Apostolska djela

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Apostolska djela


Sadržaj

Očekujući Očevo obećanje[uredi]

  • ’’’1’’’ 1 Ja bijah posvetio prvu svoju knjigu [465], Teofile, svemu onom što Isus bijaše poučavao, od početka
  • 2 sve do dana kad, nakon što je dao, u Duhu Svetom [466], svoje upute *apostolima koje bijaše izabrao, on bi uznesen.
  • 3 Njima se on bijaše pokazao živ nakon Muke svoje: oni su imali više dokaza kad, tijekom 40 dana, on se pokazivaše njima i govoraše im o Kraljevstvu Božjem.
  • 4 U tijeku jednog objeda s njima, on im preporuči da ne napuštaju Jeruzalem, već da tu čekaju obećanje Očevo, » ono, reče on, koje ste vi čuli iz mojih usta:
  • 5 Ivan [467] je dao krštenje vodom, ali vi, u Duhu svetom bit ćete kršteni od danas za nekoliko dana. «

Uzašašće Isusovo[uredi]

  • 6 Oni se dakle bijahu sastali i postavili mu ovo pitanje: » Gospodine, je li sad vrijeme kad ćeš ti uspostaviti Kraljevstvo za Izrael? « 
  • 7 On im reče: » Vi ne trebate znati vrijeme i čas koje je Otac odredio vlasti vlašću svojom;
  • 8 veći ćete vi primiti jednu moći, onu Duha Svetog koji će doći na vas; vi ćete tada biti moji svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji i u *Samariji, i sve do krajeva zemaljskih. «
  • 9 Na te riječi, pred njihovim očima, on se uzdiže i jedan oblak sakri ga pogledima njihovim.
  • 10 Kako oni još promatraše nebo kamo Isus ode, kad evo dvojica ljudi u bijelim odijelima stadoše uz njih
  • 11 i rekoše njima: » Ljudi iz Galileje, zašto ste ostali gledati prema nebu? Taj Isus koji vam je bio uzdignut u *nebo doći će na isti način na koji ste ga vidjeli otići u nebo. «


Grupa apostola[uredi]

  • 12 Napuštajući brdo zvano "Maslinska Gora", oni stigoše u Jeruzalem brdo udaljeno jedan šabatski put [468]
  • 13 Po svom povratku, oni se uspeše u gornju sobu [469] gdje se nalažaše Petar, Ivan, Jakov i Andrija; Filip i Toma; Bartolomej i Matija; Jakov sin Alfejev, Šimun zelot i Juda sin Jakovljev.
  • 14 Svi, jednodušno, bijahu postojani u molitvi, s nekoliko žena među kojima Marija, majka Isusova, i braća Isusova.


Matija umjesto Jude[uredi]

  • 15 U one dane, Petar se podiže usred braće bijaše ondje, sastala se, jedna grupa od otprilike 120 osoba i izjavi:
  • 16 » Braćo, trebalo se ispuniti to što Sveti Duh bijaše najavio u Pismu, kroz usta Davidova, glede Jude koji je postao vodič onima koji su uhitili Isusa.
  • 17 On je bio u našem sastavu i bijaše primio svoj udio u našoj službi.
  • 18 No, taj čovjek, s plaćom za svoju nepravednost, bijaše kupio jednu zemlju; on pade naprijed, otvorio se po sredini, i njegova su se crijeva sva prosula.
  • 19 Svi stanovnici Jeruzalema s to doznali: također je ta zemlja nazvana, u njihovom jeziku, Hakeldama, tj. Zemlja krvi.
  • 20 U stvari pisano je u knjizi Psalama:
Nek' njegovo boravište opusti
i nitko ga ne nastani
i još:
Da jedan drugi njegovu
dužnost uzme.
  • 21 Ima ljudi koji su nas pratili tijekom sveg vremena koje je Gospodin Isus hodio nama na čelu,
  • 22 počevši od krštenja Ivanova sve do dana kad nam je bio uzet: treba dakle da jedan od njih postane s nama svjedok njegova uskrsnuća. «
  • 23 Predstaviše dvojicu, Josipa zvanog Barabbas, nadimkom Justus, i Matija.
  • 24 I pomoliše se ovom molitvom: » Ti, Gospodine, koji poznaješ *srca svih, označi onoga kojeg si od ove dvojice izabrao,
  • 25 za uzeti, u službi apostolskoj, mjesto koje je Juda napustio otišavši na svoje mjesto. « 
  • 26 Oni ždrijebaše i kocka pade na Matiju koji otada bi pridodan *apostolima.


Dolazak Svetog Duha[uredi]

  • ’’’2’’’ 1 Kad dođe dan *Pedesetnice, oni bijahu svi skupa.
  • 2 Najednom se začu snažan udar vjetra: kuća gdje su bili bi njime sva ispunjena;
  • 3 tad im se prikaza nešto kao vatreni jezici koji se razdvajaše i postavi se na svakog od njih.
  • 4 Oni biše svi ispunjeni Duhom Svetim i stadoše govoriti druge jezike, kako im je duh dao izražavati se.
  • 5 A, u Jeruzalemu boraviše pobožni Židovi, koji su došli iz svih naroda pod nebom što ih ima.
  • 6 Na glasine koje su se raširile mnoštvo se sakupi i nađe se u velikoj smetenosti, jer svaki ču govoriti svoj vlastiti jezik.
  • 7 Rastrojeni, opčarani, oni govoraše: » Svi ovi ljudi koji govore nisu li Galilejci? « 
  • 8 Kako se moglo dogoditi da ih svatko od nas čuje govoriti svojim vlastitim jezikom?
  • 9 Partijanci, Medejci i Elamiti, stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
  • 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i Libije cirenske, oni iz Rima koji stanuju ovdje,
  • 11 svi, koliko *Židovi toliko prozeliti [470],
  • Krećani i Arapi, mi ih čujemo oglašavati na svojim jezicima čuda Božja. « 
  • 12 Oni svi bijahu rastreseni, a u svojoj zbunjenosti oni govoraše jedni drugima: » Što se hoće reći? « 
  • 13 Drugi se grohotom smijaše: » Oni su puni opojnog vina. «

Petar se obraća mnoštvu[uredi]

  • 14 Tada se podiže glas Petrov, koji bijaše s Jedanaestoricom; on se izrazi ovim riječima: » Ljudi iz Judeje, i vi svi koji stanujete u Jeruzalemu, razumijte dobro ono što se dogodilo i priklonite uho mojim riječima.
  • 15 Ne, ti ljudi nisu pili kako vi to pretpostavljate: ustvari, tek je devet sati u jutro;
  • 16 veći, ovdje se ostvaruje ona riječ *proroka Joela
  • 17 Tada, u posljednje dane,
reče Bog,
ja ću razliti svoj Duh na
svako tijelo,
vaši sinovi i vaše kćeri bit će
prorocima,
vaši mladići imat će viđenja,
vaši starci imat će snove;
  • 18 da, na svoje sluge i na
svoje sluškinje u one dane ja
ću razliti svoj Duh
i oni će biti prorocima.
  • 19 Ja ću načiniti čuda gore u nebu
i *znakove ovdje dolje na zemlji,
od krvi, od vatre i jedan stub
dima.
  • 20 Sunce će se promijeniti u tmine
i mjesec u krv
prije no dođe *dan Gospodinov,
velik i slavan.
  • 21 Tada tko bude zazvao *ime
Gospodinovo bit će spašen.

» Izraeliti, slušajte moje riječi: Isus Nazorejac [471],

  • 22 taj čovjek kojeg Bog bijaše ovjerovio kod vas izvodeći po njemu čuda, izvrsna djela i znakove u sred vas, kao što to znate,
  • 23 taj čovjek, prema naumu ustanovljenom od Boga u njegovu poznavanju budućnosti, vi ste ga izručili i uklonili dajući ga razapeti na križu rukom bezbožnika [472];
  • 24 ali, Bog ga je uskrsnuo oslobađajući ga bolova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži u vlasti svojoj.
  • 25 David, naime, kaže o njemu:
Ja gledah stalno Gospodina pred
sobom,
jer, on je meni s desna, da ja
ne bih bio poljuljan.
  • 26 I moje srce također bijaše
radosno
i moj jezik je pjevao od radosti.
Još bolje, moje tijelo počivat
će u ufanju,
  • 27 jer ti nećeš napustiti moj život
u boravištu mrtvih
i nećeš pustiti svog sveca
upoznati raspadanje.
  • 28 Ti si mi pokazao putove *života,
ti ćeš me ispuniti radošću
nazočnošću svojom.
  • 29 » Braćo , dopušteno vam je kazati s pouzdanjem: praotac David je umro, on bijaše ukopan, njegov se grob još i danas nalazi kod nas.
  • 30 Ali, on bijaše prorok i znao je da Bog njemu bijaše prisegao prisegom da će posjesti na njegov tron nekog od njegovog potomstva, isteklog iz utrobe njegove [473];
  • 31 on je dakle vidio unaprijed uskrsnuće *Kristovo i to je on glede njega rekao: on nije bio napušten u boravištu mrtvih i njegovo tijelo nije upoznalo raspadanje.
  • 32 Tog Isusa, Bog je uskrsnuo, mi smo svi svjedoci tome.
  • 33 Uzvišen desnicom [474] Božjom, on je dakle primio od Oca obećani Duh Sveti i izlio ga, kako ste vi to vidite i čujete.
  • 34 David, koji sigurno nije uzišao u *nebo, ipak je rekao:
Gospodin je rekao mom
Gospodinu:
sjedi meni s desna
  • 35 dok ja ne načinim od tvojih
protivnika klupicu pod
tvojim nogama.
  • 36 Nek' svaka kuća Izraelova dakle pouzdano znade: Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom, tog Isusa koga vi bijaste razapeli. «


Tri tisuće prvih obraćenika[uredi]

  • 37 *Potresenog srca , čuvši te riječi, oni upitaše Petra i druge *apostole: » Što ćemo mi učiniti, Braćo? « 
  • 38 Petar im odgovori: » Obratite se; nek' svaki od vas primi krštenje u *ime Isusa Krista za oprost svojih grijehova, i vi ćete primiti dar Duha Svetog.
  • 39 Jer, vama je namijenjeno obećanje, i vašoj djeci kao i svima onima koji su u daljini, u tolikom broju koliko ih Bog naš pozove. «
  • 40 S dosta drugih riječi Petar je posvjedočio i ohrabrivao ih: » Spasite se, govoraše on, od ovog zabludjelog naraštaja. « 
  • 41 Oni koji prihvatiše njegovu riječ primiše krštenje i bi ih otprilike tri tisuće osoba tog dana koje im se pridružiše.


Život prve kršćanske zajednice[uredi]

  • 42 Oni bijahu ustrajni u poučavanju apostolskom i bratskom istomišljeništvu, u lomljenju kruha i molitvama.
  • 43 Strah zahvati sav svijet: mnoga čuda i *znakovi se ispunjavaše po apostolima.
  • 44 Svi oni koji bijahu postali vjerujući bijahu jedinstveni i sve davaše u zajedništvo.
  • 45 Oni prodavahu svoja imanja i svoja dobra, za podijeliti cijenu između sebe, prema potrebama svakog.
  • 46 Jednodušni, oni se svakodnevno i ustrajno nalaziše u *Templu; lomljaše kruh u kućama, jedući hranu u veselju i jednostavnosti srca.
  • 47 Oni hvališe Boga i nalaziše jedan prisan prijam kod cijelog naroda. A Gospodin pridodavaše svaki dan zajednici one koji nalaziše spasenje.


Bogalj s Lijepih Vrata[uredi]

  • ’’’3’’’ 1 Petar i Ivan uspinjaše se u *Templ za molitvu u tri sata poslije podne.
  • 2 Donosili su tu jednog čovjeka koji bijaše obogaljen od rođenja svoga svaki dan postavljaše ga na vrata Templa zvana » Lijepa Vrata « za moliti milostinju u onih koji ulažaše u Templ.
  • 3 Kad vidje Petra i Ivana koji ulažaše u Templ, on ih zamoli za dobiti milostinju.
  • 4 Petar tada, kao i Ivan, upre pogled u njega: » Pogledaj nas! « 
  • 5 Čovjek ih promatraše, jer očekivaše dobiti nešto od njih.
  • 6 Petar tada reče: » Zlata ili srebra, ja nemam; ali, ono što imam ja ti to dajem: u *ime Isusa Krista Nazorejca [475] hodaj! « 
  • 7 I, uzimajući ga za desnu ruku, on ga pokrenu ustati. U istom trenutku noge i zglobovi čovjekovi se učvrstiše:
  • 8 jednim skokom on ustade i prohoda; on uđe s njima u Templ hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.
  • 10 Prepoznaše ga: bijaše to zaista onaj koji se nalažaše, za prositi, pokraj Lijepih Vrata Templa. I ljudi ostadoše potpuno iznenađeni i smeten onim što se njemu dogodilo.

Petrova poruka[uredi]

  • 11 Ljudi ne puštaše Petra i Ivana; sav puk se strčavaše oko njih, iznenađen, u trijemu zvanom » Solomonov Trijem [476]. « 
  • 12 Na taj prizor, Petar se obrati narodu: » Izraeliti, zašto se iznenađujete onim što se događa? ili zašto upirete pogled u nas, kao to bijaše našom moći ili našom osobnom pobožnošću da smo dali prohodati ovom čovjeku?
  • 13 » Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog naših otaca, proslavio je svog slugu Isusa kojeg vi, bijaste izručili i kojeg vi odbiste u nazočnosti Pilatovoj, odlučenog, što se tiče njega, osloboditi ga.
  • 14 Vi ste odbili Sveca i Pravednika [477] i zaiskali milost za jednog ubojicu.
  • 15 Princa *života kojeg ste dali pogubiti, Bog je uskrsnuo iz mrtvih mi smo mu svjedoci.
  • 16 Zahvaljujući vjeri u ime Isusovo, to Ime je upravo ojačalo ovog čovjeka kojeg gledate i kojeg poznajete; i vjera koja dolazi od Isusa vratila je ovom čovjeku cjelokupno zdravlje njegovo, u nazočnosti svih vas.
  • 17 » To kaže, Braćo, da u neznanju, ja to znam, vi ste to napravili, sve kao i vaši poglavari.
  • 18 Bog, on, unaprijed je najavio kroz usta svih *proroka da njegov *Spasitelj trpjet će i to je on ispunio.
  • 19 Obratite se dakle i priđite Bogu, da bi vaši grijesi bili izbrisani:
  • 20 tako će doći trenuci osvježenja dodijeljeni od Gospodina, kad on bude poslao Krista koji vam je namijenjen, Isusa,
  • 21 kojeg *nebo treba primiti sve do vremena kad će biti obnovljeno sve što je Bog govorio kroz usta svojih nekadašnjih *svetih proroka.
  • 22 Mojsije je najprije rekao: » Gospodin Bog podići će za vas, između vas, jednak *proroku poput mene; slušajte ga sve što će vam reći.
  • 23 Svaka osoba koja ne bude slušala tog proroka bit će odstranjena iz naroda.
  • 24 I svi proroci od Samuela i njegovih nasljednika su, u svoje vrijeme, govorili za najaviti dane koje ćemo mi živimo.
  • 25 Vi ste sinovi proroka i * saveza koji je Bog zaključio s vašim očevima: U tvojem potomstvu, svaka obitelj zemlje bit će blagoslovljena.
  • 26 Za vas je Bog najprije [478] podigao potom poslao svog Slugu da vas blagoslovi odvraćajući svakog od vas od njegovih zlodjela [479]. «


Petar i Ivan pred Sanhedrinom[uredi]

  • ’’’4’’’ 1 Petar i Ivan još govoraše narodu kad *svećenici, zapovjednik *Templa i *saduceji njima pristupiše.
  • 2 Oni bijahu uznemireni videći ih poučavati narod i oglašavati o Isusovom slučaju, uskrsnuće iz mrtvih.
  • 3 Oni ih dadoše uhiti i staviti u zatvor sve do sutradan, jer veći bijaše stigla večer.
  • 4 Među slušateljima Riječi, mnogi bijahu postali vjerujući; njihov broj dizaše se na otprilike pet tisuća osoba.
  • 5 Sutradan se sakupiše poglavari, *starješine i *pismoznanci koji se nalaziše u Jeruzalemu.
  • 6 Bijahu tu veliki svećenik Ana, Kajfa, Ivan, Aleksandar i svi članovi obitelji velikih svećenika.
  • 7 Oni dadoše dovesti Petra i Ivana pred sebe i sprovedoše istragu: » Kojoj sili ili kojem imenu ste se vi utekli za to činiti? « 
  • 8 Ispunjen Svetim Duhom, Petar im tad reče: » Poglavari naroda i starješine, nama je danas,
  • 9 zato što smo učinili dobro jednom bogalju, kazati po kojim sredstvom je ovaj čovjek danas spašen.
  • 10 Znajte dakle, vi svi i sav narod Izraelov, da je to po *imenu Isusa Krista Nazorejca, razapetog od vas, uskrsnulog iz mrtvih po Bogu, što zahvaljujući njemu ovaj čovjek ovdje, pred vama, bi izliječen.
  • 11 On je kamen kojeg, vi, graditelji, bijaste stavili u otpad: danas je postao ugaoni kamen.
  • 12 Nema nigdje drugdje nikakvog drugog spasa osim u njemu; jer ni jedno drugo, ime pod *nebom nije dano ljudima, koje bi bilo potrebno za spasenje naše. « 
  • 13 Oni ustanoviše odvažnost Petrovu i Ivanovu i, uvjerivši se da se radilo o ljudima bez obrazovanja i podrijetla, oni bijahu iznenađeni. Oni prepoznaše u njima drugove Isusove,
  • 14 vidješe čovjeka koji stajaše pred njima, izliječenog, i ne nađoše brzog odgovora.
  • 15 Oni dakle dadoše zapovijed da ih se izvede iz sanhedrina i da ih se oslobodi.
  • 16 » Što učiniti tim ljudima, kazivaše oni? Naime, oni su tvorci jednog očiglednog čuda: stvar je izvedena pred svim pučanstvom Jeruzalema i mi ju ne možemo zanijekati.
  • 17 Treba ipak ograničiti im pratitelje među narodom: zaprijetit ćemo im dakle da ne spominju više ono ime pred bilo kim. « 
  • 18 Oni ih dakle opomenuše i zabraniše im strogo izgovarati ime Isusovo [480] i poučavati u ime njegovo.
  • 19 Ali, Petar i Ivan im uzvratiše: » Što je pravedno u očima Božjim: slušati vas ? ili slušati njega? Na vama je da odlučite!
  • 20 Mi ne možemo šutjeti o onome što smo vidjeli i čuli.
  • 21 Na ponovljene prijetnje, oni ih oslobodiše, zbog nedostatka dokaza za osudu… bijaše to zbog naroda: jer sav narod slaviše Boga za ono što se dogodilo.
  • 22 Čovjeku koji bijaše izliječen tim čudesnim ozdravljenjem bijaše više od četrdeset godina.

Molitva progonjene zajednice[uredi]

  • 23 Kad bijahu oslobođeni, Petar i Ivan pridružiše se svojim drugovima i ispričaše sve što im *veliki svećenici i starješine bijahu rekli.
  • 24 Saslušaše ih; potom, jednodušno, obratiše se Bogu ovim riječima: » Gospodaru, ti si taj koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što se tu nalazi,
  • 25 ti koji si stavio po Duhu Svetom ove riječi u usta :našem ocu Davidu, svom sluzi:
Zašto dakle to brundanje naroda
i ta uzaludna poduzeća
pučanstava?
  • 26 Kraljevi zemaljski su se složili
i poglavari su se sakupili
da budu kao jedan protiv
Gospodina
i protiv njegovog *Pomazanika.
  • 27 Da, oni su se uistinu sastali u ovom gradu, *Herod i Poncije Pilat, s narodima i pučanstvima Izraelovim, protiv Isusa, tvog *svetog sluge, kojeg ti bijaše pomazao.
  • 28 Oni tako bijahu ostvarili sve nacrte koje tvoja ruka i tvoja volja bijahu uspostavile.
  • 29 A sada, Gospodine, budi pozoran spram njihovih prijetnji i dodijeli slugama svojim da izgovaraju Riječ tvoju u jednoj punoj odvažnosti.
  • 30 Ispruži dakle ruku da se ostvare ozdravljenja, *znakovi i čuda po *imenu Isusovom, tvog svetog sluge. « 
  • 31 Na kriju njihove molitve, mjesto gdje se oni nalaziše bi potreseno; oni svi bijahu ispunjeni Svetim Duhom i s pouzdanjem izgovarahu riječ Božju.


Sve je zajedničko[uredi]

  • 32 Množina onih koji bijahu postali vjernicima imaše jedno srce i jednu dušu i nitko ništa ne smatraše kao svoje osobno vlasništvo; naprotiv, oni sve držahu zajedničkim.
  • 33 Jedna velika sila označavala je svjedočenje dano od *apostola o uskrsnuću Gospodina Isusa i jedna velika milost bijaše na djelu kod njih svih.
  • 34 Nitko među njima ne bijaše ubog: naime, oni koji bijahu posjednici zemlje ili kuća prodavaše ih, donošaše cijenu [481] dobara koja bijahu ustupili
  • 35 i polagaše ih pred noge apostolima. Svaki od toga primaše dio u visini svojih potreba.
  • 36 Tako Josip, nazvan od apostola Barabbas što znači čovjek okrjepe posjedovaše jedno polje. Bijaše to jedan levit, podrijetlom sa Cipra.
  • 37 On prodade svoje polje, donese novac od njega i položi ga pred noge apostolima.



Laž Ananije i Safire[uredi]

  • ’’’5’’’ 1 Jedan čovjek imenom Ananija prodade jedno imanje, u dogovoru sa ženom svojom Safirom;
  • 2 potom, u dosluhu s njom, on zadrža jedan dio cijene, donese ostatak i položi ga pred noge *apostolima.
  • 3 Ali Petar reče: » Ananija, zašto ti je *Sotona ispunio srce tvoje? Ti si slagao Duhu Svetom i zadržao si jedan dio cijene zemljišta.
  • 4 Ne mogaše li ti to zadržati ne prodajući ga, ili, ako si ga prodao raspolagati cijenom po svojoj volji? Kako se to moglo izmetnuti u srcu tvome? Nisi ti ljudima slagao, veći Bogu. « 
  • 5 Kad začu te riječi, Ananija pade i izdahnu. Jedan veliki strah zahvati sve one koji ga poznavaše.
  • 6 Mladi ljudi dođoše tada sahraniti tijelo i odnesoše ga za ukopati.
  • 7 Tri sata, otprilike, protekoše; njegova žena uđe, ne znajući što se bijaše dogodilo. *8 Petar joj uputi pitanje: » Reci mi, da li je to prava cijena po kojoj ste vi prodali zemljište? « Ona reče: » Da, to je ta cijena! « 
  • 9 Tad Petar preuze: » Kako ste se mogli složiti u izazivanju Duha Gospodinovog? Slušaj: koraci onih koji upravo pokopaše muža tvog na vratima su; oni će i tebe također odnijeti. « 
  • 10 Istog časa ona padne pred noge Petru i izdahnu. Kad mladići uđoše, nađoše ju mrtvu i odniješe za ukopati pokraj muža njenog.
  • 11 Jedan veliki strah zahvati sve one koji saznaše za ovaj događaj.

Pristupanja i ozdravljenja[uredi]

  • 12 Mnogo *znakova i čuda se ispunjavaše u narodu rukom *apostola. Oni se svi držaše, jednodušno, pod trijemom Solomonovim[482],
  • 13 ali, nitko drugi ne usudi se pridružiti im se; narod im ipak odavaše hvalu,
  • 14 i mnoštvo sve brojnijih i brojnijih ljudi i žena njima se pripajaše, vjerom, u Gospodina[483].
  • 15 Dolažaše izlagati bolesne po ulicama, postavljaše ih na ležaljke ili nosila, da bi Petar, u prolazu, jednog ili drugog dodirnuo barem sjenom u prolazu.
  • 16 Mnoštvo dolažaše također iz mjesta susjednih Jeruzalemu donoseći bolesne ili ljude mučene *nečistim duhovima, i svi bijahu iscjeljivani.


