Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem

Bog postupa sa mnom kao s neprijateljem

12 1 Tad Job uze riječ i reče:

2 Uistinu, glas naroda, to ste vi,

i s vama umrijet će mudrost.

3 Ja također, ja imam jedno

ja nisam propao više no vi.

Tko ne raspolaže sličnim

dokazima?

4 Predmet ismjehivanja mojih

usopljujem k tom Bogu koji je

negda odgovarao.

Predmet poruge ljudima, to je

5 Prijezir na nesreću! to je rijek

sretnih,

onaj koji oni spremaju onima čija

noga klizi.

6 Oni su u miru, šatori hajduka,

oni su spokojni, oni koji

izazivaju Boga,

i čak oni koji hvataju Boga

u svoju ruku2.

7 Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te

obvijestiti,

ptice nebeske, one će ti pokazati.

8 Popričaj sa zemljom, ona će te

obvijestiti,

i ribe morske će ti to ispričati.

9 Jer, koja ne zna , između njih svih,

da »to je ruka GOSPODOVA koja

je učinila sve to.«

10 On koji drži u svojoj vlasti

dušu svega živog

i dah svakog tijela ljudskog.

11  » Uho, kaže se, procijenjuje riječi,

kao što nepce kuša jela;

12 mudrost bit će u zrelih

ljudi;

razbor će biti u poznoj dobi.«

13 A, mudrost i moć njega prate,

promišljanje i razum su njegovi.

14 Ono što se uništi ne izgrađuje se

ponovo,

čovjek kojeg on zatvori neće biti

oslobo? en.

15 Ako on zadrži vode, to je suša,

ako ih raspusti, one opustoše

zemlju.

16 Sila i uspjeh prate njega,

zavedeni čovjek i onaj koji ga

zavede njegovi su.

17 On učini da bulazne znalci

i udari ludilom suce.

18 On popušta moć kraljevima

i zavezuje pregaču1 na njihovim

19 On čini da bulazne svećenici

i obara neuklonjive.

20 On otima riječ govornicima

i oduzima razumijevanje starcima.

21 On sasipa prijezir na plemenitaše

i odrješuje remenje silnicima2 .

22 On ogoljuje ponore od njihovih

tmine

i izlaže svjetlosti sjenu smrti.

23 On uvećava narode, po tome

on ih uništava,

on pušta narodima raširiti se

po tome on ih izgoni.

24 On oduzima razum poglavarima

puka

i zavodi ih u kaos bez izlaza.

25 Oni ondje tapkaju u tminama

bez svjetlosti,

a Bog ih zavodi kao pijance.

13 1 Da, sve to moje je oko

vidjelo;

moje je uho to čulo i razumjelo.

2 Ono što vi znate, i ja to znam,

ja također.

Ja nisam više lišen no vi.

3 Ali ja, to je Moćnome što ću ja

govoriti,

to je protiv Boga da se ja hoću

braniti.

4 Glede vas, žbukači laži,

vi svi samo ste lječitelji ništavitelja.

5 Tko će vas najzad ušutkatiđ

To bi vam služilo da omudrite.

6 Slušajte dakle moju obranu,

u obrambenom govoru moji usana,

napregnite uši.

7 Je li to u ime Božje da vi govorite

podlo,

u njegovu korist da vi govorite

obmane?

8 Je li to njegova strana koju vi

zastupate,

je li se to za Boga vi parbite.

9 Hoće li biti dobro da vas on

ispita?

Hoćete li se poigravti s njime

kao što se pogirava s kakvim

mladićem?

10 On bi vam sigurno predbacio

da ste se potajno opredijelili!

11 Njegovo veličanstvo neće

li vas zastrašiti,

neće li se njegov užas oboriti na vaš

12 Vaša blebetanja su samo misli

od pepela,

vaše pobijanje je postalo od ilovače.

13 Ušutite! Pustite me!

To sam ja koji će govoriti,

što god da mi se dogodi.

14 Hoću li ja tako zgrabiti svoje meso

među zube1 svoje

i tako izložiti opasnosti svoj

posljednji adut.

