeći račena o moći Božjoj, stavljajući jedno drsko pouzdanje u u mirijade pješaka, i svoje tisuće konjanika i svojih 80 slonova.
• 5 Stigavši u Judeju, on se približi Bet-Šuru, utvrđenom gradu udaljenom od Jeruzalema gotovo pet škena^[118], i živo ga pritisnu.
• 6 Kad Makabejac i njegovi doznaše da Lizias opsjeda tvrđavu, oni preklinjaše Gospoda uz jecanje i suze, zajedno s mnoštvom, da pošalje jednog dobrog anđela Izraelu za spasiti ga.
• 7 Sam Makabejac, prvi u suzama, obodri ostale da se s njim izlože pogibli za spas svoje braće. Oni se ustremiše, nadahnuti jednom općom gorlmjivošću;
• 8 tada dok se oni još nalaziše blizu Jeruzalema, jedan konjanik odjeven u bijelo pojavi se na njihovom čelu, vitlajući zlatnim oružjem.
• 9 Svi ujedno blagosloviše Boga milosrdnog i osjetiše se nadahnuti jednom velikom snagom, spremni probosti ne samo ljude, već i najdivljije zvijeri i zidove od željeza.
• 10 Oni se približiše u bojnom poretku, imajući jednog saveznika pridošlog s Neba, budući Gospod imade milosti za njih.
• 11 Jurišajući na neprijatelja poput lavova, oni ubiše 11.000 pješaka i 1.600 konjanika i natjeraše svu neprijateljevu vojsku u bijeg.
• 12 Većina između njih umakoše ranjeni i bez oružja, a Lizias sam spasi se sramnim bijegom.

Lizias pomiruje Židove s Antiohom

• 13 Ali Lizias, ne manjkajući razumom, razmisli o porazu koji upravo pretrpje i, shvaćajući da Hebreji bijahu nepobjedivi pošto Bog svemogući bijaše njihovim saveznikom, posla glasonoše. *14 predložiti im pomirenje pod svim pravednim uvjetima i obeća đer obvezati kralja da postane njihovim prijateljem.
• 15 Makabejac pristade na sve što je predlagao Lizias iz skrbi za javno dobro, i sve ono što Makabejac prenese pismeno Liziasu glede Židova, kralj mu odobri.
• 16 Ovako bijaše sastavljeno Liziasovo pismo Židovima: Lizias saboru Židova, pozdrav!
• 17 Ivan i Absalom^[119], vaši izaslanici budući mi prenijeli spis prepisan u nastavku, zamolili su me da potvrdim članke koje oni sadržavaju.
• 18 Ja sam dakle izložio kralju ono što je njemu trebalo biti podloženo, nakon što sam mu ja sam udesio što je bilo moguće.
• 19 Ako vi dakle sačuvate vaše raspoloženje sklonim prema Državi, ja ću se također potruditi u budućnosti raditi za vaše dobro.
• 20 Što se tiče sadržaja pojedinosti, ja sam izdao zapovijedi vašim izaslanicima i svojim ljudima da ih dogovore s vama.
• 21 Stojte dobro. Godine 148., 24. mjeseca Dioskora^[120].
• 22 Kraljevo pismo sadržavaše ovo što slijedi: Kralj Antioh svom bratu^[121] Liziasu, pozdrav!
• 23 Naš otac budući iselio se k bogovima^[122], i mi sami smo htjeli da stanovnici našeg kraljevstva budu izuzeti od nevolje i da bi se posvetili svojim vlastitim poslovima,
• 24 budući doznao da Židovi, ne prihvaćajući usvajanje grčkog načina života što je htio naš otac, već pretpostavljajući svoj vlastiti način življenja, traže da im se dopusti paziti njihove zakone, *25 želeći dalme da taj narod i sam bude izuzet od nevolje, mi odlučujemo da njihov Templ bude obnovljen i da mogu opni živjeti kao građani prema običajima svojih predaka.
• 26 Ti ćeš dakle dobro učiniti da pošalješ nekoga k njima i da im pruži ruku da bi, znajući odluku usvojenu od nas, oni imaju povjerenja i provode svoje vrijeme vodeći svoje poslove u punom spokojstvu.
• 27 Na naslov naroda Židova, kraljevo pismo bijaše ovako sastavljeno: Kralj Antioh, saboru Židova i drugim žitovima, pozdrav!
• 28 Ako ste dobro, to je sukladno našim željama, i mi sami u dobrom smo zdravlju.
• 29 Menelas nam je obznanio vašu želju da se vratite kući da bi se bavili svojim poslovima.
• 30 Svi oni koji se vrate prije 30. u mjesecu Ksantiku dobit će osiguranje nekažnjivosti.
• 31 Židovi će moći koristiti svoju vlastitu hranu i svoje vlastite zakone kao u prošlosti, i nitko između njih neće biti uznemiravan na bilo kakav način za grijehe počinjene iz neznanja.
• 32 Ja sam također poslao Menelasa za vas uspokojiti.
• 33 Stojte dobro. Godine 148., petnaestog u mjesecu Ksantiku^[123]
• 34 Rimljani sa svoje strane, uputiše Židovima jedno pismo ovog sadržaja: Kvintus Memeius, Titus Manilius i Manius Sergius^[124], rimski legati, narodu Židova, pozdrav!
• 35 Stvari koje Lizius, kraljev rođak, vama je dodijelio, mi vam ih ustupamo također.
• 36 Glede onih koje je ocijenio podložiti kralju, pošaljite nam nekoga bez odgode nakon što ih budete ispitali, da bi ih mi izložili kralju na jedan način koji će vam biti više koristan, jer se mi nalazilo u Antiohiji.
• 37 Pohitite dakle da nam pošaljete ljude, da bismo mi znali, mi također, koje su vaše namjere. *38 Stojte dobro. Godine 148., petnaestog u mjesecu Ksantiku.

Juda osvećuje ljude iz Jopea i Jamnije

• 12 1 Kad su ti ugovori zaključeni, Lizias se vrati kod kralja, a Židovi prionuše svojim radovima na poljima.
• 2 Ali među mjesnim stratezima , Timotej i Apolonius, sin Geneusov, uz Hijeronima i Demofona, kojemu se dodaje Nikanor Cipranin^[126], ne pustiše Židovima okusiti ni mira ni spokoja.
• 3 Stanovnici Jopea^[127] počiniše jedan posebno bezbožan čin. Oni pozvaše Židove nastanjene kod njih da se uspnu sa svojim ženama i svojom djecom na lađe pripremljene od njih budući da, govoriše oni, nije postojalo nikakvo neprijateljstvo glede njih.
• 4 Prema osiguranju putem jednog ukaza od naroda iz grada, Židovi sa svoje strane prihvatiše njihov prijedlog, za pokazati da oni žele mir i da bijahu bez nepovjerenja. Ali kad stigoše na pučinu, poslaše na dno njih barem 200 na broju .
• 5 Čim Juda bi doznao za okrutnost počinjenu protiv ljudi njegovog naroda, on dade obznaniti svoje zapovijedi svojim ljudima
• 6 i, nakon što je zazvao Boga, pravednog suca, on pođe prema ubojicama svoje braće. On zapali luku tijekom noći, zapali lađe i dade probosti one koji tu bijahu potražili utočište.
• 7 Ali budući mjesto bilo zatvoreno on pođe s namjerom da se vrati za istrijebiti također sve mjesto Jopita.
• 8 Upozoren da stanovnici Jamnije htjedoše učiniti isto Židovima koji stanovaše među njima,
• 9 on također noću na pade Jamnite, zapali luku s flotilom, tako da svjetlost plamenova

bi uočljiva sve do Jeruzalema na udaljenosti od 240 stadija^[128].

Juda osvaja grad Kaspin

• 10 On se bijaše udaljio sa svojom vojskomna devet stadija odatle, za vrijeme jednog pokreta protiv Timoteja, kad na njega padoše Arapi^[129] u broju ne manjem od 5.000 pješaka i 500 konjanika.
• 11 Jedna žestoka bitka se zametnu i Judini vojnici budući pobijedili uz pomoć Božju, pobijeđeni nomadi zaiskaše u Jude da im da desnu ruku^[130], obećavajući da će ga snabdjevati stokom i biti mu korisni u drugim prilikama.
• 12 Shvaćajući da bi mu oni uistinu mogli učiniti mnoge usluge, Juda pristade sklopiti mir s njima, i nakon što dadoše ruku jedni drugima, oni se povukoše pod šatore.
• 13 Juda također napade jedan izvjesni utvrđeni grad okružen bedemima i nastanjen jednom mješavinom naroda. Njegovo ime bijaše Kaspin^[131]
• 14 Opsjednuti, pouzdavajući se u čvrstinu svojih zidova i svoje zalihe živeži, bijahu beskrajno grubi prema Judinim vojnicima, dodajući uvrjedama huljenja i riječi koje nije dopušteno reći.
• 15 Ali Juda i njegovi vojnici, budući zazvali ime velikog Vladara svijeta, onog koji bez ovnova^[132] i ratnih strojeva razruši Jerihon u Jozuino vrijeme, napadoše jarosno zid.
• 16 Dočepavši se grada voljom Božjom, oni načiniše jedan neopisiv pokolj, na takan način da susjedno jezero, širine od dva stadija, činiše se ispunjeno krvlju koja onamo bijaše otjecala.

