Prijeđi na sadržaj

Uplitanje Elihuvljevo

Izvor: Wikizvor
  • 32 1 Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Jobu, jer se on ocijenjivaše pravednima.
  • 2 Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita[73], iz obitelji Ramove. On se razgnjevi protiv Joba,

jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Boga.

  • 3 On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali

Boga krivcem[74].

  • 4 A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Jobu, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
  • 5 Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.
  • 6 Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze
riječ i reče:
Mlad sam, ja,
a vi, dva starca.
Tako bojah se i strahovah izložiti
vam svoje znanje.
  • 7 Ja sebi govorih: » Dob će govoriti,
broj godina poučit će mudrost. «
  • 8 Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah,
nadahnuće Moćnoga, koji čini
pamentnim.
  • 9 Biti jednim *starješinom ne čini
mudrim ,
i starci ne razlikuju pravo.
  • 10 To je ono zašto ja kažem: » Slušaj
me i ja ću ti izložiti svoje znanje,
ja također.«
  • 11 Gledajte, ja računah na vaše besjede
ja napeh uši k vašim razmišljanjima,
vašoj kritici njegovih besjeda.
  • 12 Ja sam vas pažljivo slijedio,
ali ni jedan od vas nije odgovorio
Jobu,
ni jedan od vas nije odbacio njegovih
  • 13 I ne kažite: » Mi smo našli mudrost:
Bog sam može likovati nad sobom,
ne i jedan čovjek.«
  • 14 To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede,
i to nije s vašim izjavama da ću ja
njemu odgovoriti.
  • 15 Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više,
oni imaju riječ presječenu.
  • 16 Mogao bih dobrano pričekati,
oni ne bi progovorili,
jer oni su prestali uzvraćati.
  • 17 Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati,
sa svoje strane, ja ću izložiti svoje
znanje, ja također.
  • 18 Jer, ja sam pun riječi
i dah me mog trbuha požuruje.
  • 19 U mom trbuhu, to je kao jedno vino
koje ne nalazi izlaza.
Kao nove mješine koje hoće prsnuti!
  • 20 Da ja dakle govorim za disati sa
zadovoljstvom.
Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.
  • 21 Ja sebi zabranjujem davati bilo kome
prednost
i ulizivati se ma tko to bio.
  • 22 Uostalom, ja ne snam ulagivati se,
inače onaj koji me načinio bio bi me
brzo uništio.
  • 33 1 Slušaj dakle, o Jobe, moje
besjede,
prikloni uho svim mojim riječima.
  • 2 Evo dakle da ja otvarim usta,
da moj jezik govori u mom nepcu.
  • 3 To je pravičnost moje savjesti koja
će govoriti,
i moje usne reći će čistu istinu.
  • 4 To je dah Boga koji me načinio,
nadahnuće Moćnoga koji me
oživio.
  • 5 Ako ti to možeš, odgovori mi,
potkrijepi protiv mene, zauzmi stav!
  • 6 Gledaj, pred Bogom ja sam tebi
jednak,
ja bijah izmiješen od gline, ja
također!
  • 7 Pogledajmo, strah od mene nije te
mogao zastrašiti,
i moj ugled nije te opteretio.
  • 8 Ali, ti si jasno rekao na moje uši
i ja još čujem zvon riječi:
  • 9 » Ja sam *čist, bez grijeha[75].
Ja sam čist, ja, izuzet od grješke.
  • 10 Ali, Bog izmišlja protiv tebe
pritužbe,
on me drži neprijateljem.
  • 11 On mi stavlja noge u gvožđa
i vreba sve moje tragove! «
  • 12 Pogledajmo, u tome ti nemaš
prava,
reći ću ti ja.
Jer Bog je mnogo više no čovjek.
  • 13 Zašto si ti njemu podigao jednu parnicu,
njemu koji ne polaže računa niti
o jednom od svojih činova?
  • 14 Ipak Bog najprije govori na jedan način,
a po tome na drugi, ali ne opaža se to:
  • 15 u snu, viđenje noćno,
dok jedna obamrlost obuzima ljude,
usnule na svojim ležajevima.
  • 16 tad on otvara uši ljudima
i pečati upozorenja koja im
upućuje,
  • 17 da se odvrate ljudi od svojih djela,
da se uklone oholosti junaci.
