Uplitanje Elihuvljevo
Izgled
- 32 1 Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Jobu, jer se on ocijenjivaše pravednima.
- 2 Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita[73], iz obitelji Ramove. On se razgnjevi protiv Joba,
jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Boga.
- 3 On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali
Boga krivcem[74].
- 4 A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Jobu, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
- 5 Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.
- 6 Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze
- riječ i reče:
- Mlad sam, ja,
- a vi, dva starca.
- Tako bojah se i strahovah izložiti
- vam svoje znanje.
- 7 Ja sebi govorih: » Dob će govoriti,
- broj godina poučit će mudrost. «
- 8 Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah,
- nadahnuće Moćnoga, koji čini
- pamentnim.
- 9 Biti jednim *starješinom ne čini
- mudrim ,
- i starci ne razlikuju pravo.
- 10 To je ono zašto ja kažem: » Slušaj
- me i ja ću ti izložiti svoje znanje,
- ja također.«
- 11 Gledajte, ja računah na vaše besjede
- ja napeh uši k vašim razmišljanjima,
- vašoj kritici njegovih besjeda.
- 12 Ja sam vas pažljivo slijedio,
- ali ni jedan od vas nije odgovorio
- Jobu,
- ni jedan od vas nije odbacio njegovih
- 13 I ne kažite: » Mi smo našli mudrost:
- Bog sam može likovati nad sobom,
- ne i jedan čovjek.«
- 14 To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede,
- i to nije s vašim izjavama da ću ja
- njemu odgovoriti.
- 15 Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više,
- oni imaju riječ presječenu.
- 16 Mogao bih dobrano pričekati,
- oni ne bi progovorili,
- jer oni su prestali uzvraćati.
- 17 Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati,
- sa svoje strane, ja ću izložiti svoje
- znanje, ja također.
- 18 Jer, ja sam pun riječi
- i dah me mog trbuha požuruje.
- 19 U mom trbuhu, to je kao jedno vino
- koje ne nalazi izlaza.
- Kao nove mješine koje hoće prsnuti!
- 20 Da ja dakle govorim za disati sa
- zadovoljstvom.
- Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.
- 21 Ja sebi zabranjujem davati bilo kome
- prednost
- i ulizivati se ma tko to bio.
- 22 Uostalom, ja ne snam ulagivati se,
- inače onaj koji me načinio bio bi me
- brzo uništio.
- 33 1 Slušaj dakle, o Jobe, moje
- besjede,
- prikloni uho svim mojim riječima.
- 2 Evo dakle da ja otvarim usta,
- da moj jezik govori u mom nepcu.
- 3 To je pravičnost moje savjesti koja
- će govoriti,
- i moje usne reći će čistu istinu.
- 4 To je dah Boga koji me načinio,
- nadahnuće Moćnoga koji me
- oživio.
- 5 Ako ti to možeš, odgovori mi,
- potkrijepi protiv mene, zauzmi stav!
- 6 Gledaj, pred Bogom ja sam tebi
- jednak,
- ja bijah izmiješen od gline, ja
- također!
- 7 Pogledajmo, strah od mene nije te
- mogao zastrašiti,
- i moj ugled nije te opteretio.
- 8 Ali, ti si jasno rekao na moje uši
- i ja još čujem zvon riječi:
- 9 » Ja sam *čist, bez grijeha[75].
- Ja sam čist, ja, izuzet od grješke.
- 10 Ali, Bog izmišlja protiv tebe
- pritužbe,
- on me drži neprijateljem.
- 11 On mi stavlja noge u gvožđa
- i vreba sve moje tragove! «
- 12 Pogledajmo, u tome ti nemaš
- prava,
- reći ću ti ja.
- Jer Bog je mnogo više no čovjek.
- 13 Zašto si ti njemu podigao jednu parnicu,
- njemu koji ne polaže računa niti
- o jednom od svojih činova?
- 14 Ipak Bog najprije govori na jedan način,
- a po tome na drugi, ali ne opaža se to:
- 15 u snu, viđenje noćno,
- dok jedna obamrlost obuzima ljude,
- usnule na svojim ležajevima.
- 16 tad on otvara uši ljudima
- i pečati upozorenja koja im
- upućuje,
- 17 da se odvrate ljudi od svojih djela,
- da se uklone oholosti junaci.
