Prijeđi na sadržaj

Grčki dodatci Knjizi o Danielu

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Grčki dodatci Knjizi o Danielu




Grčki dodaci Knjizi o Danijelu


  • 3 24 I oni iđaše u sred plamena slaveći Boga i blagosiljajući Gospoda[1]. 25 Azarija, uspravljen, moliše ovako, i, otvarajući usta u sred vatre, on reče:
  • 26 Blagoslovljen i hvaljen budi ti, Gospode, Bože naših otaca i nek' tvoje *ime bude slavljeno zauvijek!
  • 27 Jer ti si pravedan u svemu što si učinio; sva su tvoja djela istinita i tvoji putovi, pravedni, i sva su tvoja suđenja istina.
  • 28 Ti si izvršio svoje pravedne presude u svemu što si nam dosudio, nama i *svetom gradu naših otaca[2], Jeruzalemu. Jer sve to ti si nam dosudio prema istini i pravu, zbog naših grijehova.
  • 29 Jer mi smo zgriješili i postupili bezbožnički sve do toga da smo se odvojili od tebe, i mi smo pogriješili u svim stvarima;
  • 30 nismo se pokorili tvojim zapovijedima, nismo ih pazili niti izvršavali, prema onome što si nam ti, za naše dobro, bio zapovjedio.
  • 31 I sve ono što si nam ti dosudio i sve ono što si nam učinio, ti si učinio prema pravednom suđenju:
  • 32 predao si nas u ruke bezbožnim neprijateljima, i mrskim pobunjenicima, i jednom nepravednom kralju[3], najgorem na cijeloj zemlji.
  • 33 A sada, mi više nemamo zašto otvarati usta; sram i ljaga su nadošli tvojim slugama i tvojim obožavateljima.
  • 34 Ne izručuj nas do kraja, zbog Imena tvog! Ne odbacuj tvoj *savez
  • 35 i ne oduzimaj nam svoje milosrđe, zbog Abrahama tvog prijatelja, Izaka tvog sluge i Izraela tvog svetog,
  • 36 oni kojima si govorio govoreći im da ćeš umnožiti njihovo potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak koji je na obali morskoj.
  • 37 Jer, o Gospodaru! mi smo postali najmanji od svih naroda, i mi smo danas poniženi na cijeloj zemlji zbog naših grijehova.
  • 38 Nema u ovom vremenu ni princa, ni *proroka, ni poglavara, ni holokausta, ni *žrtve, ni žrtvovanja, ni kađenja, ni mjesta za ponuditi *prvine pred tobom i zadobiti milost.
  • 39 Možemo li mi ipak, jednom slomljenom dušom i jednim poniženim duhom, biti primljeni kao s holokaustom ovnovskim i bikovskim;
  • 40 i kao s mirijadama masnih janjaca, da danas takva bude naša žrtva u tvojoj nazočnosti; i možemo li nastaviti slijediti tebe, jer nema nikakvog srama za one koji se uzdaju u tebe!
  • 41 A sada, mi te slijedimo svim našim srcem, mi te štujemo
  • 42 i tražimo lice tvoje. Ne obeščasti nas, već postupi prema svojoj blagosti i prema izobilju tvojeg milosrđa!
  • 43 Oslobodi nas prema tvojim čudesnim djelima i daj slavu svojem Imenu, Gospode!
  • 44 Nek' budu zbunjeni, svi oni koji smišljaju zlo protiv tvojih slugu! Nek' budu obeščašćeni i lišeni svakog prevladavanja, i nek njihova sila bude skršena!
  • 45 Nek' znaju da si ti jedini Gospod Bog, slavan na cijeloj zemlji!“
  • 46 A sluge kraljeve koje njih bijahu bacile u peć ne prestajaše podjarivati bitumenom, smolom, kučinom i svežnjevima suhih grana.
  • 47 Plamen se uzdizaše 49 lakata[4] iznad peći.
  • 48 On se raširi i sprži sve Kaldejce koje nađe uokolo vatre[5].
  • 49 Ali *Anđeo Gospodov siđe u peć s Azarijahom i njegovim sudruzima, i izbaci plamen vatre izvan peći;
  • 50 on učinit sredinu peći poput osvježavajućeg daha rose: vatra ih ne dotače i ne uzrokova im niti štete niti bilo što krivo.
  • 51 Tada sve trojica, u jedan glas, počeše slaviti, hvaliti i blagosiljati Boga u peći govoreći:
  • 52 ” Blagoslovljen budi ti, Gospode,
Bože naših otaca, i hvaljen i
veličan zauvijek!