Apostoli uhićeni potom pušteni[uredi]

  • 17 U međuvremenu *veliki svećenik i njegovo okruženje radilo se o stranci *saduceja biše ispunjeni bijesom;
  • 18 oni dadoše uhititi *apostole i javno ih baciti u zatvor[484].
  • 19 Ali, tijekom noći, anđeo Gospodinov[485] otvori vrata zatvora, izvede ih i reče im: » Idite, budite u *Templu, i ondje, oglašavajte narodu sve ne riječi *života!« 
  • 21 Oni ga poslušaše; od svitanja, oni se nalažaše u Templu; i ondje, poučavahu. Stiže veliki svećenik; on i njegovo okruženje sazvaše *Sanhedrin, sazvaše opći sabor Izraelita, i poslaše tražiti apostole u zatvoru.
  • 22 Ali sluge, kad stigoše, ne nađoše ih u tamnici. Po povratku, oni podnesoše izvješće ovim riječima:
  • 23 » Mi smo našli zatvor brižljivo zatvoren, i stražare kako stražare pred vratima; ali, kad smo otvorili, nismo nikog našli unutra. « 
  • 24 Na vijest o tim novostima zapovjednik Templa i veliki svećenici bijahu zbunjeni glede apostola, pitajući se što se to moglo dogoditi.
  • 25 Ali, netko im dođe javiti: » Eno kako ljudi koje vi bijaste bacili u zatvor su u Templu i poučavaju narod. « 
  • 26 Tada zapovjednik pođe sa slugama za dovesti apostole, nenasilno ipak, jer se bojaše da narod na njih ne bude bacao kamenje.
  • 27 Oni ih dakle dovedoše, predstaviše ih Sanhedrinu, a veliki ih svećenik ispita:
  • 28 » Mi smo vam izrijekom zabranili, reče im on, poučavati ono ime, a evo vi ste ispunili Jeruzalem vašim naukom; vi dakle hoćete da na nas padne krv tog čovjeka[486]!
  • 29 Ali, Petar i apostoli odgovoriše: » Treba se radije pokoriti Bogu nego ljudima.
  • 30 Bog naših otaca je uskrsnuo Isusa kojeg vi bijaste pogubili vješajući ga na drvo.
  • 31 On je taj koga je Bog uzvisio svojom desnicom ka Princa i Spasitelja, za dati Izraelu obraćenje i oprost od grijeha.
  • 32 Mi smo svjedoci tim događajima, mi i Duh Sveti kojeg je Bog dao onima koji su mu pokorni. «
  • 33 Razljućeni tom izjavom, oni razmotriše kako ih dati pogubiti.
  • 34 Ali, jedan se čovjek diže u Sanhedrinu; bijaše to *farizej imenom Gamaliel, jedan *učitelj Zakona cijenjen od sveg naroda. On zapovjedi da se zatvorenici na čas izvedu,
  • 35 potom izjavi: » Izraeliti, pazite dobro što ćete učiniti u slučaju ovih ljudi.
  • 36 U ova posljednja vremena, vidjeli smo uskrsnuti Teudasa: on se izjavi biti netko i bijaše pribrao otprilike četiri stotine ljudi; on sam bijaše ubijen, svi oni koji su ga slijedili raspršeni i nije ništa od njih ostalo.
  • 37 Vidjelo se po tom iskrsnuti Judu Galilejca, u vrijeme popisa; on je bio podigao mnogo svijeta sa sobom; on je također propao, a svi oni koji su ga slijedili rasuli su se.
  • 38 Dakle, ja vam ovo kažem, ne bavite se više ovim ljudima i pustite ih otići! Ako od ovih ljudi dolazi njihova odluka i njihov pothvat, ono će samo od sebe nestati;
  • 39 ako je od Boga, vi ne možete njih uništiti. Ne usuđujte se naći se u ratu s Bogom! « Uvažavajući njegovo mišljenje,
  • 40 oni pozvaše apostole, dadoše ih išibati i, nakon što su im naložili da više ne izgovaraju ime Isusovo, oni ih oslobodiše.
  • 41 Apostoli tada napustiše Sanhedrin, sretni da su bili držani dostojnim podnijeti uvrjede za Ime[487].
  • 42 Svaki dan, u Templu kao i kod kuće, oni ne prestajaše poučavati i najavljivati dobru vijest o Isusu Spasitelju.

Određivanje Sedmorice[uredi]

  • ’’’6’’’ 1 U ine dane, broj učenika[488] se uvećavao, a Helenisti[489] stadoše okrivljavati Hebreje jer njihove udovice bijahu zaboravile svoju svakodnevnu službu.
  • 2 Dvanaestorica sazvaše tada opći sabor učenika i rekoše: » Ne priliči da zanemarimo riječ Božju radi službe oko stola.
  • 3 Potražite radije, između vas, Braćo, sedam ljudi, ispunjenih Duhom i mudrošću, mi ćemo ih zadužiti tom službom.
  • 4 Glede nas, mi ćemo nastaviti osiguravati molitvu i službu Riječi. « 
  • 5 Taj prijedlog bi prihvaćen od sveg sabora: izabraše Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetog Duha, Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenasa, i Nikolu, prozelita[490] iz Antiohije;
  • 6 predstaviše ih *apostolima, pomoliše se i *položiše im ruke.
  • 7 Riječ Božja narastala je broj *učenika značajno se povećavao u Jeruzalemu; jedno mnoštvo *svećenika[491] pokoravaše se vjeri.

Stjepan je uhićen i optužen[uredi]

  • 8 Pun milosti i moći, Stjepan izvođaše čuda i značajne *znakove među narodom.
  • 9 Ali, u međuvremenu, ljudi iz *sinagoge zvane Oslobođenici[492], s Cirencima i Aleksandijcima, ljudi iz Cilicije i iz Azije, uđoše u raspravu sa Stjepanom
  • 10 i, kako bijahu nesposobni suprotstaviti se mudrosti i Duhu koji obilježavaše njegove riječi,
  • 11 oni podmetnuše ljude za reći: » Mi smo čuli izgovoriti riječi *huljenja protiv Mojsija i protiv Boga. « 
  • 12 Oni pobuniše narod, *starješine i pismoznance, dograbiše Stjepana nenadano Stjepana i odvedoše ga u *Sanhedrin.
  • 13 Ondje namjestiše lažne svjedoke: » Ovaj čovjek ovdje, govoraše oni, neprestano drži govore neprijateljske Svetom mjestu[493] i *Zakonu;
  • 14 naime, mi smo ga čuli govoriti kako će Isus Nazorejac razrušiti ovo Mjesto i izmijeniti pravila koja nam je Mojsije prenio. « 
  • 15 Svi oni koji sjeđaše u Sanhedrinu bijahu uprli oči u njega i vidješe njegovo lice kao lice jednog *anđela.


Povijest Izraelova viđena po Stjepanu[uredi]

  • ’’’7’’’ 1 *veliki svećenik ga upita: » Da li je to točno? « 
  • 2 Stjepan odgovori: » Braćo i oci, slušajte. Bog slave se objavio našem ocu Abrahamu kad on bijaše u Mezopotamiji, prije no što će stanovati u Haranu.
  • 3 I on mu je rekao: Napusti svoju zemlju i obitelj svoju i idi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
  • 4 Abraham tada napusti zemlju Kaldejaca i ode stanovati u Haran. Otada, nakon smrti njegovog oca, Bog njega sprovede u zemlju koju vi sada nastanjujete.
  • 5 Ne dade mu on nikakva vlasništva u ovoj zemlji, ništa čak gdje bi nogu stavio, ali, obeća njemu dati ju u posjed kao i njegovom potomstvu poslije njega, iako Abraham nije imao djece.
  • 6 A Bog reče ovako: Njegovo potomstvo boravit će u zemlji stranaca, stavit će ga u ropstvo i zlostavljati tijekom 400 godina.
  • 7 Ali, narod čiji će oni biti robovi, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga oni iziđoše i obaviše mi obred u tom mjestu.
  • 8 On njemu dade *savez *obrezanja i tako kad bi rođen Izak, Abraham ga obreza osmi dan. Izak isto učini s Jakovom, a Jakov za dvanaest praotaca.
  • 9 » Ljubomorni na Josipa, praoci ga prodadoše u Egipat. Ali, Bog bijaše s njim;
  • 10 izuče ga iz svake nevolje i dade mu milost i mudrost pred *Faraonom, kraljem Egipta, koji ga postavi upraviteljem nad Egiptom i nad svom svojom kućom.
  • 11 A naiđe jedna glad u svem Egiptu i u Kanaanu; nevolja bijaše velika i naši očevi ne uspijevaše se više snabdijevati.
  • 12 Budući doznali da imaše živeži u Egiptu, Jakov posla onamo naše očeve po prvi puta;
  • 13 drugi put, Josip se dade prepoznati svojoj braći, i njegovo podrijetlo bi otkriveno Faraonu.
  • 14 Josip tada posla tražiti Jakova, svog oca i svu svoju rodbinu, u svemu 75 osoba.
  • 15 Jakov siđe dakle u Egipat, i umrije ondje kao i naši očevi.
  • 16 Odnesoše ih u Sihem i položiše u grobnicu koju Abraham bijaše kupio za srebro u sinova Emorovih, oca Sihema.
  • 17 » Kako se približavaše vrijeme kad se trebalo ispuniti svečano obećanje koje Bog bijaše dao Abrahamu, narod se poveća i namnoži u Egiptu,
  • 18 sve do pojavljivanja jednog drugog kralja u Egiptu, koji ne bijaše poznavao Josipa.
  • 19 Podmuklo, taj kralj udari na naš rod: njegova zlohotnost prema očevima išla je sve do izvrgavanja pogibli novorođenčadi da bi ih spriječili živjeti.
  • 20 Tada, u to vrijeme rođen je i Mojsije; on bijaše lijep u očima Božjim. Tijekom tri mjeseca, on bi podizan u kući svog oca
  • 21 i, budući izložen pogibli, kćer ga faraonova prihvati i podiže kao svog vlastitog sina.
  • 22 Mojsije bi uveden u svu mudrost Egipćana i bijaše moćan u riječima svojim i u djelima svojim.
  • 23 » Kad on bi napunio 40 godina, dođe mu ideja otići među svoju braću, Izraelite.
  • 24 Videći jednog od njih u nevolji, on ga uze u zaštitu i, za osvetiti tog zlostavljanog brata, on udari Egipćanina.
  • 25 On je mislio dati razumjeti svojoj braći da Bog, svojom rukom, njima donosiše spasenje; ali, oni ga ne razumješe.
  • 26 Slijedećeg dana, vidješe ga posredovati u jednoj tučnjavi dok pokušavaše pomiriti protivnike: Prijatelji, reče im on, vi ste braća zašto se zlostavljate?
  • 27 Ali, onaj koji zlostavljaše svog druga odbi Mojsija ovakvim riječima: Tko te postavio poglavarom i sudcem nad nama?
  • 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio Egipćanina?
  • 29 Na te riječi Mojsije pobježe i skloni se u zemlju Madijan, gdje imaše dva sina.
  • 30 Po isteku 40 godina, *jedan anđeo njemu se prikaza u pustinji brda Sinaj u plamenu jednog zapaljenog grma.
  • 31 Mojsije, iznenađen tim viđenjem htjede se približiti da pogleda; glas Gospodinov se dade čuti;
  • 32 ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Sav drhteći, Mojsije se više nije usuđivao pogledati.
  • 33 Tada mu Gospodin reče: Skini svoje sandale sa svojih nogu, jer ovo mjesto gdje stojiš jest *sveta zemlja.
  • 34 Da, ja sam vidio bijedu svog naroda u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje; ja sam sišao osloboditi ga. A sada, idi, ja te šaljem u Egipat.
  • 35 » Taj Mojsije koji bijaše odbačen riječima: » Tko te postavio poglavarom i sudcem?, jest onaj kojeg je Bog poslao kao poglavara i osloboditelja, posredovanjem anđelovim koji mu se bijaše prikazao u grmu.
  • 36 To je onaj koji ih je izveo iz Egipta izvodeći čuda i *znakove u zemlji Egipat, u Crvenom moru i u pustinji tijekom 40 godina.
  • 37 On je taj Mojsije koji je rekao Izraelitima: Bog će vam podići između vaše braće jednog *proroka poput mene.
  • 38 On je taj, dok sabor bi u pustinji, koji stajaše između naših otaca i anđela, koji govoraše na brdu Sinaj; on je taj koji primi riječi *života da ih da nama.
  • 39 Ali, naši očevi ne htjedoše mu se pokoriti; oni ga odbaciše, i mišlju se vratiše u Egipat.
  • 40 Oni, naime, rekoše Aaronu: Načini nam bogove koji hodiše na čelu našem; jer, taj Mojsije koji nas je izveo iz Egipta, mi ne znamo što je bilo s njim.
  • 41 Oni načiniše jedno tele u one dane, ponudiše jednu *žrtvu tom idolu i slaviše radosno djelo svojih ruku.
  • 42 Za uzvrat, Bog ih izruči obredu vojske nebeske[494], kao što je pisano u knjizi *proroka:
Nudiste li mi vi milodare i žrtve
tijekom 40 godina u pustinji,
dome Izraelov?
  • 43 Vi ste nosili šator Molohov
i zvijezdu vašeg boga Refana,
te slike koje ste načinili
za obožavati ih.
Također, ja ću vas, prognati
s one strane Babilona.
  • 44 » Naš očevi imađaše u pustinji šator svjedočenja: onaj koji govoraše Mojsiju bijaše mu rekao da ga načini po primjeru koji bijaše vidio.
  • 45 Naši očevi, budući ga primili, uvedoše ga, pod vodstvom Jozuinim, u zemlju osvojenu od naroda koje Bog otjera pred njima; on bi ondje sve do dana Davidovih.
  • 46 Onaj pak, nađe milost pred Bogom i zaiska naklonost za izgraditi jedno boravište za Boga Jakovljeva[495].
  • 47 Ali, Solomon bi taj koji sagradi kuću.
  • 48 A ipak, Sve-Višnji ne nastanjivaše zgrade podignute rukom ljudi. Kao što kaže *prorok:
  • 49 *Nebo je moj prijestol
a zemlja klupica pod mojim
nogama.
Koju ćete mi vi kuću izgraditi,
kaza Gospodin,
i koje li će biti mjesto
mog odmora?
  • 50 Nije li moja ruka ta koja je
stvorila sve te stvari?
  • 51 » Ljudi nesavitljive šije, *neobrezanih srca i ušiju, uvijek vi odupiraste se Svetom Duhu; vi ste zaista kao i vaši očevi.
  • 52 Kojeg od *proroka vaši očevi nisu progonili? Oni su čak ubijali one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednikov[496], onog istog kojeg ste vi sada izdali i ubili.
  • 53 Vi ste primili *Zakon proglašen od anđela[497], i niste ga pazili.

Stjepanova smrt[uredi]

  • 54 Te ih riječi razgnjeviše i oni keziše zube protiv Stjepana.
  • 55 Ali on; ispunjen Svetim Duhom, uprije oči u nebo: vidje on slavu Boga i Isusa stajati desno Bogu.
  • 56 » Evo, reče on, ja promatram otvorena nebesa i *Sina čovjekovog stajati desno Bogu. « 
  • 57 On tad zavikaše snažnim kricima, začepljujući uši. Potom, svi skupa, oni se baciše na njega,
  • 58 odvukoše ga izvan grada i stadoše ga kamenovati. Svjedoci bijahu stavili svoju odjeću pred noge zvanom Saul.
  • 59 Dok ga oni kamenovaše, Stjepan izgovori ovo zazivanje: » Gospodine Isuse, primi duh moj. « 
  • 60 Potom on savi koljena i ispusti snažan krik: » Gospodine, ne uračunaj im grijeh ovaj. « I na te riječi on umrije.
  • ’’’8’’’ 1 Saul, bijaše od onih koji odobriše to ubojstvo. U one dane izbi protiv crkve Jeruzalemske jedno žestoko proganjanje. Izuzev *apostola, svi se raspršiše po krajevima Judeje i *Samarije.
  • 2 Pobožni ljudi ukopaše Stjepana i pripremiše mu lijep pogreb.
  • 3 Što se tiče Saula, on pustošiše crkvu; upadaše u kuće on, otimaše ljude i žene i bacaše ih u zatvor.
  • 4 Oni dakle koji bijahu raspršeni iđaše iz mjesta u mjesto, oglašavajući dobru vijest o Riječi.

Filip evangelizira Samariju[uredi]

  • 5 Tako je Filip, koji bijaše sišao u jedan grad u Samariji, ondje proglašavao *Krista.
  • 6 Jednodušna mnoštva prianjaše riječima Filipovim, jer se čulo govoriti o čudima koja je on činio, a oni ih vidješe.
  • 7 Mnogo *nečistih duhova naime iziđe, ispuštajući snažne krikove, iz onih koji njima bijahu opsjednuti i mnogi oduzeti i obogaljeni biše ozdravljeni.
  • 8 Bi jedna velika radost u tom gradu.
  • 9 A, veći se u gradu nalažaše jedan čovjek imenom Šimun koji obavljaše posao čarobnjaka i držao u začaranosti pučanstvo Samarije. On se držao nekim važnim
  • 10 i svi prionuše k njemu, od najmanjeg do najvećeg. »Taj čovjek, pričalo se, je Sila Božja, ona koju se naziva Velika. « 
  • 11 Ako su prianjali tako k njemu, to je zato što ih držaše opčarane svojim čarkama.
  • 12 Ali, vjerujući u Filipa koji im najavljivaše dobru vijest o *vladavini Božjoj i o *imenu Isusa Krista, oni primaše krštenje, ljudi i žene.
  • 13 Šimun sam postade vjerujući, on primi krštenje i ne napusti više Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se dogodila, on je taj, naime, koji bijaše opčaran.
  • 14 Saznavši da Samarija bijaše primila riječ Božju *apostoli koji bijahu u Jeruzalemu poslaše onamo Petra i Ivana.
  • 15 Kad su stigli, ovi posljednji moljaše za Samarićane da bi primili Sveti Duh.
  • 16 Naime, Duh još ne bijaše pao na nikog od njih; oni samo bijahu primili krštenje u ime Gospodina Isusa.
  • 17 Petar i Ivan stadoše dakle *polagati ruke i Samarićani primiše Sveti Duh.

18 Ali Šimun, kad vidje da Sveti Duh bijaše dan polaganjem ruku apostolskih, njima ponudi novac.

  • 19 » Dodijelite meni, reče im on, također tu moći, da oni kojima bih ja položio ruke prime Sveti Duh. « 
  • 20 Ali, Petar mu uzvrati: » Propao tvoj novac, i ti s njim, što povjerova da mogaše kupiti, novcem, besplatni dar Božji.
  • 21 Nema za tebe ni dijela ni baštine u onom što se ovdje događa, jer tvoje *srce nije pravo pred Bogom.
  • 22 Pokaj se dakle zbog svoje opakosti, i moli Gospodina: misao koja ti je došla u srce bit će ti možda oproštena.
  • 23 Ja vidim, naime, da si ti u gorčini žuči i u svezama nepravednosti. « 
  • 24 A Šimun odgovori: » Molite i vi isto Gospodina u moju korist, da me ni stigne ništa od onog što ste rekli. «
  • 25 Petar i Ivan, nakon što su svjedočili i oglasili riječ Gospodinovu, vratiše se tada u Jeruzalem; oni najavljivaše dobru vijest u brojnim selima *Samarićana.

Filip i etiopski eunuh[uredi]

  • 26 Anđeo Gospodov[498] obrati se Filipu: » Ti ćeš ići prema Jugu[499], reče mu od, na cestu koja silazi od Jeruzalema do Gaze; ona je pusta. « 
  • 27 I Filip pođe bez zadržavanja. A jedan etiopski eunuh[500], visoki službenik Kandase, kraljice[501] Etiopije i glavni upravitelj njene riznice, koji bijaše otišao u Jeruzalem na hodočašće,
  • 28 vraćao se kući; sjedio u svojim kolima, čitaše *proroka Izaiju.
  • 29 Duh reče Filipu: » Pođi naprijed i pridruži se onim kolima. « 
  • 30 Filip pojuri, ču eunuha koji čitaše proroka[502] Izaiju i reče mu: » Razumiješ li ti uistinu to što čitaš?
  • 31 A kako bih to mogao, odgovori on, ako nemam vodiča? « I on pozva Filipa popeti se i sjesti kod njega.
  • 32 A, evo i odlomka :Pisma kojeg je on čitao:
Kao jedna ovca koju vode na
klanje,
kao janje zanijemjelo pred onim
koji
ga striže,
tako ni on ne otvara usta.
  • 33 Ponižavanjem njegovim
zaključeno
mu je suđenje.
Njegovo pokoljenje, tko će ga
opisat i?
Jer, uzet je sa zemlje život njegov.
  • 34 Obraćajući se Filipu, eunuh mu reče: » Molim te, o kome prorok govori tako? O sebi samom ili o nekome drugom? « 
  • 35 Filip tad otvori usta, i, polazeći od tog teksta, on mu objavi dobru vijest o Isusu.
  • 36 Produžavajući svoj put, oni dođoše do jedne vode i eunuh reče:
  • 37 » Evo vode. Što nas sprječava da ja primim krštenje[503]? « 
  • 38 On dade zapovijed da se zaustave kola njegova; obojica siđoše u vodu, Filip i eunuh, a Filip ga pokrsti.
  • 39 Kad iziđoše iz vode, Duh Gospodinov odnese Filipa, i eunuh ga nikad više ne vidje, veći radosno nastavi svoj put.
  • 40 Glede Filipa, on se nađe u Azotu[504] i najavljivaše dobru vijest u svim gradovima kojima prolažaše sve do svog dolaska u Cezareju.

Saul obuzet Gospodinom Isusom[uredi]

  • ’’’9’’’ 1 Saul, ne žudeći drugo do prijetnje i ubojstva protiv učenika[505] Gospodinovih, ode
  • 2 iskati u *velikog svećenika pisma za sinagoge iz Damaska? Ako li nađe ondje sljedbenike Puta[506] ljude ili žene, da ih dovede, svezane, u Jeruzalem.
  • 3 Nastavljajući svoj put, on se približavaše Damasku kad, iznenada, jedna svjetlost došla s neba ovi ga svojim sjajem.
  • 4 Padajući na zemlju, on začu glas koji mu govoraše: » Saule, Saule, zašto me proganjaš[507]?
  • 5 Tko si ti, Gospodine? upita on. Ja sam Isus , ja sam taj koga ti proganjaš.
  • 6 Ali, digni se, uđi u ovaj grad, i reći će ti se što trebaš činiti. « 
  • 7 Njegovi suputnici se bijahu zaustavili zanijemjeli od zaprepaštenja: oni slušaše glas, ali ne vidješe nikog.
  • 8 Saul se diže sa zemlje, ali, iako imaše otvorene oči, on više ne vidješe ništa i njegovi ga pratitelji držeći za ruku uvedoše u Damask
  • 9 gdje on ostade lišen vida tijekom tri dana, a da ništa nije ni jeo ni pio.
  • 10 Bijaše u Damasku jedan učenik zvan Ananija; Gospod ga pozva u njegovom viđenju: » Ananija! Evo me, Gospodine, odgovori on! « 
  • 11 Gospodin preuze: » Ti ćeš izići na ulicu zvanu Ravna i potražiti, u kući Judinoj, jednog čovjeka zvanog Saul iz Tarse; on je ondje u molitvi
  • 12 i upravo vidi[508] jednog čovjeka imenom Ananija ulaziti i njemu *položiti ruke za povratiti mu vid. « 
  • 13 Ananija odgovori: » Gospodine, ja sam čuo ljude govoriti o tom čovjeku i reći samo zlo što je počinio tvojim svetima[509] u Jeruzalemu.
  • 14 A ovdje on raspolaže punim ovlaštenjima primljenim od velikih svećenika za svezati u lance sve one koji zazivaju tvoje *ime. « Ali, Gospodin mu reče:
  • 15 » Idi, jer, taj je čovjek jedno oruđe koje sam ja izabrao za odgovoriti mojim imenom pred narodima pogana, kraljevima i Izraelitima.
  • 16 Ja ću njemu sam pokazati, naime, sve što mu treba pretrpjeti za moje ime. « 
  • 17 Ananija pođe, uđe u kuću, položi mu ruke i kaza: » Saule, brate moj, Gospodin je taj koji me je poslao to je Isus, koji ti se prikazao na cesti kojom si išao, da bi ti pronašao ponovo vid i da bi bio ispunjen Svetim Duhom. « 
  • 18 Neke vrste opni padoše mu odmah s očiju i on nanovo zadobi vid. On tad primi krštenje
  • 19 i kad bi objedovao, on povrati snage.