- 18 Tako on štiti njihovo postojanje
- od jame
- i sprječava ponuditi svoj život
- sulici.
- 19 Katkad, on ih kažnjava u njihovom krevetu bolom
- i bitka nema prekida u njegovim
- kostima.
- 20 Kruh njemu daje povraćanje,
- on nema više teka za dobro jelo.
- 21 On propada na očigled,
- njegove kosti što se ne vidješe
- postaju izbočene.
- 22 Tad njegovo postojanje dodiruje
- jamu,
- a njegov život je izručen
- 23 Ali, nađe li se za njega jedan
- *anđeo,
- jedan tumač među tisućom
- za obznaniti čovjeku njegovu
- zadaću,
- 24 da imadne sućuti za njega
- i da mu kaže:
- » Poštedi ga silaska
- u jamu,
- ja sam otkrio jednu otkupninu! «
- 25 Tad njegovo tijelo ponovo nađe sok
- svoje mladosti,
- on se vraća u dane svog mladićstva,
- 26 on zazove Boga koji nađe zadovoljstvo u njemu,
- kričeći od radosti on ugleda lice
- onog koji učini zadovoljštinu
- 27 on zapjeva pred ljudima govoreći:
- » Ja bijah griješio, ja bijah kršio
- pravo,
- ali on se nije ponašao kao ja.
- 28 On je otkupio moje postojanje
- na rubu jame
- i moj će život gledati svjetlost!«
- 29 Gledaj, sve ovo Bog izvrši,
- dva puta, tri puta za čovjeka,
- 30 za izvuči čovjekov život iz jame,
- za osvijetliti ga svjetlošću
- živih.
- 31 Budi pažljiv, Jobe, slušaj me:
- ušuti, ja sam taj koji će govoriti.
- 32 Ako ti imaš riječi za odgovoriti,
- govori, jer bih te ja želio naći
- pravednim;
- 33 inače, tebi je mene slušati.
- Ušuti, ja ću te naučiti mudrosti.
- 34 1 Tad Elihu preuze i reče:
- 2 Slušajte, mudraci, moje besjede,
- i vi, znalci, podajte mi uho.
- 3 Jer, to je uhu da cijeni besjede,
- kao nepcu da kuša jela.
- 4 Nama je razlikovati što je pravedno;
- priznajmo dakle među nama ono što
- 5 Nije li Job rekao: » Ja sam
- pravedan[76],
- ali Bog mi niječe pravednost;
- 6 kad ja tražim pravdu, ja
- sam smatran lažljivcem.
- jedna strijela me smrtno ranima,
- a da ja nisam zgriješio? «
- 7 Ima li jedan poštenjak kao Job?
- On pije sarkazam kao vodu.
- 8 On putuje u paru sa zločincima
- i put prelazi s opakima.
- 9 Nije li on rekao: » Čovjek ne
- dobija ništa
- ugađajući Bogu.«
- 10 Slušajte me dakle ljudi razboriti!
- Daleko od Boga opakost,
- daleko od Moćnoga neiskrenost.
- 11 Jer vraća čovjeku prema njegovim
- djelima
- i postupa sa svakim prema njegovom
- ponašanju.
- 12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno,
- Moćni ne krši prava.
- 13 Je li to netko drugi njemu povjerio
- zemlju,
- je li to netko drugi tko ga je zadužio
- cijelim svijetom?
- 14 Ako bi mislio samo na sebe samog,
- ako bi i zadržao u sebi svoje disanje
- i svoj dah,
- 15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom
- i čovjek bi se vratio u prašinu.
- 16 Pošto ti imaš pamet,
- slušaj ovo,
- podaj uho zvuku mojih
- besjeda.
- 17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati?
- Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika,
- Preuzvišenog?
- 18 Reći kralju: »Ništarijo? «
- Drže li se velikaši zločincima?
- 19 On sam ne pretpostavlja
- prinčeve
- i ne poklanja više pažnje bogatašu
- no siromahu,
- jer svi su oni djela njegovih ruku.
- 20 U jedan mah, oni umiru u sred noći,
- narod se uznemiri i oni nestanu,
- odstrani se jedan samodržac,
- a da se ruka njegova i ne podigne.
- 21 Jer Bog ima oči na držanju čovjekovom,
- on osmatra sve njegove korake.