  • 18 Tako on štiti njihovo postojanje
od jame
i sprječava ponuditi svoj život
sulici.
  • 19 Katkad, on ih kažnjava u njihovom krevetu bolom
i bitka nema prekida u njegovim
kostima.
  • 20 Kruh njemu daje povraćanje,
on nema više teka za dobro jelo.
  • 21 On propada na očigled,
njegove kosti što se ne vidješe
postaju izbočene.
  • 22 Tad njegovo postojanje dodiruje
jamu,
a njegov život je izručen
  • 23 Ali, nađe li se za njega jedan
*anđeo,
jedan tumač među tisućom
za obznaniti čovjeku njegovu
zadaću,
  • 24 da imadne sućuti za njega
i da mu kaže:
» Poštedi ga silaska
u jamu,
ja sam otkrio jednu otkupninu! «
  • 25 Tad njegovo tijelo ponovo nađe sok
svoje mladosti,
on se vraća u dane svog mladićstva,
  • 26 on zazove Boga koji nađe zadovoljstvo u njemu,
kričeći od radosti on ugleda lice
onog koji učini zadovoljštinu
  • 27 on zapjeva pred ljudima govoreći:
» Ja bijah griješio, ja bijah kršio
pravo,
ali on se nije ponašao kao ja.
  • 28 On je otkupio moje postojanje
na rubu jame
i moj će život gledati svjetlost!«
  • 29 Gledaj, sve ovo Bog izvrši,
dva puta, tri puta za čovjeka,
  • 30 za izvuči čovjekov život iz jame,
za osvijetliti ga svjetlošću
živih.
  • 31 Budi pažljiv, Jobe, slušaj me:
ušuti, ja sam taj koji će govoriti.
  • 32 Ako ti imaš riječi za odgovoriti,
govori, jer bih te ja želio naći
pravednim;
  • 33 inače, tebi je mene slušati.
Ušuti, ja ću te naučiti mudrosti.
  • 34 1 Tad Elihu preuze i reče:
  • 2 Slušajte, mudraci, moje besjede,
i vi, znalci, podajte mi uho.
  • 3 Jer, to je uhu da cijeni besjede,
kao nepcu da kuša jela.
  • 4 Nama je razlikovati što je pravedno;
priznajmo dakle među nama ono što
  • 5 Nije li Job rekao: » Ja sam
pravedan[76],
ali Bog mi niječe pravednost;
  • 6 kad ja tražim pravdu, ja
sam smatran lažljivcem.
jedna strijela me smrtno ranima,
a da ja nisam zgriješio? «
  • 7 Ima li jedan poštenjak kao Job?
On pije sarkazam kao vodu.
  • 8 On putuje u paru sa zločincima
i put prelazi s opakima.
  • 9 Nije li on rekao: » Čovjek ne
dobija ništa
ugađajući Bogu.«
  • 10 Slušajte me dakle ljudi razboriti!
Daleko od Boga opakost,
daleko od Moćnoga neiskrenost.
  • 11 Jer vraća čovjeku prema njegovim
djelima
i postupa sa svakim prema njegovom
ponašanju.
  • 12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno,
Moćni ne krši prava.
  • 13 Je li to netko drugi njemu povjerio
zemlju,
je li to netko drugi tko ga je zadužio
cijelim svijetom?
  • 14 Ako bi mislio samo na sebe samog,
ako bi i zadržao u sebi svoje disanje
i svoj dah,
  • 15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom
i čovjek bi se vratio u prašinu.
  • 16 Pošto ti imaš pamet,
slušaj ovo,
podaj uho zvuku mojih
besjeda.
  • 17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati?
Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika,
Preuzvišenog?
  • 18 Reći kralju: »Ništarijo? «
Drže li se velikaši zločincima?
  • 19 On sam ne pretpostavlja
prinčeve
i ne poklanja više pažnje bogatašu
no siromahu,
jer svi su oni djela njegovih ruku.
  • 20 U jedan mah, oni umiru u sred noći,
narod se uznemiri i oni nestanu,
odstrani se jedan samodržac,
a da se ruka njegova i ne podigne.
  • 21 Jer Bog ima oči na držanju čovjekovom,
on osmatra sve njegove korake.