I blagoslovljeno budi sveto ime
tvoje slave[6]:
hvaljen budi i veličan Zauvijek!
  • 53 Blagoslovljen budi ti u Templu
tvoje svete slave,
i svetkovan i slavljen zauvijek!
  • 54 Blagoslovljen budi ti, koji ispituješ
*bezdane sjedeći na *kerubinima,
hvaljen i veličan zauvijek!
  • 55 Blagoslovljen budi ti na prijestolju
svojeg kraljevstva,
i svetkovan i slavljen zauvijek!
  • 56 Blagoslovljen budi ti u svodu
nebeskom,
hvaljen i veličan zauvijek!
  • 57 Sva djela Gospodova, blagoslovi
Gospode;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 58 Nebesa, blagoslovite Gospoda;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 59 Anđeli Gospodovi, blagosiljajte
Gospoda;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 60 Sve vode koje ste iznad neba,
blagosiljajte Gospoda;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 61 Sve vojske Gospodove[7],
blagosiljajte Gospoda;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 62 Sunce i mjeseče, blagosiljajte
Gospoda;
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 63 Zvijezde nebeske, blagoslovite
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 64 Sva kiši i sva roso, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 65 Svi vjetrovi, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 66 Vatro i paljevino, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 67 Hladnoćo i vrućino, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 68 Rose i pljuskovi, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 69 Noći i dani, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 70 Svjetlosti i tmine, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 71 Inje i mrazu, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 72 Sniježe i ledu, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 73 Munje i oblaci, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 74 Nek' zemlja blagosilja Gospoda;
nek' ga svetkuje i veliča zauvijek!
  • 75 Planine i bregovi, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 76 Sve biljke zemlje, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 77 Mora i rijeke, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 78 Izvori, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 79 Velike ribe i morske životinje[8],
blagosiljajte, Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 80 Sve ptice nebeske, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 81 Divlje zvijeri i stoko, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 82 Sinovi čovjekovi, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 83 Izraele, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 84 Svećenici, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 85 Sluge Gospodove, blagosiljajte
Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 86 Duhovi i duše pravednika,
blagosiljajte Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 87 Sveti i poniznog srca,
blagosiljajte Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
  • 88 Hananija, Azarija i Mišaele,
blagosiljajte Gospoda,
svetkujte ga i slavite ga zauvijek!
Jer on nas je oslobodio Pakla
i spasio ruke Smrti;
on nas je izvukao iz sredine peći
žestokog plamena
i izvukao iz sred vatre.
  • 89 Zahvaljujte Gospodu, jer on je
dobar,
jer vječno je njegovo milosrđe.
  • 90 Svi štovatelji Gospodovi,
blagosiljajte Boga bogova,
svetkujte ga ii zahvaljujte mu,
jer vječno je njegovo milosrđe[9]!“
  • 13 1 Bijaše jedan čovjek koji je stanovao u Babilonij; njegovo ime bijaše Joakim[10].
  • 2 On uze jednu ženu zvanu Suzana, kćer Helkiasovu, vrlo lijepu u koja se bojaše Gospoda.
  • 3 Njeni roditelji bijahu pravednici, i oni bijahu obrazovali svoju kćer prema Mojsijevom Zakonu.
  • 4 Joakim bijaše veoma bogat, i on imaše jedan park koji doticaše njegovu kuću. Židovi dolažaše k njemu, jer on bijaše najugledniji od svih.
  • 5 Bijahu te godine označeni kao suci dvojica *starješina uzeti iz naroda, od onih o kojima Učitelj bijaše rekao[11]: ” Nepravda je došla iz Babilonije, od od starješina, od sudaca, koji se smatraju ravnateljima naroda.“
  • 6 I oni sami posjećivahu Joakimovu kuću, i svi ljudi za suđenje dolažaše k njima. *7 A, kad bi se narod povukao, u sred dana, Suzana bi ulazila i šetala se parkom sa svojim mužem.
  • 8 Dvojica starješina gledaše ju svaki dan ulaziti i šetati se, i obuze ih želja za njom: 9 oni izopačiše svoje misli i okrenuše svoje oči , za ne gledati prema *Nebu niti se sjećati pravednih presuda[12].
  • 10 Obojica gorješe od žudnje za njom; ali jedan drugom ne otkriše nemira svojih, *11 pošto se stidješe iskazati svoju žudnju, jer su htjeli imati odnos s njom;
  • 12 i svaki dan oni požudno vrebaše ne bi li ju vidjeli.