- 22 Ni tmine ni sjena smrti
- ne mogu sakriti zločince.
- 23 On nema potrebu vrebati čovjek
- tijekom dugog vremena
- da bi se ovaj pojavio pred njim
- na suđenju.
- 24 Bez ispitivanja, on slama plemenitaše
- i druge stavlja na njihovo mjesto.
- 25 On otkrije njihove spletke;
- u samo jednu noć on ih obori, evo ih
- skršenih.
- 26 Kao zločince, on ih javno osramotio.
- 27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti,
- što nisu znali sve njegove putove,
- 28 sve do uzdizanja k njemu krika
- siromahova;
- i krik potlačenih, on ga čuje.
- 29 Ali, postane li bešćutan, tko će ga
- osuditi,
- sakrije li lice svoje, tko će ga
- On bdije, ipak nad narodima kao
- nad ljudima,
- 30 ne hoteći da bezbožnik vlada,
- ni da se podapane zamka narodu.
- 31 Ali, kaže li tko Bogu:
- » Ja sam ispaštao, ja neću više
- počiniti zla.
- 32 Ono što mom vidu izmiče,
- pokaži mi to ti osobno;
- ako sam postupio opako, ja to neću
- ponoviti.
- 33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati?
- ja znam ta se ti tome sprdaš[77].
- Tako si ti odlučio, ti, ne ja.
- Reci ipak što o tome znaš.
- 34 Ljudi razboriti će mi reći,
- kao svaki mudar čovjek koji me
- sluša:
- 35 » Taj veliki govornik Job ne zna
- ništa, on besjedi bez ikakvog
- smisla. «
- 36 Ja hoću da se Job podvrgne jednom
- ispitu, sve dok ne ustupi,
- pred svojim besjedama dostojnim
- jednog poganina;
- 37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu,
- on sije sumnju među nas
- i gomila svoje prigovore Bogu.
- 35 1 Tad Elihu preuze i reče:
- 2 pravu kad kažeš: » Ja sam pravedniji
- no Bog[78]? «
- 3 Pošto ti izjavljuješ: » Što tebi znači, i
- 4 Ja ću te pobiti mojim besjedama,
- tebe i tvoje prijatelje odjednom.
- 5 Promatraj *nebesa i vidi,
- osmotri oblake, kako te oni
- nadvisuju!
- 6 Ako ti griješiš, dodiruješ li ih?
- Umnoži svoje pobune, što mu ti
- činiš?
- 7 Ako si ti pravedan, koristi li se on
- time, prima li od tebe štogod?
- 8 Tvoja opakost dostiže samo tebi
- samo ljudima.
- 9 Stenje se pod prekoračenjem tlačenja
- kriči se pod pesnicom velikih.
- 10 Ali, nitko ne kaže: » Gdje je Bog koji
- me stvorio?
- On koji nadahnjuje pjesme u noći,
- 11 koji nas uči bolje no zvijeri zemaljske
- i čini nas mudrijim no ptice
- nebeske. «
- 12 Tad se kriči, ali on ne odgovora,
- zbog oholosti opakih.
- 13 Nema drugog do samo šupljih riječi
- koje Bog ne sluša,
- koje Moćni ne opaža.
- 14 No, ti se usuđuješ reći da ti njega
- ne primijećuješ,
- da je tvoj predmet njemu podložan i
- da si ti tu u očekivanju.
- 15 Ali sada, ako njegov gnjev
- ne uplete se
- i ako ne ne poznaje ovu neobuzdanost
- riječi,
- 16 to je što Job u prazno otvara usta
- i gomila besmislene besjede.
- 36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
- 2 Podnesi me jedan čas, ja ću te
- Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.
- 3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka
- za opravdati onog koji me stvorio.
- 4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,
- i ovo je jedan čovjek od sigurnog
- znanja pred tobom.
- 5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi
- rekao: "Ja ti se sprdam."[79]
- On je Pre-Uzvišeni po postojanosti
- svojih odluka.
- 6 On ne ostavlja u životu opakog
- već čini pravdu potlačenima.
- 7 On ne okreće svojih očiju od
- pravednih.
- Jesu li na prijestolju s kraljevima
- gdje ih je on postavio za uvijek?
- Oni se time zanose.
- 8 A, nađu li su zatvorenicima u
- jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,
- 9 to je što je on htio oglasiti pred
- i njihove pobune kad izigravahu
- heroje.
