Bog odbija raspravljati sa mnom

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Bog odbija raspravljati sa mnom





Bog odbija raspravljati sa mnom[uredi]

9 1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Sigurno, ja znam da je tome tako.
Kako će čovjek biti pravedan protiv
Boga?
3 Ako li se hoće žaliti protiv njega,
na tisuću riječi on ne uzvraća ni
jednu jedinu.
4 Bogat u mudrosti ili isklesan u
tko ga je vrije? ao i ostao
5 On koji premješta planine
u njihovom neznanju,
koji ih stropoštava u svom gnjevu,
6 on potresa zemlju iz njenog ležišta,
i njeni stubovi se njišu.
7 Na njegovu zapovijed sunce se ne
diže,
on stavlja zvijezde pod pečate.
8 Sebi samom on rasteže nebesa
i gnječi uzburkano valovlje na
9 On načini Medvjeda i Oriona,
i Vlašiće i Južni Križ1.
10 On načini neistražive veličine,
njegova čuda iscrpljuju brojeve.
11 On prođe blizu mene, a ja ga i ne
vidim;
on ode, a ja neshvatim ništa.
12 Ako li spusti ruku na što, tko će
ga odvratiti ,
tko će mu reći: što to radiš tiđ
13 Bog ne obuzdava gnjeva svoga,
pod njim su prostrti saveznici
Tifona2.
14 Hoću li dakle ja biti taj koji će
uzvratitiđ
opskrbiti se riječima protiv
njega?
15 Da sam čak i prav, čemu bih
uzvraćao,
ne vjerujem da bi slušao moj glas.
To je moj tužitelj koji me navodi
moliti.
16 Čak i da pozovem, i da mi on
odgovori,
ne vjerujem da bi slušao
moj glas.
17 On koji me u uraganu zgnječi
i umnoži bez razloga moje
rane,
18 on me ne pušta povratiti dah
već me ispunjava gorčinom.
19 Uteći se siliđ On je sama
sila.
Pozvati se na pravo? Tko će mi ga
dodijelitiđ
20 Napravim li se pravednim, moja bi
nedužnog, ona bi me dokazala
izopačenog.
21 Jesam li ja nedužan? ja to sam ne
Živjeti mi se gadi.
22 Sve je to jedno, dobro sam to rekao:
nedužnog kao i zlikovca, on ga
uništava,
23 kad jedna nevolja baci nenadano
smrt,
užasu poštenih ljudi on se ruga.
24 Jednu zemlju je li izručio
zlikovcima, on pokriva lice svojih
sudaca;
ako to nije on, tko je dakle?
25 Moji dani jure trkom trkača,
oni su istekli ne vidjevši
sreću.
26 S barkama od rogozine, oni su
zbrisali,
kao što se jedan orao obrušava
na svoj plijen.
27 Da sam si rekao: Zaboravi svoju
28 ja se užasavam svih svojih nemira;
ja to znam: ti me nećeš odriješiti.
29 Potrebno je da biti krivcem!
Zašto me nizašto umaratiđ
30 Da se ja operem u vodi od snijega,
da ja očistim svoje ruke sodom,
31 tada, u kal ti ćeš me uroniti,
i moju mi odjeću ispovraćati.
32 To je što on nije čovjek,
kao što sam ja, zašto ja njemu
i da se zajedno usporedimo u
33 Da postoji među nama jedan sudac
za staviti ruku na nas obojicu,
34 on bi s mene odstranio bič Božji,
i njegov me užas ne bi užasavao
35 Ja bih govorio bez strahovanja.
Pošto to nije, ja sam sa? m sa sobom.
10 1 Život mi se gadi,
ja neću zadržavati više svoje žalbe;
oporim srcem ja ću govoriti.
2 Ja ću reći Bogu: Ne prikazuj me
daj mi spoznati svoje pritužbe
protiv mene.
3 Uga?aš li ti sebi tereteći mene,
prezirući trud svojih ruku1
i podupirući spletke opakih?
4 Hoćeš li ti imati oči tjelesne, hoće
li to biti vid ljudski što ti vidiš?
5 Je li trajanje jednog smrtnika kao
ono tvoje
i tvoje godine jesu li one čovjekove?
6 pa da ti istražuješ moj zločin
i da istražuješ moj grijeh,
7 iako znaš da ja nisam
krivac
i da me nitko neće istrgnuti
iz ruke tvoje?
8 Tvoje ruke, one me bijahu
obujmile;
zajedno, one me bijahu oblikovale
sa svih strana, a ti si me uništio.
9 Podsjeti se: ti si me oblikovao
kao jednu ilovaču,
i to je u prašinu kamo me odvodiš.
10 Nisi li me ti izlio kao od mlijeka,
po tome me iscijedio kao
sir?
11 Kožom i mesom si me ogrnuo,
od kostiju i živčevlja ti si me
istkao.
12 Život i polet ti si mi podario,
a tvoja skrb mi je pribavila
dah moj.
13 A evo što si ti krio u svom srcu,
to je to, ja to znam, to si ti
smišljao:
14 Ako sam ja griješio, optužiti me
za čin
i ne propustiti mi nikakvu
grješku.
15 Jesam li kriv nesreća na mene!
Jesam li pravedan ja ne podižem
glave,
prepun srama, pijan od svoje
bijede.
16 Ako se ja podignem, kao kakvog
tigra ti me loviš.
I ti mi ponavljaš protiv mene
svoje podvige,
17 ti obnavljaš svoje navale
protiv mene,
ti udvostručuješ srdžbu prema
meni,
vojske se izmjenjuju protiv mene.
18 Zašto si me dakle izveo iz
trbuha? Ja bih izdahnuo. Ni jedno me oko ne
bi vidjelo.
19 Ja bih bio kao da nisam ni bio,
od utrobe do groba bi me prenijeli.
20 Jesu li tako brojni moji daniđ Nek'
prestanu, nek' me ostave,
da se zabavim malo,
21 prije no što nepovratno odem
u zemlju tmine i sjene smrti,
22 u zemlju gdje zora je crna noć,
gdje sjena smrti pokriva nered,
i svjetlost je tu noć tamna.