Juda odnosi pobjedu nad Karnionom

• 17 Nakon što su se bili udaljili odatle 750 stadija, oni stigoše do Karaksa, sa strane Židova nazvanog Tubijan^[133]
• 18 Glede Timoteja^[134], oni ga nikako ne nađoše u tim mjestima jer se on bijaše udaljio a da ništa nije učinio, ali ne i ne ostavivši ni jednu zaista veoma jaku posadu niti u jednoj stanovitoj točki.
• 19 Dositej i Sosipater, Makabejčevi generali, se tu nađoše i uništiše ljude ostavljene od Timoteja u tvrđavi, u broju većem od 10.000.
• 20 Makabejac sa svoje strane, budući razdijelio svoju vojsku u kohorte, imenova one koji će im biti na čelu i stavi se u pohod protiv Timoteja, koji imaše oko sebe 120.000 pješaka i 2.500 konjanika.
• 21 Obaviješten o Judinom pribli-žavanju, Timotej iseli žene i djecu, s ostatkom prtljaga, u spmenutom mjestu Karnion, jer mjesto bijaše neosvojivo i teško dostupno zbog tijesnog prolaza^[135] po cijeloj oblasti.
• 22 Judina kohorta pojavi se prva: budući da je užas zahvatio neprijatelja kao i strah koji im ulijevaše Onaj koji vidi sve, oni pobjegoše na sve strane, na takav način da su se često međusobno ranjavali i probijali vrhom svojeg mača.
• 23 Juda ih proganjaše s jednom posebnom snagom, sasijecajući mačem te zločince kojima uništi do 30.000 ljudi.
• 24 Budući i sam pao u ruke Dositeju i Sosipateru, Timotej ih zamoli s mnogo podmuklosti da ga puste otići živa i zdrava, jer on drži u svojoj vlasti, govorio je on, roditelje i samu braću mnogih između njih, kojima će se dogoditi da budu smaknuti.

25 Kad im on bi ustvrdio dugotrajnom besjedom da će im razmjeniti te ljude žive i zdrave na temelju obveze koju je uzeo, oni ga oslobodiše za spas svoje braće.

• 26 Budući se našao u Karnionu i Atargateionu^[136], Juda dade poklati 25.000 ljudi.

Juda se pobjedonosno vraća u Jeruzalem

• 27 Nakon poraza i uništavanja tih neprijatelja, on također povede svoju vojsku protiv Efrona, tvrđave gdje stanovaše Lizanias. Krjepki mladi ljudi bijahu zauzeli položaj ispred zidova i silovito se boriše; bijaše ondje velika količina strojeve i tanadi u pričuvi.
• 28 Ali, budući zazvali Vladara koji silom slama obranu neprijatelja, Židovi zagospodariše gradom i polegoše na zemlju^[137] otprilike 25.000 ljudi među onima kojima se nađoše unutar zidina.
• 29 Napustivši to mjesto oni otiđoše protiv Skitopolisa, na 600 stadija^[138]od Jeruzalema.
• 30 Ali budući da su Židovi koji ondje bijahu nastanjeni potvrdili dobrohotnost koju Skitopoljani bijahu imali spram njih i uljudan prijem koji im bijahu pružili u vrijeme nevolje,
• 31 Juda i njegovi vojnici oprostiše ovim posljednjima i obodriše ih da budu dobro raspoloženi prema njihovoj lozi i u budućnosti. Oni stigoše u Jeruzalem malo vremena pred Blagdan Tjedana^[139].

Judina pobjeda nad Gorgiasovim postrojbama

• 32 Nakon blagdana zvanog Duhovi, oni odoše protiv Gorgiasa, stratega Idumeje^[140].
• 33 Gorgias iziđe na čelu 3.000 pješaka i 400 konjanika.
• 34 U boju između dviju dviju suprotstatvljenih vojski koja se zametnu, dogodi se da pade jedan mali broj Židova.
• 35 Jedan stanoviti Dositej, iz odreda Tubijanaca, smioni konjanik, budući već svladao Gorgiasa i, budući ga uhvatio za hlamidu, on ga povuče na silu, s namjerom da tog prokletnika živog zarobi, ali jedan trački konjanik^[141], nasrnuvši na Dositeja, posiječe rame, i Gorgias se izvuče i pobježe u Marisu.
• 36 Glede Ezdriasovih vojnika ^[142], oni se već dugo vremena boriše i i padaše od umora: Juda preklinjaše Gospoda da im se pokaže saveznikom i vođom u ratu
• 37 i zapjeva očinskim jezikom^[143] jedan bojni poklič s himnama i nagna u bijeg Gorgiasove ljude.

Žrtva ponuđena za mrtve

• 38 Budući sakupio svoju vojsku, Juda ju povede u grad Odolam; ali sedmog dana tjedna naknadno, oni se očistiše^[144] prema običaju i proslaviše *šabatu tom mjestu.
• 39 Sutradan, dođoše tražiti Judu - u vrijeme kad se nametala nužda - za podići tjelesa onih koji bijahu pali i ukopati ih s njihovim bližnjima u grobovima otaca njihovih.
• 40 No, oni pod tunikama svakog mrtvaca nađoše predmete posvećene idolima iz Jamnije^[145], koje Zakon zabranjivaše Židovima. To bi očigledno svima da to bijaše razlogom zbog kojeg su ti vojnici bili pali.
• 41 Svi dakle, blagosiljajući Gospoda, pravednog suca koji čini vidljivim skrivene stvari,
• 42 počeše moliti da im grijeh koji bijahu počinili u potpunosti bude izbrisan, a vrli Juda pobudi vojsku da se sačuva čistom od svakog grijeha, imajući pred očima ono što se dogodilo zbog grijeha onih koji bijahu pali malo ranije.
• 43 Budući izvršio jedno sakupljanje po glavi, on posla do 2.000 drahmi^[146] u Jeruzalem, da se ponudi žrtva za grijehe, postupajući ispravno i uzvišeno u mislima na uskrsnuće.
• 44 Da, naime, on se nije nadao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi uzaludno i glupo moliti za mrtve;
• 45 ako je smatrao da je jedna veoma lijepa nagrada sačuvana onima koji usniju u pobož

nosti, bijaše to jedna pobožna i sveta misao; evo zašto on dade za mrtve ponuditi žrtve iskupljenja, da bi oni bili odriješeni od svojih grijeha.

Juda daje pogubiti Menelasa

• ’’’13’’’ 1 Godine 149.^[147], dođe Judi i njegovoj vojsci novost da Antioh Eupator ide na Judeju s jednom brojnom vojskom,
• 2 i da ima sa sobom svog staratelja Liziasa, koji bijaše na čelu poslova^[148]; on imaše jednu grčku vojsku od 110.000 pješaka, 5.300 konjanika, 22 slona i 300 kola naoružanih kosama.

3 Menelas se spoji s njima i stade obmanjivati Antioha s mnogo lukavosti, ne za spas domovine, već u nadi da će se moći vratiti u svoje dostojanstvo^[149].

• 4 Ali Kralj nad kraljevima probudi protiv tog nitkova gnjev Antiohov i, kad Lizias bi pokazao kralju da Menelas bi uzrokom svih zala, on zapovjedi da ga odvedu u Bereju^[150] i ondje pogube, njega takođzr, slijedeći običaj u tom mjestu.
• 5 No bijaše u tom mjestu jedna kula od 50 lakata^[151], puna posmrtnih ostataka; ta kula bijaše opskrbljena jednim obrtajućim strojem, nagnutim sa svih strana prema posmrtnim ostacima.
• 6 Ondje se podizalo čovjeka krivog za svetogrdno pljačkanje i nekoliko drugih neizmjernih zločina i bacalo da bude uništen.
• 7 Takva bi i kazna od koje umrije taj nesavjesni službenik a koja čak liši Menelasa ukopa^[152];
• 8 i to sve u punoj pravdi jer, kako on bijaše počinio mnogo grijehova protiv *oltara, čija vatra i pepeo bijahu *čisti, to je u pepelu da on nađe smrt^[153].