  • 22 Ni tmine ni sjena smrti
ne mogu sakriti zločince.
  • 23 On nema potrebu vrebati čovjek
tijekom dugog vremena
da bi se ovaj pojavio pred njim
na suđenju.
  • 24 Bez ispitivanja, on slama plemenitaše
i druge stavlja na njihovo mjesto.
  • 25 On otkrije njihove spletke;
u samo jednu noć on ih obori, evo ih
skršenih.
  • 26 Kao zločince, on ih javno osramotio.
  • 27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti,
što nisu znali sve njegove putove,
  • 28 sve do uzdizanja k njemu krika
siromahova;
i krik potlačenih, on ga čuje.
  • 29 Ali, postane li bešćutan, tko će ga
osuditi,
sakrije li lice svoje, tko će ga
On bdije, ipak nad narodima kao
nad ljudima,
  • 30 ne hoteći da bezbožnik vlada,
ni da se podapane zamka narodu.
  • 31 Ali, kaže li tko Bogu:
» Ja sam ispaštao, ja neću više
počiniti zla.
  • 32 Ono što mom vidu izmiče,
pokaži mi to ti osobno;
ako sam postupio opako, ja to neću
ponoviti.
  • 33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati?
ja znam ta se ti tome sprdaš[77].
Tako si ti odlučio, ti, ne ja.
Reci ipak što o tome znaš.
  • 34 Ljudi razboriti će mi reći,
kao svaki mudar čovjek koji me
sluša:
  • 35 » Taj veliki govornik Job ne zna
ništa, on besjedi bez ikakvog
smisla. «
  • 36 Ja hoću da se Job podvrgne jednom
ispitu, sve dok ne ustupi,
pred svojim besjedama dostojnim
jednog poganina;
  • 37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu,
on sije sumnju među nas
i gomila svoje prigovore Bogu.
  • 35 1 Tad Elihu preuze i reče:
  • 2 pravu kad kažeš: » Ja sam pravedniji
no Bog[78]? «
  • 3 Pošto ti izjavljuješ: » Što tebi znači, i
  • 4 Ja ću te pobiti mojim besjedama,
tebe i tvoje prijatelje odjednom.
  • 5 Promatraj *nebesa i vidi,
osmotri oblake, kako te oni
nadvisuju!
  • 6 Ako ti griješiš, dodiruješ li ih?
Umnoži svoje pobune, što mu ti
činiš?
  • 7 Ako si ti pravedan, koristi li se on
time, prima li od tebe štogod?
  • 8 Tvoja opakost dostiže samo tebi
samo ljudima.
  • 9 Stenje se pod prekoračenjem tlačenja
kriči se pod pesnicom velikih.
  • 10 Ali, nitko ne kaže: » Gdje je Bog koji
me stvorio?
On koji nadahnjuje pjesme u noći,
  • 11 koji nas uči bolje no zvijeri zemaljske
i čini nas mudrijim no ptice
nebeske. «
  • 12 Tad se kriči, ali on ne odgovora,
zbog oholosti opakih.
  • 13 Nema drugog do samo šupljih riječi
koje Bog ne sluša,
koje Moćni ne opaža.
  • 14 No, ti se usuđuješ reći da ti njega
ne primijećuješ,
da je tvoj predmet njemu podložan i
da si ti tu u očekivanju.
  • 15 Ali sada, ako njegov gnjev
ne uplete se
i ako ne ne poznaje ovu neobuzdanost
riječi,
  • 16 to je što Job u prazno otvara usta
i gomila besmislene besjede.
  • 36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
  • 2 Podnesi me jedan čas, ja ću te
Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.
  • 3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka
za opravdati onog koji me stvorio.
  • 4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,
i ovo je jedan čovjek od sigurnog
znanja pred tobom.
  • 5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi
rekao: "Ja ti se sprdam."[79]
On je Pre-Uzvišeni po postojanosti
svojih odluka.
  • 6 On ne ostavlja u životu opakog
već čini pravdu potlačenima.
  • 7 On ne okreće svojih očiju od
pravednih.
Jesu li na prijestolju s kraljevima
gdje ih je on postavio za uvijek?
Oni se time zanose.