- 10 On je otvorio njihove uši svojem
- ukoru
- i rekao im da se okrenu od nereda.
- 11 Ako li poslušaju i podlože se,
- oni završavaju svoje dane u sreći,
- a njihove godine u slastima.
- 12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu
- i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.
- 13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u
- svojem gnjevu,
- oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u
- 14 Njihovo se postojanje gasi u
- jeku mladosti
- a njihov život se završava među
- prodanima[80].
- 15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,
- i nevoljom otvara mu uho.
- 16 Tebe također, on te je htio odstraniti
- od prinude u velikim prostorima
- i stol koji će ti se postavljati bit će
- nakrcan ukusnim jelima.
- 17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan
- pravorijek presude,
- presuda i osuda će nadjačati.
- 18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu
- tebe u pobunu!
- Ti možeš mnogo potplatiti? Ne
- zanosi se!
- 19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ
- Ni zlatne šipke ništa više,
- ni sve zalihe snage.
- 20 Ne uzdiši nakon ove noći
- kad narodi budu iskorijenjeni.
- 21 Čuvaj se da se ne okreneš
- prema neredu koji bi ti
- pretpostavio pritisku[81].
- 22 Gledaj, Bog je neograničen
- u svojoj moći,
- koji bi učitelj bolje poučavao?
- 23 Da li netko nadzire njegovo
- ponašanje,
- kaže li mu tko: » Ti počinjavaš
- zlo? «
- 24 Namisli slaviti njegovo djelo
- koje opjevavaju ljudi.
- 25 Svi ga ljudi promatraju,
- izdaleka njega smrtnici razlikuju.
- 26 Gledaj, Bog je velik i mi ne
- razumijemo.
- Broj je njegovih godina neizbrojiv.
- 27 On privlači kapi vodene,
- potom ih cijedi u kiši za svoju
- poplavu
- 28 što oblaci izlijevaju
- i prosipaju na mnoštva ljudska.
- 29 Tko bu nastojao razumjeti
- razastiranje oblaka,
- i grmljavinu s njegovog svoda?
- 30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju
- munju
- i potopio temelje oceanu.
- 31 To on putem njih sudi[82] narodima
- i daje hranu u izobilju.
- 32 Svoja dva dlana, on prekriva
- munjom,
- i njoj je odredio jedan cilj.
- 33 Njegova grmljavina oglašava njegov
- dolazak,
- stada čak naslućuju njegovo
- približavanje.
- 37 1 Moje srce također zadrhti i
- poskoči van sa svog mjesta.
- 2 Slušajte, slušajte dakle treperiti
- njegov glas,
- i grmljavinui koja izlazi iz njegovih
- usta.
- 3 Od sva nebesa on ga odbija,
- a njegova munja udara krajeve
- zemaljske.
- 4 Po tome njegovo rikanje odjekne,
- njegovo veličanstvo zagrmi punim
- gasom,
- a on više ne suzdržava munje čim
- njegov glas se začuo.
- 5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,
- on ih čini od veličanstvenosti koje
- 6 Kad on kaže snijegu:
- » Padaj na zemlju«,
- kad on otkači svoje pljuskove,
- pljuskove potopne,
- 7 on stavlja pod pečat svačiju ruku[83]
- da bi ljudi koje je on stvorio
- bili toga svjesni.
- 8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i
- šćućuri se u svom ležištu.
- 9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,
- i sa sjevercem dođe led.
- 10 U dahu Božjem stvori se led
- i prostranstva vodena se zamrznu.
- 11 Po tome lijepo vrijeme odnese
- oblake
- i rasprši oblake pune munja.
- 12 On je taj koji njih vrti u krugovima
- da se ispune, prema njegovim
- nacrtima, sve ono što on njima
- zapovjedi nad svim svemirom.
- 13 Bilo da se radi da obliju ili
- orose zemlju
- ili da ju blagoslove, on je taj koji
- ih odašilja.
- 14 Podaj uho ovome, Jobe,
- zaustavi se i osmotri čuda
- Božja.
- 15 Kad ih Bog smišlja, znaš li ti?
- Znaš li ti kad on daje sinuti
- munji u oblaku svom?
- 16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,
- čudesnost jednog sigurnog znanja?