Judina pobjeda nad Antiohom u Modinu

• 9 Duha mučenog barbarskim naumima, kralj dakle napredovaše da bi pokazao Židovima još grozniji postupak no što ima dade podnijeti njegov otac.
• 10 Juda, budući to saznao, zapovjedi mnoštvu zazivati Gospoda noć i dan da bi, ovog puta naročito, on došao u pomoć oniuma koji bijahu ugroženi gubitkom Zakona, domovine i svetog Templa
• 11 i da ne pusti ovaj narod , koji tek što poće ponovo vraćati dah, pasti u vlast obijesnih neznabožaca.
• 12 Kad svci učiniše isto i zazvaše milosrdnog Gospoda u suzama i *postu, pruženi po zemlji neprekidno tijekom tri dana, Juda ih obodri i zapovjedi im da se drže uz njega.
• 13 Ali nakon jednog posebno sastanka održanog sa *Starješinama, on odluči da se stave u pokret prije no što kraljeva vojska prekrili Judeju i ne dočepa se grada, i da odluče o svem poslu uz pomoć Gospodovu.
• 14 Budući dakle povjerio Stvoritelju svijeta skrb odlučiti o razmirici, on obodri svoje da se bore dostojanstveno za zakone, za *svetište, grad, domovinu i ustanove, i stavi taborovati svoju vojsku u okolišu Modina^[154].
• 15 On dade svojim vojnicima lozinku^[155] "Pobjeda Božja", potom napade noću, s jednim cvijetom mladih junaka, kraljevsku četvrt i uništi otprilike 2.000 među ljudima iz tabora. Njegovi ljudi probodoše najvećeg među slonovima zajedno s vodičem;
• 16 oni končno ispuniše tabor užasom i pomutnjom, potom se povukoše uz jedan potpuni uspjeh. *17 Dan već počinjaše svitati, kad se završi taj podvig izvršen s milošću zaštite kojom Gospod okruživaše Judu.

Antioh se pomiruje sa Židovima

• 18 Kralj budući tako iskusio odvažnost Židova pokuša napasti tvrđave uz pomoć lukavština.
• 19 On se približavaše Bet-Šuru^[156], židovskoj moćnoj tvrđavi, ali on bi odbijen, poražen, pobijeđen.
• 20 Opsjednutima, Juda dade ono što im bijaše potrebno.
• 21 Ali Rodokus, iz židovske vojske, otkri tajne neprijatelju; on bi praćen, uhvaćen i pogubljen. *22 Jedan drugi put, kralj imade pregovore s onima iz Betšura; pruži im ruku, primi njihovu, povuče se,
• 23 napade Judu i njegove vojnike i bi slabiji. Na novost da Filip, kojeg bijaše ostavio na čelu poslova, bi učinio jednu ludost u Antiohiji, on bi potresen. Poče progovarati sa Židovima i nagađati se s njima, prisegnu paziti sve pravedne uvjete i pomiri se s njima. On ponudi jednu *žrtvu, odade počast Templu i bi darežljiv glede svetog mjesta^[157].
• 24 On učini dobar prijem Makabejcu i ostavi Hegemonida strategom od Ptolemaisa sve do zemlje Gerenijanaca^[158].
• 25 On dođe u Ptolemais; ali stanovnici tog grada, nezadovoljni ugovorom, rasrdiše se^[159] i htjedoše odbaciti uvjete njegove.

26 Tada Lizias uspe se na govornicu, i obrani najbolje što je mogao te uvjete, razuvjeri duhove, smiri ih i dovede do dobrohotnosti i ode u Antiohiju. Takvi su događaji koji se tiču pohoda i povlačenja kraljevog.

Veliki svećenik Alkim kleveta Judu

• 14 1 Nakon jednog razdoblja od tri godine, Juda i njegovi doznaše da Demetrius, Seleukov sin, nakon što se iskrcao u luku Tripoli^[160] s jednom snažnom vojskom i jednom flotom,
• 2 bijaše se domogao te zemlje i uništio Antioha i njegovog skrbnika Liziasa.
• 3 Neki Alkim, prethodno postao velikim svećenikom ali koji se namjerno uprljao^[161] u vrijeme pobune, shvaćajući da nema za njega spasa na nikakav način, niti od tada ima pristupa k svetom *oltaru,
• 4 nađe se kod kralja Demetriusa godine 151. i donese mu jednu zlatnu krunu s palmom, i , osim toga, grane^[162] što je dužan prema običaju *svetišta. Međutim on ostade tog dana suzdržljiv.
• 5 Ali on iskoristi priliku za svoju ludost kad ga Demetrius pozva u svoj Savjet i iuspita ga o raspoloženju i namjerama Židova.
• 6 On odgovori: Oni od Židova koje se naziva Asidijcima^[163], kojima zapovijeda Juda Makabejac, snuju rat i pobune i neće ostaviti kraljevstvo uživati mir.
• 7 To je ono zašto sam ja, budući mi je oduzeto moje dostojanstvo predačko, hoću reći ponitifikat^[164], došao ovamo,
• 8 najprije ponukan ozbiljnom skrbi za kraljeve interese, potom s obzirom na naše sugrađane, jer drskost onih koje ja upravo imenujem potapa svu našu lozu u veliku nevolju.
• 9 Ti dakle, o kralju, kad budeš upoznao svaku od ovih pritužbi, udostoji se postarati za spas naše zemlje i našeg naroda tako ogoljelog, s tom ljubaznom dobrohotnošću kojom ti obasipaš svakoga.
• 10 Jer sve dok je Juda na životu, nemoguće je Državi uživati mir.
• 11 Čim on bi ovako izgovorio, drugi kraljevi prijatelji, neprijateljski djelu Judinom, požuriše se razjariti Demetriusa.
• 12 Budući smjesta izabrao Nikanora koji bijaše postao zapovjednik odreda slonova, on ga imenova strategom Judeje^[165] i otposla ga sa zapovijedi da ukloni Judu, rastjera one koji bijahu s njim i ustoliči Alkima velikim svećenikom najvišeg od svetišta.
• 14 Pogani Judeje koji bijahu pobjegli pred Judom pomiješaše se s postrojbama Nikanorovih vojnika, misleći da će se nevolja i nesreće Židova preokrenuti u njihovu vlastitu korist.

Nikanorova naklonost prema Judi

• 15 Obaviješteni o Nikanorovu približavanju i napadu pogana, Židovi posuše po sebi prašinu^[166] i preklinjaše Onoga koji bijaše smjestio svoj narod zauvijek i koje ne prekidaše potpomagati svoju baštinu očitim znakovima.
• 16 Na zapovijed svog zapovjednika, oni odmah pođoše iz mjesta gdje se nalaziše i sukobiše se s neprijateljem blizu trgovišta Desinog^[167]
• 17 Simon, Judin brat, bijaše zametnuo boj s Nikanorom, ali zbog iznenadnog dolaska neprijatelja on bijaše pretrpio jedan lakši poraz^[168].
• 18 Ipak Nikanor, saznavši koja bijaše srčanost Judinih vojnika i njihovo pouzdanje u bojevima zametnutim za domovinu, čuvaše se dobro da ne počne ponovo presuđivanje putem krvi.
• 19 Tako on posla Posidiniusa, Teodota i matatiasa da pruže ruku Židovima i prime njihovu.
• 20 Nakon jednog temeljitog ispitivanja prijedloga, zapovjednik ih priopći vojsci i, budući da njihovi stavovi biše jednodušni, oni iskazaše svoju privolu uvjetima.
• 21 On odredi jedan dan kad zapovjednici se osobno susretoše. S jedne i s druge strane priđoše po jedna kola, i rasporediše počasna mjesta.
• 22 Juda bijaše rasporedio na povoljnim mjestima ljude naoružane i spremne da posreduju u slučaju iznenadne lukavštine sa strane neprijatelja. Sastanak postiže jedan dogovor.
• 23 Nikanor proboravi u Jeruzalemu a da ne učini ništa neumjesno; on otpusti mnoštvo koje, u gomilama, bijaše se okupilo oko njega.
• 24 On imaše neprekidno Judu pred očima, ćuteći za tog čovjeka jednu naklonost srca.
• 25 On ga posavjetova da se oženi i izrodi djecu. Juda se oženi, uži spokoj i uključi se u život.