  • 8 A, nađu li su zatvorenicima u
jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,
  • 9 to je što je on htio oglasiti pred
i njihove pobune kad izigravahu
heroje.
  • 10 On je otvorio njihove uši svojem
ukoru
i rekao im da se okrenu od nereda.
  • 11 Ako li poslušaju i podlože se,
oni završavaju svoje dane u sreći,
a njihove godine u slastima.
  • 12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu
i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.
  • 13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u
svojem gnjevu,
oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u
  • 14 Njihovo se postojanje gasi u
jeku mladosti
a njihov život se završava među
prodanima[80].
  • 15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,
i nevoljom otvara mu uho.
  • 16 Tebe također, on te je htio odstraniti
od prinude u velikim prostorima
i stol koji će ti se postavljati bit će
nakrcan ukusnim jelima.
  • 17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan
pravorijek presude,
presuda i osuda će nadjačati.
  • 18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu
tebe u pobunu!
Ti možeš mnogo potplatiti? Ne
zanosi se!
  • 19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ
Ni zlatne šipke ništa više,
ni sve zalihe snage.
  • 20 Ne uzdiši nakon ove noći
kad narodi budu iskorijenjeni.
  • 21 Čuvaj se da se ne okreneš
prema neredu koji bi ti
pretpostavio pritisku[81].
  • 22 Gledaj, Bog je neograničen
u svojoj moći,
koji bi učitelj bolje poučavao?
  • 23 Da li netko nadzire njegovo
ponašanje,
kaže li mu tko: » Ti počinjavaš
zlo? «
  • 24 Namisli slaviti njegovo djelo
koje opjevavaju ljudi.
  • 25 Svi ga ljudi promatraju,
izdaleka njega smrtnici razlikuju.
  • 26 Gledaj, Bog je velik i mi ne
razumijemo.
Broj je njegovih godina neizbrojiv.
  • 27 On privlači kapi vodene,
potom ih cijedi u kiši za svoju
poplavu
  • 28 što oblaci izlijevaju
i prosipaju na mnoštva ljudska.
  • 29 Tko bu nastojao razumjeti
razastiranje oblaka,
i grmljavinu s njegovog svoda?
  • 30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju
munju
i potopio temelje oceanu.
  • 31 To on putem njih sudi[82] narodima
i daje hranu u izobilju.
  • 32 Svoja dva dlana, on prekriva
munjom,
i njoj je odredio jedan cilj.
  • 33 Njegova grmljavina oglašava njegov
dolazak,
stada čak naslućuju njegovo
približavanje.
  • 37 1 Moje srce također zadrhti i
poskoči van sa svog mjesta.
  • 2 Slušajte, slušajte dakle treperiti
njegov glas,
i grmljavinui koja izlazi iz njegovih
usta.
  • 3 Od sva nebesa on ga odbija,
a njegova munja udara krajeve
zemaljske.
  • 4 Po tome njegovo rikanje odjekne,
njegovo veličanstvo zagrmi punim
gasom,
a on više ne suzdržava munje čim
njegov glas se začuo.
  • 5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,
on ih čini od veličanstvenosti koje
  • 6 Kad on kaže snijegu:
» Padaj na zemlju«,
kad on otkači svoje pljuskove,
pljuskove potopne,
  • 7 on stavlja pod pečat svačiju ruku[83]
da bi ljudi koje je on stvorio
bili toga svjesni.
  • 8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i
šćućuri se u svom ležištu.
  • 9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,
i sa sjevercem dođe led.
  • 10 U dahu Božjem stvori se led
i prostranstva vodena se zamrznu.
  • 11 Po tome lijepo vrijeme odnese
oblake
i rasprši oblake pune munja.
  • 12 On je taj koji njih vrti u krugovima
da se ispune, prema njegovim
nacrtima, sve ono što on njima
zapovjedi nad svim svemirom.
  • 13 Bilo da se radi da obliju ili
orose zemlju
ili da ju blagoslove, on je taj koji
ih odašilja.
  • 14 Podaj uho ovome, Jobe,
zaustavi se i osmotri čuda
Božja.
  • 15 Kad ih Bog smišlja, znaš li ti?
Znaš li ti kad on daje sinuti
munji u oblaku svom?
  • 16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,
čudesnost jednog sigurnog znanja?
