Job se poziva na pravdu Božju
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Job se poziva na pravdu Božju |
Job se poziva na pravdu Božju
[uredi]- 31 1 Ja bijah sklopio jedan ugovor
- sa svojim očima:
- ne upirati pogled na jednu djevicu.
- 2 Koji dio, naime, Bog doznačuje
- koju baštinu Moćni utvr? uje s
- 3 Nije li to ruševina za izopačene,
- nevolja za zlodjelnike?
- 4 Ne vidi li, on, moje ponašanje?
- Ne vodi li računa o svim mojim
- koracima? `
- 5 Dakle, jesam li ja činio put s laži,
- moja noga da li je hitila k prijevariđ
- 6 Nek' me izvagne na točnoj vazi
- i Bog će priznati moje poštenje.
- 7 Ako su moji koraci zastranili,
- ako je moje srce slijedilo moje oči,
- ako je jedna mrlja natopila moje
- 8 tada, što ja sijem, nek' drugi
- pojede,
- moji izdanci, nek' ih se iskorijeni!
- 9 Ako moje srce bi zavedeno jednom
- dovim vratima,
- 10 nek za jednog drugog moja žena
- okreće žrvanj,
- i nek' na nju drugi liježe,
- 11 jer to biješe jedno besramlje,
- jedno nedjelo koje kažnjava moj
- 12 Jedna me vatra bijaše pojela sve do
- propasti,
- žderući sav moj plod sve do korijena.
- 13 Ako sam ja podcijenio pravo svog
- sluge ili svoje sluškinje
- u njihovoj parnici sa mnom,
- 14 što učiniti kad se Bog bude digao?
- Kad on bude ispitivao, što njemu
- odgovoritiđ
- 15 Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije
- li i njih također načinio?
- To je isti Bog koji nas je oblikovao
- u utrobi.
- 16 Jesam li ja odbijao molbe siromašnima,
- puštao venuti oči udoviciđ
- 17 Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da
- siroče ne bijaše imalo svoj dio,
- 18 dok je od mog djetinjstva
- raslo sa mnom kao s ocem,
- i što jedva izišao iz trbuha moje
- 19 Gledah li ja jednog bijednika
- lišenog odjeće,
- jednog nevoljnika koji se ne imaše
- čime pokriti,
- 20 a da mi njegova križa ne bijahu
- blagoslovljena i da on ne bi zagrijan
- 21 Jako sam ja vitlao pesnicom protiv
- jednog siročeta,
- znajući da sam podržavan u
- tribunalu,
- 22 nek' se moje pleće otkači od mojih
- leđa
- i moja se ruka slomi u laktu.
- 23 Ne, kazna Božja bijaše moj užas,
- ja ne mogoh ništa pred njegovim
- veličanstvom.
- 24 Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u
- zlato,
- ako sam rekao finoj kovini: »Ti si
- moja sigurnost«,
- 25 ako sam ja izvlačio radost iz obilja
- svojih dobara,
- iz onoga čega moje ruke bijahu
- 26 ako, gledajući blistati svjetlost
- i mjesec se obrtati blistavi,
- 27 moje srce u tajnosti se dalo zavesti,
- i ako se moja ruka spustila na moja
- 28 to bi također bilo jedno nedjelo
- koje kažnjava moj sudac,
- jer ja bijah zanijekao Boga
- odozgo.
- 29 Jesam li se ja radovao ruševini svog
- neprijatelja,
- jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga
- je nesreća zadesila?
- 30 Ja koji nisam dopuštao ustima svojim
- griješiti
- posvećujući ih smrti jednom
- 31 Moji gosti čak nisu li rekli: » Koga
- on nije nasitio mesom? «
- 32 Stranac ne provodiše noći napolju:
- ja otvarah vrata svoja putnicima.
- 33 Jesam li ja kao Adam prikrivao
- svoje pobune,
- skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh?
- 34 I to zato što bih strahovao od
- mnijenja mnoštva
- i što me bijaše strašio prijezir
- obitelji,
- ušutkan da više ne prođem svoja
- vrata,
- 35 tko će mi dati nekoga tko me sluša?
- Evo moje posljednje riječi.
- Moćnom da mi odgovori!
- 36 Glede optusnice pisane od mojeg
- protivnika,
- eh dobro, ja ću nju nositi na svojim
- plećima,
- ja ću se njome ukrasiti kao jednom
- krunom.
- 37 Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim
- koracima,
- ja ću njemu pripremiti jedan
- prinčevski prijem!
- 38 Ako je moja zemlja prosvjedovala
- protiv mene,
- ako su njene brazde natopljene
- suzama,
- 39 ako sam ja prožderao njenu snagu
- ne plativši,
- budući iscijedio i dušu iz nje,
- 40 tada nek' tu umjesto pšenice
- trnje raste
- i umjesto ječma, smrdljiva trava.
- Ovdje svršavaju riječi Jobove.