Alkimove spletke protiv Nikanora i Jude

• 26 Ali Alkim, videći njihovu slogu i budući sebi pribavio jedan prijepis zaključenog ugovora, dođe kod Demetriusa i reče mu da Nikanor imaše naume suprotstavljene vladi, jer Juda , koji je neprijatelj kraljevstva, bi unaprijeđen u diadoka^[169]
• 27 Kralj se naljuti i, podboden klevetama tog jadnika, on napisa Nikanoru, priopćavajući mu da je naljućen rečenim uvjetima i dajući mu zapovjed da bez odlaganja pošalje u Antiohiju Makabejca vezanog u lance.
• 28 Po prijemu tog lista, Nikanor bi uzrujan i ne mogaše pristati uz pomisao da pogazi ugovor s jednim čovjekom koji nije učinio ništa krivo.
• 29 Ali, budući da nije bilo moguće djelovati suprotno kralju, on vrebaše zgodu izvršiti tu zapovijed putem jedne lukavštine.
• 30 Sa svoje strane Makabejac, opažajući da Nikanor se pokazuje sve hladnijim spram njega i da njegov uobvičajeni pristup se čini manje prijazan, pomisli da ta hladnoća ne značiše ništa dobro. On dakle prikupi jedan veliki broj svojih pristaša i ukrade se Nikanoru.
• 31 Kad onaj drugi shvati da je u pravom smislu riječi izigran od tog čovjeka, on se nađe u najvećem i presvetom *svetištu u času kad svećenici po običaju nudiše žrtve i zatraži da mu izruče tog čovjeka.
• 32 Kako oni ustvrdiše uz prisegu da ne znaju gdje se nalazi taj čovjek kojeg oni traže,
• 33 Nikanor ispruži desnu ruku prema Templu i izjavi uz prisegu: Ako mi vi ne izručite Judu vezanog ja ću sravniti sa zemljom ovaj Božji templ, uništit ću *oltar i na ovom ću mjestu podići jedno veličanstveno svetiše Dioniziju^[170].
• 34 Na takve riječi, on ode; ali svećenici ispružiše ruke prema *Nebu i pomoliše se onome koji se uvijek borio za naš narod, govoreći:
• 35 Gospode, ti kji ne trebaš ništa, svidjelo ti se da imati među nama Templ gdje stanuješ.
• 36 Sada dakle, Gospode svetiji od svake *svetosti, sačuvaj zauvijek od skrnavljenja ovu kuću koja upravo bi očišćena^[171].

Razisova smrt

• 37 No jedan čovjek imenom Razis, jedan od *starješina Jeruzalema, bi potkazan Nikanoru. Bijaše to jedan čovjek uslužan svojim sugrađanima, uživajući jedan izuzetan ugled , nazivan ocem Židova zbog svoje naklonosti za njih. 38 Jer bijaše on optužen za judaizam^[172] u vrijeme prethodnih ustanaka, i bijaše on tada s veli-kom postojanošću izlagao svoje tijelo i svoj život za judaizam.
• 39 Htijući pokazati zlonamjernost koju pothranjivaše prema Židova, Nikanor posla više od 500 vojnika za uhititi ga,
• 40 jer on zamišljaše da bi, ako bi uklonio tog čovjeka, Židovima nanio jedan težak udarac.
• 41 Kako njegove postrojbe bijahu u prilici osvojiti kulu i osvojiti trijem,sa zapoviješću da podmetnu požar i zapale vrata, Razis, okružen sa svih strana, usmjeri svoj mač prema sebi,
• 42 voleći radije časno umrijeti nego pati u ruke zločinicima i podnostiti nedostojne uvrjede svojoj uzvišenosti.
• 43 Ali u žustrini boja, on bijaše loše usmjerio udarac i vojska nasrnu na unutrašnjost vrata. On tada odlučno potrči na zid i baci se neustrašivo na mnoštvo.
• 44 Svi se što su brže mogli povukoše i on pade u sredinu praznog prostora.
• 45 Još dišući i zapaljen gnjevom, on se podiže, dok je krv prštila iz njega i trpeči žestoko od svojih rana, i prođe kroz sred mnoštva. Popevši se na jednu strmu stijenu
• 46 i već ptpuno iskrvario, on sebi iščupa crijeva i, uzimajući ih objema rukama, on ih baci na mnoštvo. On zamoli gospodara života i duha da ih jednog dana njemu vrati , i tako se zbi njegova smrt.

Nikanor odbija poštovati Šabat

• 15 1 No Nikanor, saznavšida Juda i njegovi se nalaze u oblasti Samarije, odluči ih napasti bez

i najmanjeg rizika, u dan odmora^[173].

• 2 Židovi koji ga slijediše tjeskobno mu rekoše: Ne uništavaj ih na jedan divljački i barbarski način, već odaj slavu danu koji je bio štovan i posvećen prvenstveno po onome koji bdije nad svim stvarima.
• 3 Ali taj trostruki nitkov upita ima li u nebu jedan vladar koji bi zapovjedio slaviti dan šabata.
• 4 Kako oni njemu objasniše da " je to Gospod živi sam, vladar u nebu, koji je zapovjedio paziti sedmi dan,
• 5 onaj drugi preuze: I ja također, gospodar na zemlji, ja zapovijedam da se uzme oružje i da se izvrši služba kralju. Ipak, on bi nemoćan ispuniti svoj nemilosrdnu nakanu.

Juda ohrabruje svoje sudrugove

• 6 Nikanor, uspravljajući se s jednom krajnjom hvalisavošću, odlučio je podići jedan zajednički pobjednički spomenik ^[174] od onog što oplijeni Judi i njegovima.
• 7 Makabejac, sa svoje strane, čuvaše jedno neizmjenjeno pouzdanje i imaše svu nadu da će dobiti pomoć od strane Gospodove.
• 8 On bodriše one koji bijahu s njim da ne stahuju od napada pogana; već da im u duhu bude nazočna pomoć koja im biješe dolazila s *Neba u prošlosti i da čekaju s povjerenjem, sada opet, pobjedu koja će im doći od Sve-Mogućeg.
• 9 Ohrabrujući ih Zakonom i Prorocima^[175] i ispuni ih jednom novom gorljivošću.
• 10 Budući im tako probudio njihov žar, on završi njihovo bodrenje pokazujući im vjerolomstvo pogana i kršenje njihovih prisega.
• 11 Kad on bijaše oboružao svakog od njih, ma,nje pouzdanjem što daju štittovi i koplja nego sigurnošću utemeljenom u uzvišenim riječima, on im protumači jedan san dostojan vjere, jednu vrstu viđenja, kojom ih oradova sve.
• 12 Evo prikazanje koje je njemu bilo pokazano: Onias, nekada veliki svećenik, taj čovjek dobra, jednog skromnog i blagog ponašanja, uglađen u svom govorenju i odan od svog djetinjstva svim vrstama krjeposti, pružaše ruke i moliše za svu zajednicu Židova.
• 13 Potom bijaše se prikazao Judi, na isti način, jedan čovjek bijelih kosa i veoma dostojanstven, divnog dostojanstvenog izgleda i okružen veličanstvom.
• 14 Uzevši riječ, Onias govoriše: Taj čovjek je prijatelj svoje braće, koji mnogo moli za narod i za sav sveti grad, Jeremija, Prorok Božji.
• 15 Jeremija pruži tada Judi desnom rukom jedan mač od zlata i predade mu ga uz ove riječi:
• 16 Uzmi ovaj sveti mač, on je dar Božji, i snjim ćeš ti skršiti neprijatelja.

Poraz i smrt Nikanorova

• 17 Ohrabreni izuzetnim Judinim riječima, sposobnim udahnuti srčanost i dati mladim ljudima jednu muževnnu dušu, Židovi odlučiše da se ne utvrđuju u jednom taboru, već da smiono prijeđu u napad i, prsa u prsa, prepuste odluku dobroj sreći, budući da grad, vjera^[176] i *svetište bijahu u opasnosti;
• 18 jer zabrinutost glede žena i djece, braće i bližnjih, vrijediše malo za njih, dok prvi i najveći strah bijaše za posvećeni Templ.
• 19 Zebnja onih koji bijahu zatvoreni u grade ne bijaše manja, zabrinuti onim što će biti od pothvata u goloj ravnici.
• 20 Za vrijeme dok svi očekivaše skori rasplet, neprijatelji se bijahu već okupili i postrojili svoju vojsku u bojnom poretku.
• 21 Makabejac osmotri nazočne postrojbe, različiti izgled njihovog oružja i divrljačku pojavu slonova. On podiže ruke prema nebu^[177] i zazva Gospoda koji izvodi čuda, jer je znao da to nije po oružju, već prema njegovoj odluci, što on dodijeljuje pobjedu onome koji su je dostojni.

22 U svom zazivanju, on govoriše: O ti, Gospodaru, ti koji si poslao svog anđela u vrijeme Ezekiasovo, kralja Judeje, i on je istrijebio 185.000 ljudi vojske Senakeribove.