Saul počinje propovijedati Krista[uredi]

On provede nekoliko dana s učenicima[510] iz Damaska,

  • 20 i bez sustezanja, on proglašavaše po *sinagogama da je Isus Sin Božji.
  • 21 Svi oni koji ga očekivaše ostajaše zaprepašteni i govoraše: » Nije li on taj koji je, u Jeruzalemu, proganjao sve one koji zazivahu to *ime? I ne bijaše li došao, samo zbog toga da ih vezane u lance odvede *velikim svećenicima? « 
  • 22 Ali, Saul se sve više potvrđivaše i zbunjivaše židovske stanovnike Damaska dokazujući da Isus zaista bijaše *Spasitelj.
  • 23 Bijaše proteklo jedno prilično dugo vrijeme, kad se Židovi složiše da ga ubiju.
  • 24 Saul doznade za njihovu urotu. Išli su dotle da su čuvali vrata grada, dan i noć, da bi ga mogli ubiti.
  • 25 Ali, jedne noći, njegovi učenici[511] ga uzeše i spustiše niz zid u jednoj korpi.


Saul u Jeruzalemu[uredi]

  • 26 Stigavši Jeruzalem, Saul pokuša pridružiti se učenicima; ali, svi ga se plašaše, ne vjerujući da je on zaista učenik.
  • 27 Barnabas ga tada uze sa sobom, uvede ga kod *apostola i ispriča im kako on, na putu, bijaše vidio Gospodina koji mu bijaše govorio i, kako u Damasku, on se bijaše sa sigurnošću izražavao o imenu Isusovom.
  • 28 Otada Saul dolažaše i odlažaše s njima u Jeruzalem očitujući se o imenu Gospodinovom.
  • 29 On se sastajaše s Helenistima[512] i raspravljaše s njima; ali, oni tražaše kako ga usmrtiti.
  • 30 Braća, budući to doznala, odvedoše ga iz Cezareje i dadoše odvesti u Tarz.
  • 31 Crkva[513], na svem širu Judeje, Galileje i *Samarije, življaše dakle u miru, podizaše se i hodiše u strahu Gospodinovom i, milošću potpori Duha Svetog, ona narastaše.


Petar u Lidi, Enejino ozdravljenje[uredi]

  • 32 A, dogodi se da Petar, koji se neprestano premještaše, siđe također kod svetih[514] koji stanovaše u Lidi.
  • 33 On ondje nađe jednog čovjeka imenom Eneja, opruženog na nosiljci otprije osam godina; bijaše on uzet.
  • 34 Petar mu reče: » Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i pospremi sam svoj ležaj! « I on se smjesta diže.
  • 35 Budući to vidjeli, sve pučanstvo Lide i ravnice Saron okrenu se prema Gospodinu.


Petar u Jopi, Tabita povraćena u život[uredi]

  • 36 Bijaše u Jopi jedna žena koja bijaše *Učenik; ona se zvaše Tabita, što se prevodi s Dorkas[515]. Ona bijaše bogata dobrim djelima i milostinjama koje dijeliše.
  • 37 A, u one dane, ona oboli i umrije. Nakon što je su ju okupali, izložiše ju u gornjoj sobi[516].
  • 38 Kako je Lida blizu Jope[517], *učenici bijahu saznali da Petar bijaše ondje i oni poslaše dvojicu ljudi zaduženih ovim pozivom: » Pridruži nam se neodložno. « 
  • 39 Petar smjesta pođe s njima. Kad bi stigao, popeše ga u gornju sobu, a sve udovice bijahu pred njim i plakaše pokazujući mu tunike i ogrtače koje činjaše Dorkas kad im bijaše drugarica.
  • 40 Petar dade izvesti sav svijet i, padajući na koljena, on moljaše, potom, okrećući se k tijelu, on reče: » Tabita, ustani. « Ona otvori oči, i, pri pogledu na Petra, ona ustade i sjedne.
  • 41 On joj dadne ruku, podiže ju i, pozivajući svete i udovice, on im nju predstavi živu.
  • 42 Sva Jopeja to saznade, i mnogi povjerovaše u Gospodina.
  • 43 Petar ostade prilično dugo vremena u Jopeji, kod jednog stanovitog Šimuna koji bijaše kožar.


Kornelijevo viđenje u Cezareji[uredi]

  • ’’’10’’’ 1 Bijaše u Cezareji jedan čovjek imenom Kornelije, centurion u kohorti[518] zvanoj "Italska".
  • 2 U pobožnosti i strahu prema Bogu, koje sva njegova kuća[519] dijeliše, on obasipaše darovima puk židovski, i zazivaše Boga u svako doba.
  • 3 Jednog dana, oko tri sata poslije podne, on razgovijetno vidje u viđenju jednog *anđela Božjeg ulaziti kod sebe i obratiti mu se: » Kornelije! « 
  • 4 Kornelije uprije pogled u njega, i, obuzet strahom, on odgovori: » Što je, Gospodine? «  Tvoje molitve i tvoja darežljivost su se podigle u spomen pred Bogom.
  • 5 A sada, pošalji ljude u Jopeju da dovedu stanovitog Šimuna kojem su predjenuli ime u Petar.
  • 6 On je gost jednog drugog Šimuna, kožara, koji stanuje u kući na obali mora. « 
  • 7 Čim anđeo koji mu upravo govoraše bi nestao, Kornelije pozva dvojicu ljudi iz svoje kuće kao i jednog vojnika velike pobožnosti, otprije dugo vremena pod njegovim zapovjedništvom,
  • 8 i dade im sva potrebna obavještenja i posla ih u Jopeju.

Petrovo viđenje u Jopeji[uredi]

  • 9 Sutradan, dok iđaše svojim putem, oni se približiše gradu, Petar bijaše uzišao na terasu kuće za moliti; bijaše blizu podneva.
  • 10 Ali, osjeti glad i htjede jesti. Pripraviše mu objed kad ga zahvati jedan zanos.
  • 11 On osmotri otvoreno *nebo : otud je silazio jedan neopisivi predmet, jedna vrsta ogromnog jedra, koje, s četiri točke, smjesti se na zemlju.
  • 12 I, unutra, bijahu sve četveronožne životinje i sve one koje gmižu zemljom, i one koje lete nebom.
  • 13 Jedan glas mu se obrati: » Hajde, Petre! Kolji i jedi.
  • 14 Nikad, Gospodine, odgovori Petar. Jer, u svom životu ja nikad nisam jeo ništa prljavo ni *nečisto[520].
  • 15 A ponovo mu se obrati jedan glas, po drugi put: » Ono što je Bog učinio *čistim, ti nećeš proglasiti nečistim! « 
  • 16 To ponovi tri puta i predmet smjesta bi podignut u nebo.
  • 17 Petar uzaludno pokušavaše objasniti sam sebi značenje tog viđenja koje je upravo imao, kad upravo tad, izaslanici koje Kornelije bijaše poslao, stadoše pred vrata.
  • 18 Oni stadoše vikati da bi se uvjerili da li Šimun zvani Petar bijaše gostom te kuće.
  • 19 Petar bijaše još uvijek zauzet svojim viđenjem, ali, Duh mu kaza: » Evo dvojice ljudi koji te traže.
  • 20 Dakle, odmah siđi i uputi se s njima bez ikakva predumišljaja: jer ja sam ih poslao. « 
  • 21 Petar siđe pridružiti se tim ljudima. » Evo me, reče im on. Ja sam onaj kojeg tražite. Što je razlog vaše posjete? « 
  • 22 Oni odgovoriše: » Centurion Kornelije, čovjek pravedan, koji se boji Boga, i čiji je ugled dobar među cijelim pučanstvom židovskim. Jedan sveti *anđeo njemu je otkrio da te treba dovesti u svoju kuću za saslušati tvoje izlaganje događaja. « 
  • 23 Petar ih dade uvesti i ponudi im gostoprimstvo. Sutradan, on pođe s njima praćen nekolicinom braće iz Jopeje.
  • 24 A prekosutradan, on stiže u Cezareju. Kornelije, sa svoje strane, koji ih očekivaše, bijaše sazvao svoju rodbinu i svoje bliske prijatelje.
  • 25 U času kad Petar stiže, Kornelije mu iziđe u susret i pade k nogama njegovim da mu iskaže štovanje.
  • 26 » Digni se! « reče mu Petar i pomože mu ustati. » I ja također, nisam drugo do jedan čovjek. « 
  • 27 I, sve razgovarajući s njim, on uđe. Otkrivajući tada jednu brojnu nazočnost,
  • 28 on izjavi: »Kao što to znate, za jednog *Židova je zločin imati redovite odnose ili čak običan dodir s jednim strancem. Ali, meni, Bog je upravo dao razumjeti da ne bi trebalo proglašavati nečistim ili zaprljanim ni jednog čovjeka.
  • 29 Evo zašto sam ja bez ikakva oglušivanja došao kad si me ti dao pozvati. Ali, sada bih ja volio znati zbog kojeg ste me razloga dali dovesti.
  • 30 A Kornelije odgovori: » Ima točno tri dana u ovom času, u tri sata poslije podne , ja bijah u molitvi u svojoj kući. Iznenadno, jedna osoba u sjajnoj odjeći stade pred mene
  • 31 i reče mi: tvoja molitva je našla prijem, Kornelije, i spomen na tvoju darežljivost je predstavljen Bogu.
  • 32 Pošalji dakle nekog u Jopeju za pozvati Šimuna kojem se nadjenuli ime Petar da dođe ovamo. On je gost u kući Šimun kožara, na obali mora.
  • 33 Smjesta, ja sam te dakle poslao potražiti i ti si bio dovoljno ljubazan da nam se pridružiš. Sada, evo nas pred tobom za slušati sve što te je Gospodin zadužio nama kazati. « 

Petar uzima riječ kod Kornelija

  • 34 Tad Petar otvori usta i reče: » Ja sam shvatio da je Bog nepristran,
  • 35 i da sav narod, tko god ga se boji i primjenjuje pravdu nalazi prijam kod njega.
  • 36 Njegova poruka, on ju je poslao Izraelitima: dobru vijest o miru po Isusu Kristu, njemu koji je Gospodin svim ljudima. « 
  • 37 » Vi to znate. Događaj je osvojio svu Judeju; počeo je u Galileji, nakon krštenja koje je proglašavao Ivan;
  • 38 taj Isus potekao iz Nazareta, vi znate kako je Bog njemu povjerio *pomazanje Svetim Duhom i moći; on je prošao svuda kao dobročinitelj, on iscjeljivaše sve one koje *Davao pokorio, jer Bog bijaše s njim.
  • 39 » A mi drugi smo svjedoci njegovog djela na području *Židova kao i u Jeruzalemu. Njega, kojeg su ubili vješajući ga o drvo,
  • 40 Bog ga je uskrsnuo treći dan, i dao mu iskazati svoju nazočnost,
  • 41 ne u narodu općenito, veći svjedocima imenovanim od Boga, nama koji smo jeli s njim i pili s njim poslije uskrsnuća iz mrtvih.
  • 42 Najzad, on nam je propisao proglašavati narodu i donositi ovo svjedočenje: on je taj kojeg je Bog označio kao suca živima i mrtvima;
  • 43 njemu svi *proroci daju slijedeće svjedočenje: oprost od grijeha odobren je po njegovom Imenu[521] onome koji položi svoju vjeru u njega. «


Sveti Duh dolazi na pogane[uredi]

  • 44 Petar izlagaše još ove događaje kad Sveti Duh pade na sve one koji bijahu slušali Riječ.
  • 45 To izazva zaprepaštenost među vjerujućim *obrezanicima koji bijahu pratili Petra: Tako, sve do na *poganske narode, dar Svetog Duha bi sada prosut!
  • 46 Oni slušaše te ljude, naime, govoriti jezike i slaviti veličinu Božju. Petar tada preuze riječ:
  • 47 » Da li bi netko mogao spriječiti krstiti vodom ove ljudi koji, sve kao i mi, primili su Duh Sveti? « 
  • 48 On dade zapovijed da ih se pokrsti u *ime Isusa Krista i oni mu zaiskaše tada da ostane još nekoliko dana


U Jeruzalemu Petar opravdava svoje ponašanje[uredi]

  • ’’’11’’’ 1 *Apostoli i braća smještena u Judeji bijahu čula govoriti da *poganski narodi, sa svoje strane, dolaze primati riječ Božju.
  • 2 Kad se Petar ponovo uspne u Jeruzalem, obrezanici[522] imadoše raspravu s njim:
  • 3 » Ti si ušao, govoraše oni, kod *neobrezanih općenito poznatih i jeo si s njima[523]!
  • 4 Tada Petar preuze stvar od početka i izloži im ju točku po točku:

5 » Kako se ja nalazih u gradu Jopeji i moljah, vidjeh u zanosu ovo viđenje: s neba silažaše jedan neopisivi predmet, jedna vrsta bezmjernog jedra koje, na četiri točke, spusti se s neba, i stiže sve do mene.

  • 6 Pogleda uprtom u to, ja to ispitivah i vidjeh četveronošce zemaljske, divlje životinje, one koje pužu i one koje lete nebom.
  • 7 Potom začuh jedan glas kako mi govori: Hajde, Petre! Ubijaj i jedi.
  • 8 Ja tada rekoh: nikad Gospodine. Jer, u svom životu ništa uprljano i nečisto nije ušlo u moja usta.
  • 9 Drugi put glas preuze iz neba: Ono što je Bog učinio *čistim, ti, zar ćeš proglasiti nečistim!
  • 10 To ponovi tri puta, potom sve bi ponovo uzdignuto u nebo.
  • 11 I evo kako u istom času tri se čovjeka pojaviše u kući gdje mi bijasmo[524]; oni mi bijahu poslani iz Cezareje!
  • 12 Duh mi reče da odem s njima bez ikakve bojazni. Šestero ove braće me doprati. I mi smo ušli u kuću čovjeka koji je u pitanju.
  • 13 On nam je ispričao kako bijaše vidio *anđela predstaviti se u svojoj kući i njemu reći: Pošalji nekog u Jopeju da dovede Šimuna kojem je nadjenuto ime Petar.
  • 14 On izložit će pred tobom događaje koji će donijeti spasenje tebi i svoj tvojoj kući.
  • 15 Jedva da ja bih uzeo riječ kad Sveti Duh pade na njih kao što to bijaše činio nama u početku.
  • 16 Ja sam se tada sjetio ove izjave o Gospodinu: Ivan, kazao je on, davaše krštenje vodom, ali vi, ćete primiti krštenje u Svetom Duhu.
  • 17 Ako je Bog tim ljudima dao isti besplatni dar kao i nama drugima da bi vjerovali u Gospodina Isusa Krista, da li bih ja bio netko tko bi mogao spriječiti Boga tako postupiti? « 
  • 18 Na te riječi slušatelji nađoše svoj mir i proslaviše Boga: » Evo, Bog je također dao poganskim narodima obraćenje koje vodi *Životu!«

U Antiohiji osnovana jedna crkva[uredi]

  • 19 Međutim, oni koje bijaše raspršila nadošla nevolja u svezi sa Stjepanom bijahu prošli sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, a da nisu nikom drugom oglašavali Riječ osim *Židovima.
  • 20 Stanoviti između njih ipak, podrijetlom s Cipra i iz Cirene, kad su stigli u Antiohiju[525], uputiše također Grcima dobru vijest o Gospodinu Isusu.
  • 21 Gospodin im pružaše potporu, tako da broj onih koji se obraćaše Gospodinu, postajući vjerujući, bi velik.
  • 22 Novost o tom događanju stiže do ušiju crkve koja bijaše u Jeruzalemu, pa oni izaslaše Barnabasa u Antiohiju.
  • 23 Kad on na mjestu vidje milost Božju djelovati, obuze ga radost i on pobudi sve njih ostati do dna srca privrgnuti Gospodinu.
  • 24 Bijaše to, naime, jedan čovjek prav, ispunjen Svetim Duhom i vjerom. Jedno zamašno mnoštvo se tako prikloni Gospodinu.
  • 25 Barnabas tada pođe u Tars za potražiti Saula[526],
  • 26 nađe ga i dovede u Antiohiju. Oni, provedoše cijelu jednu godinu radeći zajedno u toj crkvi i poučavajući jedno zamašno mnoštvo. I to bi u Antiohiji da, po prvi put, ime "kršćanin" bi dano *učenicima.

Jedna gesta ispomoći[uredi]

  • 27 U one dane, *proroci siđoše iz Jeruzalema u Antiohiju.
  • 28 Jedan od njih, zvani Agabus, dade tada na znanje, prosvijetljen Svetim Duhom da će jedna velika glad zavladati u cijelom svijetu on se, naime dogodi pod Klaudijem[527].
  • 29 Učenici tada odlučiše poslati, prema raspoloživim izvorima svakog od njih, jedan prilog za upotrebu braći koja stanuju u Judeji.
  • 30 To bi učinjeno. Pošiljka, upućena *starješinama, bi povjerena u ruke Barnabasu i Saulu.

Jakov pogubljen; Petar uhićen i izručen[uredi]

  • ’’’12’’’ 1 U to vrijeme kralj Herod[528] poduze zlostavljati stanoviti broj crkava.
  • 2 On mačem pogubi Jakova, brata Ivanova.
  • 3 I, kad bi ustanovio zadovoljstvo Židova, on poče sprovoditi jedno novo uhićenje, ono Petrovo bijaše to u dane *beskvasnih kruhova.
  • 4 Budući ga uhitio, on ga stavi u zatvor i povjeri straži od četiri odreda od po četiri vojnika; naumivši izvesti ga pred narod nakon blagdana *Pashe.
  • 5 Petar, dakle, bijaše u zatvoru, ali gorljiva molitva crkve za njega uzlažaše neprestano k Bogu.
  • 6 Herod ga htjede predvesti. Te noći, Petar spavaše između dvojice vojnika, držan u dva lanca, a stražari bijahu na straži pred vratima.
  • 7 Ali, najednom, anđeo Gospodinov[529] pojavi se i prostorija bi preplavljena svjetlošću. Anđeo probudi Petra udarajući ga u rebro: » Digni se, brzo! reče mu on. « Lanci se otkačiše s ruku Petrovih.
  • 8 A anđeo nastavi: » Opaši se i zaveži sandale! « Ovaj to učini. Anđeo dodade: » Odjeni svoj ogrtač i slijedi me! « 
  • 9 Petar iziđe za njim; on ne bijaše svjestan da posredovanje anđelovo bijaše stvarno, već vjerovaše da ima jedno viđenje.
  • 10 Oni tako prođoše prvo stražarsko mjesto, potom drugo, i stigoše do željeznih vrata koja vođaše prema gradu: ona se sama otvoriše pred njima. Kad bijahu napolju, oni odoše do kraja ulice i najednom anđeo napusti Petra
  • 11 koji tad povrati svoj duh: » Ovog puta, reče on: istina je da je Gospodin poslao svog anđela koji mi je dao izmaknuti rukama Herodovim i svem očekivanju puka *Židova. « 
  • 12 On utvrdi gdje se nalazi i stiže kući Marijinoj, majke Ivana prozvanog Marko: bijaše ondje jedan prilično brojan zbor u molitvi.
  • 13 Kad on zalupa o krilo vrata, jedna mlada sluškinja, koja se zvala Rodeja, dođe odgovoriti.
  • 14 Ona prepozna Petrov glas i, odmah, radosna, ne otvori vrata, veći otrča najaviti da je Petar tu, pred vratima.
  • 15 » Ti si luda, rekoše joj oni. « Ali, ona ne popuštaše. » Tada, to je njegov anđeo[530], rekoše oni.« 
  • 16 Petar međutim nastavi lupati. Oni najzad otvoriše: bijaše to on; oni ne dolažaše k sebi.
  • 17 Rukom, on im dade znak da ušute, ispriča im kako ga je Gospodin dao izvesti iz zatvora i zaključi: » Idite javiti Jakovu[531] i braći. « Potom on ode na put prema jednom drugom odredištu.
  • 18 U osvit dana, bijaše nemira među vojnicima: što se to moglo zbiti s Petrom?
  • 19 Herod ga dade tražiti, ali bez uspjeha, ne nađe ga. On dakle dade sprovesti ispitivanje stražara i dade zapovijed da ih dovedu. Potom on siđe iz Judeje u Cezareju, gdje provede neko vrijeme.

Smrt kralja Heroda Agripe[uredi]

  • 20 * Herod imaše jednu uzbuđujuću parnicu s ljudima iz Tira i Sidona. Ovi se dogovoriše doći pred njega. S potporom Blastusa, kraljevskog komornika, koju si bijahu priskrbili, oni zamoliše jedno prijateljsko rješenje opskrbljivanje njihovog područja potjecaše, naime od onog kraljevskog.
  • 21 U dogovoreni dan, Herod, noseći svoju kraljevsku odjeću, bijaše zauzeo mjesto i izgovorio službenu besjedu,
  • 22 dok narod klicaše: » To je glas boga, a ne čovjeka!« 
  • 23 Ali, iznenada, anđeo Gospodinov udari Heroda, jer nije iskazao Bogu slavu i, požderan od crva, on izdahnu[532].
  • 24 Riječ Božja, međutim, narastaše i umnažaše se.
  • 25 Što se tiče Barnabasa i Saula, oni ponovo pođoše kad su obavili službu svoju u korist Jeruzalema[533]; oni dovedoše sa sobom Ivana, zvanog Marko.

Barnabas i Saul su poslani u poslanstvo[uredi]

  • ’’’13’’’ 1 Bijaše u Antiohiji[534], u mjesnoj crkvi, *proroka i ljudi zaduženih poučavanjem[535]: Barnabas, Šimun zvani Niger i Lucius Cirenac, Manahen drug iz djetinjstva *tetrarha[536] *Heroda, i Saul.
  • 2 Jednog dana kad su oni slavili misu Gospodovu i *postili, Duh Sveti reče: » Pričuvajte mi Barnabasa i Saula za djelo koje sam im ja namijenio. « 
  • 3 Tada, nakon što su postili i molili, i *položili im ruke, oni ih otpustiše.