  • 13 Oni rekoše jedan drugom: ” Hajdemo u kuću, jer vrijeme je ručku“; potom, izlazeći, oni se odvojiše.
  • 14 Zatim, budući napravili zaokret i vratili se, oni se nađoše na istom mjestu. Pitajući jedan drugog o razlogu povratka, oni priznadoše jedan drugom svoju žudnju. Tad se složiše da nađu trenutak kad bi ju mogli naći samu.
  • 15 No, dok oni vrebaše jedan pogodan dan, ona uđe kao i jučer i prekjučer, samo s dvije mlade djevojke, i ona dobi želju okupati se u parku, jer bijaše vruće.
  • 16 Ondje ne bi nikoga, izuzev dvojice starješina koji vrebaše skriveni.
  • 17 Ona reče mladim djevojkama: ” Donesite mi ulje i mirise, potom zatvorite vrata parka, da se ja okupam.“
  • 18 One učiniše kao što ona bijaše rekla: one zatvoriše vrata parka i iziđoše kroz jedna pobočna vrata za donijeti ono što im ona bijaše rekla; one ne vidješe starješina, jer se ovi bijahu sakrili.
  • 19, A, čim mlade djevojke bijahu izišle , dvojca starješina se uspraviše , potrčaše k njoj
  • 20 i rekoše : ” Evo vrata parka su zatvorena, i nitko nas ne vidi. Mi smo obuzeti željom za tobom; prihvati dakle imati odnos s nama.
  • 21 Inače, mi ćemo posvjedočiti protiv tebe da jedan mladić bijaše s tobom i da si radi njega otpustila djevojke. “
  • 22 Suzana tad zajeca i reče: ” Ja sam opkoljena sa svih strana. Ako, naime ja učinim to, to je za moju smrt[13]; a ako ja ne učinim to, ja neću izmaći vašim rukama.
  • 23 Bolje je za mene pasti u vaše ruke a da nisam to učinila, nego zgriješiti u nazočnosti Gospodovoj.“
  • 24 I Suzana zavika snažnim glasom, dok dvojica starješina također vikahu protiv nje.
  • 25 Jedan od njih potrča otvoriti vrata parka.
  • 26 Čim ukućani bijahu čuli galamu u parku, baciše se da otvore pobočna vrata, da vide što joj se dogodilo.
  • 27 Dok starješine bijahu ispričali svoju pripovijest, sluge biše posve posramljene, jer nikad slična stvar nije bila rečena o Suzani.
  • 28 A sutradan, čim se narod bijaše kod njenom muža Joakima, dvojica starješina stigoše, puni zločinačkih misli protiv Suzane, da bi ju dali pogubiti. I on rekoše u nazočnosti naroda:
  • 29 ” Pošaljite tražiti Suzanu, kćer Helkiasovu, ženu Joakimovu!“ Poslaše ju tražiti.
  • 30 Ona dođe, kao i njena rodbina, njena djeca i svi bližnji.
  • 31 Suzana bijaše veoma fina i lijepa za gledati.
  • 32 Oni zločinci zapovjediše da se ona otkrije jer ona bijaše pokrivena , da bi se naužili njene ljepote.
  • 33 Svi njeni plakaše, kao i svi oni koji ju gledaše.
  • 34 Dvojica starješina, dižući se u sred naroda, staviše svoje ruke na njenu glavu. *35 Što se tiče nje, plačući, ona podiže oči k nebu, jer njeno srce imaše povjerenja u Gospoda.
  • 36 Starješine rekoše : ” Mi smo se sami šetali parkom, kad je ona ušla sa svojim dvjema sluškinjama; ona je zatvorila vrata parka i otpustila sluškinje.
  • 37Tad je k njoj došao jedan mladi čovjek koji se bijaše sakrio, i on je legao s njom.
  • 38 Gledajući taj grijeh, iz ugla parka gdje mi bijasmo, mi smo potrčali prema njima,
  • 39 i vidjeli smo da su imali snošaj. Njega nismo mogli svladati jer je bio mnogo jači nego mi i što je otvorivši vrata bijaše se bacio napolje.
  • 40 Ali ona, nju smo zgrabili i zapitali ju tko bijaše taj mladi čovjek;
  • 41 ona nam nije to htjela reći. Tome smo mi svjedoci.“ Sabor im povjerova jer oni bijahu starješine i suci narodu, i osudiše nju na smrt.