• 23 Pošalji sada također, o vladaru nebesa, jednog dobrog anđela pred nama za posijati strah u užas.
• 24 Nek veličinom tvoje ruke budu zapanjeni oni koji su došli, *huljenjem na usnama, napasti tvoj sveti narod! I on završ tim riječima.
• 25 Dok Nikanorovi vojnici napredovahu uz zvuke trubalja i ratne pjesme,
• 26 Judini ljudi se pobiše s neprijateljima izgovarajući svoja zazivanja i molitve.
• 27 Boreći se svojim rukama i moleći Boga iz svog srca, oni oboriše barem 35.000 ljudi i silno se obradovaše tom očitovanju Božjem.
• 28 Rad se završio, oni slomiše radosno redove, kad prepoznaše Nikanorovo tijelo, pokriveno njegovim oklopom.
• 29 Usred jadikovki i pomutnje, oni blagosiljaše vrhovnog Gospodara jezikom svojih otaca^[178].
• 30 Onaj koji, u prvom redu, bijaše posvetio tijelo i dušu svojim sugrađanima, koji bijaše sačuvao jednu nježnu privrženost svojim sunarodnicima, zapovijedi odsjeći glavu Nikanoru i njegovu ruku sve do ramena i odnijeti ih u Jeruzalem.
• 31 On i sam tu dođe, sazva svoje sunarodnike, rasporedi svećenike pred *oltarom i posla tražiti ljude iz tvrđave^[179].
• 32 Pokazujući glavu gnusnog Nikanora i ruku koju taj besramnik bijaše pružio drsko protiv svete Kuće Sve-Mogućeg,
• 33 on odsiječe jezik bezbožnom Nikanoru i reče da se u komadima ponudi pticama i da se objesi nasuprot Templu plaća njegovoj ludosti.
• 34 Tada svi podigoše prema nebu blagoslove slavodobitnom Gospodu, govoreći: Blagoslovljen onaj koji je sačuvao svoje sveto mjesto izuzevši ga od prljanja!
• 35 Juda zakači Nikanorovu glavu o Tvrđu kao jedan svima očigledan i vidljiv znak pomoći Gospodove.
• 36 Jednim javnim glasovanjem oni propisaše svima da ne puste ovaj dan proći bez označavanja, već da slave trinaesti dan dvanaestog mjeseca, zvanog Adar^[180] na aramejskom, uoči dana zvanog Mardoše.

Autorove završne napomene

• 37 Tako se eto zbiše događaji koji se tiču Nikanora; i, kao od tih vremena grad ^[181]

ostade u posjedu Hebreja, ja ću završiti, i ja također, svoje djelo na ovom mjestu.

• 38 Ako je sastav dobar i uspio, to je onako kako sam ja htio; ako je neznatne vrijednosti i ne prelazi nikako osrednjost, to je sve što sam ja mogao učiniti.
• 39 Jar isto kao što je škodljivo piti čisto vino ili čistu vodu, dok miješano vino s vodom jest jedno prijatno piće koje proizvodi jednu divnu radost, isto je za umjetnost izlaganja price koja opčarava razbor onih koji čitaju djelo. To se dakle ovdje ja zaustavljam.