Barnabas i Saul na Cipru[uredi]

  • 4 Tako poslani u poslanje po Duhu Svetom, Barnaba i Saul siđoše u Seleuciju[537], otkuda odjedriše prema Cipru.
  • 5 Kad su stigli u Salaminu, oni najavljivaše riječ Božju u *sinagogama židovskim. Bijaše tu također Ivan[538], pomoćnik njihov.
  • 6 Nakon što su prošli čitav otok sve do Pafosa, oni ondje susretoše jednog čarobnjaka, nazoviproroka: bijaše to jedan Židov, imenom Bar-Isus, koji pripadaše pratnji namjesnika Sergija Pavla[539], umna čovjeka. On pozva Barnabasa i Saula i izrazi im želju čuti riječ Božju.
  • 8 Ali, Elimas, čarobnjak jer, tako se prevodi njegovo ime suprotstavi se njima i tražaše odvratiti od vjere namjesnika.
  • 9 Tada Saul, ili radije Pavao[540], ispunjen Svetim Duhom, upre svoj pogled u njega
  • 10 i kaza mu: » Ti, koji si pun lukavštine i spletki, sin *đavolov, zakleti neprijatelj pravednosti, nećeš li prestati kvariti pravednost putova Gospodinovih?
  • 11 Evo, uostalom, ruka je Gospodinova na tebi: bit ćeš slijep, i, sve do nove zapovijedi, nećeš vidjeti sunca. « Istog časa, tama i tmine ga osvojiše, i on se vrtješe u krugu tražeći jednog vodiča.
  • 12 Kad vidje što se dogodilo, namjesnik postade vjernik; jer, nauk Gospodov ga bijaše živo dojmio.

Pavlovo propovijedanje u Antiohiji pizidskoj[uredi]

  • 13 Pavao i njegovi drugovi ukrcaše se u Pafosu i stigoše do Perge u Pamfiliji[541]. A Ivan se odvoji od njih za vratiti se u Jeruzalem.
  • 14 Što se tiče njih, napuštajući Pergu, oni nastaviše svoj put i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan *šabata, oni uđoše u *sinagogu i sjedoše.
  • 15 Nakon čitanja Zakona i Proroka[542], poglavari sinagoge im dadoše reći: » Braćo, ako imate koju riječ nagovaranja uputiti narodu, uzmite riječ! « 
  • 16 Pavao se tada diže, načini znak rukom i reče: » Izraeliti, i vi koji se bojite Boga[543], slušajte me.
  • 17 Bog našeg naroda izraelskog izabrao je naše oce. On je dao narasti puku tijekom njegovog boravka u Egiptu; potom, snagom ruke, on ih je izveo;
  • 18 tijekom 40 godina otprilike, on ih je hranio[544] u pustinji;
  • 19 potom, nakon što je istrijebio sedam naroda u Kanaanu, on im je razdijelio njihovo područje baštinu:
  • 20 sve to trajalo je otprilike 450 godina. Nakon toga, on im je dao suce sve do *proroka Samuela.
  • 21 Tad su oni zaiskali jednog kralja i Bog im je dao Saula, sina Kiševa, člana plemena Benjaminova, koji vladaše 40 godina.
  • 22 Nakon što ga je smijenio, Bog im podiže Davida kao kralja. Njemu je on posvjedočio: Ja sam našao Davida, sina Jeseova, čovjeka prema mom srcu, koji će ispuniti sve moje zahtjeve.
  • 23 Iz njegovog potomstva Bog, prema obećanju svom, izveo je Isusa, spasitelja Izraelova.
  • 24 Prethodeći njegovom dolasku, Ivan[545] bijaše veći proglasio krštene obraćenja za sav puk Izraelov
  • 25 i, tada da završi svoju besjedu, on govoraše: Što mislite vi tko sam ja? To nisam ja[546]! Veći evo kako dolazi poslije mene netko kome ja nisam dostojan razvezati sandale.
  • 26 » Braćo, bilo da ste od rase Abrahamove ili od onih koji se boje Boga, nama[547] je ta riječ o spasenju bila poslana.
  • 27 Pučanstvo Jeruzalema i njegovi poglavari podcijenili su Isusa; i, osuđujući ga, oni su ispunili riječ *proroka koja se čita svakog šabata.
  • 28 Ne našavši nikakav razlog za pogubiti ga, oni su moliti Pilata da ga usmrti
  • 29 i, kad se ispunilo sve što je bilo pisano za njega, oni su ga skinuli s drveta i položili u jedan grob.
  • 30 Ali, Bog ga je uskrsnuo iz mrtvih
  • 31 i on se pojavljivao tijekom više dana onima koji bijahu uzišli s njim iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada svjedoci pred narodom.
  • 32 » Mi također, oglašavamo tu dobru vijest: obećanje dano očevima,
  • 33 Bog ju je potpuno ispunio glede nas, njihove djece, kad je uskrsnuo Isusa, kao što je pisano u drugom psalmu:
Ti si moj sin,
Ja, danas, tebe porodih.
  • 34 Da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bez mogućeg povratka raspadanju, to je ovim on izjavio:
Ja ću vama dati svece,
istinske zbiljnosti Davidove.
  • 35 Zato je on rekao u jednom drugom odlomku:
Ti nećeš pustiti svog Sveca upoznati
raspadanje.
  • 36 A David, nakon što je u svoje vrijeme služio naumu Božjem, usnuo je, bio stavljen pokraj otaca svojih i upoznao raspadanje.
  • 37 Ali, onaj kojeg Bog je uskrsnuo nije upoznao raspadanje.
  • 38 Znajte ovo dakle, Braćo, to je milošću njegovom što vama dolazi najava oprosta od grijeha, i ova potvrda koju vi niste mogli pronaći u *zakonu Mojsijevom,
  • 39 u njemu je potpuno dodijeljena svakom čovjeku koji vjeruje.
  • 40 » Pazite dobro da budete pažljivi spram ove riječi *proročke:
  • 41 Pogledajte se osorni,
zaprepastite se i nestanite!
Ja ću, naime, za vas živih
izvršiti jedno djelo,
jedno djelo u koje vi ne biste
povjerovali da vam ga tko
ispriča. « 
  • 42 Po njihovom izlasku, uporno su molili Pavla i Barnabasa da ponovo pričaju o istom predmetu slijedećeg šabata.
  • 43 Kad se sabor bi rastao, jedan dobar broj članova *Židova i prozelita obožavatelja[548] praćaše Pavla i Barnabasa koji, za svog sastanka s njima, njih pokrenuše ostati privrženi milosti Božjoj.

Pavao i Barnabas se okreću prema poganima[uredi]

  • 44 Kad dođe *šabat, gotovo cijeli grad se sakupio za slušati riječ Gospodinovu.
  • 45 Pri pogledu na to mnoštvo, Židovi biše obuzeti gnjevom i oni suprotstaviše uvrjede riječima Pavlovim.
  • 46 Pavao i Barnabas imaše tada smjelosti izjaviti: » Najprije bi vama trebala biti upućena riječ! Budući da ju vi odbijate i da sami sebe činite nedostojnima vječnog *života, tada ćemo se mi okrenuti k *poganima.
  • 47 Jer, takva je zapovijed koju držimo od Gospodina:
Ja sam te postavio svjetlom
narodima,
da doneseš spasenje
krajevima zemaljskim. « 
  • 48 Na te riječi, pogani, svi u radosti, slaviše riječ Gospodinovu i svi oni koji se nađoše dosuđeni vječnom životu postadoše vjerujući.
  • 49 Riječ Gospodinova osvoji cijelu pokrajinu.
  • 50 Ali, Židovi pokrenuše nemire među ženama visokog položaja koje obožavaše Boga, kao i među odličnicima u gradu; oni izazvaše jedan progon protiv Pavla i Barnabasa i otjeraše ih sa svog područja.
  • 51 Ovi, budući protiv njih otresli prašinu sa svojih nogu[549], dođoše u Ikonijum;
  • 52 što se tiče *učenika, oni ostadoše puni radosti i Duha Svetog.

Pavao i Barnabas u Ikonijumu[uredi]

’’’14’’’ 1 U Ikonijumu dogodi se ista stvar: Pavao i Barnabas nađoše se u židovskoj *sinagogi, i govoraše na takav način da Židovi i Grci[550] u velikom broju postadoše vjerujući.

  • 2 Ali, oni Židovi, koji se ne pustiše uvjeriti, probudiše u pogana duh zlohotnosti protiv braće.
  • 3 Pavao i Barnabas ipak, ne produžiše manje svoj boravak jedno stanovito vrijeme: njihova sigurnost se oslanjaše na Gospodinu koji posvjedoči riječ svojom milošću dajući im izvoditi *znakove i čuda po njihovim rukama.
  • 4 Pučanstvo grada se podijeli, jedni bijahu za Židove, drugi za *apostole.
  • 5 Pogani i Židovi sa svojim poglavarima odlučiše prikloniti nasilju i kamenovati apostole;
  • 6 svjesni situacije, oni potražiše utočište u gradovima Likaonije, Listre, Derbe i okoliša.
  • 7 Ondje oni također najavljivaše dobru vijest.

Izlječenje jednog bogalja u Listri[uredi]

  • 8 Nalaziše se u Listri jedan čovjek koji ne mogaše stajati na svojim nogama; on bijaše bogalja od rođenja, nikada on nije hodao.
  • 9 Jednog dana, dok je slušao Pavla govoriti, onaj upre pogled u njega i, videći da ima vjeru za biti spašen,
  • 10 on reče jednim snažnim glasom: » Digni se, ravno na svoje noge!« Čovjek poskoči: on hodaše.
  • 11 Vidjevši što je Pavao upravo učinio, glasovi se podigoše iz mnoštva, govoreći likaonijski: » Bogovi su poprimili izgled ljudski i sišli k nama. « 
  • 12 Oni nazvaše Barnabasa "Zeus", a Pavla "Hermes[551]", jer ovaj bijaše glasnogovornik.
  • 13 *Svećenik Zeusa izvan zidina[552] dade dovesti bikove i donijeti krune k vratima gradskim; u sprezi s mnoštvom, on htijaše prinijeti jednu *žrtvu.
  • 14 Na tu vijest, *apostoli Barnabas i Pavao rastrgaše svoje ogrtače[553] i baciše se prema mnoštvu vičući:
  • 15 » Oj! što vi to činite? govoraše oni. Mi smo također ljudi, isti kao i vi! Dobra vijest koju smo vam najavili, to je da napustite te gluposti i okrenete se k Bogu živom koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što se ondje nalazi.
  • 16 U pokoljenjima do sada proteklim on je pustio sve narode slijediti njihove putove,
  • 17 ne propuštajući, ipak, svjedočiti im svoje dobročinstvo, budući da vam je poslao s *neba kiše i plodna doba, ispunjavajući vaša *srca hranom i zadovoljštinama. « 
  • 18 Te riječi jedna umiriše mnoštvo, odvraćajući ga tako prinijeti im jednu žrtvu.
  • 19 Iz Antiohije i Ikonijuma dođoše tada *Židovi koji pridobiše svjetinu za svoje poglede. Kamenovaše Pavla, potom ga odvukoše izvan grada, ostavljajući ga umrijeti.
  • 20 Ali, kad se *učenici sakupiše oko njega, on se podiže i vrati u grad. Sutradan, s Barnabasom, on pođe u Derbe.

Povratak Pavla i Barnabasa[uredi]

  • 21 Nakon što su najavljivali dobru vijest u tom gradu i pridobili dosta velik broj učenika, oni ponovo prođoše kroz Listru, Ikonijum i Antiohiju.
  • 22 Oni tu učvršćivaše srca učenicima i pobudiše ih ustrajavati u vjeri: » Treba nam, govoraše oni, proći mnoge nevolje, za ući u *kraljevstvo Božje. « 
  • 23 U svakoj crkvi oni im odrediše *starješine, obaviše molitve praćene *postovima i povjeriše ih Gospodinu u koga bijahu stavili svoju vjeru.
  • 24 Prolazeći tada Pizidiju, oni stigoše u Pamfiliju[554],
  • 25 najaviše Riječ u Pergi, potom siđoše u Ataliju.
  • 26 Otuda odjedriše oni prema Antiohiji, svojem polazištu, gdje bijahu predani na milost Božju djelu koje su upravo izvršili.
  • 27 Po svom dolasku, oni sazvaše crkvu i ispričaše sve što Bog bijaše ostvario s njima i naročito kako bijaše otvorio *poganima vrata vjere.
  • 28 I tada oni provedoše jedno stanovito vrijeme s *učenicima.

Nesuglasica glede obrezanja[uredi]

  • ’’’15’’’ 1 Izvjesni ljudi koji, htjedoše pridobiti braću, siđoše tada iz Judeje: » Ako se vi ne dadnete *obrezati prema propisu Mojsijevom; govoraše oni, vi ne možete biti spašeni. « 
  • 2 Jedan sukob izrodi se otuda i prilično ozbiljne rasprave suprotstaviše Pavla i Barnabasa tim ljudima. Bi odlučeno da Pavao, Barnabas i nekoliko drugih uziđu u Jeruzalem pronaći *apostole i starješine glede tog spora.
  • 3 Crkva iz Antiohije opskrbi njihovo putovanje[555]. Prolazeći kroz Feniciju i *Samariju, oni ispričaše o obraćenju poganskih naroda i priskrbljivaše jednu veliku radost svoj braći.
  • 4 Stigavši u Jeruzalem, oni biše primljeni od crkve, apostola i starješina, i obavijestiše ih o svemu što Bog bijaše ostvario s njima.
  • 5 Vjernici potekli od *farizeja posredovaše tada za podržati da trebaše obrezivati pogane i propisati im paziti Mojsijev *zakon.

Pitanje je raspravljeno u Jeruzalemu[uredi]

  • 6 *Apostoli i starješine se sastadoše za ispitati tu stvar.
  • 7 Kako rasprava bijaše postala živa, Petar se umiješa za izjaviti: » Vi to znate, Braćo , jednim izborom od Boga da su, od prvih dana i kod vas, *poganski narodi čuli iz mojih usta riječ *Evanđelja i postali vjerujući.
  • 8 Bog, koji poznaje *srca, posvjedočio je njima, kad im je dao, kao i nama, Sveti Duh.
  • 9 Ne čineći ni najmanju razliku među njima i nama, vjerom je on *pročistio srca njihova.
  • 10 Otada, zašto izazivati Boga stavljajući na šiju *učenicima jedan *jaram koji ni naši očevi ni mi sami nismo bili sposobni nositi?
  • 11 Još jedanput, milošću Gospodina Isusa, mi vjerujemo, da smo bili spašeni, točno kao i oni! «
  • 12 Nastade tad jedna tišina u svem saboru, potom saslušaše Barnabasa i Pavla pričati sve *znakove koje Bog, po njihovom posredništvu, bijaše ispunio kod pogana.
  • 13 Kad oni završiše, Jakov[556] uze riječ: » Braćo , slušajte me!
  • 14 Šimun[557] nas je upravo podsjetio kako Bog, od početka, skrbljaše uzeti između poganskih naroda jedan puk k *imenu svom.
  • 15 Taj događaj, uostalom, slaže s riječima *proroka, budući da je pisano:
  • 16 Nakon toga, ja ću doći nanovo
izgraditi srušenu kolibu
Davidovu.
Ruševine koje joj ostanu,
ja ću njih podići nanovo,
i postaviti ih nanovo uspravno.
  • 17 Otada ostatak ljudi tražit će
Gospodina
sa svim narodima koji nose
moje ime[558].
Evo, ono što kaže Gospodin, on
ostvari tako svoje naume
  • 18 poznate oduvijek.
  • 19 Ja sam dakle mišljenja da se ne gomilaju prepreke pred onima od pogana koji se okreću k Bogu.
  • 20 Propišimo im jednostavno da se uzdržavaju od prljavštine idolatrije, od nećudorednosti, zagušenog mesa i od krvi[559].
  • 21 Veći pokoljenjima naime, Mojsije raspolaže propovjednicima u svakom gradu, budući da ga se čita[560] svakog *šabata u *sinagogama. «

Jedna zajednička odluka i pismo[uredi]

  • 22 Složni sa svom crkvom, *apostoli i starješine odlučiše tada izabrati u svojim redovima izaslanike koje će poslati u Antiohiju s Pavlom i Barnabasom. To biše Juda, zvani Barsabbas[561], i Silas, osobe od ugleda među Braćom.
  • 23 Ovo pismo bi njima povjereno: »Apostoli, *starješine i braća pozdravljaju braću podrijetlom *pogane koji se nalaze u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.
  • 24 Mi smo doznali da stanoviti od naših bijahu vas uznemirili i potresli vaše duhove svojim govorenjima; oni time ne bijahu zaduženi.
  • 25 Mi smo odlučili jednodušno izabrati izaslanike koje vam šaljemo s našim dragim Barnabasom i Pavlom,
  • 26 ljude koji si predali svoj život za *ime našeg Gospodina Isusa Krista.
  • 27 Mi vam, dakle, šaljemo Judu i Silasa da vam priopće živim glasom iste zapovijedi.
  • 28 Sveti Duh i mi sami, odlučili smo naime, da vam se ne nameće nikakva drugog tereta osim ovih neizbježnih zahtjeva:
  • 29 da se uzdržavate od mesa poganskih žrtvovanja, krvi, zagušenih životinja i nećudorednosti. Ako brižljivo izbjegavate sve to, dobro ćete postupiti. Zbogom! « 
  • 30 Budući primilo otpust, izaslanstvo siđe dakle u Antiohiju gdje sazva sabor da mu priopći pismo.
  • 31 Njegovo čitanje izazva jednu radost ohrabrenjem koje je donosilo.
  • 32 Juda i Silas sa svoje strane, *proroci kakvi bijahu, iznesoše im opširno živim glasom ohrabrenje i podršku:
  • 33 oni ostadoše neko vrijeme, potom ih braća otpustiše,
  • 34 poželjevši im mir, za pridružiti se onima koji ih bijahu poslali[562].
  • 35 Što se tiče Pavla i Barnabasa, oni ostadoše u Antiohiji. U pratnji mnogih drugih još, oni poučavaše i najavljivaše dobru vijest o riječi Gospodinovoj.


Pavao odlazi sa Silasom u poslanstvo[uredi]

  • 36 Nakon stanovitog vremena, Pavao reče Barnabasu: » Vratimo se dakle posjetiti braću u

svakom od gradova gdje smo najavljivali riječ Gospodinovu. Vidjet ćemo gdje su oni s tim. « 

  • 37 Barnabas htijaše odvesti sa sobom također Ivana zvanog Marko.
  • 38 Ali Pavao ne bijaše mišljenja ponovo uzeti kao sudruga čovjeka koji ih bijaše napustio u Pamfiliji i ne bijaše, dakle, s njima dijelio njihov posao.
  • 39 Njihova nesloga se pogorša toliko da odoše svaki na svoju stranu. Barnabas uze Marka sa sobom i ukrca se za Cipar,
  • 40 dok se Pavao spoji sa Silasom i odoše predani milosti Gospodinovoj.


Pavao i Silas pridružuju se Timoteju[uredi]

  • ’’’16’’’ 1 Prolazeći Siriju i Ciliciju[563], Pavao učvršćivaše crkve[564] i dospije on tako u Derbu i u Listru[565]. Bijaše ondje jedan *učenik imenom Timotej, sin jedne *Židovke postale vjerujućom i jednog oca koji bijaše Grk.
  • 2 Njegov ugled bijaše dobar među Braćo m iz Listre i Ikonijuma.
  • 3 Pavao ga željaše povesti sa sobom; on ga dakle uzme i *obreza ga radi Židova koji se nalaziše u tim krajevima. Oni znaše svi, naime, da njegov otac bijaše Grk.
  • 4 U gradovima kojima su prolazili, Pavao i Silas prenosiše odluke koje bijahu preuzeli od *apostola i starješina u Jeruzalemu[566] i moljaše da se ravnaju prema njima.
  • 5 Crkve postajaše sve jače u vjeri i narastaše u broju iz dana u dan.

Makedončev poziv[uredi]

  • 6 Pavao i Silas prođoše Frigiju i galatsku oblast, jer Sveti Duh njih bijaše spriječio oglašavati Riječ u Aziji[567].
  • 7 Kad su stigli na granicu Mizije, oni nastojaše dosegnuti Bitiniju, ali Isusov Duh ih u tome spriječi.
  • 8 Oni tada prođoše Miziju[568] i siđoše u Troadu.
  • 9 Jedne noći, Pavao imade viđenje: jedan Makedonac mu se pojavi, uspravan, koji mu kaza ovu molbu: » Prijeđi u Makedoniju, dođi nam u pomoći! « 
  • 10 Slijedeći to Pavlovo viđenje mi smo smjesta potražili kako poći u Makedoniju, jer bijasmo uvjereni da nas je Bog to pozvao ondje najavljivati dobru vijest.

Lidija prima krštenje u Filipeji[uredi]

  • 11 Isplovivši iz Troade, usmjerili smo se ravno prema Samotrakiji; potom, sutradan, k Neapolisu[569]
  • 12 i odatle smo otišli u Filipeju, glavni grad distrikta Makedonije i rimske kolonije. Proveli smo neko vrijeme u tom gradu.
  • 13 U dan *šabata, prošli smo vrata, za dosegnuti, uzduž jedne rijeke, jedno mjesto gdje, mišljasmo mi, trebaše se nalaziti jedno mjesto za molitvu; kad smo sjeli, govorili smo ženama koje su se ondje sastale.
  • 14 Jedna od njih, imenom Lidija, bijaše prodavačica purpura podrijetlom iz mjesta Tiatire, koja veći obožavaše Boga[570]. Ona sve pomno slušaše; jer Gospodin bijaše otvorio njeno *srce za učiniti ju pažljivom spram riječi Pavlovih.
  • 15 Kad bi primila krštenje, ona i njena kuća, ona nas pozva ovim riječima: » Pošto vi cijenite da ja vjerujem u Gospodina, dođite stanovati kod mene. « I ona nas prinudi prihvatiti.

Pavao i Silas zatvoreni i oslobođeni[uredi]

  • 16 Jednog dana kad smo stigli na mjesto molitve jedna mlada sluškinja koja imaše jedan vidovnjački duh došla nam je u susret njena proročanstva pribavljala su dobitke njenim gospodarima.
  • 17 Ona nas je pratila, Pavla i nas, vičući: » Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjeg; oni vam najavljuju put spasenja[571]. « 
  • 18 Ona je to ponavljala više dana. Zamoren, Pavao to okonča okrenuvši se i rekavši duhu: » U *ime Isusa Krista, ja ti zapovijedam: Iziđi iz te žene! « I, istog časa on iziđe.
  • 19 Njeni gospodari, koji vidješe nestati izgled na dobitke, staviše tada ruku na Pavla i Silasa i odvukoše ih na javni trg pred sudce.
  • 20 Oni ih predstaviše stratezima[572]: »Ovi ljudi, rekoše oni, bacili su nevolju u naš grad; oni su Židovi
  • 21 i propovijedaju pravila ponašanja koja nama nisu dopuštena, nama Rimljanima, prihvatiti ih i slijediti. « 
  • 22 I mnoštvo se razbjesni protiv njih; stratezi dadoše strgati im odjeću, izdadoše zapovijed da ih išibaju šibama
  • 23 i, nakon što su izudarani, oni ih baciše u zatvor, zapovijedajući čuvaru da ih nadzire; izbliza
  • 24 budući primio takvu naredbu, on ih baci u najzabačeniju tamnicu i stegnu im noge u okove[573].
  • 25 Otprilike oko ponoći, Pavao i Silas, u molitvi, pjevaše zahvalnice Bogu, a drugi ih zatvorenici slušaše.
  • 26 Najednom, dogodi se jedan potres tako silovit da temelji zgrade bijahu uzdrmani. Sva se vrata otvoriše istog časa i popadaše okovi sa zatvorenika.
  • 27 Prenut iz svog sna, tamničar vidje vrata na zatvoru pootvarana; misleći da zatvorenici bijahu pobjegli, on dograbi svoj mač i htjede ih pogubiti.
  • 28 Ali, Petar mu viknu snažnim glasom: » Ne učini ništa kobno po sebe; mi smo svi ovdje. « 
  • 29 Tamničar zaiska svjetlost, upade unutra i, sav drhteći, baci se pred noge Pavlu i Silasu.
  • 30 Potom, izvevši ih, reče im: »Gospodo, što trebam učiniti za biti spašen? « 
  • 31 Oni mu odgovoriše: » Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen, ti i tvoja kuća. « 
  • 32 Oni tada najaviše riječ Gospodinovu njemu i svim onima koji življaše u njegovom boravištu. « 
  • 33 U isti čas, u sred noći, tamničar ih odvede za oprati im rane; potom, ne čekavši više, on primi krštenje, on i svi njegovi.
  • 34 Potom on uspne Pavla i Silasa kod sebe, ponudi im objed i radovaše se u obitelji da su povjerovali u Boga.
  • 35 Kad je došao dan, stratezi poslaše liktore[574] reći tamničaru: » Oslobodi one ljude! « 
  • 36 Tamničar priopći ovu novost Pavlu: » Stratezi su poslali reći da vas se oslobodi! « U tom slučaju, iziđite dakle i putujte u miru! « 
  • 37 Ali, Pavao izjavi: » Oni su nas javno istukli, bez osude, nas koji smo rimski građani[575], oni su bacili u zatvor. I sada nas hoće potajice izbaciti van? Ne dolazi u pitanje. Nek' oni osobno dođu osloboditi nas! « 
  • 38 Liktori izvjestiše to stratezima koje uhvati strah kad su saznali njihov položaj rimskih građana
  • 39 i dođoše im se ispričati; potom ih oslobodiše moleći ih da napuste grad.
  • 40 Kad su izišli iz zatvora, Pavao i Silas odoše naći Lidiju, vidješe braću za ohrabriti ih, potom otputovaše.

