Job promatra svoju prošlost

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Job promatra svoju prošlost





Job promatra svoju prošlost[uredi]

29 1 Tad Job nastavi izgovarati
2 Tko će meni oživjeti nekadašnje
mjesece,
one dane kad Bog bdješe nada mnom,
3 kad njegova svjetiljka svijetliše nad
mojom glavom,
a u noći ja napredovah u njenoj
4 takav kakav ja bijah u plodne dane
svoje jeseni2,
kad prijateljstvo Božje počivaše
na šatoru mojem,
5 kad Moćni bijaše još sa mnom
i kad moji me dječaci okruživahu,
6 kad ja prah svoje noge u vrhnju,
a stijena lijevaše za mene
potoke ulja3.
7 Ako bih ja izlazio prema vratima
ako bih ja postavljao sjedalo svoje na
trgu,
8 na moj pogled mladi bi šmugnuli,
starci bi se dizali i ostajali stojeći.
9 Odličnici bi prekidali svoje
besjede
i stavljali ruke na svoja usta.
10 Glas bi se poglavara gubio,
njihov bi se jezik lijepio o nepce.
11 Uho koje me slušaše kazivaše
me sretnim,
oko koje me gledaše posvjedočilo bi.
12 Jer ja spašavah siromaha koji je
vikao u pomoć,
i siroče bez zaštite.
13 Blagoslov umirućeg dolaziše na mene,
i ja činih radost srcu udovice1.
14 Ja odijevah pravdu, to bijaše
moja odjeća.
Moje pravo mi služiše ogrtačem
i turbanom.
15 Ja bijah postao očima slijepcu,
i noge nemoćnom,
to bijah ja.
16 Za nevoljnike, ja bijah ocem,
ja bijah jedan otac,
predmet nepoznatog, ja ga
ispitivah.
17 Ja slamah očnjak nepravednom,
i iz njegovih zuba ja činih da ispada
plijen njegov.
18 Ja si govorih: » Kad budem zdahnuo
u svom gnijezdu,
kao feniks2 ja ću umnažati dane svoje.
19 Voda dolazi mojem korijenju,
rosa provodi noć na mojem granju.
20 Moja će slava ponovo naći svoju
svježinu,
u mojoj će ruci moj lu? k podmladiti
21 Slušalo se mene, s očekivanjem.
U tišini su se primali moji pogledi.
22 Kad ja govorih, nitko ne uzvraćaše,
na njih kap po kap padale su moje
23 Oni me očekivao kao što se kiša čeka.
Njihova su se usta otvarala kao
kasnom daždu.
24 Ja im se smiješih, oni se ne usuđivahu
povjerovati,
i pobiraše lakomo svaki znak moje
naklonosti.
25 Određujući im put, ja stolovah kao poglavar,
utaboren kao kakav kralj, među
svojim postrojbama,
kao što se tješi ojađene.