Podrubnice uz Druga knjiga Makabejaca

• ^[1]Židovima iz Egipta: židovska zajednica koja se nastanila u Egiptu barem od vremena Jeremije (vidjeti Jr 43.3-7).
• ^[2]Demetrius: radi se o Demetriusu II, kralju Seleucida (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8) koji vladaše od 145. do 138. , potom od 129. do 125. g.pr.r. I. K. godine 169.: ere Seleucida tj. 143-142. p.r. I.K. ( vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.10) - Jazon: vidjeti 2 Mak 4.7-20.
• ^[3]Blagdan Šatora: slavio se u mjesecu Tisri (rujan-listopad); napomena o mjesecu Kislevu (studeni-prosinac) pokazuje da se ovdje zapravo radi o blagdanu Posvećenjaa (usp. 10.5-6). Vidjeti u Glosaru pod KALENDAR. - godine 188.: tj. 124. g.p.r.I.K.
• ^[4]Juda: Juda Makabejac, sin svećenika Matatiasa (vidjeti 1 Mak 2.4 i bilješku), poglavar pobunjenih Židova - Aristobul: Židov iz Aleksandrije - Ptolomej: Ptolomej VI Filometor, kralj Egipta (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8) - Židovi iz Egipta: vidjeti bilješku uz r. 1.
• ^[5]protiv kralja: Antioha, vidjeti r. 13 (njihov poglavar); r. 14 i bilješku.
• ^[6]Nane: mezopotamijska božica, identificirana s Artemizom.zahvaljujući jednoj mudroliji koju iskoristiše svećenici iz Naneje.
• ^[7]Antioh: Antioh IV Epifan (vidjeti 1Mak 1.10). Njegova smrt je ispričana na različit način u 9.28 i 1 Mak 6.1-13.
• ^[8]Naneon: templ božice Naneje, označen također i kao svetište.
• ^[9]slaviti 25. Kisleva (blagdan očišćenja) vidjeti u Glosaru pod KALENDAR
• Blagdan Šatora: vidjeti bilješku uz r. 9.
• ^[10]u Perziju: tj. u Babiloniju.
• ^[11]Jonatan: možda veliki svećenik Jonatan (ili Johanan) iz Ne 12.11.
• ^[12]svoju baštinu: tj. narod (Dt 4.20; 9.29) ili zemlju Izraelovu (2.4; Jr 2.7; 16.18).
• ^[13]sveto mjesto: jeruzalemski Templ, Jeruzalem i Judeja, u ovom slučaju.
• ^[14]nafta: ili sirovi petrolej, bijaše odavno poznat; autor ove priče zna jednako da je bio i jedan kult obožavanja vatre kod Persa (vidjeti r. 34).
• ^[15]u djelima: nesumnjivo danas izgubljeni apokrif. Redci 4. do 9. nemaj usporedbe u Bibliji; za retke 1-3. vidjeti Lt-Jr 3.
• ^[16] dao Zakon,: knjigu koja Zakon sadržava.
• ^[17]na planini: Nebo (vidjeti Dt 34.1) - baštinu Božju: vidjeti bilješku uz 1.26.
• ^[18]s Oblakom: vidjeti Ez 13.21 i bilješku - sveto mjesto: Templ jeruzalemski.
• ^[19]žrtve posvećenja: za posvetiti Gospodu jeruzalemski Templ; vidjeti 1 Krlj 8.62-63.
• ^[20]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
• ^[21]Nehemijinim sjećanjima: apokrif danas izgubljen; usp. 2.1 i bilješku.
• ^[22]očišćenje: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[23]u svetom mjestu: jeruzalemski Templ.
• ^[24]očišćenje, posvećenje: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[25]Antioh Epifan: vidjeti 1 Mak 1.10 - Eupator: nadimak Antioha V, o kojem je riječ počev od 10.10.
• ^[26]zakone ugrožene nestajanjem: vidjeti 6.6-11; 1 Mak 1.41-53.
• ^[27]Jazon iz Cirene: pisac koji pripada židovkoj zajednici u Cireni (na sjeveru Libije). Djela su mu nepoznata drugim putem.
• ^[28]pisac: Jazon iz Cirene, vidjeti bilješku uz r. 23.
• ^[29]velikog svećenika Oniasa: Onias III, sin Simona II (vidjeti Si 50), potomak Sadokov (vidjeti bilješku uz Ez 40.46). On je "pomazanik" ili "poglavar saveza" o kojem govori Dn 9.26; 11.22.
• ^[30]Seleuk: Selucus IV zvan Filopator, suveren Se-leucida (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8) od 187. do 175. g.p.r.I.K. - Ti kraljevi su često imali politiku okuraživanja lokalnih kultova radi pomirenja s poraženim narodima; zato , oni davaše darove templovima, što ih nije sprječavalo da ih pljačkaju kad im to zatreba (vidjeti 1.14; 3.7; 1 Mak 10.40).
• ^[31]iz plemena Bilga: jedan od 24 svećenička razreda (vidjeti 1 Krn 24.14) - postavljen za predstojnika Templa : zadužen za financijsko upravljanje - agoranomije: tržišna policija.
• ^[32]je bilo vojni zapovjednik visokog ranga bilo šef jedne provincije kao što je slučaj ovdje - provincija Koele-Siriji (ili pustinjska Sirija-Fenicija podrazumijevaše svu Palestinu, Liban i jug Sirije.
• ^[33]na čelu poslova: izraz koji označava premijera; vidjeti n.pr. 10.11.
• ^[34]od pohrane udovica i siročadi koji bijahu posebice zaštićeni zakonom (vidjeti Dt 27.19).
• ^[35]Hirkan: pripadaše obitelji Tobiada koja upravljaše Amanitidom (regija Amana), u Transjordaniji, vidjeti 1 Mak 5.13 i bilješku) - 400 talenata srebra teži oko 10 tona i 200 talenata zlata oko 5 tona. Usporediti iznos godišnjeg nameta iz Judeje ( 1 Mak 11.28)
• ^[36]od svetog mjesta: Templ.
• ^[37]Gospodar Duhova: veoma rijetko davan naslov Bogu.
• ^[38]Spomenuti Simon: nadstojnik Templa, vidjeti 3.4 i bilješku.
• ^[39]strateg Koele-Sirije i Fenicije: vidjeti bilješku uz 3.5.
• ^[40]Antioh zvan Epifan }naslijedi svog brata Seleuka, ubijenog od Heliodora (vidjeti poglavlje 3) godine 175. p.r.I.K.To bi glavni progonitelj Židova (vidjeti 5.12-16; 23-26; 6.1-11) - Uzimajući ime Jazon (grčka transpozocija židovskog imena Jozue ili Jezus), novi veliki svećenik pokazivaše svoje simpatije za helenističku civilizaciju.
• ^[41]talenata: vidjeti u Glosaru pod mjere i novac.
• ^[42]efebija: grčka institucija koja je mladim ljudima između 18 i 20 godina osiguravala jednu tjelesnu i intelektualnu naobrazbu - Izraz Antiohijani Jeruzalema svjedoči transformaciju svetog grada u grčki grad, pod imenom Antiohije (u čast kralja Antioha IV).
• ^[43]sloboštine(les franchises)su izuzimanja od danka i nameta koje su kraljevi kojiput odobravali provinciji ili gradu ili templu (vidjeti 1 Mak 10. 29-30) - O Eupolemu u Rim, vidjeti 1 Mak 8.17-30.
• ^[44]Akropola: sjedište sirijske posade, nadvisivala Templ na sjeverozapadu - gimnazium: se dakle nalazio pokraj svetišta - efebi, (efebij, vidjeti r.9) nosili su šešire - i povede najbolje učenika pod šešir: izraz znači "voditi na vježbe u gimnazium".
• ^[45]palestra: mjesto gdje su se igre održavale - podjeli ulja: kojim se mazalo tijelo atleta.
• ^[46]četvrtogodišnje igre: održavale su se svake četvrte godine u čast fenicijskog boga Melkara, grč. Heraklo (vidjeti r.9).
• ^[47]300 drahmi: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
• ^[48]ratne lađe s tri reda veslača smještenih u tri jedan iznad drugog.
• ^[49]Filometor, kralj Egipta Ptolomej VII, nećak Antioha Epifana, oženio oko 174. g.p.r.I.K. svoju vlastitu sestru Kleopatru II. U taj čas, Egipat se spremao ponovbo zadobiti Koele-Siriju (vidjeti bilješku uz 3.5).
• ^[50]Na isteku tri godine: kraj 172. ili počeztak 171.g.p.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.10) - Jazon: vidjeti bilješku uz 4.7 - Simon: vidjeti 3.4-6 - ugovaranje: nesiguran prijevod jednog nejasnog teksta.
• ^[51]300 talenata: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
• ^[52]u Amanitidu: idjeti bilješku uz 3.11.
• ^[53]zapovjednik: vojni prefekt - Akropole: vidjeti bilješku uz 4.12.
• ^[54]zapovjedniku Ciprana: koji bijahu zavrbovani kao plaćenici u vojsci Seleucida (vidjeti 12.2 i bilješku; 1 Mak 1.29).
• ^[55]Tarse (koja će biti zavičaj apostola Pavla) i Malos bijahu dva grčka grada u Ciliciji.
• ^[56]Onias: vidjeti bilješku uz 3.1 - Dafne, 8 km od Antiohije bijaše slavno po Apolonovom svetištu; bilo je osnovano od Seleuka ( neposredni nasljednik Aleksandra Velikog, vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8) i uživalo je pravo azila.
• ^[57]purpur (tkanina crvene boje, vidjeti 1Mak 4.25) bijaše nošena samo od osoba visokog ranga; simbom funkcionerskog dostojanstva visokog ranga.
• ^[58]Lizimak: brat velikog svećenika Menelasa, vidjeti 4.29.
• ^[59]pune ruke pepela: od žrtvovanja, koji se nalazio na oltaru. Pobuna se dakle dogodila u okviru Templa (vidjeti napomenu o riznici, r. 42).
• ^[60]Ptolomej (vidjeti 8.8; 1 Mak 3.38) je poglavar provincije Koele-Sirije i Fenicije (vidjeti bilješku uz 3.5);to je dakle, veoma visoki funkcioner, blizak kralju.
• ^[61]peristil: galerija sa kolonadama koju su često imale grčke javne zgrade.
• ^[62]pred Skitima: narod sa sjevera Crnog mora čja je nemilosrdnost postala poslovična.
• ^[63]drugi napad na Egipat: god. 168. p.r.I.K. (vidjeti 1 Mak 1.16).
• ^[64]u svem gradu: Jeruzalemu.
• ^[65]Jazon: vidjeti bilješku uz 4.7 – Akropola: vidjeti bilješku uz 4.12.
• ^[66]odnijeti trofeje: plijen pobijeđenog neprijatelja (usp. 8.27) od kojih se pravila jedna vrsta spomenika (vidjeti 15.5). Izraz odnijeti trofeje znači odnijeti pobjedu.
• ^[67]u Amanitidi: vidjeti bilješku uz 3.11.
• ^[68]s razloga zajedničkog podrijetla: Šparta (Lacedemonija) i |Židovi (vidjeti 1 Mak 12.21) ; ta ideja možda dolazi od paralele između Mojsija i Likurga, zakonodavca Šparte.