  • 17 Ti čija su odijela pretopla
kad zemlja smalakše pod
južnim vjetrom,
  • 18 sudjeluješ li ti u valjanju
oblaka,
čvrstih kao jedno metalno
ogledalo[84]?
  • 19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!
- tko će ga naći?
  • 20 Kad ja govorim, treba li se njega o
tome obavijestiti?
Treba li njemu reći da bi on bio
obaviješten?
  • 21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,
ona je zatamnjena oblacima,
po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.
  • 22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,
uokolo Boga, jedan strašan sjaj.
23 To je Moćni kojeg mi ne možemo
dosegnuti,
vrhovni u svojoj snazi i u
on ne ugnjetava onog u kome
pravdom obiluje.
  • 24 To je zašto ga se ljudi boje,
ali on ne vodi računa o onima
koji sebe drže mudrima.
  • 38 1 GOSPOD odgovori tada Jobu
  • 2 Tko je taj koji kleveta proviđenje
  • 3 Opaši dakle tvoja križa[85] kao jedan
ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
obaviještavati.
  • 4 Gdje ti bijaše kad ja utemeljivah
zemlju?
Reci mi, jer si tako pun znanja.
  • 5 Tko joj utvrdi mjeru, da li bi to
Ili tko zatezaše nad njom konop?
  • 6 U što su se uronili njeni potpornji[86],
i tko dakle postavi njeno ugaono
kamenje
  • 7 dok jutarnje zvijezde pjevajahu
u zboru
i svi Sinovi Božji[87] uzvikivahu hura?
  • 8 Netko zatvori dva krila
nad Oceanom
kad on izviraše iz krila materinskog,
  • 9 kad mu ja davah oblake da se
odjene,
i povijah ga tamnim oblacima.
  • 10 Ja sam skršio njegov polet svojom
naredbom
ja sam zaključao oba krila
  • 11 i rekao: » Ti ćeš stizati dovde,
ne dalje;
ovdje će se zaustavljati bezumnost
tvojih valova!«
  • 12 Jesi li ti, samo jednog od tvojih
dana, zapovjedio jutru,
i označio zori njenu zadaću,
  • 13 da uhvati zemlju za njene rubove
i protrese njome opake[88]?
  • 14 Zemlja tad uze oblik kao glina pod
kalupom, i sve izroni, opervaženo[89].
  • 15 Ali, opaki tu gube svoju svjetlost
i ruka koja se podizaše slomljena je.
  • 16 Jesi li ti dospio sve do izvora
morskih,
jesi li ti prolazio na dnu *ponora?
  • 17 Vrata smrti biše li ti pokazana?
Vidje li ti vrata sjene smrti?
  • 18 Imaš li ti pojma o prostranstvima
zemaljskim?
Opiši ju, ti koji ju u
cijelosti poznaješ.
  • 19 S koje strane stanuje svjetlost,
a tmine, gdje dakle stanuju one
  • 20 da ih ti primiš s njihovog praga
i upoznaš pristup njihovom staništu?
  • 21 Ti to dobro znaš pošto ti već bijaše
rođen
i što je broj tvojih dana tako velik!
  • 22 Jesi li ti dopro sve do zaliha snijega,
i zaliha leda, jesi li njih vidio,
  • 23 što sam ja spremio za vrijeme nevolje,
za dan bitke i boja?
  • 24 S koje strane širi se svjetlost,
koje široko[90] osvaja zemlju?
  • 25 Tko je izdubio tjesnace za olujine bujice,
i prokrčio put obalku koji grmi,
  • 26 za kišiti na zemljom
bez ljudi,
nad jednom pustinjom gdje nikog
  • 27 za opiti bezvodnu pustoš,
učiniti da nikne i klija zelenilo?
  • 28 Kiša, ima li oca onađ
Tko porodi kapi rose?
  • 29 Iz trbuha tko izvodi led?
Tko porodi inje iz nebesa?
  • 30 Tad se vode prerušavaju u kamenje[91],
a površina ponora se zamrzne.
  • 31 Možeš li ti svezati sveze Vlašićima
ili odriješiti konope Orionu,
  • 32 dati da se pojave znakovi zoodijaka
u svoje vrijeme,
povesti Velikog Medvjeda[92] s
  • 33 Poznaješ li ti zakone nebesa,
daješ li ti osmatrati njihovo načelo
na zemlji?