  • 42 Suzana tad povika snažnim glasom i reče: ” O vječni Bože! Ti koji poznaješ tajne i koji znaš sve stvari od početka njihovog!
  • 43 Ti znaš dobro da su oni lažno posvjedočili protiv mene; i evo kako ja umirem a da ništa nisam učinila od onoga što su oni zlobno izmislili protiv mene.“
  • 44 Gospod ču njen glas.
  • 45 Dok su nju odvodili na pogubljenje, Bog pobudi sveti duh[14] jednom mladog momka zvanog Daniel.
  • 46 On kriknu jakim glasom: ” Ja sam nedužan za *krv ove ovdje!“
  • 47 Sav narod se okrenu prema njemu, i rekoše oni: ” Kakva je to riječ koju si ti izgovorio?“
  • 48 ali on, stojeći u sred njih, reče: ” Jeste li vi toliko bezumni, sinovi Izraelovi? Vi ste osudili jednu kćer Izraelovu a da niste izvršili istragu ni saznali što je sigurno. Vratite se u sudište, jer ovi ovdje dali su jedno lažno svjedočenje protiv nje.“
  • 49 Sav se narod okrenu u žurbi , i *starješine rekoše[15] Danijelu: ” Dođi sjesti među nas i izloži nam svoje mišljenje, jer Bog ti je dao povlasticu starješina.“
  • 50 Daniel im reče: ” Odvojite ih daleko jednog od drugog, a ja ću im suditi.“
  • 51 Čim oni biše odvojeni jedan od drugog, on pozva jednog od njih i reče mu: ” O ti koji si ostario u zlu! Oni su sada ovdje, tvoji grijehovi koje si prethodno počinio: *52 ti si činio nepravedna suđenja, osuđujući nedužne i odrješujući krivce,, dok je Gospod govorio: Ti nećeš pogubiti nedužnog i pravednog.
  • 53 Sada dakle, ako si ti stvarno vidio ovu ženu, reci nam pod kojim drvetom si ti njih vidio općiti zajedno.“ On reče: ” Pod jednom mastikom.“
  • 54 Daniel reče: ”Uistinu ti si slagao protiv svoje vlastite glave! Jer *Anđeo Božji, koji je već primio zapovijed od Boga, rascijepit će te po sredini.“
  • 55 Budući ga otpustio, on zapovijedi da dovedu onog drugog, i on mu reče: ” Raso Kanaanaca, a ne Judina! Ljepota te zgrabila i žudnja je izopačila tvoje srce. *56 Tako vi postupaste sa kćerima Izralovim[16], a one, užasnute , imaše snošaje s vama; ali jedna kćer Judina nije podnijela vaše bezakonje.
  • 57 Sada dakle, reci mi: pod kojim drvetom si ti njih iznenadio u njihovom snošaju?“ On reče: ” Pod jednim zelenim hrastom.“
  • 58 Daniel mu reče: ” Uistinu ti si slagao protiv svoje vlastite glave! Jer Anđeo Božji čeka, sabljom u ruci, da bi te posjekao po sredini, da bi vas istrijebio. “
  • 59 Sav sabor Izraelov zavika snažnim glasom, i oni blagosloviše Boga koji spašava one koji se uzdaju un njega.
  • 60 Potom oni se okrenuše protiv one dvojice starješina, jer Danijel, njihovim vlastitim ustima, njima bijaše dokazao da su bili lažnim svjedocima. Oni postupiše prema njima kako se postupa prema onima koji su zlobno izmislili protiv svojeg bližnjeg,
  • 61 da bi postupili prema Mojsijevom Zakonu: oni ih ubiše, nedužna krv bi spašena tog dana.
  • 62 Glede Helkiasa i njegove žene, oni slaviše Boga radi svoje kćeri Suzane, s Joakimom njenim mužem i svim njihovim bližnjim, što se ništa nepristojno nije našlo kod nje.
  • 63 A Danijel postade velik pred narodom, počev od tog dana i u nastavku.
  • 14 1 Kralj Astiag bi pridružen svojim očevima, a Kir Perzijanac primi njegovo kraljevstvo.
  • 2 Danijel bijaše pratitelj kraljev i glasovitiji od svih svojih prijatelja.
  • 3 No Babilonijci imađaše jednog idola, imenom Bel, i oni za njega trošaše svakog dana dvanaest artaba brašna, 40 ovčica i šest metreta vina[17].