• ^[69]u grobu svojih otaca: biti isključen iz grobnice svoje obitelji smatrano je groznom kaznom (vidjeti 1 Krlj 13.22).
• ^[70]grad: Jeruzalem.
• ^[71]800 talenata (usp. 3.10 i bilješku).
• ^[72]pretpostavljene: koji su predstavnici kraljevi opskrbljeni civilnim ovlastima protegnutim možda i na vojnu vlast - Filip: (vidjeti 6.11 i 8.8) je osoba različita "kraljevom prijatemlju" o kojem je riječ u 9.29; 1 Mak 6.19, 55 - Frigijac: podrijetlom iz Frigije, zemlje u Maloj Aziji, koja nije više pripadala selučkom carstvu, ali je ondje vjerojatno bilo unovačivanja.
• ^[73]na brdu Garizim: vjerojatno u Sišemu, podno brda Garizim.
• ^[74]Mizarh: zapovjednik plaćenika iz Mizije, sjeveroistočna oblast u Maloj Aziji.
• ^[75]Juda Makabejac: vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.4.
• ^[76]u dan rođenja kraljevog: 25. svakog mjeseca (vidjeti 1 Mak 1.59) - dionizijske svečanosti: u čast Dionizija, boga vinograda i vina, što se redovito pretvaralo u gozbe i pijančevanja.
• ^[77]Filip: vidjeti 5.22 i bilješku.
• ^[78]svinja bijaše smatrana nečistom životinjom i zakon zabranjivaše jesti njeno meso (vidjeti Lv 11.7-8).
• ^[79]točku za mučenje: sastojalo se privezivanjem osuđenika na točak u vodoravnom položaju koji bijaše pričvršćen na jedan središnji stup; bičevalo ga se do smrti ili su mu se lomili udovi.
• ^[80]meso svinje: vidjeti bilješku uz 6.18.
• ^[81]»I on imat će milosti za sluge svoje »: citat Dt 32. 36 gdje je jednako pitanje sudjelovanja u obred nom objedu pogana.
• ^[82]jezikom svojih otaca: nesumnjivo hebrejski (vidjeti 12.37 i bilješku), iako je govorni jezik tada bio aramejski. U svakom slučaju kralj nije razumio (vidjeti r. 24. i 27.).
• ^[83]tvoje potomstvo: aluzija na bolni svršetak Antiohov (vidjeti pogl. 9) i divljačku smrt njegovih sinova i unuka (vidjeti 14.2; 1 Mak 11.17; 13.31).
• ^[84]Filip: Frigijac (vidjeti 5.22 i bilješku), guverner Jeruzalema - strateg Koele-Sirije i Fenicije: vidjeti bilješku uz 3.5.
• ^[85]prvih kraljevih prijatelja: vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.18 - Namjera Antiohova da istrijebi svu rasu Židova (vidjeti 1 Mak 3.34-36) dolazi iz neuspjeha politike asimilacije koju je bio najprije pokušao istiskujući religiozne zakone i običaje Židova.
• ^[86]2.000 talenata zlata: vidjeti u Glosaru pod NOVAC. Ta ogromna suma dužna Rimljanima treba biti dio duga ugovorenog po ocu Antioha Epifana: 188. g. p.r.I.K., on bijaše osuđen ugovorom iz Apameje njima isplatiti 12.000 talenata u 12 godina.
• ^[87]u boju protiv Galaćana: taj boj nigdje drugdje nije spomenut u Bibliji. *^[88]Ezdrias: prema latinskom; to je nesumnjivo isti Ezdrias kao i u12.36 i Azariasiz 1 Mak 5.18, 56 - pomoć Božja riječ zapovijedi za boj bijaše jedna tradicija na snazi kod Grka i Rimljana. Ovdje riječ lozinke je uzeta iz svete knjige u (Zakon, usp. 1 Mak 3.48).
• ^[89]prve kapi rose: prevedeno s latinskog i nekoliko grčkih rukopisa.
• ^[90]Timotej: vidjeti 1 Mak 5.6 - Bakhides: vidjeti 1 Mak 7.8.
• ^[91]filark (plemenski poglavar): to je nesumnjivo poglavica Arapa pobijeđenih tijekom te kampanje (vidjeti 12.10-12).
• ^[92]i zapalili sveta vrata (ona na Templu, vidjeti 1 krlj 6.33) bez sumnje se to dogodilo za vrijeme žestoke intervencije ispričane u 1 Mak 1.29-35 - Kalisten: nepoznata osoba.
• ^[93]Nikanor: vidjeti 8.9.
• ^[94]Perzepolis: nekadašnja prijestolnica perzijskog carstva, 400 km južno od Teherana.
• ^[95]Ekbatan: sadašnji grad Hamadan, 700 km sjeverozapadno od Perzepolisa.
• ^[96]vagati visinu planina: slikoviti način da se kaže kako Antioh sebe izjednačavaše s Bogom (vidjeti r. 12; Iz 40.12; 51.15
• ^[97]troškove *svetišta: o tom obećanju vidjeti bilješku uz 3.3.
• ^[98]Antioh, kralj: u originalu to pismo vjerojatno bijaše upućeno građanima Antiohije; mogao bi Jazon Cirenac biti taj koji je dodao napomenu Židovima - pretor: magistrat rimskih sudova. Taj se naslov objašnjava Antiohovim interesom za sve što bijaše rimsko.
• ^[99]protiv tih zemalja odozgo, satrapija odozgo (r. 25) ili provincija odozgo (1 Mak 3.37, 6.1): provincije seleucidskog carstva smještene na iranskim visoravnima. Antioh III pohod ostvari 210. g.p.r.I.K.
• ^[100]obližnje dinastije ili suvereni: radi se o susjednim kraljevima koji su težili prigrabiti dijelove Antiohovog carstva - prepisano u nastavku: to pismo nije bili prepisano od autora.
• ^[101]prisnog prijatelja: vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.18 - Boravak kod Ptolomeja Filometora trajao je, nesumnjivo, kratko vrijeme (vidjeti 13.23; 1 Mak 6.55) - O odnosima Antioha i Ptolomeja (vidjeti 4.21 i bilješku..
• ^[102]grad: Jeruzalem.
• ^[103]razruši oltare: radi se vjerojatno o zavjetnim oltarima, posvećenim grčkim božanstvima, a ne o mjestima žrtvovanja.
• ^[104]iskre iz kremenja: na taj način su izbjegli uzeti profanu vatru (vidjeti 1.19-2.12).
• ^[105]Kislev: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[106]blagdan Šatora: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[107]tirse: ta riječ označava štapove nakićene bršljanom ili lišćem vinove loze koji su se nosili u mimohodima u čast Bakhovu (ili Dionizijevu, vidjeti 6.7 i bilješku). Ovdje se radi o jednom buketu lišća s jednom vrstom limuna, što se nosilo u vrijeme Blagdana Šatora.
• ^[108]}na čelo poslova: vidjeti bilješku uz 3.7 - Lizi-asa: vidjeti 1 Mak 3.32 i bilješku - Koele-Sirije i Fenicije: vidjeti bilješku 3.5.
• ^[109]Ptolomej Makron (ili "Duga Glava") bijaše strateg Cipra za račun kralja Egipta, Ptolomeja Filometora. On prijeđe u tabor Seleucida ( vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8) kad Antioh Epifan osvoji Cipar, god. 186. pr.I.Kr.
• ^[110]Gorgias: vidjeti 8.9; 1 Mak 5.59 - strateg: vidjeti bilješku uz 3.5.
• ^[111]Idumejci: stanovnici Idumeje, dijela nekadašnjeg Edoma na jugu Judeje.
• ^[112]Simon, Josip i Zahej: vidjeti 1 Mak 5.18-19 i bilješku. Ime Zahej vjerojatno je deminutiv od Zaharije.
• ^[113]Timotej, vidjeti1 Mak 5.6. Prethodni poraz mogao bi biti onaj koji je ispričan u 8.30; 9.3; ali to je možda jedna aluzija na boj u Karnionu (vidjeti 12.17-25). Izložena epizoda, koja sadrži izvješće o Timotejevoj smrti (vidjeti 3.37), ne vodi, čini se, računa o kronologiji zbivanja - konja iz Azije konji uzgojeni kod Parta na iranskoj ravni bijahu čuveni.
• ^[115]križa opasanih jednom kostrijeti: gesta žalosti.
• ^[116]Zakon: aluzija na Izl 23.22.
• ^[117]Lizias: vidjeti 1 Mak 3.32 i bilješku - kraljev rođak: posve kao brat (r. 22) jest jedan službeni naslov - na čelu poslova kraljevstva: vidjeti bilješku uz 3.7.
• ^[118]škena: mjera za duljinu, oko 5,5 km.
• ^[119]Ivan: jedan od Judine braće (1 Mak 2.2), ali se ne zna da li je ovdje riječ o njemu - Absalom: je jedna važna osoba; dvojica njegovih sinova obnašali su zapovjedničke funkcije (vidjeti 1 Mak 11.70; 13.11).
• ^[120]Godine 148.: tj. 164. g.p.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.10) - mjeseca Dioskora: mjesec kršćanskog kalendara ekvivalentan Xantiku kod Seleucida, i Adaru kod Židova; vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[121]svom bratu: vidjeti biješku uz 11.1.
• ^[122]Naš otac: Antioh Epifan - iselio se k bogovima: kod Seleucida, koji su imali običaj obavljati bogoslužje vladarima pokojnika, je takav način govorenja o smrti tradicionalan.
• ^[123]Ksantik: vidjeti bilješku uz 11.21
• ^[125]Titus Sergius: prijevod nesiguran; grčki tekst izostavlja imena Maniliusa i Sergiusa, ali te dvije osobe su poznate. Kvintus Memius , nije poznat, ali jedan član njegove obitelji bijaše legat, tj. službeni izaslanik, 170. g.p.r.I.K.
• ^[126]strateg: vidj.bilješku uz 3.5 - Timotej: je kontrolirao Transjordaniju (vidjeti 1 Mak 5.6, 2 Mak 10.24 i bilješke) - Nikanor Cipranin (različit od Nikanora iz 8.9) zapovjedaše jednim odredom plaćenika Cipriota; usp. naslov mizark, 5.24 - Tri druga stratega su nepoznata.
• ^[127]Jope: sadašnja Jaffa, koji bijaše nekada važna luka; o zauzimanju tog grada, vidjeti 1 Mak 10.76; 13.11; 14.34.
• ^[128] udaljenosti od 240 stadija: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
• ^[129]Arapi su Nabatejci (vidjeti 1 Mak 5.25 i bilješku).
• ^[130] da im da desnu ruku: znak razoružanja ili mira.
• ^[131]Kaspin ili Kasfo: vidjeti 1 Mak 5.26, 36.
• ^[132]bez ovnova: vidjeti bilješku uz Ez 4.2.
• ^[133] stadij: vidjeti u Glosaru pod mjere - Karaks: ime jedne Timotejeve utvrde, u Amanitidi (oblast Amana, istočno od Jordana), gdje je stanovao guverner te oblasti - Tubijanci: stanovnici zemlje Tobije (vidjeti 1 Mak 5.13), tj. Amanitide; oni bijahu konjanici na glasu, vidjeti r. 35.
• ^[134] Glede Timoteja: vidjeti bilješke uz 1 Mak 5.6, 2 Mak 10.24.
• ^[135]Karnion: svetište Astarte s rogovima (vidjeti 1 Mak 5.43) - zbog tijesnoće