Teškoće u Solunu[uredi]

  • ’’’17’’’ 1 Prolazeći Amfipolisom i Apolonijom, oni stigoše u Solun gdje Židovi imadoše jednu *sinagogu.
  • 2 Kao što to imaše običaj, Pavao ih ode pronaći i, tri *šabata za redom, on upućivaše riječ; počev od Pisama,
  • 3 on objašnjavaše i izlagaše da *spasitelj je trebao trpjeti, uskrsnuti iz mrtvih i « Spasitelj, govoraše on, to je Isus kojeg vam ja najavljujem. « 
  • 4 Stanoviti *Židovi se dadoše uvjeriti i biše pridobiveni od Pavla i Silasa, kao i jedno mnoštvo Grka, obožavatelja Boga[576] i dobar broj žena visokog društva.
  • 5 Ali, Židovi, bijesni, unajmiše ništarije koje se vucaraše ulicama, uzbuniti mnoštvo i posijati nered u grad; oni se usmjeriše na Jasonovu kuću u potrazi za Pavlom koje hotijaše predvesti saboru narodnom;
  • 6 ne našavši ih, oni odvukoše Jasona i nekolicinu braće pred politarke[577]: » Ovi ljudi koji su podigli cijeli svijet, vikaše oni, sada su ovdje, a Jason ih je prihvatio.
  • 7 Sve te osobe postupaju nasuprot carskim ukazima; oni tvrde da ima jedan drugi kralj, Isus. « 
  • 8 Ti povici dojmiše mnoštvo i politarke,
  • 9 koji tada zahtijevaše jednu jamčevinu od Jasona i drugih prije no što ih oslobode.

Pavao i Silas primljeni u Bereji[uredi]

  • 10 Braća ih odmah otputiše, noću, Pavla i Silasa za Bereju. Po svom dolasku, oni se nađoše u židovskoj *sinagogi.
  • 11 Učtivije od onih u Solunu, oni primiše Riječ s jednom cjelovitom dobrohotnošću i svaki dan oni ispitivahu Pisma za vidjeti ta li tome zaista jest tako.
  • 12 Mnogi između njih postadoše vjerujući kao i grčke žene visokog položaja i ljudi, u neprocjenjivom broju.
  • 13 Ali, čim Židovi iz Soluna doznaše da Pavao također i u Bereji najavljuje riječ Božju, oni dođoše i uznemirivati i pokretati, ondje opet, mnoštvo.
  • 14 Ne oklijevajući, braća tada otputiše Pavla da se dohvati mora, dok Silas i Timotej ostaše ondje.
  • 15 Oni koji ispratiše Pavla odoše sve do Atene, potom se vratiše, sa zapovijedi, za Silasa i Timoteja, da mu se što brže dođu pridružiti.

Pavao i atenski filozofi[uredi]

  • 16 Dok ih Pavao očekivaše u Ateni, on imaše dušu uznemirenu[578] gledajući taj grad pun idola.
  • 17 On dakle upućivaše riječ, u *sinagogama, *Židovima i obožavateljima Boga, i, svaki dan, na javnom trgu, svakom namjerniku.
  • 18 Bijaše tu čak i filozofa epikurejaca i stoika[579] koji se sastajahu s njim. Stanoviti govoraše: » Što dakle hoće reći ta svraka? «[580]. A drugi: » To treba biti jedan propovjednik stranih božanstava. «  Pavao najavljivaše u stvari Isusa i uskrsnuće.
  • 19 Oni dakle, staviše ruku na njega za odvesti ga pred Areopag[581]: »Možemo li mi znati, kazivaše oni, koja je to nova nauka koju ti izlažeš?
  • 20 Naime, ti nam puniš uši čudnim govorima i mi bismo htjeli znati što oni hoće reći. « 
  • 21 Treba reći da svi stanovnici Atene i svi nastanjeni stranci provodiše najbolje vrijeme u pričanju i slušanju posljednjih novosti.
  • 22 Stojeći u sred Areopaga[582], Pavao uze riječ: » Atenjani, ja vas u svakom pogledu smatram kao ljude gotovo vrlo vjerne.
  • 23 Kad prolazim vašim ulicama, moj pogled, naime, često padne na vaše svete spomenike i ja sam otkrio među njima jedan *oltar koji nosi ovaj natpis: » Nepoznatom bogu[583]. « Ono što vi obožavate a da ne poznajete, to je ono što vam ja dolazim najaviti.
  • 24 Boga koji je stvorio univerzum, i sve što se tu nalazi, njega koji je Gospodin neba i zemlje, ne stanuje u templovima izgrađenim rukom ljudi
  • 25 niti njegova služba traži ruke ljudske, kao da bi on imao potrebe kakve, njega koji daje svima život i dah, i sve ostalo.
  • 26 » Počev od samo jednog čovjeka[584] on je stvorio sve narode za nastaniti svu površinu zemlje, on je utvrdio određena vremena i ucrtao granice stanovanja ljudima:
  • 27 bijaše to da oni traže Boga; možda će ga otkriti pipkajući, njega koji, u stvari, nije daleko svakome od nas.
  • 28 » Jer, u njemu mi imamo život, kretanje i biće[585] kao što kažu stanoviti pjesnici:

Jer, mi smo njegova loza.

  • 29 Tada, budući da smo loza Božja, mi ne trebamo misliti da božanstvo liči zlatu, srebru, ili mramoru, umjetničkom kipu ili umišljaju ljudskom.
  • 30 I evo kako Bog, ne vodeći računa o tim vremenima neznanja najavljuje sada ljudima da svi i posvuda imaju se obratiti.
  • 31 On je, naime, odredio jedan dan kad treba suditi svijetu, pravedno, po čovjeku koga je označio[586], kao što je tome dao jamstvo svima uskrsavajući ga iz mrtvih. «
  • 32 Na riječ o » uskrsnuću iz mrtvih«, jedni se stadoše izrugivati, drugi izjaviše: » O tome ćemo te slušati drugi put. « 
  • 33 Tada ih Pavao napusti.
  • 34 Stanoviti ipak bijahu prišli njemu i bijahu potali vjerujući: između njih bijaše Dionizije Areopagit[587], jedna žena zvana Damaris, i još drugih.

Uspjeh Evanđelja u Korintu[uredi]

  • ’’’18’’’ 1 Napuštajući Atenu Pavao dođe potom u Korint[588].
  • 2 Ondje on susrete jednog *Židova zvanog Akvila, podrijetlom iz Ponta[589], koji netom stiže iz Italije sa ženom Priscilom. Klaudije[590], naime, bijaše naredio da svi Židovi moraju napustiti Rim. Pavao uspostavi vezu s njima
  • 3 i kako imaše isto zanimanje bijahu oni izrađivači šatora on se smjesti kod njih i radiše tu.
  • 4 Svakog *šabata, on uzimaše riječ u *sinagogi i nastojaše uvjeriti Židove i Grke.
  • 5 Ali, kad Silas i Timotej bijahu stigli iz Makedonije[591], Pavao s potpuno posveti Riječi, potvrđujući pred Židovima da *Spasitelj, to je Isus.
  • 6 Pred njihovim suprotstavljanjem i njihovim uvrjedama, Pavao protrese svoju odjeć[592] i izjavi im: » Nek vaša krv vam padne vama na glavu[593]! «
  • 7 Ja sam čist, i, od sada, ja ću ići *poganima. « Napuštajući to mjesto, on se nađe kod stanovitog Ticiusa Justusa, obožavatelja Božjeg[594], čija kuća bijaše susjedna sinagogi.
  • 8 Krisp, poglavar sinagoge, sa svom svojom kućom[595] vjerovaše u Gospodina i mnogo Korinćana, slušajući Pavla postajaše vjerujućima i primaše krštenje.
  • 9 Jedne noći, Gospodin reče Pavlu u jednom viđenju: » Budi bez straha, nastavi govoriti, nemoj šutjeti.
  • 10 Ja sam, naime, s tobom i nitko neće staviti ruku na tebe da te zlostavlja jer, u ovom gradu, jedan mi je brojan puk namijenjen. « 
  • 11 Pavao tu ostade jednu godinu i šest mjeseci, poučavajući riječ Božju.

Pavao pred Galionom[uredi]

  • 12 Pod prokonzulstvom Galiona u Ahaji[596], neprijateljstvo Židova postade jednodušno spram Pavla i oni ga dovukoše u sudnicu.
  • 13 » Jednom nezakonitom vjerovanju u Boga, ustvrdiše oni, ovaj pojedinac hoće odvesti ljude. « 
  • 14 Pavao htjede uzeti riječ, kad Galion odgovori Židovima: » Da se radilo o jednom zločinu ili nekom besramnom zlodjelu, ja bih primio vašu tužbu, o Židovi, kako je pravo;
  • 15 ali, budući da se vaše svađe tiču jednog nauka, imena i *Zakona koji je vaš, to se tiče vas! Ja neću biti sudac u sličnoj stvari. « 
  • 16 I on ih otpusti iz sudnice.
  • 17 Tad se svi dohvatiše Sostena, poglavara *sinagoge; izdevetaše ga udarcima pred sudnicom; ali, Galion se uopće ne zabrinu. Pavao prelazi u Antiohiju i ponovo odlazi u Poslanje
  • 18 Pavao ostade još prilično dugo vremena u Korintu. Potom napusti braću i ukrca se za Siriju, u pratnji Priscile i Akvile. Po jednom zavjetu, on je dao ostrići glavu u Kenhreji[597].
  • 19 Oni dosegoše Efez, gdje Pavao odvoji se od svojih pratitelja. Sa svoje strane, on se nađe u *sinagogi i uputi riječ Židovima.
  • 20 Kako mu ovi zaiskaše da produži svoj boravak, on odbi,
  • 21 veći ih napusti uz ove riječi: » Ja ću se navratiti kod vas, jedan drugi put, ako to Bog hoće. « On isplovi na more iz Efeza,
  • 22 iskrca se u Cezareji, uspne se pozdraviti crkvu[598] i siđe u Antiohiju,
  • 23 gdje ostane neko vrijeme. Potom on ponovo pođe i prođe redom oblast galatsku i Frigiju[599], učvršćujući sve *učenike.

Apolos propovijeda u Efezu, potom u Korintu[uredi]

  • 24 Jedan Židov imenom Apolos, podrijetlom iz Aleksandrije, bijaše stigao u Efez. Bijaše to čovjek učen, upućen u Pisma.
  • 25 On bijaše obaviješten o Putu Gospodinovom i, pun gorljivosti, on propovijedaše i poučavaše točno ono što se ticalo Isusa, ne poznavajući ipak, drugo do krštenje Ivanovo[600].
  • 26 On stade, dakle govoriti s punim uvjerenjem u *sinagogi. Ali, kad to čuše Priscila i Akvila ga uzeše sa sobom i predstaviše mu još točnije Put Gospodinov.
  • 27 Kako on imaše namjeru otići u Ahaju[601], braća mu to odobriše i napisaše *učenicima da mu prirede dobar doček. Kad je stigao, on bi, milošću Božjom, od velike pomoći vjernicima,
  • 28 jer, snaga njegovih dokaza imaše javnu nadmoći nad *Židovima, kad on iz Pisama dokazivaše da *Spasitelj jest Isus.

Pavao u Efezu; prva krštenja[uredi]

  • ’’’19’’’ 1 Za vrijeme Boravka Apolosova u Korintu stiže Pavao u Efez prolazeći kroz gornje krajeve. On tu nađe nekolicinu *učenika
  • 2 i upita ih: » Jeste li vi primili Sveti Duh, kad ste postali vjerujući? «  » Ali, odgovoriše mu oni, mi nismo čak ni čuli govoriti o Svetom Duhu! « 
  • 3 Pavao upita: » Koje ste krštenje vi primili? « Oni odgovoriše:» Krštenje Ivanovo[602]. « 
  • 4 Pavao preuze: » Ivan davaše krštenje obraćenja i iskaše narodu vjerovati u onoga koji bi došao poslije njega, tj. u Isusa. « 
  • 5 Oni ga poslušaše i primiše krštenje u *ime Gospodina Isusa.
  • 6 Pavao im *položi ruke i Duh Sveti dođe na njih: oni govoraše jezike i *prorokovaše.
  • 7 Bijaše tu otprilike dvanaest osoba.

Pavao u Efezu[uredi]

  • 8 Pavao se nalaziše u *sinagogi i, tijekom tri mjeseca, on uzimaše riječ s punim pouzdanjem glede *vladavine Božje, trudeći se uvjeriti svoje slušatelje.
  • 9 Kako stanoviti ustrajaše u okorjelosti i, daleko od toga da se puste uvjeriti, ocrnjivahu Put[603] pred cijelim saborom, Pavao prekinu s njima i, uzimajući učenike na stranu, on im upućivaše riječ u školi Tiranosovoj.
  • 10 Te prilike se produžiše tijekom dvije godine tako da svekoliko pučanstvo iz Azije[604] *Židovi i Grci, mogaše slušati riječ Gospodinovu.
  • 11 Bog ispunjavaše po rukama Pavlovim čuda neobična,
  • 12 tako da se uzimahu, za staviti ih na bolesnike, rupci i ili platna koja bijahu dodirnula kožu njegovu. Ti ljudi bijahu tada oslobađani svojih bolesti i zli duhovi odlažaše.
  • 13 Židovski putujući istjerivači vragova[605] poduzimahu u svoje vrijeme izgovarati, nad onima koji imaše nečiste duhove, *ime Gospodine Isusa; oni govoraše: » Ja vas zaklinjem onim Isusom kojeg Pavao proglašava! « 
  • 14 Sedam sinova židovskog velikog svećenika, jednog izvjesnog Skeve, okušavahu se u tom poslu.
  • 15 Zli duh im uzvrati: » Isus, ja ga poznajem i znam tko je Pavao. Ali vi, tko ste vi, dakle? « 
  • 16 I, zaskačući ih, čovjek ih sve nadjača s jednom takvom silovitošću da oni pobjegoše iz kuće napola nagi i puni ozljeda.
  • 17 Svekoliko pučanstvo Efeza, *Židovi i Grci, saznaše za tu pustolovinu; strah obuze sve i oni slavljaše veličinu imena Gospodina Isusa.
  • 18 Jedno mnoštvo vjernika dolažaše na glas priznavati svoja djela[606].
  • 19 Jedan dobar brojnih koji se bijahu odali mađiji uzeše hrpu svojih knjiga i javno ih spališe. Kad se izračuna njihova vrijednost, ustanovi se da ih bijaše za pedeset tisuća srebrnjaka.
  • 20 Tako, snagom Gospodinovom, Riječ narastaše i dobijaše na snazi.

Metež u Efezu i Pavlov odlazak[uredi]

  • 21 U nastavku tih događaja, Pavao donese odluku, u duhu, otići u Jeruzalem prolazeći Makedonijom i Ahajom[607]. On izjavljivaše: » Ka budem ondje, trebat će mi još otići i u Rim. « 
  • 22 On posla u Makedoniju Timoteja i Erasta, dvojicu svojih pomoćnika, dok on sam za malo produži svoj boravak u Aziji.
  • 23 U to vrijeme dogodiše se prilično ozbiljni nemiri glede Puta[608].
  • 24 Naime, jedan draguljar, imenom Demetrius, izrađivaše u srebru male templove Artemidine i priskrbljivaše tako obrtnicima zamjetne dobiti.
  • 25 On sakupi te obrtnike kao i članove srodnih zanimanja i izjavi im: » Vi to znate, prijatelji moji, naše blagostanje dolazi od ovog posla.
  • 26 No, vi ustanovljavate ili čujete govoriti ne samo u Efezu, veći u gotovo cijeloj Aziji, taj Pavao uznemirava jedno brojno mnoštvo uvjeravajući ga, kako on kaže, da bogovi koji izlaze iz naših ruku nisu bogovi.
  • 27 Nije samo naše zanimanje u opasnosti da bude oklevetano, veći također i templ velike božice Artemide mogao bi biti napušten i naći se uskoro lišen veličine one koju obožavaju Azija i cijeli svijet. « 
  • 28 Na te riječi, slušatelji se razbjesniše i završiše u povicima: » Velika je Artemida Efeška! « 
  • 29 Metež zahvati cijeli grad i hrpimice se baciše u kazalište, dočepavši se u prolazu Makedonaca Gaja i Aristarka, suputnika Pavlovih.
  • 30 Pavao bijaše odlučio doći na sabor, ali *učenici ga ne pustiše to učiniti.
  • 31 A neki aziarsi[609] među njegovim prijateljima odvraćaše ga od te namisli da se izlaže opasnosti u kazalištu.
  • 32 Naravno, svaki vikaše drugu stvar no njegov susjed i smutnja vladaše u saboru gdje većina čak i ne znade razlog sastanka.
  • 33 Ljudi u mnoštvu izvijestiše stanovitog Aleksandra kojeg *Židovi bijahu isturili naprijed. Aleksandar dade znak rukom da bi se htio izjasniti pred saborom.
  • 34 Ali, kad saznaše da bijaše Židov, svi stadoše jednoglasno vikati, tijekom gotovo dva sata: » Velika je Artemida Efeška! « 
  • 35 Tajnik uspije ipak, stišati mnoštvo: » Efežani, reče on, postoji li netko tko ne zna da grad Efez je sveti grad velike Artemide i da je njen kip pao s neba?
  • 36 Pošto odgovor ne pobuđuje sumnju, trebate se dakle, umiriti i izbjegavati pogrešne poteze.
  • 37 Vi ste, naime, ovdje doveli dvojicu ljudi koji nisu počinili ni svetogrđe niti su *hulili protiv naše božice.
  • 38 Ako Demetrius i obrtnici koji ga slijede su u sporu s nekim, drže se saslušanja, ima prokonzula: nek' stranke, dakle idu pred pravdu!
  • 39 A ako vi imate drugih molbi, stvar će biti sređena zakonitim saborom.
  • 40 Mi se izlažemo opasnosti biti optuženi za pobunu zbog našeg današnjeg sastanka, jer ne postoji nikakav razlog koji bismo mi mogli istaknuti za opravdati ovo okupljanje. « I, na tu izjavu, on raspusti sabor.

Pavao se vraća u Makedoniju i u Grčku[uredi]

  • ’’’20’’’ 1 Kad se metež stiša, Pavao dade dovesti *učenike i ohrabri ih. Potom im reče zbogom i pođe put Makedonije.
  • 2 Kad je prešao ta područja i dobrano ohrabrio braću, on stiže u Grčku[610] gdje provede tri mjeseca. U času kad polažaše na more, kako *Židovi urotiše se protiv njega, on odluči ponovo proći Makedonijom.
  • 4 On imaše kao pratitelje[611]: Sopatrosa, sina Pirusova, iz Bereje; Aristarka i Sekundusa, iz Soluna; Gajan, iz Derbe, i Timoteja, kao i Tihika i Trofima, iz pokrajine Azije.
  • 5 Ta grupa, koja bijaše otišla naprijed, nas je čekala, u Troadi.
  • 6 Što se tiče nas, budući pošli iz Filipa nakon dana *beskvasnih kruhova, mi smo se ukrcali da bi njih sustigli, pet dana kasnije, u Troadi, gdje smo načinili stanku od jednog tjedna.

Posjeta za rastanak u Troadi[uredi]

  • 7 Prvog dana u tjednu[612], tada kad bijasmo sastali se za razlomiti kruh, Pavao, koji trebaše sutradan otputovati, uputi riječ braći[613] i produži sastanak sve do ponoći.
  • 8 Svjetiljaka ne manjkaše u gornjoj sobi gdje se mi bijasmo sastali.
  • 9 Jedan mladići, zvan Eutih, koji bijaše sjedio na rubu prozora, pade u dubok san, sve dok Pavao ne završi govor. Pod utjecajem sna, on padne s trećeg kata i, kad su ga htjeli podići, on bijaše mrtav.
  • 10 Pavao tada siđe, sunovrati se k njemu[614] i uze ga u svoje ruke: » Ne mičite se! On je živ! « 
  • 11 Kad se uspeo, Pavao razlomi kruh i pojede: potom on produži sastanak sve do zore i tada ode.
  • 12 Što se tiče mladića, odvedoše ga živog i to bi jedno neizmjerno okrjepljenje.

Iz Troade u Milet[uredi]

  • 13 Odmaknuvši, mi smo se tada ukrcali na lađu u smjeru Asosa, gdje trebasmo preuzeti Pavla, koji trebaše tu se nalaziti na putu, kao što bijaše odlučio.
  • 14 Kad nam se pridružio u Asosu, mi smo ga uzeli u lađu za stići u Mitilenu.
  • 15 Otuda smo odjedrili sutradan sve do u visinu Hioa; prekosutradan, prošli smo Samos i

24 sata kasnije, nakon jednog izlaska u Trogijonu[615], stigli smo u Milet.

  • 16 Pavao bijaše naime, odlučio izbjeći izlazak u Efezu, da ne gubi vrijeme u Aziji[616]. Imao je samo jednu hitnju: biti u Jeruzalemu ako je moguće, za dan *Pedesetnice.

Pavao i starješine crkve iz Efeza[uredi]

  • 17 Iz Mileta, Pavao dade pozvati *starješine crkve iz Efeza.
  • 18 Kad se ini sastadoše, on im izjavi: » Vi znate kakvo je uvijek bilo moje držanje glede vas od dana mog dolaska u Aziju.
  • 19 Ja sam služio Gospodina u svoj poniznosti, u suzama u sred iskušenja koja su mi donijele urote židovske.
  • 20 Ja nisam ništa zanemario od onoga što bi moglo vama biti od koristi; naprotiv, ja sam propovijedao, ja sam vas poučio, javno kao i privatno;
  • 21 moje svjedočenje pozivaše i *Židove i Grke obratiti se Bogu u vjerovati u našeg Gospodina Isusa.
  • 22 » Sada, zatvorenik Duha, evo me na cesti za Jeruzalem; ja ne znam koja će ondje biti moja sudbina,
  • 23 ali, u svakom slučaju, Sveti Duh mi ju je potvrđivao iz grada u grad, lanci i nevolje me tu čekaše.
  • 24 Ja, uostalom ne pridajem nikakvu vrijednost mom vlastitom životu; moj cilj, jest k dobru voditi moju trku i službu koju mi je Gospodin Isus povjerio: posvjedočiti *Evanđelju milosti Božje.
  • 25 » Od sada, ja to dobro znam, evo, vi nećete više vidjeti lica mog, vi svi među kojima sam prošao proglašavajući Kraljevanje[617].
  • 26 Ja to dakle, mogu danas potvrditi pred vama: ja sam čist od svake krvi[618].
  • 27 Ja, nisam, zaista, ništa zanemario: naprotiv, to je naum Božji, u cijelosti, što sam vam ja oglašavao.
  • 28 Pazite na sebe i sve stado kojem vas je Sveti duh namjestio čuvarima, budite pastiri Crkve Božje[619] koju si je stekao putem svoje vlastite *krvi.

