Prva Jobova kušnja

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Prva Jobova kušnja




PRVA JOBOVA KUŠNJA[uredi]

1 1 Bijaše u zemlji [1]Us jedan čovjek imenom Job. On bijaše, taj čovjek,
pošten i pravičan, bojaše se Boga i uklanjaše
od zla.
2 Sedam sinova i tri kćeri njemu bijahu rođene.
3 On posjedovaše 7.000 ovaca, 3.000 deva, 500 pari goveda,
500 magarica i brojnu
služinčad. Taj čovjek bijaše najveći od svih sinova Orijenta2.
4 A sinovi njegovi iđaše se po redu gostiti jedni kod drugih
i pozivahu oni svoje tri sestre jesti i piti.
5 Kad bi jedan od krugova tih gozbi bio završen, Job bi ih dovodio za *očišćenje. Ustavši zorom, on bi ponudio jedan
holokaust3 za svakoga od njih, jer
sebi on govoriše: »Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli Boga u *srcu svom!« Tako činiše Job, svaki put!
6 »Iz obilaženja zemljom, odgovori on, i bazanja njome.« 8 A GOSPOD ga upita: »Jesi li zamijetio mog slugu Joba?
Nema njemu
ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i uklanja od zla.« Ali, Protivnik uzvrati
GOSPODU : »Nema l
13 dođe dan kad njegovi sinovi i njegove kćeri bijahu na jelu i piću kod svojeg najstarijeg brata. 14 Jedan
glasonoša dođe k Jobu i reče: » Goveda bijahu na oranju, a magarice pasoše pokraj njih. 15 Jedna postrojba
Sabejaca1 ih ote i sasiječe tvoje
sluge. Samo sam im ja izmako da bih ti javio.«  16 On još govoriše kad drugi iskrsnu koji reče: » Jedna vatra Božja je
pala s neba, pržeći ovce i sluge. Ona ih je proždrla, a samo sam j izmakao da bih ti ovo javio.« 17 On još govriše kad
jedan drugi izbi koji reče:  » Kaldejci su načinili tri bande koje su se bacile na deve i koje su ih otele isjekavši tvoje
sluge. Samo sam im ja izmakao za ovo tebi javiti.« 18 On još govoriše kad jedan drugi iskrsnu koji
je rekao: » Tvoji sinovi i tvoje kćeri upravo su jeli i pili vino kod svog najstarije brata 19 kad veliki vjetar došao sa
zapada preko pustinje udario sve četiri ugla kuće. Ona je pala na mlade ljude. Oni su mrtvi. Samo sam ja umakao za
ovo tebi javiti.«
20 Tada Job se diže. *On razdera svoj ogrtač i obrija glavu. Po tome on se baci na zemlju, pokloni se 21 i reče:
» Gol izišao iz trbuha moje majke,
gol ću se onamo vratiti1.
GOSPOD dao, GOSPOD uzeo:
Nek' ime GOSPODOVO bude
blagoslovljeno!«
22 U svemu tome, Job ne zgriješi. On ne predbaci ništa nedostojno Bogu.