  • 34 Dostaje li tebi viknuti na oblake,
da bi jedna vodena masa
tebi dade poplavu?
  • 35 Je li to kad im se umiljavaš da
krenu munje
govoreći ti: »Evo nas!«?
  • 36 Tko je stavio mudrost u Ibisa,
dao pijetlu mudrost[93]?
  • 37 Tko je vješt u brojanju oblaka
i naginje mješine iz nebesa
  • 38 dok prašina kulja u mulj
i da se grude gusnu?
  • 39 Jesi li ti taj koji goni lavu jednu
žrtvu
i koji nasiti laviće
  • 40 kad su oni šćućureni u svojim
jazbinama,
ili su u zasjedi u šipražju?
  • 41 Tko dakle gavranima priprema njihov
zamet
kad mladunci njegovi zakriješte
i zanose se od iznemoglosti?
  • 39 1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju
kozorozi?
Jesi li ti pazio srne u poslu,
  • 2 jesi li računao mjesece njihove trud
noće,
i znao sat njihova oslobađanja?
  • 3 One se zgrče, donesu svoje mlade
i slobodne su od svojih boli.
  • 4 Njihova lanad ojačava i raste na
golom,
oni odlaze i ne vraćaju se više.
  • 5 Tko osloba? a divlje magare,
tko mu razveza sveze
  • 6 kome sam ja doznačio stepu
za kuću,
slanu zemlju za boravište?
  • 7 On se ruga buci gradova
i ne čuje nikad oslara derati se.
  • 8 On istražuje planine, svoju ispašu,
u potrazi za najmanjim zelenilom.
  • 9 Bizon hoće li htjeti podnositi
tebe služiti,
hoćeli provoditi svoje noći u staji
tvojoj?
  • 10 Hoćeš li ga prinuditi orati,
hoće li branati iza tebe dolinu?
  • 11 Da li to zbog njegove velike snage
ti ćeš njemu dati povjerenje
i prepustiti svoj rad?
  • 12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito,
staviti svoju žetvu u žitnicu?
  • 13 Krilo nojičino veselo tuče,
ali da ima ona pera rodina[94]
i njeno perje?
  • 14 Kad ona napušta na zemlji svoja
jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
  • 15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
  • 16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu
njeni,
ona se ne brine da li će imati muku
za čisti gubitak.
  • 17 To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost
i nije joj podijelio pamet.
  • 18 Ali čim se ona ispili i izbaci,
ona se ruga konju i jahaču.
  • 19 Jesi li ti taj koji daje srčanost
konju,
koji ogrne njegov vrat grivom,
  • 20 koji ga čini poskakivati
kao skakavca?
Njegovo ponosno rzanje je
užas.
  • 21 Njišteći od veselja, on kopa nogom
u dolini i sjuri se u susret oružju.
  • 22 On se ruga strahu, on ne zna za užas,
on ne uzmiče pred mačem.
  • 23 Na njemu zveckaju tobolci,
koplje i sulica bljeskaju.
  • 24 Podrhtavajući od nestrpljenja,
on guta prostor,
ne zadržava se više kad
zatrubi truba.
  • 25 Na svaki jek trube, on kaže:
Aha!
Iz daleka, on namiriši boj,
grmljavinu zapovjednika i bojni
poklič.
  • 26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac
i i širi svoja krila prema jugu[95]?
  • 27 Da li se to po tvojoj zapovijedi
orao diže i gradi svoja
gnijezda na vrhovima?
  • 28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva
na jednom zubu stijene neosvojive.
  • 29 Odande, on vreba svoj plijen,
on uranja u daljinu pogled svoj.
  • 30 Njegovi se mladi napajaju krvlju,
ondje gdje ima mesa i on je tu.
  • 40 1 GOSPOD ukori tad Joba i
reče:
  • 2 Onaj koji se spori s Moćnim ima li
što za osporiti?
Onaj koji se prepire s Bogom,
hoće li odgovoriti?
  • 3 Tad Job odgovori GOSPODU
i reče:
  • 4 Ja sam beznačajan, što bih ti
ja uzvratio?