29 » Ja znam dobro da nakon mog odlaska uvest će se među vas nemilosrdni vukovi koji neće štedjeti stada;

  • 30 iz vaših vlastitih redova iskrsnut će ljudi izopačenih riječi koji će odvući *učenike u svoju sljedbu.
  • 31 Budite dakle pozorni, podsjećajući se da, noću i danju tijekom tri godine, ja nisam prestajao, u suzama, opominjati svakog od vas.
  • 32 I sada, ja vas predajem bogu i njegovoj riječi milosti, koji ima moći izgraditi zgradu i osigurati baštinu svima *posvećenima.
  • 33 » Ja nisam hlepio srebra, zlata ili odjeće ničije.
  • 34 Evo ruku, vi to znate sami, koje su opskrbljivale moje potrebe i one mojih drugova.
  • 35 Ja sam to uvijek pokazivao, na taj način mučeći se treba doći u pomoći slabima i sjetiti se onih riječi koje Gospodin Isus sam bijaše izgovorio: Ima više sreće u davanju, no u primanju[620]. «
  • 36 Nakon tih riječi, on se spusti na koljena s njima svima i pomoli se.
  • 37 Sav svijet tada zajeca i baci se o vrat Pavlov da bi ga zagrlio
  • 38 njihova tuga potjecaše naročito od rečenice u kojoj on bijaše rekao da neće više vidjeti lica njegovog, potom ispratiše ga sve do lađe.

Put povratka u Jeruzalem[uredi]

    • ’’’21’’’ 1 Nakon što smo im se istrgli i ponovo isplovili, usmjerili smo se ravno na Kos; sutradan, na Rodos, i odande na Pataru.
  • 2 Našavši jednu lađu na polasku za Feniciju, uspeli smo se na palubu i dohvatili se mora.
  • 3 Stigavši nadogled Cipra, ostavili smo otok lijevo za usmjeriti se prema Siriji i iskrcali se u Tiru, gdje naime, lađa trebaše iskrcati svoj tovar.
  • 4 Ondje smo ostali sedam dana, jer ondje bijasmo otkrili *učenike; podstaknuti Svetim Duhom oni govoraše Pavlu da se ne uspinje u Jeruzalem.
  • 5 Kad se navršilo vrijeme našeg boravka mi ipak nanovo otputovasmo i, dok iđasmo, svi nas praćaše, žene i djecu podrazumijevajući, sve do izvan grada. Ondje, na koljenima na žalu, mi smo se pomolili;
  • 6 potom, izmijenili pozdrave rastanka, uspeli se u lađu a, oni vratiše se kući.
  • 7 Što se tiče nas, nakon našeg prolaska od Tira, stigli smo u Ptolemaidu i, nakon što smo pozdravili braću proveli smo jedan dan s njima.
  • 8 Sutradan pošto ponovo otputovasmo, stigli smo u Cezareju[621] gdje smo se našli u kući Filipa *Evanđeliste, jednog od Sedmorice[622], i boravili smo kod njega.
  • 9 On imaše četiri kćeri, djevice koje *prorokovaše.
  • 10 Dok mi provodismo više dana ondje, stigao je jedan *prorok iz Judeje, imenom Agabus.
  • 11 Došavši k nama, on uze pojas Pavlov, zaveza sebi noge i ruke i izjavi: » Evo što kaže Sveti Duh. Čovjek kojem pripadaše ovaj pojas, evo kako, u Jeruzalemu, *Židovi svezat će ga i izručiti u ruke *poganima! « 
  • 12 Na te riječi, mi i braća iz grada, preklinjali smo Pavla da se ne uspinje u Jeruzalem.
  • 13 On nam tada odgovori: » Što plačete i slamate srce moje? Ja sam spreman, ne samo biti svezan veći i umrijeti u Jeruzalemu za *ime Gospodina Isusa. « 
  • 14 Kako se on ne puštaše uvjeriti, mi nismo ustrajali. » Nek' bude volja izvršena volja Gospodinova, kazasmo. «
  • 15 Na kraju tih nekoliko dana, kad su pripreme jednom bile završene, mi smo se uspeli prema Jeruzalemu;
  • 16 *učenici iz Cezareje, koji se također nalaziše u našoj pratnji, odveli su nas smjestiti se kod Mnasona iz Cipra, jednog učenika iz prvog razdoblja.

U Jeruzalemu Pavao posjećuje Jakova[uredi]

  • 17 Po našem dolasku u Jeruzalem, braća nas primiše sa zadovoljstvom.
  • 18 Sutradan, Pavao se s nama našao kod Jakova[623] gdje se nalaziše također i sve *starješine.
  • 19 Budući ih pozdravili, oni im ispričaše u pojedinosti sve što, po njihovoj službi, Bog bijaše ispunio kod *pogana.
  • 20 Slušatelji izraziše slavu Bogu, a njemu rekoše: » Ti možeš vidjeti, brate, koliko tisuća vjernika ima među *Židovima, i svi su gorljivi pristaše *Zakona.
  • 21 No, oni su obaviješteni o glasovima koji kruže o tebi: tvoje poučavanje nagoni sve Židove koji žive među poganima napustiti Mojsija; ti im govoriš da više ne obrezuju djecu i da više ne slijede zakona.
  • 22 Što učiniti? Oni će bez ikakve sumnja saznati da si ti ovdje.
  • 23 Učini dakle, ono što ćemo ti mi reći. Mi imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.
  • 24 Uzmi ih sa sobom, izvrši očišćenje u isto vrijeme kad i oni pobrini se za njihov trošak. Oni će tada moći dati ošišati glavu[624] i svi će razumjeti da glasine koje kruže o tebi ne znače, veći da si ti također suglasan vršenju Zakona.
  • 25 Što se tiče pogana koji su postali vjerujući, njima smo napisali naše odluke: paziti se mesa poganskih žrtvovanja, krvi, zagušenog mesa, i nemoralnosti[625]. « 
  • 26 Slijedećeg dana, Pavao uze dakle te ljude sa sobom, poče očišćenje u isto vrijeme kad i oni, ode u *Templ, za naznačiti dan kad će nakon izvršenog očišćenja biti ponuđena žrtva za svakog od njih.

Pavlovljevo uhićenje u Templu[uredi]

  • 27 Sedam dana bijaše se navršavalo kad *Židovi iz Azije, koji ga bijahu opazili u Templu, podigoše sve mnoštvo i staviše ruku na njega.
  • 28 Oni vikaše: » Izraeliti, u pomoći! Evo ga, čovjeka koji se bori protiv našeg naroda i *Zakona i ovog mjesta[626] poučavanjem koje prenosi svuda i svakome! On je čak i Grke doveo u Templ i tako oskrnavio ovo *sveto mjesto. « 
  • 29 Oni, naime, veći bijahu vidjeli Trofima iz Efeza s njim u gradu i bijahu mislili da ga bijaše uveo u Templ.
  • 30 Cijeli grad se pobuni i narod stiže u mnoštvu. Dograbiše Pavla i odvukoše ga izvan Templa, čija vrata smjesta bijahu zatvorena.
  • 31 Gledali su kako ga ubiti kad ova novost stiže tribunu kohorte[627]: sav je Jeruzalem u velikom neredu! « 
  • 32 On smjesta sakupi vojnike i stotnike i dade navaliti na mnoštvo: kad ugledaše tribuna i vojnike, prestadoše tući Pavla.
  • 33 Približavajući se, tribun ga tad pograbi i dade zapovijed da se sveže s dva lanca; potom htijaše doznati tko on bijaše i što bijaše učinio.
  • 34 Ali, u mnoštvu, svaki vikaše drugu stvar, zbog tog meteža, ne mogaše on dobiti nikakvog pouzdanog odgovora, pa dade zapovijed odvesti Pavla u tvrđavu[628].
  • 35 Kad ovaj posljednji bi na stepeniku stubišta, vojnici ga moraše nositi zbog nasilnosti mnoštva,
  • 36 jer sav ga narod slijeđaše i vikaše: » Na smrt! «

Pavao se razjašnjava pred mnoštvom[uredi]

  • 37 U času kad će ga uvesti u tvrđavu, Pavao reče tribunu: » Mogu li ti ja reći jednu riječ? Ti znaš grčki, odgovori on?
  • 38 Ti dakle nisi Egipćanin koji, u ovo posljednje vrijeme, podiže i odvede u pustinju 4.000 bodežnika[629]?
  • 39 Ja? preuze Pavao, ja sam *Židov, iz Tarze u Ciliciji, građanin jednog grada koji nije bez ugleda. ja te molim, dopusti mi govoriti narodu. « 
  • 40 Dopuštenje dano, Pavao, osovljen na stepenicama, dade znak narodu. Nastade velika tišina i on im uputi riječ hebrejskim jezikom:
  • ’’’22’’’ 1 » Braćo i očevi, slušajte dakle, obranu koju vam sada ja imam ponuditi.« 
  • 2 Mir se još poveća kad oni čuše da im se Pavao obraća na hebrejskom jeziku.
  • 3 » Ja sam Židov, rođen u Tarzi u Ciliciji, ali ovdje, u ovom gradu, gdje ja bijah odgojen i gdje sam primio do nogu Gamalielovih[630] jedno obrazovanje strogo sukladno *Zakonu naših otaca. Ja bijah jedan surov pristaša Božji, kao što ste vi to danas,
  • 4 i, protjeravajući na smrt ovaj Put[631], ja sam davao bacati u lance i u zatvor ljude i žene.
  • 5 *Veliki svećenik i sav zbor *starješina mogli bi to posvjedočiti: od njih, naime, ja primih pisma za našu braću kad sam se našao u Damasku s poslanstvom da svežem u lance i dovedem u Jeruzalem, za primiti kaznu, one koji bijahu ondje.
  • 6 » Ja prelazih dakle svoj put i primicah se Damasku kad iznenada, pred podne, jedna velika svjetlost došla s neba ovi mene svojim sjajem.
  • 7 Ja padoh na zemlju i začuh jedan glas govoriti mi: Saule, Saule[632], zašto me progoniš?
  • 8 Ja odgovorih: Tko si ti, Gospodine? Glas preuze: Ja sam Isus Nazorejac[633], ja sam taj koga ti progoniš.
  • 9 Moji pratitelji vidješe svjetlost ali ne čuše glas koji meni govoraše.
  • 10 Ja upitah: Što trebam učiniti, Gospodine? A Gospodin mi odgovori: » Podigni se, idi u Damask, a ondje će te pokazati u pojedinost zadaću koja ti je naznačena.
  • 11 Ali, kako mi ta svjetlost bijaše oduzela vid, moji me kompanjoni moraše voditi za ruku da bih stigao u Damask.
  • 12 » Bijaše ondje jedan stanoviti Ananias; bijaše to pobožan čovjek, vjeran Zakonu, čiji ugled bijaše dobar kod svih Židova koji ondje stanovahu.
  • 13 On me dođe naći i reče mi tada: Saule, brate moj, progledaj ponovo! I, u istom času, ja ponovo nađoh vid.
  • 14 On mi reče: Bog naših otaca ti je namijenio upoznati njegovu volju, to jest Pravednog[634] i njegov vlastiti glas.
  • 15 Ti moraš naime, biti svjedokom za njega, pred svim ljudima, o onome što budeš vidio i čuo.
  • 16 Zašto dakle dvojiti? Hajdemo! Primi krštenje i očišćenje od svojih grijeha zazivajući njegovo *ime.
  • 17 » Od povratka u Jeruzalem, dok bijah u molitvi u *Templu, dođe mi jedan dan te padoh u zanos
  • 18 i vidjeh Gospodina koji mi govoraše: Brzo, napusti neodložno Jeruzalem, jer, oni neće prihvatiti svjedočenje koje ćeš mi ti činiti.
  • 19 Ja odgovorih: Ali, Gospodine, oni znaju dobro da sam ja taj koji odlažah u *sinagoge za staviti u zatvor i tući šibama one koji vjeruju u tebe.
  • 20 I dok krv Stjepanova, tvog svjedoka, bijaše prolivena, ja također bijah ondje, ja povlađivah njegovim ubojicama i čuvah njihovu odjeću.
  • 21 Ali, on mi reče: Idi, u daljinu, prema *poganskim narodima, gdje ću te ja poslati. «
  • 22 Židovi koji bijahu slušali Pavla sve do ovih riječi stadoše tada ispuštati krikove: » Da se oslobodi zemlja jedne takve jedinke! On ne treba ostati živ! « 
  • 23 Kako se oni deraše, bacaše svoje ogrtače i hitaše prašinu u zrak,
  • 24 tribun zapovijedi da uvedu Pavla u tvrđavu i da mi bičevima prilijepe pitanje za otkriti razlog takvih povika koje izvikivahu protiv njega.
  • 25 Upravo htjedoše opružiti Pavla za bičevanje[635] kad on reče stotniku na službi: »Jednog rimskog građanina, koji čak ne bijaše ni suđen, imate li pravo bičevati? « 
  • 26 Na te riječi, stotnik ode obavijestiti tribuna: » Što to činiš? Ovaj je čovjek rimski građanin! « 
  • 27 Tribun se vrati ponovo ispitati Pavla: » Reci mi, jesi li ti zaista rimski građanin? Da, reče Pavao. « 
  • 28 Tribun preuze: » Ja, za steći to pravo, morah platiti pozamašnu svotu. A ja, reče Pavao, ja ga držim od rođenja.« 
  • 29 Oni koji ga htjedoše staviti na ispitivanje smjesta ga pustiše; što se tiče tribuna, njega spopade strah kad otkri da to bijaše rimski građanin kojeg držaše u lancima.

Pavao izlazi pred Sanhedrin[uredi]

  • 30 Sutradan, odlučan saznati sa sigurnošću čime to *Židovi optužuju Pavla, on mu dade skinuti lance; potom on sazva jednu sjednicu *velikih svećenika sa svim *Sanhedrinom i dade svesti Pavla da se pojavi pred njima.
  • ’’’23’’’ 1 Očiju uprtih u *Sanhedrin Pavao izjavi: » Braćo, jednom savješću bez ikakvog prigovora ja sam se odnosio prema Bogu sve do ovog dana. « 
  • 2 Ali, veliki svećenik Ananias[636] zapovjedi svojim suradnicima da ga udare po ustima. Pavao tada reče:
  • 3 » Ti si taj koga će Bog udariti, zide izbijeljeni! Ti zasjedaš da meni sudiš prema *Zakonu, a, protivno zakonu, zapovijedaš da me udaraju? « 
  • 4 Suradnici ga upozoriše: » Ti vrijeđaš velikog svećenika Božjeg!
  • 5 Ja nisam znao, Braćo, da to bijaše veliki svećenik; pisano je naime: »Ne vrijeđaj poglavara svog naroda.«
  • 6 Znajući da sabor dijelom bijaše od *saduceja i dijelom od *farizeja, Pavao se prodera u sred *Sanhedrina: » Braćo, ja sam farizej, sin farizeja; za našu nadu, uskrsnuće iz mrtvih, ja sam stavljen na sud. « 
  • 7 Ta izjava bijaše jedva izrečena kad nasta sukob između farizeja i saduceja i sabor se podijeli.
  • 8 Saduceji, naime, podržavahu na nema ni uskrsnuća, ni *anđela, ni duha, dok farizeji u stvari upravo to propovijedahu.
  • 9 To načini veliku galamu. Stanoviti pismoznanci iz farizejske grupe upadoše i usprotiviše se silovito: » Mi ne nalazimo ništa za predbaciti ovom čovjeku. A ako mu zaista bijaše jedan duh govorio? ili pak *anđeo? « 
  • 10 Kako se sukob pogoršavaše, tribun, iz straha da ne rastrgaju Pavla, izdade zapovijed postrojbi da siđe i izvuče ga između njih i da ga dovedu u tvrđavu.
  • 11 Slijedeće noći, Gospodin se pojavi Pavalu i reče mu: » Smjelo! Ti si upravo svjedočio o mojoj stvari u Jeruzalemu, trebaš i u Rimu također posvjedočiti o istom. «

Urota protiv Pavla[uredi]

  • 12 Kad svanu dan, *Židovi skovaše jednu urotu i obvezaše se prisegom da niti što jedu niti što piju prije na Pavla ubiju.
  • 13 Više od 40 osoba sudjelovalo je u toj zavjeri.
  • 14 Oni odoše pronaći *velike svećenike i starješine i rekoše im: » Mi smo se obvezali svečanom prisegom ništa ne uzeti prije no ubijemo Pavla.
  • 15 Tada, s vaše strane, uz pristanak *Sanhedrina, predložite dakle da vam ga dovedu, pod izgovorom pobližeg ispitivanja njegovog slučaja; što se tiče nas, naša je odluka ubiti ga prije njegovog dolaska. « 
  • 16 Ali, sin Pavlove sestre doču za zasjedu; dođe do tvrđe, uđe onamo i upozori Pavla.
  • 17 Pozvavši jednog od stotnika, Pavle mu reče: » Vodi ovog mladića tribunu; on mu ima nešto priopćiti. « 
  • 18 Stotnik ga dakle uzme i odvede tribunu: » Uhićenik Pavao, reče on, pozvao me i zamolio da ti dovedem ovog mladića; ima ti nešto priopćiti. « 
  • 19 Tribun ga uze za ruku, odmaknu se u stranu, i raspita se: » Što mi ti to imaš priopćiti? « 
  • 20 Židovi, odgovori mladić, dogovorili su se zamoliti te da im dovedeš Pavla, sutra pred Sanhedrin, pod izgovorom jedne određenije istrage njegovog slučaja.
  • 21 Nadasve, ne dopusti se prevariti: bit će ih više od četrdeset za postaviti mu zasjedu; oni su se obvezali prisegom ništa ni jesti ni piti prije no što ga ne uklone; njihova je odluka veći donesena, oni samo čekaju tvoj pristanak. « 
  • 22 Tribun otpusti mladića: » Ne pričaj nikome, preporuči mu on, da si mi otkrio tu urotu. «

Pavao premješten u Cezareju[uredi]

  • 23 On tada pozove dvojicu stotnika i reče im: » Držite spremne za poći u Cezareju, od devet sati navečer, 200 vojnika, 70 konjanika i 200 pomoćnika[637].
  • 24 Da se također pripremi jahaće živinče za odvesti Pavla živog i zdravog upravitelju Feliksu[638].
  • 25 On napisa jedno pismo, ovog sadržaja:
  • 26 » Klaudije Lizija, njegovoj Ekselenciji upravitelju Feliksu, pozdrav!
  • 27 *Židovi su se domogli čovjeka kojeg ti šaljem i htjedoše ga pogubiti kad sam ja posredovao s postrojbom da bih im ga oduzeo, jer sam upravo saznao da je on rimski građanin.
  • 28 Kako bijah odlučio saznati čime ga optužuju, dao sam ga dovesti pred *Sanhedrin.
  • 29 Ustanovio sam da se optužba odnosi na njihove rasprave o njihovom *Zakonu, ali bez ikakvog terećenja koje bi zasluživalo smrt ili lance.
  • 30 Obaviješten da se priprema jedan atentat na tog čovjeka, ja ti ga šaljem[639] naznačujući tužiteljima da tužbu protiv njega podnesu pred tebe.«
  • 31 Izvršavajući zapovijed koju bijahu primili, vojnici odvedoše Pavla i sprovedoše ga noću u Antipatridu.
  • 32 Sutradan, ostavljajući konjanike nastaviti s njim, oni se vratiše u tvrđavu.
  • 33 Po svom dolasku u Cezareju, konjanici predadoše pismo upravitelju i predstaviše mu Pavla.
  • 34 Upravitelj pročita pismo i zapita iz koje pokrajine Pavao bijaše podrijetlom. Obaviješten da to bijaše Cilicija:
  • 35 » Ja ću te saslušati, reče on, kad tvoji tužitelji također budu ovdje. « On dade zapovijed da ga čuvaju u Herodovu *pretoriju[640].

Pavao optužen pred upraviteljem[uredi]

  • ’’’24’’’ 1 Pet dana kasnije, *veliki svećenik Ananija siđe[641] sa starješinama i jednim izvjesnim Tertulom, odvjetnikom; oni podnesoše upravitelju tužbu protiv Pavla.
  • 2 Ovaj posljednji bi pozvan i Tertul poče svoju optužbu ovim riječima: » Zahvaljujući tebi i promjenama koje si ti brižljivo izveo u korist ovog naroda, mi uživamo jedan potpuni mir.
  • 3 Svagda i svugdje, vrli Felikse, sa živom zahvalnošću mi primamo ta dobročinstva.
  • 4 Da ti ne dodijavamo mnogo, izlaganje će biti kratko, a tebe molimo da mu posvetiš dobrohotnu pažnju koju ti poznajemo.
  • 5 Mi smo otkrili da ovaj čovjek bijaše jedna kuga, da izazivaše bune među svim *Židovima svijeta i da bijaše prvak sljedbe Nazorejaca[642].
  • 6 On je čak nastojao oskrnaviti *Templ
  • 7 i mi smo ga tada uhitili[643].
  • 8 Ti ćeš i sam moći, ispitujući ga, vidjeti kako se potvrđuju svi naši pritužbeni razlozi protiv njega. « 
  • 9 Židovi podupriješe tu optužbu izjavljujući da bijaše tako.

Pavao se objašnjava pred upraviteljem[uredi]

  • 10 Na jedan znak upravitelja koji ga pozivaše govoriti, Pavao uzvrati: » Ja znam da ti osiguravaš pravdu našem narodu od prije dugo godina: zato ću ja s povjerenjem braniti svoju stvar.
  • 11 Ti možeš to provjeriti: nema više od dvanaest dana da sam ja uzišao u Jeruzalem za klanjati se.
  • 12 I ni u *Templu, ni u *sinagogama, ni u gradu bitko me nije otkrio raspravljati s kim ili podbunjivati mnoštvo.
  • 13 Ovi ljudi su dakle nesposobni potvrditi optužbe koje podnose sada protiv mene.
  • 14 Evo što ja priznajem: ja sam u službi Boga naših otaca prema Putu koji oni zovu sljedbom; ja vjerujem u sve što je pisano u Zakonu i prorocima[644];
  • 15 ja imam to uzdanje u Boga i oni ga također dijele da će biti uskrsnuće pravednika i nepravednika.
  • 16 Zato se ja trudim, ja također, neprestano čuvati besprijekornu savjest pred Bogom i pred ljudima.
  • 17 Nakon dugih godina, ja sam se vratio prinijeti milostinju za svoj narod kao i milodare.
  • 18 Tada su me otkrili u *Templu u vrijeme mojeg očišćenja: ne bijaše ni okupljanja ni meteža;
  • 19 ali, stanoviti *Židovi iz Azije… Oni su ti koji bi mogli doći pred tebe za optužiti me, ako bi pak, imali što prigovoriti mi!
  • 20 Ili tada da kažu, ovi ovdje, koji prekršaj su otkrili kad sam se ja pojavio pred *Sanhedrinom.
  • 21 Da li bi to bila jedna jedina rečenica koju sam ja uzviknuo usred njih: Zbog uskrsnuća mrtvih ja sam danas doveden na suđenje pred vas? «
  • 22 Savršeno obaviješten o onome što se odnosi na Put, Feliks im odgodi ročište: » Ja ću suditi vašu stvar, reče on, kad tribun Lizija bude sišao ovamo. « 
  • 23 On dade zapovijed stotniku da čuva Pavla u zatvoru s manje strogim pravilima, ne sprječavajući njegove da se pobrinu za njega.