  • 4 Kralj ga je obožavao, dolazio mu s e svaki dan klanjati. Danijel, on, obožavaše svog Boga. Kralj mu reče: ” Zašto ti ne obožavaš Bela?“
  • 5 On reče: ” Jer ja ne obožavam idole načinjene rukom čovjekovom, već živog Boga, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je nadmoćan svakom tijelu[18].
  • 6 Kalj mu reče: ” Cijeniš li ti da Bel nije jedan živi bog? Ne vidiš li ti sve ovo što on pojede i popije svaki dan?“
  • 7 Danijel reče smijući se: ” Ne prevari se, o kralju! On je od gline iznutra, od bronce spolja, i nikad on nije ništa jeo ni pio.“
  • 8 Kralj, razljućen, pozva svoje svećenike i reče im: ” Ako mi vi ne kažete tko jede svu ovu hranu , vi ćete umrijeti.“
  • 9 Ali ako pokažete da je Bel taj koji to jede, Danijel će umrijeti, jer je *hulio protiv Bela.“ Danijel reče kralju: ” Nek' bude prema tvojoj riječi!“ Belovih svećenika bijaše 70 na broju, osim žena i djece.
  • 10 Kralj dakle dođe s Danijelom u Belovu kuću.
  • 11 Belovi svećenici rekoše: ” Evo, mi ćemo izići. Što se tiče tebe, o kralju, ponudi hranu i stavi pomiješano vino , potom zatvori vrata i zapečati ih svojim pečatnjakom.
  • 12 Ako, došavši izjutra, ti ne nađeš ništa pojedeno od Bela, mi ćemo umrijeti, ili pak će Danijel biti taj koji će umrijeti, on koji je lagao protiv nas. “
  • 13 Oni oglasiše svoj prijezir, jer bijahu načinili ispod stola jedan skriveni ulaz, kojim su uvijek ulazili i uzimali hranu.
  • 14 No, čim oni bijahu izišli i kralj bijaše ponudio hranu Belu, Danijel dade zapovijesti njegovim slugama koje donesoše pepela i oprašiše svo svetište, u nazočnosti kraljevoj. Izlazeći, oni zatvoriše vrata i zapečatiše ih kraljevim pečatom, potom oni odoše.
  • 15 Svećenici dođoše tijekom noći , po svojem običaju, kao i njihove žene i njihova djeca; oni sve pojedoše i popiše.
  • 16 Kralj se diže rano ujutro, i Danijel s njim.
  • 17 On reče: ” Jesu li pečati nedirnuti?“ Ovaj reče: ” Nedirnuti, o kralju!“
  • 18 No, kad otvoriše vrata, kralj pogleda stol, i povika snažnim glasom: ” ti si velik, o Bele! i nema u tebi nikakve prijevare!“
  • 19 Danijel se nasmija; on spriječi kralja ući unutra i reče: ” Evo dakle tla, i priznaj čiji su ovo tragovi.“
  • 20 Kralj reče: ” Ja vidim tragove ljudi, žena i djece.“
  • 21 Kralj, u ljutnji, dade zatvoriti svećenike, njihove žene i njihovu djecu. Oni mu pokazaše skrivena vrata kroz koja su ulazili pojesti ono što bijaše na stolu.
  • 22 Kralj ih dade pogubiti, i on predade Bela na milost Danijelu, koji ga obori kao i njegov templ.
  • 23 Bijaše također jedan ogromni Zmaj[19], a Babilonijci ga obožavaše. *24 Kralj reče Danijelu: ” Ti meni ne možeš reći da on nije jedan živi bog. Obožavaj ga dakle!“
  • 25 Danijel reče: ” Gospod je moj Bog kojeg ja obožavam, jer on je jedini živući. *26 Ali ti, o kralju! Podijeli meni dozvolu, i ja ću ubiti Zmaja bez mača i bez štapa.“ Kralj reče: ” Dodjeljujem ti ju!“
  • 27 Danijel uze katrana, masti i dlaka; on to sve stavi zajedno provrti, načini kuglice i stavi ih u ždrijelo Zmaju. Zmaj to pojede i crknu. A Danijel reče: ” Pogledajte dakle predmet svog obožavanja! “
  • 28 No, kad to Babilonijci bijahu doznali, oni biše strahovito ozlojeđeni. Oni se udružiše protiv kralja i rekoše: ” Kralj je postao Židov: on je oborio Bela, ubio Zmaja i sasjekao svećenike.“
  • 29 Potom oni odoše kod kralja i rekoše: ” Izruči nam Danijela, inače ćemo te ubiti, tebe i tvoju kuću.“
  • 30 Kralj vidje da su ga živo pritisli; popusti prinudi, on im predade Danijela.