Ja stavljam ruku na svoja usta.
  • 5 Ja sam govorio jedanput, ja neću
više odgovarati,
dva puta, ja neću dodati ništa.
  • 6 GOSPOD tad odgovori Jobu iz
njedara uragana i reče:
  • 7 Opaši dakle svoja križa, kao junak.
Ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
  • 8 Hoćeš li ti istinski ponist? iti moje
osuditi mene za opravdati sebe?
  • 9 Imaš li ti dakle ruku kao ona što je
tvoj glas je li grmljavina kao što je
njegov?
  • 10 Hajde, uresi se veličanstvom i
veličinom,
ogrni se sjajem i blještavilom!
  • 11 Ispusti valove svojeg gnjeva,
i jednim pogledom obori sve ohole,
skrši na mjesti opake.
  • 13 Zbaci ih zbrkane u prašinu,
ušutkaj ih u tamnicama.
  • 14 Tad ću ti i ja sam odati poštovanje,
jer tvoja će ti desnica valjati pobjede.
  • 15 Evo dakle Zvijeri[96]. Stvorio sam ju
kao što sam i tebe stvorio.
Ona jede travu, kao govedo.
  • 16 Vidi koja snaga u njenim križima
i ta krjepost u mišićima njenog
trbuha!
  • 17 Ona ukruti svoj rep kao cedar,
njena bedra su spletena od tetiva.
  • 18 Njene su kosti cijevi od bronce,
njena su rebra kovano gvožđe.
  • 19 Ona je remekdjelo Božje,
ali njen tvorac joj zaprijeti mačem.
  • 20 Tako li je to da joj planine služe za
sijeno,
a uokolo nje igraju se poljske zvijeri.
  • 21 Ona liježe pod žižule,
pod pokrivač od rogoza i močvara.
  • 22 Žižule[97] ju štite svojom sjenom,
riječne topole ju okružuju.
  • 23 Rijeka se raspojasa, ali nju to ne
uznemirava.
Jedan Jordan njoj pršti iz gubice,
a da ona i ne trepne.
  • 24 Netko će joj se ipak suprotstaviti
i dočepati je se,
sapeti ju i probosti joj nozdrve.
  • 25 A Podmuklog[98] hoćeš li ti upecati
udicom
i svojim mu konopom svezati jezik?
  • 26 Hoćeš li mi proturiti trstiku kroz noz
drvu,
probušiti jednom kukom čeljust?
  • 27 Jesi li ti taj koji će ga ponukati na
preklinjanje,
hoće li ti izreći nježnosti?
  • 28 Hoće li se ugovorom stupiti u službu
kod tebe,
hoćeš li ga uzeti za doživotnog roba?
  • 29 Hoćeš li se igrati s njim kao s jednim
vrapcem,
hoćeš li ga držati na uzici za svoje
kćeri?
  • 30 Hoćete li se združiti za staviti ga
na dražbu?
Hoće li se preprodavati među
trgovcima?
  • 31 Hoćeš li izrešetati njegovu kožu
jataganima,
po tome njegovu glavu ostima?
  • 32 Stavi dakle ruku na njega,
u sjećanje na borbu, ti nećeš
započinjati više!
  • 41 1 Gledaj, pred njih sigurnost je
njegov pogled sam dosta je za
  • 2 Nitko nije dovoljno smion za njega
izazvati.
Tko bi se dakle usudio držati mi
  • 3 Tko mi je dao predujam koji bih mu
Sve ovo što je pod nebesima
moje je!
  • 4 Ja neću prešutjeti njegove udove,
detalj njegovih podviga, ljepotu
njegova sastava.
  • 5 Tko je otvorio sprijeda njegovu
odjeću,
tko je prodro njegovo dvostruko
zubalo?
  • 6 Tko je probio njegovoj ralji oba
kapka?
Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
  • 7 Koja oholost! od tako čvrstih
oklopa[99]!
dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
  • 8 Jedan dodiruje drugog,
ni dah tuda ne proklizne.
  • 9 Svaki se lijepi na svog susjeda,
oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
  • 10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost,
njegove su oči kao zjenice zore.
  • 11 S njegove gubice polaze munje,
iskre vatre se otud otkidaju.