Pavao ostaje više od dvije godine u zatvoru[uredi]

  • 24 Nekoliko dana kasnije, Feliks se nalaziše u pratnji Druzile[645], svoje žene, koja bijaše *Židovka. On dade dozvati Pavla i slušaše ga govoriti o vjeri u Isusa Krista.
  • 25 Ali, kako se sastanak usmjeravaše prema pravednosti, svladavanju nagona i dolazećem sudu, Feliks se zabrinu: » Trenutno, reče on, skloni se. Ja ću te pozvati slijedećom prilikom. « 
  • 26 On se nadao da će dobiti novaca od Pavla; također, često ga je davao zvati, čak prilično često, da bi se susreli.
  • 27 Na kraju dviju godina, Feliks dobi za nasljednika Porcusa Festusa[646] i, kako htjede biti naklon Židovima, on ostavi Pavla u zatvoru.

Pavao traži da bude suđen od cara[uredi]

  • ’’’25’’’ 1 A, tri dana nakon svog prispijeća u svoju pokrajinu, Festus se uspne iz Cezareje u Jeruzalem.
  • 2 *Veliki svećenici i ugledni Židovi mu se predstaviše za podnijeti tužbu protiv Pavla. Uporno,
  • 3 oni mu iskaše zaplotnički, kao jednu milost, prebacivanje Pavla u Jeruzalem; oni naime, htjedoše postaviti jednu zasjedu za ubiti ga na putu.
  • 4 Ali, Festus odgovori da mjesto zatvora bijaše u Cezareji i, da, na svaki način, on sam bi odmah pošao tamo.
  • 5 » Neka oni, između vas, koji su određeni, dodade on, pridruže se meni za sići u Cezareju[647] i, ako ima nešto nepravilno kod tog čovjeka neka podnesu tužbu protiv njega! «
  • 6 Festus ne ostade kod njih više od osam ili deset dana. Kad je sišao u Cezareju, veći od sutra on zauze mjesto u sudu i dade zapovijed da dovedu Pavla.
  • 7 Kad ovaj bi ondje, *Židovi koji su sišli iz Jeruzalema, u krugu okolo njega, teretiše ga optužbama, brojnim i ozbiljnim, ali oni ne bijahu sposobni potvrditi ih.
  • 8 Pavao zadrža svoju obranu: » Ja nisam počinio prekršaja, govoraše on, ni protiv *zakona židovskog, ni protiv *Templa, ni protiv cara. « 
  • 9 U želji da se dopadne Židovima, Festus načini Pavlu ovaj prijedlog: » Prihvaćaš li ti uspeti se u Jeruzalem da ondje tvoja stvar bude suđena u mojoj nazočnosti? « 
  • 10 Ali, Pavao uzvrati: » Ja sam pred carskim sudom, tu ja dakle trebam biti suđen. Židovi, ja njima nisam učinio ništa krivo, kao što si se ti savršeno osvjedočio tome.
  • 11 Ako sam ja zaista krivac, ako sam počinio kakav zločin koji zaslužuje smrt, ja ne mislim oteti se smrti. Ali, ako optužbe, kojima me ovi ljudi terete, poništavaju se, nitko nema pravo izručiti me njihovoj milosti. Ja se tome pozivam na cara[648]. « 
  • 12 Festus, se tada prikloni njegovom mišljenju i odgovori: » Ti se pozivaš na cara: ići ćeš pred cara.«

Festus predstavlja Pavla kralju Agripi[uredi]

  • 13 Nekoliko dana bijaše isteklo kad kralj *Agripa[649] i Berenika stigoše u Cezareju i posjetiše Festusa.
  • 14 A, kako oni ondje provedoše jedno stanovito vrijeme, Festus izvijesti kralja o Pavlovoj stvari: » Ima ovdje, reče on, jedan čovjek kojeg je Feliks ostavio u zatvoru.
  • 15 Za mog boravka u Jeruzalemu, *veliki svećenici i starješine *Židova došli su podnijeti jednu tužbu protiv njega i zahtijevati njegovu osudu.
  • 16 Ja sam im odgovorio da nije pravilo kod Rimljana izručivati optuženika, a da se nije najprije suočio sa svojim tužiteljima i imao dopuštenje braniti se od njihovih navoda optužnice.
  • 17 Oni su se dakle našli ovdje i, a da mi nisu dali ni najmanje odgode, sutradan veći ja sam se našao u sudu i dao zapovijed dovesti tog čovjeka.
  • 16 Kad su se najzad stali okolo njega, tužitelji nisu iznijeli nikakve ozbiljne optužbe koje bih ja mogao pretpostaviti.
  • 19 Oni imaše s njim samo ne znam kakve prijepore u svezi s njihovom religijom i posebice jednim stanovitim Isusom koji je umro, ali za koje Pavao hoće držati još uvijek živim.
  • 20 Ne videći dakle, Ne videći pak kako ispuniti istragu jedne takve stvari, ja sam mu tada predložio otići u Jeruzalem da njegov predmet bude ondje suđen.
  • 21 Ali, Pavao se opskrbio prizivom za sačuvati njegov predmet sudskoj nadležnosti Njegovog Veličanstva[650] i ja sam, dakle, dao zapovijed da ga čuvaju sve do njegovog pošiljanja pred cara. « 
  • 22 *Agripa tada reče Festusu: »Ja bih želio čuti tog čovjeka u svoje vrijeme. — Veći sutra ti ćeš ga čuti, odgovori mu on. « 
  • 23 Sutradan Agripa i Berenika stigoše, dakle, u velikom sjaju i stupiše u sudnicu, praćeni od visokih dužnosnika i gradskih odličnika. na zapovijed Festusovu, dovedoše Pavla
  • 24 i Festus uzme riječ: » Kralju Agripa i vi svi, koji ste s nama, vi vidite ovog čovjeka. Cijelo židovsko pučanstvo mi je došlo radi njega, u Jeruzalem i sve do sada i sve do sada, kričeći da ga ne treba ostaviti na životu.
  • 25 Sa svoje strane, ja nisam u njegovim djelima otkrio ništa što bi zasluživalo smrt; veći, budući da se pozivao na Njegovo Veličanstvo, ja sam odlučio poslati ga njemu.
  • 26 Kako ja ne raspolažem nikakvim sigurnim podatkom za pisati vladaru na njegov račun, ja sam ga dao dovesti pred vas, naročito pred tebe, kralju Agripa, da bih bio u mjeri pisati mu, u nastavku ovog prijema.
  • 27 Bilo bi besmisleno naime, čini mi se, poslati jednog zatvorenika, a da se ne nabroje iskazi svjedoka koji ga optužuju. «

Pavao se razjašnjava pred Agripom[uredi]

  • ’’’26’’’ 1 *Agripa reče Pavlu: » Dopušteno ti je braniti svoju stvar. « Pavao ispruži tada ruku i izloži svoju obranu:
  • 2 »Od svih optužbi kojima me opterećuju *Židovi, ja se danas držim sretnijim, kralju Agripa, da se mogu opravdati pred tobom
  • 3 jer si ti dobro obaviješten o svim židovskim običajima i svim njihovim nesuglasicama, ja te molim dakle, da me saslušaš s dobrohotnošću.
  • 4 » Razdoblje mog života koje, od svoje prve mladosti, ja provedoh u krilu svojeg naroda, u Jeruzalemu, svi ga Židovi poznaju.
  • 5 Oni znaju od prije dugo vremena i mogu posvjedočiti, ako to pak hoće, da sam ja živio prema najstrožem pravcu naše vjere, kao *Farizej.
  • 6 A danas, ja sam predveden pred pravdu, to je zbog ufanja u obećanje koje je Bog dao našim očevima,
  • 7 i koje naših dvanaest plemena osiguravajući služenje Bogu noći i dan, bez prestanka, nadaju se vidjeti ispunjeno; za ti ufanje, o kralju, ja sam stavljen pod tužbu od Židova.
  • 8 Zašto bi se sudilo nevjerojatnim među vama da Bog uskrsava iz mrtvih?
  • 9 » Sa svoje strane, ja sam stvarno vjerovao da moram tući svim sredstvima *ime Isusa Nazorejca[651].
  • 10 I to je ono što sam ja činio po Jeruzalemu: ja sam osobno utamničio veliki broj svetih[652] na temelju ovlasti koju sam držao po *velikim svećenicima i prinosio sam svoj glas kad ih se na smrt sudilo.
  • 11 Prolazeći svim *sinagogama, ja sam umnažao svoja zlostavljanja glede njih, za nagnati ih na huljenje i, na vrhuncu svojeg bijesa, ja sam ih proganjao sve do u strane gradove.
  • 12 » Tako se ja jednog dana nađoh u Damasku s punim ovlastima i posebnom naredbom velikih svećenika.
  • 13 Ja bijah na putu, o kralju, kad oko podneva vidjeh s neba dolaziti, sjajniju od sunca, jednu svjetlost koja me obvi svojim sjajem kao i moje pratitelje s puta.
  • 14 Svi smo mi pali na zemlju i ja začuh jedan glas reći mi hebrejskim jezikom: Saule, Saule[653], zašto me proganjaš? Teško li ti je protiv bodlji se opirati!
  • 15 Ja odgovorih: » Tko si ti, Gospodine? Gospodin preuze: Ja sam Isus, ja sam onaj kojeg progoniš?
  • 16 Ali, digni se, ustani na svoje noge! Evo, naime, zašto sam ti se prikazao: ja sam ti namijenio biti sluga i svjedok viđenja u kojem si me upravo vidio kao i viđenja koja će ti se još prikazati.
  • 17 Ja sam te veći oslobodio puka i poganskih naroda kojima te šaljem 18 za otvoriti im oči, okrenuti ih od tmina prema svjetlosti,
  • 18 od carstva *Sotoninog prema Bogu, da bi primili oprost od grijeha i jedan dio baštine s *posvećenjima, putem vjere u mene. «
  • 19 » Od tada, kralju Agripa, ja se nisam odupirao tom nebeskom viđenju.
  • 20 Naprotiv, ljudima Damaska najprije, i Jeruzalema, na svem području Judeje, potom poganskim narodima, ja sam oglašavao da se imaju obratiti i okrenuti Bogu, živeći na jedan način koji odgovara tom obraćenju.
  • 21 To je razlog s kojeg Židovi se mene uhitili, dok sam se ja nalazio u *Templu, pokušavajući skončati sa mnom.
  • 22 Postojan sa zaštite Božje, sve do ovog dana, ja sam dakle, nastavio svjedočiti pred velikim i malim, proroci i Mojsije[654] su prorekli ono što treba doći i ja ne kažem ništa više:
  • 23 *Krist je trpio i on, prvi koji uskrsnu između mrtvih, treba najaviti svjetlost Puku i narodima poganskim. «
  • 24 Pavao se tako branjaše kad Festus upade: » Ti si lud, Pavle! Sa svim tvojim znanjem ti padaš u ludost!
  • 25 Ali, Pavao preuze: Ja nisam lud, vrli Festuse, ja objavljujem govor istine i dobrog smisla.
  • 26 Kralj, kome se obraćam u punom povjerenju, sigurno je obaviješten o tim stvarima, ništa njemu ne izmakne; ja imam razloga tako misliti, jer ti se događaji nisu zbili u jednom zabačenom zakutku.
  • 27 Ti vjeruješ u *proroke, kralju Agripa? Ja sam siguran da to vjeruješ. « 
  • 28 Agripa tada reče Pavlu: » Treba ti malo, po tvom umovanju da od mene načiniš kršćanina[655]!
  • 29 Mala posao, da, ali velika stvar, preuze Pavao, i po volji također svima onima koji me slušaju danas, da postanu točno ono što sam ja… bez lanaca koje ja nosim! « 
  • 30 Kralj se diže, kao i upravitelj, Berenika i oni koji sjeđaše s njima.
  • 31 Povlačeći se, oni imaše jedan sastanak: » Ovaj čovjek, rekoše oni, ne čini ništa što zaslužuje smrt ili lance. « 
  • 32 Agripa povjeri Festusu: » Ovaj čovjek bi mogao biti oslobođen da se nije pozvao na cara. «

Odlazak u Italiju; početak putovanja[uredi]

  • ’’’27’’’ 1 Kad naše ukrcavanje za Italiju bi odlučeno, predadoše Pavla i druge zatvorenike jednom stotniku imenom Julius, iz Kohorte Augusta[656].
  • 2 Tada smo se uspeli u jednu lađu iz Adramicija[657] na polasku za obalu Azije i isplovismo na more. Bijaše s nama Aristark, jedan Makedonac iz Soluna.
  • 3 Sutradan, prilikom jednog izlaska u Sidonu, Julius, koji postupaše ljudski s Pavlom, dopusti mu izići i pronaći njegove prijatelje i iskoristiti priliku za prijam.
  • 4 Otuda, isplovivši ponovo na more, krenusmo pod Cipar[658], jer nam vjetrovi bijahu protivni.
  • 5 To bi tada prelazak mora tik uz Pamfiliju i Ciliciju i iskrcali smo se u Miri, licijskoj.
  • 6 Stotnik, našavši ondje lađu iz Aleksandrije na putu za Italiju, dade nas ukrcati.
  • 7 Tijekom nekoliko dana naša plovidba bi usporena pa uz veliku muku stigosmo u visinu Knide. Kako protivni vjetar ustrajavaše, mi smo pošli pod Kretu[659], prema rtu Salmone
  • 8 i, nakon što smo ga mimoišli, stigli smo na jedno mjesto zvano "Lijepa vrata", pokraj grada Lazeje.
  • 9 Ali, jedno stanovito vrijeme bijaše isteklo i od tada postajaše opasno ploviti, budući da Post[660] bijaše već prošao. Pavao htjede dati svoje mišljenje:
  • 10 » Prijatelji moji, reče im on, ja cijenim da će plovidba nanijeti štete i značajne gubitke ne samo za tovar i lađu, veći također i za naše osobe. « 
  • 11 Stotnik se ipak, više pouzdavao u kapetana i u nadzornika tovara[661] nego u Pavlova upozorenja. Kako je luka, osim toga, loše bila pripravljena za zimovanje,
  • 12 većina bi stajališta da se ponovo isplovi na more; vidjet će se da li će se moći dosegnuti Feniks, jedna luka na Kreti, otvorena jugozapadu i sjevero-zapadu, i tu provesti zimu.

Oluja[uredi]

  • 13 Jedan lahorić s juga bijaše se podigao i oni zamišljaše da prijedlog bijaše ostvariv; budući dakle, digli sidro, oni nastojaše ploviti tik uz obalu Krete.
  • 14 Ali, gotovo istovremeno, dolazeći s otoka, jedan orkanski vjetar, kojeg se zove erakilon[662], obori se na njih;
  • 15 lađa bi ponesena, nemoćna uzići uz vjetar, i, puštajući se nositi, mi smo odneseni od obale.
  • 16 Išavši pod zaštitom jednog otočića zvanog Kauda[663], ipak smo uspjeli, jedva, svladati lađicu. Nakon što smo ga digli na palubu, pristupili smo pripremi sredstava za nuždu:
  • 17 opasati lađu konopima i, iz straha da se ne nasučemo na Sirtu, ići s plutajućim sidrom[664]; i tako nastaviti odmicati.
  • 18 Sutradan, kako još uvijek bijasmo žestoko potresani olujom, izbacili smo tovar
  • 19 i, trećeg dana, svojim vlastitim rukama mornari spustiše snast.
  • 20 Ni sunce ni zvijezde se ne pokazivaše veći više dana: oluja, jedne neobične siline, ostajaše opasna: otada gubljasmo svaku nadu da ćemo biti spašeni.
  • 21 Nije se više imalo što jesti, veći dugo vremena, kad Pavao, stojeći usred njih, reče: » Vi vidite, prijatelji moji, trebalo je slijediti moj savjet, ne napuštati Kretu i uštedjeti tako ove štete i ove gubitke.
  • 22 Ali, sada, ja vas pozivam sačuvati hrabrost: jer, nitko od vas neće ovdje izgubiti život; samo će lađa biti izgubljena.
  • 23 Te iste noći, naime, jedan *anđeo Boga kojem ja pripadam i kojem služim predstavio mi se
  • 24 i rekao mi: Ne boj se Pavle; ti se moraš pojaviti pred carem i Bog ti također dodjeljuje život svih tvojih pratitelja na plovidbi!
  • 25 Smjelo, dakle, prijatelji moji! Ja vjerujem Bogu: bit će kako mi je on kazao.
  • 26 Mi se moramo nasukati na jedan otok. «

Nakon brodoloma svi su živi i zdravi[uredi]

  • 27 Bijaše četrnaesta noći kako mi bijasmo nosani po Jadranu; oko ponoći, mornari su predosjetili približavanje nekog tla.
  • 28 Bacivši tada olovnicu, oni ustanoviše dvadeset hvati[665]; nešto dalje, oni ju baciše ponovo i ustanoviše petnaest.
  • 29 U strahu da ne naiđemo na grebene, oni su tada bacili četiri sidra otraga i živo priželjkivali dolazak dana.
  • 30 Ali, kako mornari pod izlikom pramčanog sidrenja u četverovezu, nastojaše pobjeći s lađe i stavljaše čamac u more,
  • 31 Pavao reče stotniku i vojnicima: » Ako ti ljudi ne ostanu na lađi, vi, nećete moći biti spašeni.. « 
  • 32 Vojnici tada presjekoše užad čamca i pustiše ga otići.
  • 33 Čekajući dan, Pavao obveza sve uzeti hrane: » Danas, četrnaesti je dan kako ste vi proveli u očekivanju bez jela, i vi još uvijek ništa ne jedete.
  • 34 Ja vas obvezujem dakle, jesti, jer to je za vaš spas. Još jedanput, nitko od vas neće izgubiti ni dlaku s glave. « 
  • 35 Na te riječi, on uze kruha, i pred svima zahvali se Bogu, razlomi ga i poče jesti.
  • 36 Tada svi, povrativši hrabrost, počeše također jesti.
  • 37 U svemu, bijaše nas 276 osoba na lađi.
  • 38 Kad smo se nasitili, olakšasmo lađu bacajući žito u more.
  • 39 Kad je svanulo, mornari ne prepoznaše zemlju, ali razabraše jedan zaljev s obalom i imaše namjeru, ako je moguće, ondje nasukati lađu.
  • 40 Oni su tada skliznuli sidra preko ruba, ostavljajući ih u moru, dok su stražnja vesla odriješili; potom, razvili prvenjaču[666] u vjetar i usmjerili pramac k žalu.
  • 41 Ali, udare o pješčani sprud i tu nasuču lađu; pramac, zabijen, ostade uhvaćen; dok krma bijaše razdvojena udarcima mora.
  • 42 Vojnici dobiše tada ideju pobiti zatvorenike, iz straha da ne pobjegnu plivajući.
  • 43 Ali, stotnik, odluči spasiti Pavla, spriječi ih izvršiti svoj naum; on zapovijedi onima koji znaju plivati da, prvi poskaču u vodu i dohvate se tla.
  • 44 Drugi to učiniše bilo na daskama bilo na olupinama lađe. I tako se svi nađoše živi i zdravi na zemlji.

Pavao na otoku Malti[uredi]

  • ’’’28’’’ 1 Kad smo jednom izmakli opasnosti, doznali smo da se otok zove Malta.
  • 2 Domoroci su nam posvjedočili jednu izuzetnu ljudskost. Zapalivši naime, jednu veliku vatru, oni su nas prikupili uz nju, jer kiša je stala padati i bijaše hladno.
  • 3 Pavao bijaše sakupio naramak suhog drveta i bacao ga u vatru, kad vrućina istjera jednu zmiju koja mu se zakači za ruku.
  • 4 Kad su ugledali tu životinju koja visješe na njegovoj ruci, domoroci govoraše jedni drugima: »Taj je čovjek sigurno jedan ubojica; on je izmakao moru, ali božanska pravda mu ne dopušta preživjeti. « 
  • 5 Pavao, u stvari, otrese zvijer u vatru ne osjetivši ni najmanju bol.
  • 6 Oni očekivaše vidjeti ga nadimati se, li ukočena pasti mrtvog; ali, nakon jedne duge stanke, oni ustanoviše da mu se ništa neprirodno nije dogodilo. Promijenivši tada mišljenje, oni ponavljaše: » To je bog! «
  • 7 Bijaše tu, u okolici, zemlje koja pripadaše otočkom prvaku, zvanom Publije. On nas je primio i prijateljski udomio tijekom tri dana.
  • 8 Njegov je otac tada bio vezan za postelju, u groznici i sa srdoboljom. Pavao se nađe uz njegovo uzglavlje i, molitvom i *polaganjem ruku, on ga ozdravi.
  • 9 Nakon toga, svi drugi stanovnici otoka koji bijahu bolesni dolažaše k njemu i, po redu, bijahu iscjeljivani.
  • 10 Oni su nam dali mnogostruke znakove časti i, kad smo kretali na more, opskrbili su naše potrebe.

Put od Malte do Rima[uredi]

  • 11 Tri mjeseca kasnije isplovismo na more na jednoj lađi koja bijaše prezimila na otoku; ona bijaše iz Aleksandrije i nosaše Dioskure[667] kao stijeg.
  • 12 Bijasmo pristali u Sirakuzu za jedan trodnevni odmor.
  • 13 Otuda, ploveći uz obalu, dosegli smo Reggio. Sutradan, južni se vjetar diže i mi smo u dva dana stigli u Puzole.
  • 14 Ondje smo našli braću koja su nas pozvala provesti jedan tjedan kod njih. Eto kako smo išli u Rim.
  • 15 Od tog grada braća koja bijahu saznala za naš dolazak, došla su nam u susret sve do Apijeva Foruma i kod Tri Taverne; kad ih vidje, Pavao zahvali Bogu; bijaše on povratio pouzdanje.

Pavao u Rimu[uredi]

  • 16 Od našeg dolaska u Rim, Pavao bijaše dobio dozvolu imati jedno osobno obitavalište s jednim vojnikom da ga čuva.
  • 17 Tri dana kasnije, on pozva *židovske odličnike da se ondje nađu. Kad bijahu okupljeni on im reče: » Braćo, ja koji nisam ništa učinio protiv našeg naroda ili protiv pravila primljenih od naših otaca, ja sam zatvorenik od kad sam u Jeruzalemu izručen u ruke Rimljanima.
  • 18 U tijeku njihove istrage, ovi posljednji su me htjeli osloboditi, jer ne bijaše ničeg u mom slučaju što bi zasluživalo smrt.
  • 19 Ali, židovska oporba me prinudila pozvati se na cara, a da ipak nisam doveo u pitanje pripadnost svom narodu.
  • 20 To je razlog s kojeg ja tražim vidjeti vas i sastati se s vama. U stvari, zbog ufanja Izraelova ja nosim ove lance. « 
  • 21 Oni mu odgovoriše: » Mi nismo, što se tiče nas, nikakvog pisma iz Judeje o tebi i ni jedan brat, po svom dolasku,

nije nam priopćio izvješće ili glasine na tvoj račun.

  • 22 Veći te mi molimo saslušati tebe osobno to što ti misliš; jer, za tvoju sljedbu[668], mi znamo da ona posvuda nailazi na oporbu. « 
  • 23 Budući s njim dogovorili dan oni dođoše k njemu u još većem broju. U svojem predstavljanju, Pavao svjedočaše o *Kraljevstvu Božjem i, od jutra do večeri, on se trudio uvjeriti ih, govoreći o Isusu počev od Zakona Mojsijevog i proroka[669].
  • 24 Jedni se pustiše uvjeriti onim što on govoraše, drugi odbiše vjerovati.
  • 25 U času odlaska, oni još uvijek ne bijahu složni između sebe; Pavao dodade još samo jednu riječ: » Kako je točna, ova riječ koju Sveti Duh reče vašim očevima po proroku Izaiji:
  • 26 Idi k ovom narodu i reci mu:
slušat ćete,
nećete razumjeti;
Gledat ćete,
nećete vidjeti.
  • 27 Jer srce ovog naroda je
otupjelo,
Oni su postali tvrdi na uhu,
Oni su zatvorili oči,
Da ne vide očima svojim,
Da ne čuju ušima svojim,
Da ne razumiju svojim srcem,
I da se ne okrenu prema Bogu.
I da ih ja izliječim?
  • 28 Znajte dobro, dakle: *poganima je spas poslan od Boga; oni, oni će slušati[670]. «
  • 30 Pavao poživje tako dvije pune godine o svom trošku i primaše on sve one koji k njemu dolažaše,
  • 31 objavljujući Kraljevstvo Božje i poučavajući ono što se tiče Gospodina Isusa Krista s jednim punim pouzdanjem i bez zapreka.