15 Sigurno, on će me ubiti. Ja nemam

nade2.

Ipak, ja ću braniti svoje držanje

pred njim.

16 I to će biti moj spas,

jer ni jedan licemjer ne pristupa u

17 Slušajte, slušajte moju riječ,

nek' moje objašnjenje u? e u vaše uši.

18 Evo dakle: ja uvodim jednu usrdnu

molbu,

ja znam da sam ja taj koji će biti

opravdan!

19 Tko dakle hoće parbiti protiv mene?

Jer, ja sam već gotov ušutjeti i

izdahnuti.

20 Poštedi me samo dviju stvari

i ja ću prestati skrivati se pred tobom.

21 Udalji kandžu1 iznad mene.

Ne straši me više svojim užasom.

22 Po tome, pozovi, i ja ću uzvratiti,

ili ako ja govorim, odgovori meni.

23 Koliko ja imam zločina i grjehova?

Moja pobuna i moja grješka,

daj mi ih upoznati.

24 Zašto kradeš svoje lice

i uzimaš me kao svog neprijatelja?

25 Hoćeš li ti progoniti jedan list

koji odlijeće,

proganjati suhu slamu,

26 da protiv mene sastaviš`

gorke presude

predbacujući mi zločine moje

27 da staviš moje noge

u okove

i da vrebaš sve moje postupke

ispitujući otiske mojih koraka?

28 A ipak čovjek se raspadne

kao jedno crvljivo drvo,

kao što se raspadne odijelo izjedeno

od moljaca.

14 1 Čovjek rođen od žene je

2 Kao što cvijet procvjeta potom je

otkinut,

to odbjegne kao sjena i ne traje.

3 I to je ondje, ponad, gdje ti otvoriš

oko,

a ja sam taj kojeg ti pozivaš pred sud

sa sobom u jednu parbu!

4 Tko će izvući *čistog iz nečistog?

Nitko.

5 Pošto je njegovo trajanje utvr? eno,

jer si ti uspostavio račun o

njegovim mjesecima

i postavio jedan kraj koji se ne može

prekoračiti,

6 pogledaj drugdje: Nek' ima jedan

odmor

i uživao kao jedan sezonac

u svom blagdanu.

7 Jer postoji za drvo jedna nada;

posijeku ga, ono se opet oporavi

i ne prestaje puštati izdanke.

8 Nek' njegov korijen ostari

u zemlji,

nek njegova loza bude mrtva

u prašini,

9 čim ono namiriši vodu, ono

propupa

i načini si jednu krošnju kao

mlada biljka.

10 Ali, jedan junak umre i iščezne.

Kad čovjek izdahne, gdje je dakle?

11 Voda bude li napustila more,

presahla rijeka bude li presušila,

12 pokojnici neće se podići.

Sve dok više neće biti nebesa,

oni se neće probuditi

i neće iskrsnuti iz svog sna.

13 Da si me samo ti skrio pod zemlju,

da si me sklonio sve dok ne

povrati se tvoja srdžba,

da si mi utvrdio jedan rok kad

ćeš me se sjetiti,

14 ali čovjek koji umre

hoće li oživjeti ?

sve vrijeme moje tlake,

ja bih čekao,

sve dok ne dođe za mene

obnova.

15 Ti bi pozvao, i ja bih

ti odgovorio,

ti bi problijedio zbog djela

svojih ruku.

16 Dok sada ti odbrojavaš moje

korake,

ti ne bi pazio na moje grješke.

17 Zapečačena u jednoj vrećici

bila bi moja pobuna,

i ti bi bio premazao moj

zločin.

18 A ipak se planina

stropoštava i raspada,

stijena bježi sa svog mjesta;

19 voda može drobiti kamenje,

njeno curenje jaruži trošnu zemlju,

ufanje ljudsko također ti si

porušio.

20 Ti ga izbaciš iz boja i

on ode,

budući ga unakazio, ti ga progoniš.

21 Njegovi su sinovi štovani, on to

ne sazna,

jesu li osramoćeni, on ni to ne dozna.

22 Za njega samo pati njegovo tijelo,

za njim samo njegovo *srce se