- 17 Ti čija su odijela pretopla
- kad zemlja smalakše pod
- južnim vjetrom,
- 18 sudjeluješ li ti u valjanju
- oblaka,
- čvrstih kao jedno metalno
- ogledalo[84]?
- 19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!
- - tko će ga naći?
- 20 Kad ja govorim, treba li se njega o
- tome obavijestiti?
- Treba li njemu reći da bi on bio
- obaviješten?
- 21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,
- ona je zatamnjena oblacima,
- po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.
- 22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,
- uokolo Boga, jedan strašan sjaj.
- 23 To je Moćni kojeg mi ne možemo
- dosegnuti,
- vrhovni u svojoj snazi i u
- on ne ugnjetava onog u kome
- pravdom obiluje.
- 24 To je zašto ga se ljudi boje,
- ali on ne vodi računa o onima
- koji sebe drže mudrima.
- 38 1 GOSPOD odgovori tada Jobu
- 2 Tko je taj koji kleveta proviđenje
- 3 Opaši dakle tvoja križa[85] kao jedan
- ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
- obaviještavati.
- 4 Gdje ti bijaše kad ja utemeljivah
- zemlju?
- Reci mi, jer si tako pun znanja.
- 5 Tko joj utvrdi mjeru, da li bi to
- Ili tko zatezaše nad njom konop?
- 6 U što su se uronili njeni potpornji[86],
- i tko dakle postavi njeno ugaono
- kamenje
- 7 dok jutarnje zvijezde pjevajahu
- u zboru
- i svi Sinovi Božji[87] uzvikivahu hura?
- 8 Netko zatvori dva krila
- nad Oceanom
- kad on izviraše iz krila materinskog,
- 9 kad mu ja davah oblake da se
- odjene,
- i povijah ga tamnim oblacima.
- 10 Ja sam skršio njegov polet svojom
- naredbom
- ja sam zaključao oba krila
- 11 i rekao: » Ti ćeš stizati dovde,
- ne dalje;
- ovdje će se zaustavljati bezumnost
- tvojih valova!«
- 12 Jesi li ti, samo jednog od tvojih
- dana, zapovjedio jutru,
- i označio zori njenu zadaću,
- 13 da uhvati zemlju za njene rubove
- i protrese njome opake[88]?
- 14 Zemlja tad uze oblik kao glina pod
- kalupom, i sve izroni, opervaženo[89].
- 15 Ali, opaki tu gube svoju svjetlost
- i ruka koja se podizaše slomljena je.
- 16 Jesi li ti dospio sve do izvora
- morskih,
- jesi li ti prolazio na dnu *ponora?
- 17 Vrata smrti biše li ti pokazana?
- Vidje li ti vrata sjene smrti?
- 18 Imaš li ti pojma o prostranstvima
- zemaljskim?
- Opiši ju, ti koji ju u
- cijelosti poznaješ.
- 19 S koje strane stanuje svjetlost,
- a tmine, gdje dakle stanuju one
- 20 da ih ti primiš s njihovog praga
- i upoznaš pristup njihovom staništu?
- 21 Ti to dobro znaš pošto ti već bijaše
- rođen
- i što je broj tvojih dana tako velik!
- 22 Jesi li ti dopro sve do zaliha snijega,
- i zaliha leda, jesi li njih vidio,
- 23 što sam ja spremio za vrijeme nevolje,
- za dan bitke i boja?
- 24 S koje strane širi se svjetlost,
- koje široko[90] osvaja zemlju?
- 25 Tko je izdubio tjesnace za olujine bujice,
- i prokrčio put obalku koji grmi,
- 26 za kišiti na zemljom
- bez ljudi,
- nad jednom pustinjom gdje nikog
- 27 za opiti bezvodnu pustoš,
- učiniti da nikne i klija zelenilo?
- 28 Kiša, ima li oca onađ
- Tko porodi kapi rose?
- 29 Iz trbuha tko izvodi led?
- Tko porodi inje iz nebesa?
- 30 Tad se vode prerušavaju u kamenje[91],
- a površina ponora se zamrzne.
- 31 Možeš li ti svezati sveze Vlašićima
- ili odriješiti konope Orionu,
- 32 dati da se pojave znakovi zoodijaka
- u svoje vrijeme,
- povesti Velikog Medvjeda[92] s
- 33 Poznaješ li ti zakone nebesa,
- daješ li ti osmatrati njihovo načelo
- na zemlji?