  • 31 Oni baciše Daniela u jamu k lavovima, i on ondje bi šest dana.
  • 32 U jami bijaše sedam lavova. Davaše im svaki dan dva lješa i dvije ovce; ali tad im ne dadoše ništa, da bi pojeli Danijela.
  • 33 Prorok Habakuk se nalaziše u Judeji. On je bio stavio kuhati jednu kašu i namrvio kruha u jednu zdjelu, i odnosio u polje za odnijeti to žeteocima.
  • 34 *Anđeo Gospodov reče Habakuku: ” Odnesi objed koji držiš u Babiloniju, Danijelu u lavlju jamu.“
  • 36 Anđeo Gospodov ga zgrabi za vrh lubanje i, noseći ga za kose njegove glave, postavi ga u Babiloniju iznad jame, u žestini svojeg dahtanja[20].
  • 37 Habakuk zavika govoreći: ” Danijele! Danijele! Uzmi objed koji ti je Bog poslao!“
  • 38 Danijel reče: ” Ti si se sjetio mene, o Bože! I nisi napustio one koji te vole.“
  • 39 Danijel se diže i objedova. Anđeo Gospodov smjesta postavi Habakuka kod njega.
  • 40 Sedmog dana, kralj dođe oplakati Danijela. On dođe k jami i pogleda, i evo kako Danijel bijaše sjedio.
  • 41 Kričeći jednim snažnim glasom, on reče: ” Ti si velik, Gospode, Bože Danijelov! I nema drugog, osim tebe.»
  • 42 On ga izvuče odande. Glede odgovornih za njegovu propast, on ih dade baciti u jamu i oni odmah bijahu pojedeni, u njegovoj nazočnosti.
  • [1]blagosiljajući Gospoda: grčki Danijel poznat nam je samo iz dviju starih grčkih verzija, , koje ovaj tekst uvode među retke 23 i 24 aramejskog teksta. Ovaj prijevod slijedi staru Teodosionaovu grčku verziju .
  • [2]gradu naših otaca ili naših predaka.
  • [3]jednom nepravednom kralju: izravna aluzija na Nabukodonozora, kralja babilonije (Dn 1.1; 2.1; 3.1); ali suvremenici autora mogli bi također misliti i na Antioha IV Epifana (vidjeti bilješku uz Dn 7.24).
  • [4]lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [5]sprži sve Kaldejce koji se nalaziše uokolo vatre: vidjeti bilješku uz Dn 1.4.
  • [6]sveto ime tvoje slave ili tvoje sveto i slavno ime. Isto u R; 53 Templ tvoje svete slave ili tvoj Templ, svet i slavan.
  • [7]Sve vojske Gospodove: tj. brojna nebeska bića u službi Gospodovoj.
  • [8]morska bića i velike ribe – tj. Sve što vrvi u moru.
  • [9]jer vječno je jegovo milosrđe: Nakon r. 90, Danijelov grčki tekst nastalja kao Danijel 3.24 aramejski.
  • [10]Joakim: u poglavljima 13 i 14 prijevod slijedu staru Teodosionovu verziju.
  • [11]Učitelj bijaše rekao: ne zna se otkud je taj citat, niti tko je Učitelj.
  • [12]niti se sjećati pravednih presuda: podrazumijeva se Božjih.
  • [13]to je za moju smrt: u starom Izraelu, žena preljubnica bijaše smatrana dostojnom smrti. Vidjeti Lv 20.10; Dt 22.22; i također Jn 8.4-5.
  • [14]Zgusnuti izraz ideje da Bog aktivira duh razlikovanja koji je dao Danijelu (vidjeti Dn 5.12).
  • [15]starješine rekoše: radi se o ostalim članovima tribunala.
  • [16]Tako vi postupate sa kćerima Izralovim: tj. ženama starog izraelskog kraljevstva. Vidjeti također bilješku o Za 11.14.
  • [17]dvanaest artaba brašna: 1 artaba = 56 l cca - 1 metret = 39l cca.
  • [18]nadmoćan svakom tijelu ili svakom biću.
  • [19]jedan ogromni Zmaj: ili jedna ogromna Guja.
  • [20]u žestini svojeg dahtanja: riječ ovdje prevedena s dah(tanje) može označavati bilo vjetar, bilo Duh Božji.