  • 12 Dim suklja iz njegovih nozdrva.
kao iz ključalog lonca ili kotlića.
  • 13 Njegov dah raspaljuje žeravice,
iz njegovih nozdrva izlaze
plamenovi.
  • 14 U njegovu vratu boravi sila,
pred njim poskakuje straha.
  • 15 Podvoljci njegova tijela
ogromni su,
oni su se stvrdnuli na njemu,
nepomični.
  • 16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen,
on se stvrdnuo kao donji žrvanj[100].
  • 17 Kad se on uspravi, bogove obuzme strah,
panika ih rasprši.
  • 18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga.
Koplje, sulica, strijela
  • 19 za njega je željezo slama,
a bronca trulo drvo.
  • 20 Strelice iz luka ne nagone ga u,
bijeg,
za njega, kamenje iz praćke
pretvara se u slamu.
  • 21 Buzdovan mu se čini slamkom
i on se podruguje zvižduku
kopalja.
  • 22 Ima pod njim oštrih krhotina,
kao jedna drljača, on se vuče po
ilovači.
  • 23 On čini da provrije ponor
kao kotao,
on pretvori more u kadionicu.
  • 24 On ostavlja brazdu svjetlosti,
*ponor ima kao jedno bijelo
runo.
  • 25 Na zemlji, ništa nije svoj gospodar.
On je bio načinjen neustrašivim.
  • 26 On prezire divove,
on je kralj nad svim zvijerima.
  • 42 1 Job tada odgovori GOSPODU
i reče:
  • 2 Ja znam da ti možeš sve
i da ni jedan naum ne izmakne tvojim
zahvatima.
  • 3 » Tko je onaj koji kleveta proviđenje
a da ništa ne shvaća? «
Eh da, ja sam razmatrao, ne
poznavajući to,
tajne koje me zbunjuju.
  • 4 » Slušaj me«, govorih ja, » moja je
riječ,
ja ću ispitivati, a ti ćeš me poučiti. «
  • 5 Ja te ne poznavah no po čuvenju,
sada, moje su te oči vidjele.
  • 6 Tako, ja se užasavam sebe i
poričem se
na prahu i na pepelu.
  • 7 A, nakon što bijaše uputio te riječi Jobu, GOSPOD reče Elifazu iz Temana: » Moj gnjev plamti protiv tebe i protiv
tvoja dva prijatelja, jer vi niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to učinio moj sluga Job.
  • 8 Sada uzmite sa sebe sedam bikova u sedam ovnova, idite pronaći mog slugu Joba i ponudite ih za vas u holokaust[101]
dok će moj sluga Job posredovati za vas. Samo iz obzira prema njemu ja vas neću
obraditi prema vašoj ludosti, vas koji niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to činio moj sluga Job.«
  • 9 Elifaz iz Temana, Bildada iz Šuaha i Sofar iz Naama otiđoše izvršiti zapovjed GOSPODOVU, a GOSPOD bijaše uvažio Joba.
  • 10 I GOSPOD popravi poslove Jobove dok on bijaše posredovao za svog bližnjeg. I čak, GOSPOD poveća
dvostruko Jobova dobra.
  • 11 Njegova braća, njegove sestre i njegovi negdašnji poznanici dođoše ga svi posjetiti. Oni jedoše kruh s njim u
njegovoj kući. Oni ga žališe i tješiše za svu nesreću koju mu bijaše poslao GOSPOD.

I svatko od njih načini poklon od

jednog novčića srebra i jednog zlatnog prstena.
  • 12 GOSPOD blagoslovi nove Jobove godine još više no one prve. On imade 14.000 ovaca i 6.000 deva, tisuću pari
goveda i tisuću magarica.
  • 13 I imade on također sedam sinova i tri kćeri.
  • 14 Prva, on ju nazva Grlica, druga imade ime
Cimetov cvijet, a treća Sjena vjeđe[102].
  • 15 Ne nađe se u cijeloj zemlji tako lijepih žena kao Jobove kćeri, a njihov otac im
dade dio u baštini[103] s njihovom braćom.
  • 16 Job poživi poslije toga još 140 godina, i vidje svoje sinove i sinove svojih sinova sve do Četvrtog
pokoljenja.
  • 17 Po tome Job umrije star i nasićen danima.