- 34 Dostaje li tebi viknuti na oblake,
- da bi jedna vodena masa
- tebi dade poplavu?
- 35 Je li to kad im se umiljavaš da
- krenu munje
- govoreći ti: »Evo nas!«?
- 36 Tko je stavio mudrost u Ibisa,
- dao pijetlu mudrost[93]?
- 37 Tko je vješt u brojanju oblaka
- i naginje mješine iz nebesa
- 38 dok prašina kulja u mulj
- i da se grude gusnu?
- 39 Jesi li ti taj koji goni lavu jednu
- žrtvu
- i koji nasiti laviće
- 40 kad su oni šćućureni u svojim
- jazbinama,
- ili su u zasjedi u šipražju?
- 41 Tko dakle gavranima priprema njihov
- zamet
- kad mladunci njegovi zakriješte
- i zanose se od iznemoglosti?
- 39 1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju
- kozorozi?
- Jesi li ti pazio srne u poslu,
- 2 jesi li računao mjesece njihove trud
- noće,
- i znao sat njihova oslobađanja?
- 3 One se zgrče, donesu svoje mlade
- i slobodne su od svojih boli.
- 4 Njihova lanad ojačava i raste na
- golom,
- oni odlaze i ne vraćaju se više.
- 5 Tko osloba? a divlje magare,
- tko mu razveza sveze
- 6 kome sam ja doznačio stepu
- za kuću,
- slanu zemlju za boravište?
- 7 On se ruga buci gradova
- i ne čuje nikad oslara derati se.
- 8 On istražuje planine, svoju ispašu,
- u potrazi za najmanjim zelenilom.
- 9 Bizon hoće li htjeti podnositi
- tebe služiti,
- hoćeli provoditi svoje noći u staji
- tvojoj?
- 10 Hoćeš li ga prinuditi orati,
- hoće li branati iza tebe dolinu?
- 11 Da li to zbog njegove velike snage
- ti ćeš njemu dati povjerenje
- i prepustiti svoj rad?
- 12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito,
- staviti svoju žetvu u žitnicu?
- 13 Krilo nojičino veselo tuče,
- ali da ima ona pera rodina[94]
- i njeno perje?
- 14 Kad ona napušta na zemlji svoja
- jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,
- 15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
- 16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu
- njeni,
- ona se ne brine da li će imati muku
- za čisti gubitak.
- 17 To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost
- i nije joj podijelio pamet.
- 18 Ali čim se ona ispili i izbaci,
- ona se ruga konju i jahaču.
- 19 Jesi li ti taj koji daje srčanost
- konju,
- koji ogrne njegov vrat grivom,
- 20 koji ga čini poskakivati
- kao skakavca?
- Njegovo ponosno rzanje je
- užas.
- 21 Njišteći od veselja, on kopa nogom
- u dolini i sjuri se u susret oružju.
- 22 On se ruga strahu, on ne zna za užas,
- on ne uzmiče pred mačem.
- 23 Na njemu zveckaju tobolci,
- koplje i sulica bljeskaju.
- 24 Podrhtavajući od nestrpljenja,
- on guta prostor,
- ne zadržava se više kad
- zatrubi truba.
- 25 Na svaki jek trube, on kaže:
- Aha!
- Iz daleka, on namiriši boj,
- grmljavinu zapovjednika i bojni
- poklič.
- 26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac
- i i širi svoja krila prema jugu[95]?
- 27 Da li se to po tvojoj zapovijedi
- orao diže i gradi svoja
- gnijezda na vrhovima?
- 28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva
- na jednom zubu stijene neosvojive.
- 29 Odande, on vreba svoj plijen,
- on uranja u daljinu pogled svoj.
- 30 Njegovi se mladi napajaju krvlju,
- ondje gdje ima mesa i on je tu.
- 40 1 GOSPOD ukori tad Joba i
- reče:
- 2 Onaj koji se spori s Moćnim ima li
- što za osporiti?
- Onaj koji se prepire s Bogom,
- hoće li odgovoriti?
-
- 3 Tad Job odgovori GOSPODU
- i reče:
- 4 Ja sam beznačajan, što bih ti
- ja uzvratio?
- Ja stavljam ruku na svoja usta.
- 5 Ja sam govorio jedanput, ja neću
- više odgovarati,
- dva puta, ja neću dodati ništa.
- 6 GOSPOD tad odgovori Jobu iz
- njedara uragana i reče:
- 7 Opaši dakle svoja križa, kao junak.
- Ja ću te ispitivati, a ti ćeš me
- 8 Hoćeš li ti istinski ponist? iti moje
- osuditi mene za opravdati sebe?
- 9 Imaš li ti dakle ruku kao ona što je
- tvoj glas je li grmljavina kao što je
- njegov?
- 10 Hajde, uresi se veličanstvom i
- veličinom,
- ogrni se sjajem i blještavilom!
- 11 Ispusti valove svojeg gnjeva,
- i jednim pogledom obori sve ohole,
- skrši na mjesti opake.
- 13 Zbaci ih zbrkane u prašinu,
- ušutkaj ih u tamnicama.
- 14 Tad ću ti i ja sam odati poštovanje,
- jer tvoja će ti desnica valjati pobjede.
- 15 Evo dakle Zvijeri[96]. Stvorio sam ju
- kao što sam i tebe stvorio.
- Ona jede travu, kao govedo.
- 16 Vidi koja snaga u njenim križima
- i ta krjepost u mišićima njenog
- trbuha!
- 17 Ona ukruti svoj rep kao cedar,
- njena bedra su spletena od tetiva.
- 18 Njene su kosti cijevi od bronce,
- njena su rebra kovano gvožđe.
- 19 Ona je remekdjelo Božje,
- ali njen tvorac joj zaprijeti mačem.
- 20 Tako li je to da joj planine služe za
- sijeno,
- a uokolo nje igraju se poljske zvijeri.
- 21 Ona liježe pod žižule,
- pod pokrivač od rogoza i močvara.
- 22 Žižule[97] ju štite svojom sjenom,
- riječne topole ju okružuju.
- 23 Rijeka se raspojasa, ali nju to ne
- uznemirava.
- Jedan Jordan njoj pršti iz gubice,
- a da ona i ne trepne.
- 24 Netko će joj se ipak suprotstaviti
- i dočepati je se,
- sapeti ju i probosti joj nozdrve.
- 25 A Podmuklog[98] hoćeš li ti upecati
- udicom
- i svojim mu konopom svezati jezik?
- 26 Hoćeš li mi proturiti trstiku kroz noz
- drvu,
- probušiti jednom kukom čeljust?
- 27 Jesi li ti taj koji će ga ponukati na
- preklinjanje,
- hoće li ti izreći nježnosti?
- 28 Hoće li se ugovorom stupiti u službu
- kod tebe,
- hoćeš li ga uzeti za doživotnog roba?
- 29 Hoćeš li se igrati s njim kao s jednim
- vrapcem,
- hoćeš li ga držati na uzici za svoje
- kćeri?
- 30 Hoćete li se združiti za staviti ga
- na dražbu?
- Hoće li se preprodavati među
- trgovcima?
- 31 Hoćeš li izrešetati njegovu kožu
- jataganima,
- po tome njegovu glavu ostima?
- 32 Stavi dakle ruku na njega,
- u sjećanje na borbu, ti nećeš
- započinjati više!
- 41 1 Gledaj, pred njih sigurnost je
- njegov pogled sam dosta je za
- 2 Nitko nije dovoljno smion za njega
- izazvati.
- Tko bi se dakle usudio držati mi
- 3 Tko mi je dao predujam koji bih mu
- Sve ovo što je pod nebesima
- moje je!
- 4 Ja neću prešutjeti njegove udove,
- detalj njegovih podviga, ljepotu
- njegova sastava.
- 5 Tko je otvorio sprijeda njegovu
- odjeću,
- tko je prodro njegovo dvostruko
- zubalo?
- 6 Tko je probio njegovoj ralji oba
- kapka?
- Uokolo njegove čeljusti, to je užas!
- 7 Koja oholost! od tako čvrstih
- oklopa[99]!
- dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!
- 8 Jedan dodiruje drugog,
- ni dah tuda ne proklizne.
- 9 Svaki se lijepi na svog susjeda,
- oni se sljubljuju, nerazdvojivi.
- 10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost,
- njegove su oči kao zjenice zore.
- 11 S njegove gubice polaze munje,
- iskre vatre se otud otkidaju.
- 12 Dim suklja iz njegovih nozdrva.
- kao iz ključalog lonca ili kotlića.
- 13 Njegov dah raspaljuje žeravice,
- iz njegovih nozdrva izlaze
- plamenovi.
- 14 U njegovu vratu boravi sila,
- pred njim poskakuje straha.
- 15 Podvoljci njegova tijela
- ogromni su,
- oni su se stvrdnuli na njemu,
- nepomični.
- 16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen,
- on se stvrdnuo kao donji žrvanj[100].
- 17 Kad se on uspravi, bogove obuzme strah,
- panika ih rasprši.
- 18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga.
- Koplje, sulica, strijela
- 19 za njega je željezo slama,
- a bronca trulo drvo.
- 20 Strelice iz luka ne nagone ga u,
- bijeg,
- za njega, kamenje iz praćke
- pretvara se u slamu.
- 21 Buzdovan mu se čini slamkom
- i on se podruguje zvižduku
- kopalja.
- 22 Ima pod njim oštrih krhotina,
- kao jedna drljača, on se vuče po
- ilovači.
- 23 On čini da provrije ponor
- kao kotao,
- on pretvori more u kadionicu.
- 24 On ostavlja brazdu svjetlosti,
- *ponor ima kao jedno bijelo
- runo.
- 25 Na zemlji, ništa nije svoj gospodar.
- On je bio načinjen neustrašivim.
- 26 On prezire divove,
- on je kralj nad svim zvijerima.
- 42 1 Job tada odgovori GOSPODU
- i reče:
- 2 Ja znam da ti možeš sve
- i da ni jedan naum ne izmakne tvojim
- zahvatima.
- 3 » Tko je onaj koji kleveta proviđenje
- a da ništa ne shvaća? «
- Eh da, ja sam razmatrao, ne
- poznavajući to,
- tajne koje me zbunjuju.
- 4 » Slušaj me«, govorih ja, » moja je
- riječ,
- ja ću ispitivati, a ti ćeš me poučiti. «
- 5 Ja te ne poznavah no po čuvenju,
- sada, moje su te oči vidjele.
- 6 Tako, ja se užasavam sebe i
- poričem se
- na prahu i na pepelu.
- 7 A, nakon što bijaše uputio te riječi Jobu, GOSPOD reče Elifazu iz Temana: » Moj gnjev plamti protiv tebe i protiv
- tvoja dva prijatelja, jer vi niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to učinio moj sluga Job.
- 8 Sada uzmite sa sebe sedam bikova u sedam ovnova, idite pronaći mog slugu Joba i ponudite ih za vas u holokaust[101]
- dok će moj sluga Job posredovati za vas. Samo iz obzira prema njemu ja vas neću
- obraditi prema vašoj ludosti, vas koji niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to činio moj sluga Job.«
- 9 Elifaz iz Temana, Bildada iz Šuaha i Sofar iz Naama otiđoše izvršiti zapovjed GOSPODOVU, a GOSPOD bijaše uvažio Joba.
- 10 I GOSPOD popravi poslove Jobove dok on bijaše posredovao za svog bližnjeg. I čak, GOSPOD poveća
- dvostruko Jobova dobra.
- 11 Njegova braća, njegove sestre i njegovi negdašnji poznanici dođoše ga svi posjetiti. Oni jedoše kruh s njim u
- njegovoj kući. Oni ga žališe i tješiše za svu nesreću koju mu bijaše poslao GOSPOD.
I svatko od njih načini poklon od
- jednog novčića srebra i jednog zlatnog prstena.
- 12 GOSPOD blagoslovi nove Jobove godine još više no one prve. On imade 14.000 ovaca i 6.000 deva, tisuću pari
- goveda i tisuću magarica.
- 13 I imade on također sedam sinova i tri kćeri.
- 14 Prva, on ju nazva Grlica, druga imade ime
- Cimetov cvijet, a treća Sjena vjeđe[102].
- 15 Ne nađe se u cijeloj zemlji tako lijepih žena kao Jobove kćeri, a njihov otac im
- dade dio u baštini[103] s njihovom braćom.
- 16 Job poživi poslije toga još 140 godina, i vidje svoje sinove i sinove svojih sinova sve do Četvrtog
- pokoljenja.
- 17 Po tome Job umrije star i nasićen danima.