prolaza: radi se nesumnjivo o tjesnacima izdubljenim od potoka koji teče nedaleko odatle.

• ^[136]Atargateion: svetište sirijske božice Atargatis. Nesumnjivo se radi o istom svetištu kao Karnion (vidjeti r. 21), Atargatis i Astarte budući često pobrkane.
• ^[137]polegoše na zemlju: tj. poubijaše.
• ^[138]Skitopolis: nekadašnji grad Bet-Šean (vidjeti Sdc 1.27; 1 S 31.10) u dolini Jordana (vidjeti 1 Mak 5.52) - stadij}: vidjeti u Glosaru pod mjere.
• ^[139]Blagdan Tjedana: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR. To se događa između 14. i 20. lipnja 163.g.p.r.I.K.
• ^[140] blagdan Duhova: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR - Gorgias, strateg Idumeje: vidjeti 8.9; 10.14; 1 Mak 5.59 i bilješke uz 2 Mak 3.5; 10.15.
• ^[141]Dositej: židovski general koji je uhvatio Timoteja, vidjeti r. 25. - Tubijanac: vidjeti bilješku uz 12.17 - hlamida: kratka ogrtača od jednog komada pravokutne tkanine koju su nosili konjanici - jedan trački konjanik: iz Tracije, oblasti smještene između Makedoniuje i Crnog Mora; ondje su Seleucidi novačili plaćenike.
• ^[142]Ezdrias: vidjeti 8.23 i bilješku.
• ^[143]očinskim jezikom: hebrejski, jer ratničke himne imaše liturgijski karakter i mogle su biti pjevane samo na hebrejskom (vidjeti 7.8; 15.29).
• ^[144]Odolam: stara tvrđa Adulam, danas *Nizija (vidjeti 1 S 22.1; 2 Krn 11.7) - oni se očistiše: budući da su vojnici dodirivali mrtvace, što ih je činilo *nečistima za sedam dana.
• ^[145]predmete posvećene idolima: amuleti ponuđeni idolima u templovima stare Filistije (vidjeti 1 Mak 5.58, 68 i bilješke). Oni bi morali biti spaljeni (vidjeti Dt 7.25; Joz).
• ^[146] 2.000 drahmi: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
• ^[147]Godine 149.: tj; 163. g.p.r.I.K (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.10). - Ta kampanja ima za uzrok opsadu jeruzalemske tvrđe od Judinih postrojbi (vidjeti 1 Mak 6.18-19).
• ^[148]Lizias: vidjeti 1 Mak 3.32 i bilješku - na čelu poslova: vidjeti bilješku uz 3.7.
• ^[149]vratiti u svoje dostojanstvo: ono velikog svećenika (vidjeti 4.24-25). Ali nam se ne priopćava kad je od njega bio odstranjen.
• ^[150]Bere: to ime jednog makedonskog grada bijaše bilo dano Alepu, u Siriji, od Seleuka I Nikatora, osnivača seleucidske dinastije (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.8).
• ^[151] od 50 lakata: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
• ^[152] liši Menelasa ukopa: vidjeti bilješku uz Ez 29.5.
• ^[153]on nađe smrt: primjena zakona o odmazdi (vidjeti Izl 21.23-25; usp 2 Mak 8.33; 9.28).
• ^[154]Modin: rodni grad Makabejčev u *Niziji, tridesetak km sjeverozapadno od Jeruzalema (vidjeti 1 Mak 1.2-5).
• ^[155]lozinka: vidjeti 8.23 i bilješku.
• ^[156]Betšur: oko, 25 km južno do Jeruzalema, vidjti 11.5.
• ^[157] Filip: vidjeti 9.29 i bilješku; 1 Mak 6.14 - na čelu poslova: vidjeti bilješku uz 3.7 - sveto mjesto: vidjeti bilješku uz 3.3.
• ^[158]učini prijem Makabejcu: od tog časa (kraj 163.g.p.r.I.K.) Juda je dakle priznat od kralja koji nije dao drugog guvernera Judeji. Naprotiv, on imenuje Hegemonida strategom: (vidjeti bilješku uz 3.5) za obalnu regiju: od Ptolemaisa (sadašnji sv. Ivan od Akre, na sjeveru zemlje) sve do zemlje Gerenijanaca (blizu Peluze, na jugu nekadašnje Fenicije).
• ^[159]stanovnici rasrdiše se: Ptolemais bi otvoreno neprijateljski Židovima (vidjeti 6.8-9).
• ^[160]Nakon jednog razdoblja od tri godine: tj. 161-160.g.p.r.I.K. (usp. 13.1 i bilješku) -Demetrius, Seleukov sin: vidjeti 1 Mak 7.2 i bilješku - Tripoli: Fenicijanska luka, stotinjak km sjeverno od Bejruta.
• ^[161]Alkim: prema historičaru Josipu, Antioh V je učinio to imenovanje. Ta funkcija bi priznata od novog kralja ( r. 13; 1 Mak 7.9) - uprljao: ovdje to znači da je bio usvojio grčke običaje.
• ^[162]godine 151. : tj 160. g.p.r.I.K. (vidjeti bilješku uz 1 Mak 1.10) - zlatnu krunu s palmom, grane: vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.42.
• ^[163]Asidijci: vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.42.
• ^[164]ponitifikat: čast velikog svećenika (vidjeti 4.7 i bilješku).
• ^[165]Nikanor: radi se o osobi koja je sin Patroklov (vidjeti 8.9; 1Mak 7.26; usp. 1Mak 8.34) - zapovjednik odreda slonova: vidjeti 11.4;15.20;1 Mak 6.34-37) - strateg Judeje: normalno to bijaše veliki svećenik koji je vršio te ovlasti (vidjeti bilješku uz 3.5), ali nije posjedovao i naslov, ali kralj je htio Židove, uključujući i Alkima, lišiti svake političke moći.
• ^[166] posuše po sebi prašinu: vidjeti 10.25 i bilješku.
• ^[167]blizu trgovišta Desinog (ili Adasa, 1 Mak 7.40), grad nedaleko Jeruzalema , prema sjeveru.
• ^[168] pretrpio jedan lakši poraz: tekst je nejasan i prijevod nesiguran.
• ^[169]diadok: tj. "nasljednik", naslov rezerviran "prijateljima kraljevim" (vidjeti bilješku uz 1 Mak 2.18).
• ^[170]Dionizije: vidjeti bilješku uz 6.7.
• ^[171]kuću koja upravo bi očišćena: vidjeti 10.1-8.
• ^[172]optužen za judaizam: tj. Optužen da je nastavio podvrgavati se židovskom zakonu i tradicijama, što je dada bilo zabranjeno; vidjeti 6.1-11.
• ^[173]u dan odmora: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR - Nikanor ne zna da su Židovi donijeli odluku da se brane i na sam dan šabata, vidjeti 1 Mak 2.41.
• ^[174]pobjednički spomenik ili trofej: vidjeti bilješku uz 5.6.
• ^[175]Zakonom i Prorocima: vidjeti u Glosaru pod zakon.
• ^[176]vjera: Grčki izraz (doslovce "svete stvari") označava drugdje svetište, ali ovdje ne može imati taj smisao.
• ^[177]podiže ruke prema nebu: gesta molitve (usp. r. 12. Vidjeti Ps 28.2, bilješku i usporedne reference).
• ^[178]jezikom svojih otaca: vidjeti bilješke uz 7.8; 12.37.
• ^[179]ljude iz tvrđave: vidjeti 1 Mak 1.33 i bilješku.
• ^[180]Adar: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
• ^[181]grad: radi se o dijelu grada gdje se nalazi Templ, to što 1 Mak naziva brdo Sion (vidjeti 1 Mak 4.37, 60; 10.11).

Biblija

Stari zavjet

Petoknjižje Stvaranje | Izlazak | Levitik | Brojevi | Deuteronom Prvi proroci Jošua | Sudci | Prva Samuelova knjiga | Druga Samuelova knjiga | Prva knjiga o kraljevima | Druga knjiga o kraljevima Drugi spisi Psalmi | Knjiga o Jobu | Poslovice | Knjiga o Ruti | Pjesma nad pjesmama | Propovjednik | Lamentacije | Knjiga o Esteri | Knjiga o Danielu | Ezdra | Nehemija | Prva knjiga kronika | Druga knjiga kronika Posljednji proroci Izaija | Jeremija | Ezekiel | Ozej | Joël | Amos | Abdias | Jona | Mihej | Nahum | Habakuk | Sofonije | Agej | Zaharija | Malahija Deuterokanonske knjige Knjiga o Esteri (grčki) | Knjiga o Juditi | Tobit | Prva knjiga Makabejaca | Druga knjiga Makabejaca | Knjiga Mudrosti | Siracida | Baruh | Jeremijino pismo | Grčki dodatci Knjizi o Danielu

Novi zavjet

Evanđelja Evanđelje po Ivanu | Evanđelje po Luki | Evanđelje po Marku | Evanđelje po Matiji Apostolska djela Apostolska djela Poslanice apostola Pavla Rimljanima | Prva Korinćanima | Druga Korinćanima | Galaćanima | Efežanima | Filipljanima | Kološanima | Prva Solunjanima | Druga Solunjanima | Prva Timoteju | Druga Timoteju | Titu | Filemonu | Hebrejima Katoličke poslanice Jakovljeva | Prva Petrova | Druga Petrova | Prva Ivanova | Druga Ivanova | Treća Ivanova | Judina Otkrivenje Otkrivenje