Bilješke uz Apostolska djela[uredi]

[465] prvu svoju knjigu:Vidjeti Lk 1.1-4; knjiga Djela je nastavak Lukinog Evanđelja.

[466] u Duhu Svetom,: Tim riječima bi se moglo pripojiti također : izabran ili uzdignut.

[467] Ivan: Vidjeti Lk 3.16; radi se o Ivanu Krstitelju.

[468] vidjeti Mk 11.1 i bilješku - jedan šabatski put: udaljenost koja je Židovima bila dopuštena proći na dan šabata, oko 1 km.

[469] u gornju sobu: obično se nalazila na terasama palestinskih kuća; vidjeti Mk 14.15 i bilješke uz Mk 2.4 i Lk 12.3

[470] prozeliti: vidjeti Mt 23.15 i bilješku.

[471] Nazorejac: vidjeti Mt 26..71 i bilješku.

[472] rukom bezbožnika: ili ljudi bez zakona (Božjeg); taj izraz označava pogane.

[473] iz utrobe njegove: vidjeti He 7.10 i bilješku.

[474] Uzvišen desnicom : Kao i u 5.31 desnica (ruka) Božja je ta koja spašava. Vidjeti Izl 15.12; Ps 18.36; 44.4, etc. Neko prevode u desnici Božjoj.

[475] Isusa Krista Nazorejca: vidjeti Mt 26.7 i bilješku.

[476] Solomonov Trijem je dodirivao pogansko dvorište, u jeruzalemskom Templu.

[477] Sveca i Pravednika: dva naslova dana Isusu u prvobitnoj Crkvi (provj. Iz 53.11).

[478] najprije: ili To je za vas najprije što je Bog podigao …

[479] zlodjela: ili vas blagoslovio odvraćajući svakog od vaših zlodjela.

[480] ime Isusovo: ili poučavati ime Isusovo.. Vidjeti Akt 3.16 i bilješku.

[481] donosiše cijenu: ili pobiraše utržak.

[482] pod trijemom Solomonovim: vidjeti Akt 3.11 i bilješku.

[483] pripajaše, vjerom, u Gospodina.: ili pristupaše (zajednici) vjerujući u Gospodina.

[484] javno ih baciti u zatvor: ili u javni zatvor.

[485] anđeo Gospodinov vidjeti Mt 1.20 i bilješku.

[486] krv tog čovjeka: Mt 27.24-25 i bilješku.

[487] za Ime: vidjeti Akt 3.16 i bilješku.

[488] broj učenika: po prvi put ovdje učenik nadilazi smisao termina u Evanđeljima i služi označiti kršćane; vidjeti 9.1,26; 11.26.

[489] Helenisti: to su Židovi koji se razlikuju od Hebreja govorenjem grčkim jezikom. Ta se podjela odražava i na prvobitnu crkvu u Jeruzalemu.

[490] prozelit: vidjeti Akt 2.11 i bilješku uz Mt 23.15

[491] mnoštvo svećenika: članovi različitih razreda svećenika kojih bijaše otprilike 8.000 u Jeruzalemu.

[492] Oslobođenici: okupljala je potomke bivših ro-bova dovedenih od rimskog generala Pompeja 63. g. pr.I.K. i potom oslobođenih.

[493] neprijateljske Svetom mjestu: vidjeti Iv 11.48 i bilješku; radi se ovdje o Templu u Jeruzalemu.

[494] vojske nebeske: izraz čest u SZ (Dt 4.19; 17.3, etc.) za označiti zvijezde, koje više poganskih religija antike bijaše obožavalo.

[495] za Boga Jakovljeva: drugi prijevod za kuću Jakovljevu (tj za kraljevsku dinastiju naroda Izraelovog).

[496] dolazak Pravednikov: vidjeti Akt 3.14 i bilješku.

[497] od anđela: vidjeti He 2.2; Ga 3.19 i bilješke.

[498] Anđeo Gospodov: vidjeti Akt 5.19 i bilješku uz Mt 1.20.

[499] prema Jugu: ili oko podnevnog sata

[500] eunuh: taj termin često označava i osobu od visokog povjerenja u službi suverena.

[501] službenik Kandasin, kraljičin: radi se o naslovu, a ne o vlastitom imenu, poput Faraon.

[502] čitaše proroka: glasno, kako je to tada bio običaj.

[503]da ja primim krštenje: neki rukopisi ovdje dodaju: Filip reče: » Ako vjeruješ svim svojim srcem, to je dopušteno. « Eunuh odgovori: » Ja vjerujem da je Isus Krist Sin Božji. « Ovdje se možda nalazi odjek jedne prastare liturgije krštenja.

[504]u Azotu: Grad Azot je nekadašnji filistinski Ašdod (vidjeti 1 S 5.1-7).

[505]protiv učenika: vidjeti Akt 6.1 i bilješku.

[506]sljedbenike Puta: termin karakterističan za knjigu Apostolskih djela, za označiti novi način hoda prema spasenju i također liniju ponašanja pripadajućeg kršćanima. Vidjeti Akt 16.17; 18.25-26; 19.9, 23, etc.

[507]zašto me proganjaš: tekst ponavlja hebrejski izgovor , za koji se odlučio prevoditelj, za razliku od ranijih prijevoda koji imaju oblik "Savao/Savle".

[508]upravo vidi: neki rukopisi dodaju: u viđenju.

[509]tvojim svetima : o ovoj apelaciji kršćana vidjeti Rm 1.7 i bilješku.

[510]s učenicima: vidjeti Akt 6.1 i bilješku.

[511]njegovi učenici: nekoliko rukopisa ima ovdje učenici.

[512]s Helenistima: Vidjeti Akt 6.1 i bilješku c.

[513]Crkva: drugi tekst crkve.

[514]kod svetih: Vidjeti Akt 9.13 i bilješku uz Rm 1.7

[515]Dorkas: hebrejski prijevod grčke riječi Tabita, tj. Gazela na hrvatskom.

[516]u gornjoj sobi: Vidjeti Akt 1.13 i bilješku.

[517]Lida blizu Jope: udaljenost je otprilike 20 km.

[518]centurion: vidjeti Mk 15.39 i bilješku. - u kohorti: vidjeti Mk 15.16 i bilješku.

[519]sva njegova kuća: odnosno svi ukućani: obitelj, posluga, etc.

[520]nečisto ni prljavo: ova dva izraza su gotovo sinonimi; provj. Lv 11.

[521]Imenu: vidjeti Akt 3.16 i bilješku.

[522]obrezanici: ovdje se radi o kršćanima židovskog podrijetla koji su sačinjavali jeruzalemsku crkvu.

[523]i jeo si s njima: vidjeti Akt 10.28.

[524]gdje mi bijasmo: drugi tekst gdje ja bijah.

[525]u Antiohiju,: prijestolnica veoma napučene rimske pokrajine Sirije.

[526]Saul: vidjeti Akt 9.30.

[527]pod Klaudijem: za vrijeme petog rimskog cara, na vlasti 41-54. pos.I.K. Dokumenti iz tog doba dopuštaju smjestiti jednu kroničnu glad na različitim točkama carsta između 46 i 48. g. pos. I..Kr.

[528]kralj Herod: Herod Agripa I, nećak Heroda Antipe; vladao nad svom Judejom počev od 41. g.I.K.

[529]anđeo Gospodinov: vidjeti Mt 1.20 i bilješku.

[530]anđeo: Vidjeti Mt 18.10; He 1.14; provj. Tb 5.4.

[531]javiti Jakovu: Vidjeti Ga 1.19. Radi se o Jakovu, bratu Gospodinovu.

[532]on izdahnu: Smrt Heroda Agripe pada u g. 44. židovski povjesničari epohe Josipa Flavija bilježe iznenadnost i neobičnost te smrti.

[533]u korist Jeruzalema: vidjeti Akt 11.30.

[534]u Antiohiji: vidjeti Akt 11.20 i bilješku.

[535]proroka: vidjeti Ep 2.20 i bilješku - i ljudi zaduženih poučavanjem, ili učitelji; to su članovi crkve zaduženi poučavati ono što se tiče vjere.

[536]tetrarh: vidjeti Mk 1.14 i bilješku.

[537]Seleucija bijaše luka Antiohije, nasuprot otoku Cipru.

[538]Ivan zvani Marko; vidjeti Akt 12.12, 25.

[539]prokonzul: titula visokog rimskog činovnika koji je upravljao jednom provincijom.

[540]Pavao: Saul je židovsko ime apostolovo, a Pavao rimski oblik njegovog imena.

[541]do Perge u Pamfiliji: grad na južnoj obali Male Azije - O Ivan zvani Marko; vidjeti Akt 12.12, 23, i 13.5.

[542]Nakon čitanja Zakona i Proroka: vidjeti Rm 3.19 i bilješku.

[543]vi koji se bojite Boga: izraz koji označava ne-Židove koji su usvojili židovsku vjeru u Boga jedinog i stanovitu praksu Judaizma. Ne treba ih zamijeniti s prozelitima (vidjeti Mt 23.15 i bilješku).

[544]hranio: drugi tekst on ih je podnosio.

[545]Ivan: Krastitetlj.

[546]To nisam ja: ili Nisam ja taj, za kojeg mene držite.

[547]nama: ili vama.

[548]prozelita obožavatelja: vidjeti Mt 23.15 i bilješku.

[549]otresli prašinu sa svojih nogu: vidjeti Mk 6.11 i bilješku.

[550]Grci: vidjeti Akt 11.20 i bilješku uz Rm 1.14.

[551]Hermes bijaše glasonoša Zeusov, vrhovnog boga grčke mitologije.

[552]Zeusa-izvan-zidina : taj izraz označava templ koji se nalaziše izvan grada, pred ulaznim gradskim vratima - krune su služile za ukrasiti životinje namijenjene žrtvovanju.

[553]rastrgaše svoje ogrtače: vidjeti Mk 14.63 i bilješku.

[554]Pizidija: vidjeti Akt 13. 14 - Pamfilija: regija Perge (vidjeti Akt 13. 13 i bilješku) i Atalije.

[555]njihovo putovanje: ili isprati ih (na put). Bila je to crkva sirijske Antiohije (vidjeti Akt 11.20 i bilješku).

[556]Jakov: vidjeti Akt 12.17 i bilješku.

[557]Šimun: drugi oblik imena, upotrijebljen u francuskom tekstu je Syméon, prvo ime Petrovo (vidjeti Mt 4.18).

[558]moje ime: ili nad kojima moje ime bilo je izgovoreno. Tekst bi tada podcrtavao da ti narodu pripadaju Bogu.

[559]prljavštine idolatrije: ova zapovijed cilja na meso koje dolazi od poganskih žrtvenih obreda; provj. r. 29; 1 Kor 8.1-10; Ap 2.14, 20 - od nećudorednosti (nečistoće): vidjeti Lv 18.6-18: radi se o unijama zabranjenim židovskim zakonom - zagušenog mesa i od krvi: vidjeti Lv 17.10-16.

[560]ga se čita: vidjeti Iv 5.46 i bilješku.

[561]Juda, zvani Barsabbas: taj je nepoznat na drugim mjestima.

[562]koji ih bijahu poslali: neki rukopisi ovdje dodaju: Silas odluči ostati a Juda ode sam.

[563]Cilicija: područje u Tarzi.

[564]u Listru: vidjeti Akt 14.8,21.

[565]u Jeruzalemu: Te odluke su motivirane i rezimirane u pismu citiranom u Akt 15.23-29.

[566]Frigija i galatska oblast: dvije su središnje oblasti u Maloj Aziji. Azija označava rimsku provinciju koja okruživaše grad Efez.

[567]Mizija: oblast uz Bospor.

[568]Neapolis: Luka Sjevera Egejskog Mora, susjedna gradu Filipeji.

[569]prodavačica purpura: o purpuru (grimizu) vidjeti Mk 15.17 i bilješku - obožavaše Boga: vidjeti Akt 13.16 i bilješku.

[570]put spasenja: vidjeti Akt 9.2 i bilješku.

[571]zapovjednicima ili stratezima; popularna titula rimskih visokih službenika zaduženih za pravdu.

[572]u okove: radi se o drvenoj spravi s dva otvora u koje su se stavljale noge zatvorenika, koji je tako bio prisiljen ostati nepokretan u ponižavajućem položaju i potpuno bespomoćan.

[573]poslaše liktore: rimski službenici zaduženi za izvršavanje sudskih odluka.

[574]rimski građani: rimsko pravo zabranjivaše magistratima podvrgavati rimske građane šibanju. Vidjeti Mk 10.34 i bilješku.

[575]O Pavlovom rimskom građanstvu vidjeti Akt 22.25-29; 23.27.

[576]obožavatelja Boga : vidjeti Akt 13.16 i bilješku.

[577]pred politarke: tj. pred poglavare grada.

[578]dušu uznemirenu: ili njegov duh bijaše ogorčen.

[579]epikurejci: pristalice morala koji je izbjegavao bol u svijetu koji su smatrali upravljanim po slučaju. Za stoike, mudrost se sastojala u poznavanju zakona koji ravnaju univerzumom i prakticiranju morala utemeljenog na naporu.

[580]svraka: podrugljivci uspoređuju Pavla s tom brbljavom pticom - Slušatelji Pavlovi uzimaju riječ anastasis ( uskrsnuće) za ime jednog ženskog božanstva koje bi bilo pridruženo Isusu.

[581]Areopag: ime jednog atenskog brda označavaše također i vrhovni sud grada koji je tu zasjedao.

[582]u sred Areopaga ili pred Areopagom.

[583]Nepoznatom bogu: posvećujući mu jedan oltar Atenjani se nadaše odvratiti nezadovoljstvo jednog boga o kojem su mogli zaboraviti povesti računa.

[584]od samo jednog čovjeka : od Adama

[585]život, kretanje i biće: Pavao slobodno citira grčkog pjesnika Epimenidu - Kraj retka je citat pjesnika Aratosa.

[586]označio: drugi tekst: jenog čovjeka, Isusa.

[587]Dionizije Areopagit: tj. član Areopaga (vidjeti r. 19 i bilješku).

[588]Korint: glavno mjesto provincije Ahaje (vidjeti 2 Kor 1.1 i bilješku). Grad veoma napučen, žalosne slave po svojoj moralnoj korumpiranosti.

[589]iz Ponta: provincija na sjeveru Male Azije, uz Crno More.

[590]Klaudije: vidjeti Akt 11.28 i bilješku. Njegov dekret o istjerivanju Židova iz Rima datira od 49. ili 50 g.

[591]iz Makedonije: vidjeti Akt 17.15.

[592]protrese svoju odjeću: Gesta koja izražava raskid. Vidjeti 13.5 i bilješku uz Mk 6.11.

[593]glavu: vidjeti Akt 5.28; 20.26; i bilješku uz Mt 27.25.

[594]obožavatelja Božjeg: vidjeti Akt 13.16 i bilješku.

[595]sa svom svojom kućom:: vidjeti Akt 10.2 i bilješku.

[596]Prokonzulstvo: trajanje vladavine jednog prokonzula ( vidjeti Akt 13.7 i bilješku) Dokumenti iz tog doba dopuštaju datirati to prokonzulstvo u godine 51-52 ili 52-53. - Ahaja: vidjeti Kor 1.1 i bilješku b.

[597]u Kenhreji: istočna luka Korinta - Tijekom cijelog trajanja zavjeta ne daju se šišati kose.

[598]pozdraviti crkvu: nesumnjivo jeruzalemsku.

[599]Frigija: vidjeti Akt 16.6 i bilješku.

[600]Put Gospodinov : vidjeti Akt 9.2 i bilješku - krštenje Ivanovo: tj. Ivana Krstitelja.

[601]u Ahaju: vidjeti 2 Kor 1.1 i bilješku b.

[602]Ivanovo: Vidjeti Akt 18.25 i bilješku.

[603]ocrnjivahu Put: Vidjeti Akt 9.2 i bilješku.

[604]iz Azije: Vidjeti Akt 16.6 i bilješku.

[605]istjerivači vragova ili egzorcisti: oni koji su se kao profesijom bavili istjerivanjem demona iz tijela ljudi.

[606]priznavati svoja djela: radi se o mađiji.

[607]Ahaja: vidjeti 2 Kor 1.1 i bilješku b.

[608]nemiri glede Puta: vidjeti Akt 9.2 i bilješku.

[609]aziarsi: osobe visokog ranga, izabrane za predsjedavati kultu imperatora u provinciji Azija, aziarsi su i nakon isteka njihovog mandata zadržavali taj naslov.

[610]ima prokonzula: vidjeti Akt 13.7 i bilješku.

[611]kao pratitelje: neki rukopisi ovdje dodaju sve do Azije.

[612]Prvog dana u tjednu Vidjeti Mt 28.1; Lk 24.1. Za Židove dan je počinjao smirajem sunca; taj sastanak se dakle držao u noći od subote na nedjelju.

[613]uputi riječ braći ili sastao se s braćom.

[614]sunovrati se k njemu: ili nagnu se k njemu.

[615]u Trogijonu: u drugim rukopisima nema ovog određenja.

[616]u Aziji: vidjeti Akt 16.6 i bilješku.

[617]Kraljevanje ili kraljevstvo Božje.

[618]od svake krvi.: vidjeti Akt 5.28 i bilješku uz Mt 27.25.

[619]budite pastiri Crkve Božje: drugi tekst Crkve Gospodinove

[620]u primanju: ove Isusove riječi nisu spomenute u Evanđeljima.

[621]u Cezareju: grad judejske obale, gdje su boravili rimski guverneri.

[622]jednog od Sedmorice: vidjeti Akt 6.5.

[623]kod Jakova: Kao i u Akt 12.17 i 15.13 radi se o Jakovu, bratu Gospodinovom.

[624]dati ošišati glavu: vidjeti Akt 18.18 i bilješku.

[625]nemoralnost: vidjeti Akt 15.20 i bilješku.

[626]ovog mjesta: izraz za označiti Templ ne spominjući ime njegovo. Vidjeti Iv 11.48; Akt 6.13 i bilješku.

[627]tribunu : časnik rimske vojske koji zapovijeda vojarnom okupacionih postrojbi - kohorte: vidjeti Mk 15.16 i bilješku.

[628]tvrđava Antonija koju bijaše konstruirao Herod Veliki na sjeverozapadnom uglu terase Templa, služila je kao vojarna rimskim postrojbama.

[629]bodežnika (fr. sicairs): ekstremisti u otporu Rimljanima.

[630]do nogu Gamalielovih: učenik je sjedio na zemlji primajući pouku od Učitelja. Vidjeti Lk 10.39. Gamaliel: slavni židovski učitelj; vidjeti Akt 5.34.

[631]ovaj Put: vidjeti Akt 9.2 i bilješku.

[632]Saule: vidjeti Akt 9.4 i bilješku.

[633]Ja sam Isus Nazorejac: vidjeti Mt 26.71 i bilješku.

[634]to jest Pravednog: vidjeti Akt 3.14 i bilješku.

[635]za bičevanje: ili upravo ga pritegoše reme- njem.

[636]Ananias: veliki svećenik 47-59. g.

[637]200 pomoćnika (fr. les auxiliaires, vojne službe kojima su se zaduživali nesposobni za oružanu službu)

[638]Feliks: Antonije Feliks bi guverner Judeje 52-59. (ili 60)godine.

[639]ja ti ga šaljem: stanoviti rukopisi ovdje dodaju: ja sam ti ga smjesta poslao. Nekoliko rukopisa završavaju tradicionalnim izrazom: pozdrav!

[640]Herodov pretorij: palača izgrađena u Cezareji od Heroda Velikog i izabrana za rezidenciju rimskim guvernerima.

[641]Ananija siđe: podrazumijeva se u Cezareju (vidjeti 25.6-7). Jeruzalem je na uzvisini, a Cezareja na obali.

[642]sljedba Nazorejaca: naslov Nazorejac obično je davan Isusu; on služi ovdje za označiti učenike. Vidjeti Mt 26.71 i bilješku - Riječ prevedena sa sljedba znači također stranka (vidjeti 5.17; 15.5).

[643]tada uhitili: stanoviti rukopisi dodaju ovdje: i mi hotijasmo suditi ga prema našem zakonu. 7 Budući posredovao, tribun Lizija ga oduze velikom silinom iz naših ruku 8 i zapovijedi njegovim tužiteljima da dođu pred tebe. Ispitujući ga …

[644]prema Putu: vidjeti Akt 9.2 i bilješku - sljedbe: vidjeti Akt 9.2 i bilješku -u Zakonu i prorocima: vidjeti Rm 3.21 i bilješku uz Rm 3.19.

[645]u pratnji Druzile: najmlađa kćerka kralja Heroda Agripe (Akt 12.1), Druzila bijaše oteta od strane Feliksa svom prvom mužu, kralju Emese.

[646]Porcius Festus: guvernerom Judeje postaje 59. ili 60. g.

[647]sići u Cezareju: vidjeti Akt 24.1 i bilješku.

[648]pozivam na cara: tj. tražim biti suđen od cara (u Rimu).

[649]Agripa: tj. Agripa I, sina onoga koji je u pitanju u Akt 12. Druzila (24.24) i Berenika su njegove sestre.

[650]nadležnosti Njegovog Veličanstva: tj. rimskog cara( u vrijeme Nerona, 54-68)

[651]ime: vidjeti Akt 3.16 i bilješku - Nazorejac: vidjeti Mt 9.16 i bilješku.

[652]veliki broj svetih: vidjeti Akt 9.13 i bilješku uz Rm 1.7.

[653]Saule, Saule: vidjeti Akt 9.4 i bilješku.

[654]Mojsije: vidjeti bilješke uz Iv 5.46 i Rm 3.19.

[655]da od mene načiniš kršćanina: drugi tekst: Ti ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin.

[656]jednom stotniku: (ili centurion) vidjeti Mk 15.39 i bilješku - iz Kohorte Augusta.: vidjeti Mk 15.16 i bilje

[657]iz Adramicija: grad na obali Male Azije, blizu Troade - Azija: vidjeti Akt 16.6 i bilješku.

[658] pod Cipar: tj. "u zaklon obale otoka Cipra.

[659]pod Kretu: vidjeti prethodnu bilješku.

[660]Post: židovski bmlagdan pokore, koji se slavi u rujnu. Plovidba se prekidala u načelu od rujna do veljače.

[661]nadzornik tovara: tehnički termin koji označava predstavnika vlasnika tovara.

[662]erakilon: tj. sjeveroistočni vjetar.

[663]zvanog Kauda: drugi tekst Klauda.

[664]opasati lađu konopima : da se izbjegne njeno rasopadanje za vrijeme oluje - plutajućim sidrom: teški komad drveta vučen od lađe, a koji dopušta ovoj ostati na osi vjetra - Sirta: veliki zaljev na afričkoj obali u sjevernoj Libiji (današnoj).

[665]dvadeset hvati: vidjeti u Glosaru pod MJERE.

[666]razviju prvenjaču: malo jedro na pramcu lađe.

[667]Dioskure tj. Kastora i Poluksa, slavne blizance grčke mitologije, u to vrijeme držane zaštitnicima mornara.

[668]za tvoju sljedbu: židovi iz Rima su tako označavali zajednicu krščana. Vidjeti također Akt 24.5 i bilješku.

[669]i proroka: idjeti Rm 3.9 i bilješku.

[670]oni će slušati: više rukopisa ovdje dodaje: 29 Dok im on to govoriše židovi odoše živo raspravljajući između sebe.

Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif