Knjiga o Juditi

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Knjiga o Juditi

Knjiga o Juditi

Nabukodonozorova pobjeda nad Arfaksadom

• 1 1 Bijaše to dvanaeste godine vladavine Nabukodonozorove, koji vladaše nad Asirijcima u Ninivi, velikom gradu, u dane Arfaksada, koji vladaše nad Medejcima u Ekbatanu^[1].
• 2 Ovaj posljednji bijaše izgradio uokolo Ekbatana bedeme od klesanog kamena, širine od tri lakta^[2] i dužine od šest; bijaše visina bedema 70 lakata a njegova širina 50 lakata.
• 3 Na vrata bijaše on stavio kule od stotinu lakata i postavio temelje od širine od 60 lakata.
• 4 Bijaše im načinio vrata, vrata su se dizala do visine od 70 lakata i dužine od 40 lakata, kao izlaz za vojsku njegovih bojovnika i postrojbe njegovih pješaka.
• 5 Tih dana, kralj Nabukodonozor zarati s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici, to je ravnica na području Ragaua^[3].
• 6 Prema njemu su se stjecali svi oni koji nastanjivaše planinsko područje, svi oni koji stanovahu na Eufratu i Tigrisu i Hidaspi i u ravnicama Ariokovim, kralja Elimena; i brojni narodi su se sakupili za boj sinova Keleudovih^[4].
• 7 Nabukodonozor, kralj Asirijaca, posla glasonoše svim onima koji nastanjivaše Perziju i svim onima koji nastanjivaše na Zapadu, onima koji nastanjivaše Ceciliju i Damask, Liban i Antiliban, svima onima koji stanuju na obali^[5],
• 8 onima koji čine dio naroda Karmela, Galaada, gornje Galileje i velike ravnice Esdrelon,
• 9 svim onima iz Samarije i njenih gradova s one strane Jordana sve do Jeruzalema, Bataneje, Kelusa, Kadeza, rijeke egipatske, Tafnea, Ramzesa i sve zemlje Gezem,
• 10 sve do preko Tanisa i Memfisa, i svim onima koji nastanjivahu Egipat sve do krajeva Etiopije.
• 11 Svi stanovnici cijele zemlje prezriše riječ Nabukodonozorovu, kralja Asirijaca, i ne sakupiše se s njim za rat, jer ga se ne bojahu, već mu se odupriješe kao jedan čovjek^[6] i otposlaše njegove glasnike praznih ruku, posramljenog lica.
• 12 Nabukodonozor bi veoma razjaren protiv sve zemlje i prisegnu svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da će se osvetiti svim krajinama Cilicije, Damaska i Sirije, da će uništiti svojim mačem sve stanovnike Moaba, sinove Amonove, svu Judeju i sve one iz Egipta sve do pokrajina dvaju mora^[7].
• 13 On se sa svojom vojskom postroji za boj protiv kralja Arfaksada u sedamnaestoj godini, i nadvlada u boju i porazi svu vojsku Arfaksadovu, svu njegovu konjicu i sva njegova kola;
• 14 on postade gazdom njegovih gradova, stiže sve do Ektabana, domože se njegovih kula, opljačka njegove trgove i izmijeni njegov sjaj u ljagu.
• 15 On uze Arfaksada u planinama Ragaua, probode ga svojim sulicama i istrijebi zauvijek.
• 16 On se vrati s njima^[8] sve do Ninive, on i njegova pratnja, jedno mnoštvo ljudi ratnika u veoma velikom broju; on ostade ondje, odmarajući se i gozbujući, tijekom 120 dana.

Holofern zadužen jednim kaznenim pohodom

• 2 1 Osamnaeste godine, dvadeset i drugog dana prvog mjeseca, postavi se pitanje u kući Nabukodonozorovoj, kralja Asirijaca, da se osveti svoj zemlji, kao što on to bijaše rekao^[9].
• 2 On sazva sve svoje časnike i sve velikaše, održa s njima svoje tajno savjetovanje i odluči svojim vlastitim ustima punu kaznu zemlji.
• 3 Oni osudiše dobrim pogubiti svako tijelo, sve one koji ne bijahu slijedili riječ iz njegovih usta^[10].
• 4 Tada, kad bi završio svoje savjetovanje, Nabukodonozor, kralj Asirijaca, pozva Holoferna, glavnog zapovjednika svoje vojske i drugog poslije sebe, i reče mu:
• 5 ” Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: ti ćeš izići od mene i uzet ćeš sa sobom ljude sigurne u svoju snagu, sve do 120.000 pješaka i jedno mnoštvo konja s 12.000 konjanika.
• 6 Izići ćeš u napad na svu zemlju na Zapadu^[11], jer su oni se oni oglušili o riječ iz mojih usta.
• 7 Tražit ćeš im da pripreme zemlju i vodu^[12], jer ja ću u svojem gnjevu izići protiv njih, prekrit ću svu zemlju nogama svoje vojske i opljačkat ću ih.
• 8 Njihovi će ranjenici napuniti ponore; svi potoci i sve rijeke bit će puni do vrha njihovih mrtvaca.
• 9 Ja ću odvesti njihove zarobljenike sve do na kraj cijele zemlje.
• 10 Što se tiče tebe, pođi zauzeti za mene sva njihova područja; oni će se tebi predavati, a ti ćeš mi ih sačuvati za dan optužbe.
• 11 Glede nepokornih, tvoje ih oko neće poštedjeti, predajući ih pljačkanju i pogubljivanju po svoj zemlji^[13].
• 12 Jer, života mi moga i snage mojeg kraljevstva, ja sam rekao i ja ću izvršiti to svojom rukom.
• 13 Glede tebe, ti nećeš prekršiti ni jednu jedinu riječ svojeg gospodara; već ćeš ih ispuniti bez grješke kao što sam ti propisao i nećeš odgađati izvršiti ih.“
• 14 Holofern iziđe od svojeg gospodara i pozva sve prinčeve, generale i časnike Asurove vojske^[14].
• 15 On odbroji probrane ljude za boj, kako mu to bijaše zapovjedio gospodar njegov, sve do dvanaest mirijada i 12.000 strijelaca koji jašu.
• 16 On ih rasporedi kako se reda postrojba za boj.
• 17 On uze deve, magarce i mule za svoje tovare, u velikom boroju, ovce, goveda i nebrojene koze za svoju opskrbu,
• 18 opskrbu u potrebnoj količini za svakog čovjeka, zlata, i srebra iz kraljeve kuće u velikoj količini.
• 19 On pođe u pohod, on i sva njegova vojska, predhodeći kralju Nabukodonozoru pokrivši svojim kolima sve lice zemlje prema Zapadu^[15], svojim konjanicima i probranim pješacima.
• 20 S njima pođe jedna masa brojna kao skakavci i kao pijesak na zemlji, jer nije ih se moglo prebrojati zbog njihovog mnoštva.
• 21 Oni se udaljiše od Ninive na tri dana u smjeru ravnice Bektilet; iz Bektileta odoše taborovati blizu planine koja je lijevo od Gornje Cilicije^[16].
• 22 On uze svu svoju vojsku svoje pješake, svoje konjanike i svoja kola i udalji se prema planinskom području.
• 23 On potuče Fud i Lud i opljačka sve sinove Rasiza i sinove Ismaelove^[17], koji su nasuprot pustinji na jugu od Keleona.
• 24 On prijeđe Eufrat, prođe Mezopôtamiju i poruši utvrđene gradove koji su na potoku Abrona, sve do pokraj mora.
• 25 On zauze područja Cilicije, raskomada one koji mu se odupriješe i dođe sve do područja Jafetova, koji su na jugu od nasuprot Arabiji.
• 26 On opkoli sve sinove Madianove^[18], zapali njihove tabore i opljačka njihove torove.
• 27 On siđe u ravnicu Damaska u dane žetve žita i popali sva njihova polja; on predade uništenju njihova stada ovaca i goveda, opljačka njihove gradove, opustošin njihove ravnice i pobi sve mlade ljude oštricom mača.
• 28 Strah i trepet padoše nad stanovnike obale^[19], koji bijahu u Sidonu i u Tiru, stanovnike Sura i Okina i sve one iz Jamnia; stanovnici Azota i Askalona biše veoma užasnuti.

Holofern na vratima Judeje

• 3 1 Oni^[20] mu poslaše glasonoše s riječima mira:
• 2 ”Evo nas pred tobom, mi sluge Nabukodonozorove, velikog kralja. Postupi s nama po tvom dobrom zadovojstvu.
• 3 Evo naših pašnjaka za životinje, sva naša zemlja i naša žitna polja, naša stada sitne i krupne stoke, i svi torovi naših tabora pred tobom su^[21]. Postupi s njima kako ti se sviđa.
• 4 Evo naših gradova i njihovih stanovnika tvojih robova; dođi, uđi u njih, kako ti se čini dobro. “
• 5 Ti ljudi stigoše kod Holoferna i govoriše mu na ovakav način.
• 6 On siđe na obalu^[22], on i njegova vojska, stavi stražu u utvrde i tu podiže probrane ljude kao pomoćnike.
• 7 Primiše ga ondje i u svoj pokrajini uokolo s krunama^[23] i plesovima, u zvonu truba.
• 8 On opustoši sve njihovo područje, posiječe njihovo sveto drveće, jer bijaše za njega odlučena stvar istrijebiti sve bogove zemlje da bi svi narodi obožavali Nabukodonozora i njega samog i da svi jezici i rase^[24] njega zazivaju kao boga.
• 9 On stiže nasuprot Ezdrelonu, kod Dotaima, koji je ispred velikog planinskog vijenca Judeje^[25].
• 10 Oni se utaboriše između Gebaja i Skitopolisa^[26] i ostade ondje mjesec dana za sakupiti sve tovare svoje vojske.

Židovi se pripremaju za otpor

• 4 1 Sinovi Izraelovi nastanjeni u Judeji doznaše sve što Holofern, glavni general Nabukodonozora, kralja Asirijaca, bijaše učinio neznabožcima i način na koji bijaše opljačkao njihova *svetišta i predao ih uništenju.
• 2 Oni biše krajnje užasnuti zbog njega i tjeskobni glede Jeruzalema i templ svojeg Boga.
• 3 Jer tek što su se vratili iz svojeg robstva, tek što je sav puk Judeje bio sakupljen i njegovi pribori, *oltar i kuća Božja bijahu bili posvećeni nakon njihovih skrnavljenja^[27].
• 4 Oni poslaše glasonoše u sva područja Samarije, Kona, Betorona, Abelmaima, Jerihona i sve do Koba, Aizora i ravnice Salem.
• 5 Oni zauzeše sve vrhove visokih planina, utvrdiše sve gradove koji se tu nalaziše i načiniše zalihe hrane i potrebština za rat, jer njihova polja tek što bijahu požnjevena.
• 6 Joakim koji bijaše u one dane velikim svećenikom Jeruzalema, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, nasuprot Ezdrelonu, preko puta ravnice blizu Dotaima^[28].
• 7 On im govoraše da drže kosine planinskih oblasti, jer one daju pristup Judeji i da tu bijaše jednostavno zaustaviti one koji prolaze dva po dva, toliko prolaz bijaše uzak.
• 8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im bijaše zapovjedio veliki svećenik Joakim i savjet *starješina sveg puka Izraelovog, koji stolovaše u Jeruzalemu.

Židovi preklinju Boga da im pritekne u pomoć

• 9 Svi ljudi Izraelovi povikaše prema Bogu s jednom velikom revnošću i postiše oni s jednom velikom revnošću,
• 10 oni, njihove žene, njihova mala djeca i njihova stada; i svi stranci koji kod njih boraviše, njihovi službenici i njihovi robovi staviše *kostrijeti na svoja križa.
• 11 Svi ljudi Izraelovi, žene i djeca, stanovnici Jeruzalema, pokloniše se pred templom, pokriše svoje glave pepelom^[29] i prostriješe svoje kostrijeti pred Gospodina.
• 12 Oni okružiše *oltar jednom kostrijeti i zavapiše prema Gospodinu s jednom jednodušnom revnošću, da on ne izruči njihovu malu djecu pljačkanju, njihove žene otmici, gradove njihove baštine uništenju i sveto mjesto^[30] skrnavljenju i pobjedničkoj ljazi bezbožnika.
• 13 Gospodin začu njihov glas i vidje njihovu nevolju^[31]. Narod po svoj Judeji i u Jeruzalemu pred svetim mjestom Gospodina svemogućeg nastavi postiti dosta dana.
• 14 Veliki svećenik Joakim, svi svećenici stajahu pred Gospodinom, križa opasanih kostrijetima, nudiše vječne holokauste, zavjetne milodare^[32] i dobrovoljne darove puka.
• 15 Njihovi turbani bijahu pokriveni pepelom i oni vapiše prema Gospodinu svom svojom snagom da bi pohodio za njegovo dobro svu kuću Izraelovu^[33].

Holofern održava savjetovanje

• 5 1 Najavi se Holofernu, glavnom zapovjedniku Asurove vojske^[34], da se sinovi Izraelovi spremaju za rat, da su zatvorili prolaze planinske oblasti, da su utvrdili sve vrhove visokih planina i da su postavili zasjede u svojim ravnicama.
• 2 On se razljuti jednim žestokim gnjevom i pozva sve glavare Moaba, generale Amona i sve satrape obale^[35].
• 3 I on im reče: ” Izvjestite me, dakle, sinovi Kanaanovi^[36], tko je taj narod koji nastanjuje planinsku oblast? Koji su gradovi koje on nastanjuje? Koji je broj njihove vojske? U čemu se sastoji njihova snaga i njihova sila? Tko je kralj na njihovu čelu za zapovjedati njihovim postrojbama?
• 4 I zašto su prezreli doći meni u susret za razliku od svih stanovnika Zapada^[37]?“

Akhiorova besjeda

• 5 Akhior, zapovjednik svih sinova Amonovih, njemu reče: ” Nek, dakle, moj gospodin sasluša jednu rijezč iz usta svog sluge^[38] i ja ću ti izvijestiti istinu o narodu koji nastanjuje tu planinsku oblasti boravi blizu tebe. To neće izići laž iz usta sluge tvog.
• 6 Taj narod je jedan potomak Kaldejaca^[39].
• 7 Oni boraviše najprije u Mezopotamiji, jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca^[40], koji bijahu u zemlji Kaldejaca.
• 8 Oni napustiše put svojih predaka i obožavahu Boga nebeskog, Boga kojeg su oni upoznali. On ih potjera daleko od lica njihovih bogova, oni se skloniše u Mezopotamiji i ondje boraviše dugo vremena.
• 9 Njihov Bog im reče da iziđu iz svog boravišta i da idu u zemlju Kanaanovu. Oni se tu nastaniše i mnogo uvećaše svoje zlato, svoje srebro i svoja brojna stada.
• 10 Oni siđoše u Egipat, jer jedna glad bijaše prekrila lice zemlje Kanaanove, i oni ondje boraviše tako dobro da su mogli opstati u životu, da su ondje postali jedno veliko mnoštvo i da njihova rasa postade neizbrojiva.
• 11 Kralj Egipta se diže protiv njih i iskoristi protiv njih jednu vještu politiku izrade opeka^[41]; on ih ponizi i pretvori u robove.
• 12 Oni zavapiše prema svom Bogu, koji udari svu zemlju Egipat udarcem bez lijeka^[42] i Egipćani ih protjeraše iz svoje nazočnosti.
• 13 Bog pred njima osuši Crveno more
• 14 i izvede ih cestom od Sinaja i Kadeš-Barnea. Oni protjeraše sve one koji stanovahu u pustinji.
• 15 Oni se smjestiše u zemlji *Amorita i istrijebiše sve Hešbonite^[43] u svojoj sili. Nakon što su prešli Jordan, oni zaposjedoše sve planinsko područje.
• 16 Oni protjeraše iz svoje nazočnosti Kanaana, Perizita i Jebuzita, Sišema i sve Girgašite^[44] i oni stanovaše ondje mnogo dana.
• 17 Dok ne zgriješiše pred svojim Bogom, sreća bijaše s njima, jer oni imaju sa sobom jednog Boga koji mrzi nepravičnost.
• 18 Ali kad se oni udaljiše od puta koji im on bijaše postavio, oni bijahu strašno istrijebljeni u brojnim ratovima i biše odvedeni u ropstvo u jednu stranu zemlju. Templ njihovog Boga bi sravnjen, a njihovi gradovi biše osvojeni od njihovih protivnika.
• 19 A sada, nakon što su se vratili k svom Bogu, oni su se podigli iz tuđine kamo bijahu raspršeni^[45], zauzeli Jeruzalem gdje je njihovo *svetište i smjestili se u planinskoj oblasti, jer ona bijaše pusta.
• 20 Sada dakle, gazda i gospodine, ako ima jedan manjak u tom narodu, ako zgriješe protiv svog Boga i mi opazimo kod njih taj uzrok pada, mi ćemo zaratiti s njima.
• 21 Ali, ako nema nepravde u njihovom narodu, nek' moj gospodar prođe mimo, iz straha da Gospodin njihov Bog njih ne zaštiti. A mi budemo izručeni sramoćenju pred svom zemljom^[46].“

Akhior je osuđen i izručen Izraelitima

• 22 Tada, kad Akhior bi završio govoriti tako, sav narod koji okruživaše njegov šator i nalaziše se u krugu mrmljaše; visoki časnici Holofernovi i svi stanovnici obale i Moaba^[47] govoriše da će ga isprebijati na mrtvo ime.
• 23 ” Jer mi nećemo biti prestrašenii od sinova Izraelovih. Jer evo jednog naroda koji nema ni moći, ni snage, za jednu žestoku bitku.
• 24 Mi ćemo se uspeti dakle i oni će biti jedna paša za sva tvoja stada, gospodaru Holoferne.“
• 6 1 Kad prestade žamor ljudi koji okruživaše savjet, Holofern, glavni zapovjednik vojske Asurove reče Akhioru u nazočnosti sveg naroda stranaca^[48] i svim sinovima Moaba:
• 2 ” Tko ste vi dakle, ti Akhiore i vi, prodani Efraimu^[49], za nama prorokovati kao danas i reći nam da ne vojujemo protiv Izraela, jer njihov Bog će njih zaštititi? Tko je Bog ako nije Nabukodonosor? On je taj koji će poslati svoju silu i istrijebiti njih s lica zemlje, a njihov ih Bog neće osloboditi.
• 3 Ali mi, njegove sluge, udarit ćemo ih kao jedan čovjek i oni neće izdržati silu naših konja.
• 4 Jer ćemo ih paliti zbrda-zdola; njihove će se planine opiti njihovom krvlju, a njihova će polja biti puna njihovih mrtvaca. Taban njihovih stopala neće izdržati pred nama^[50], oni će poumirati od opake smrti, reče Nabukodonosor, gospodar sve zemlje, jer on je rekao i njegovebesjede neće biti prazne riječi.
• 5 A ti Akhiore, plačeniče Amonov, koji je propovijedao ove riječi u dan svoje pobune, ti nećeš više vidjeti lica moga od danas počevši, sve dok se ja ne budem osvetio toj rasi pobjegloj iz Egipta^[51].
• 6 Tada mač mojih postrojbi i koplje mojih časnika^[52] probost će ti rebra i ti ćeš pasti među ranjenima, kad se ja vratim.
• 7 Moje će te sluge odvesti u planinsku oblast u jedan grad njihovih šatora.
• 8 Ti nećeš umrijeti prije no što budeš istrijebljen s njima.
• 9 Pošto se ti nadaš u svom srcu da oni neće biti zarobljeni, nek toje lice ne bude utučeno. Ja sam govorio i ni jedna od mojih riječi neče biti bez učinka.“
• 10 Holofern zapovjedi svojim slugama koji bijahu u njegovom šatoru da zgrabe Akhiora, da ga odvedu u Betuliju^[53] i da ga predaju u ruke sinovima Izraelovim.
• 11 Njegove ga sluge zgrabiše i odvedoše van iz tabora prema ravnici; oni se udaljiše od niskih predijela prema planinskom području i stigoše do izvora koji bijahu niže Betulije.
• 12 Kad ih oni vidješe, ljudi iz grada smještenog na vrhu planine uzeše svoje oružje i iziđoše iz grada smještenog na vrhu planine; svi ljudi naoružani praćkama sprečavahu ih uspeti se i bacaše kamenje na njih.
• 13 Kližući se niz planinu, ovi svezaše Akhiora^[54], ostavivši ga ležati u podnožju planine i odoše k svom gospodaru.
• 14 Ali sinovi Izraelovi siđoše iz svog grada i stigoše k njemu; kad ga odvezaše, oni ga odvedoše u Betuliju i predstaviše poglavaru svojeg grada.
• 15 Bijaše to u one dane Oziasa, sina Mikhajeva, iz plemena Simeon^[55], Habris, sin Otonielov, i Harmis, sin Melkielov.
• 16 Oni sazvaše sve starješine *grada; svi mladi ljudi i sve žene dojuriše u sabor. Oni staviše Akhiora u sred naroda i ozias ga upita što se dogodilo.
• 17 U svom odgovoru on ih izvijesti o riječima savjetovanja Holofernovog, svim riječima koje bijaše izrekao u sred poglavara Asurovih^[56] i svim velikim izjavama Holofernovim protiv kuće Izraelove.
• 18 Pokleknut, narod obožavaše Boga i vapiše: ” Gospodine, Bože nebeski, pogledaj njihovo bezumlje;
• 19 imaj milosti za poniženje naše rase i gledaj u ovaj dan lice onima koji su ti posvećeni^[57].“
• 20 Oni utješiše Akhiora i živo mu čestitaše.
• 21 Ozias ga odvede iz sabora u svoju kuću i priredi jednu gozbu za starješine. Oni pozivaše Boga Izraelovog u pomoć tijekom cijele noći.

Holofernova vojska opsjeda Betuliju

• 7 1 Sutradan Holofern propisa svim postrojbama i svem puku koji bijaše došao njemu pomoći krenuti prema Betuliji, zauzeti kosina planiskog područja i zaratiti protiv sinova Izraelovih^[58].
• 2 U onaj dan svaki smioni čovjek pođe na marš. Vojska bijaše od 170.000

pješaka i od 12.00 konjanika, ne računajući zapovjednike i pješake koji se tu :nalaziše, jedno veoma brojno mnoštvo.

• 3 Oni se utaboriše i ravnici blizu Betulije, blizu izvora i raširiše se u dubinu počev od Dotaima sve do Belbaima i u dužinu od Betulije do Kajmona, koji je nasuprot Ezdralonu^[59].
• 4 Sinovi Izraelovi, videći njihovo mnoštvo, biše veoma prestrašeni i govoriše jedni drugima: ”Sada će oni obrstiti površinu cijele zemlje^[60]. Ni visoke planine, ni ponor, ni brda neće podnijeti njihovu težinu.“
• 5 Nakon što je svatko od njih uzeo svoju bojnu opremu i zapalio vatre na svojim kulama, oni ostadoše na straži cijelu tu noć.
• 6 Drugog dana, Holofern, dade izvesti svu svoju konjicu protiv sinova

Izraelovih koji bijahu u Betuliji.

• 7 On pregleda uspone koji su se dizali prema njihovom gradu i obiđe njihove vodene točke; on ih zauze, postavi tu straže od bojovnika, a on sam vrati se k svom narodu.
• 8 Svi poglavari sinova Ezavljevih i zapovjednici naroda Moabova i generali s obale^[61] priđoše mu za reći:
• 9 ”Nek' naš gospodar sasluša jednu riječ, da ne bude ni jedne žrve u tvojoj vojsci.
• 10 Jer taj narod sinova Izraelovih ne računa na svoja koplja, već na visine planina gdje stanuju; jer nije jednostavno pristupiti vrhovima njihovih planina.
• 11 Sada dakle, gospodaru, ne bori se protiv njih kako se čini u uobičajenom boju, i neće pasti ni jedan jedini čovjek iz tvog naroda.
• 12 Ostani u svom taboru čuvajući sve ljude svojevojske i nek' tvoje sluge nadziru vodene točke koje izviru iz podnožja planine.
• 13 Jer odatle crpe vodu stanovnici Betulije. Žeđ će ih uništiti i oni će predati grad.
• 14 Oni će se izjesti od gladi, oni, njihove žene i njihova djeca i, prije no što ih mač dosegne, oni će biti poraženi u mjestima svojeg boravka.
• 15 Ti ćeš im isplatiti užasnu plaću, jer su se pobunili^[62] i nisu miroljubivo došli k tebi u susret.“
• 16 Njihove riječi izgledaše dobre u očima Holofernovim i svih njegovih časnika

i on zapovjedi da učine kako bijahu i rekli.

• 17 Tabor sinova Amonovih premjesti se i s njim 5.000 sinova Asurovih^[63]; oni se

utaboriše u dolini i zauzeše vodne točke i izvore sinova Izraelovih.

• 18 Sinovi Ezavljevi i sinovi Amonovi uspeše se, utaboriše u planinskoj oblasti

nasuprot Dotaimu i poslaše neke između sebe na jug u istok nasuprot Egrebelu,

koji je uz Kus, na potoku Mokmuru. Ostatak asirijskih postrojbi utabori se u

ravnici i prekri sve lice zemlje^[64], njihovi šatori i njihova prtljaga. Oni

logorovahu u jednom zbijenom rasporedu. Bijahu oni jedno veoma brojno mnoštvo.

• 19 Sinovi Izraelovi zapomagaše prema Gospodinu, svom Bogu, jer njihov duh

bijaše obeshrabren jer ih svi njihovi neprijatelji bijahu opkolili i oni ne

mogaše pobjeći usred njih.

• 20 Sav tabor Asurov, njihovi pješaci, njihova kola,

njihovi konjanici, ostadoše okolo njih tijekom 34 dana.

Ozias hoće okuražiti opsjednute

• 20 Svi stanovnici Betulije iscrpiše sve svoje posude s vodom.
• 21 Žusterne se isprazniše i nije u njima više bilo dosta vode za piti no za samo jedan dan, jer se ograničilo piće.
• 22 Njihovi najmanji bijahu iznemogli, žene i mladići bijahu iscrpljeni od žeđi i padahu po gradskim trgovima i u prolazima vrata; oni ne imahu više nikakve okrjepe.
• 23 Sav narod, mladi ljudi, žene i djeca, sakupiše se kod Oziasa i zapovjednika grada^[65]; oni povikaše jednim snažnim glasom i rekoše pred *starješinama:
• 24 ” Nek' Bog sudi između vas i nas. Jer u ove dane vi ste nam učinili krivo ne držeći riječi mira sa sinovima Asurovim^[66].
• 25 I sada nema nikog za nama pomoći, a Bog nas je prodao u ruke njihove^[67] da budemo poraženi pred njima od žeđi i velike bijede.
• 26 Sada dakle pozovite ih i predajte cijeli grad pljački Holofernovog naroda i sve njegove vojske.
• 27 Jer bolje nam je postati njihovom žrtvom nego umirati od žeđi^[68]. Mi ćemo postati robovima, ali ćemo živjeti i nećemo gledati umirati naše najmanje, ni naše žene ni našu djecu ispuštati dušu.
• 28 Mi vas zaklinjemo u ime neba i zemlje, kao i našeg Boga, Gospodina naših otaca, koji nam se sveti prema našim grješkama i prema grijesima naših otaca, da postupite danas prema ovim riječima^[69].
• 29 Bi jedno veliko zapomaganje od svih uglas, usred sabora; oni zavapiše prema Gospodinu jednim snažnim glasom.
• 30 Ozias im reče: ” Odvažnost, braćo. Izdržimo još pet dana u tijeku kojih će Gospodin, Bog naš, okrenuti svoje milosrđe prema nama; jer on nas neće potpuno napustiti.
• 31 Ali ako ti dani prođu i spas nam ne dođe, ja ću učiniti kako vi kažete.“
• 32 On rasprši narod po stražarskim mjestima; oni odoše na bedeme i kule svojeg

grada; a žene i djecu poslaše kućama svojim. U gradu se bijaše u jednoj

velikoj potištenosti.

Juditino predstavljanje

• 8 1 U one dane, glas dođe do Judite. Bijaše to kćer Merarijeva, sina Oksova, sina Josipova, sina Ozielova, sina Helkijeva, sina Ananijeva, sina Gedeonova, sina Rafainova, sina Akhitobova, sina Elijeva, sina Kelkiasova, sina Eliabova, sina Natanaelova, sina Salamielova, sina Sarazaidova, sina Izraelova^[70].
• 2 Njen muž bijaše Manase, iz njenog plemena i njene obitelji, koji bijaše umro u dane žetve ječma.
• 3 On naime nadziraše vezače snoplja u ravnici; pržeća vrućina sunca udari mu u glavu; on leže u krevet i umrije u Betuliji, svom gradu. Ukopaše ga s očevima njegovim u polju smještenom između Dotaima^[71] i Balamona.
• 4 Judita živješe na svom u udovištvu od prije tri godine i četiri mjeseca.
• 5 Ona si podiže jedan šator na krovu svoje kuće^[72]; ona stavljaše *kostrijet na svoja križa i nosiše svoju udovičku odjeću.
• 6 Ona *postiše svih dana svog udovištva, izuzev *šabata i njihovih bdijenja, mladih mjeseca i njihovih bdijenja, blagdana i dana veselja kuće Izraelove^[73].
• 7 Ona bijaše veoma lijepe pojave i vrlo ljupkog izgleda. Manase, njen muž, njoj bijaše ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i polja i ona boraviše na svojim imanjima.
• 8 Ne bijaše nikog tko bi širio o njoj zle glasine, jer ona imaše jedan veliki strah od Boga^[74].
• 9 Glas o zlim riječima naroda protiv poglavara dođe do nje, jer oni bijahu obeshrabreni zbog manjka vode. Glas dođe također Juditi o svim riječima koje Ozias bijaše njima uputio, kad im bijaše prisegao izručiti grad Asirijcima po isteku pet dana.
• 10 Šaljući svoju pratilju koja bijaše pretpostavljena svim njenim dobrima, ona dade pozvati Oziasa, Habrisa i Harmisa^[75], *starješine svog grada.

Juditino posredovanje

• 11 Oni dođoše k njoj i ona im reče: ”Slušajte me, poglavari stanovnika Betulije, jer nije prava riječ koju bijaste izgovorili^[76] pred narodom u onaj dan, kad ste dali onu prisegu izgovorenu između Boga i vas i što ste govorili da ćete predati grad našim neprijateljima, ako za pet dana Gospodin vam ne pošalje pomoć.
• 12 A sada tko ste vi, vi koji ste danas iskušavali^[77] Boga i koji se držite umjesto Boga u sred sinova ljudskih?
• 13 Sada, vi stavljate Gospodina svemogućeg na kušnju, ali vi nećete saznati sve nikada.
• 14 Jer vi nećete otkriti dubina *srca ljudskog i vi nećete shvatiti rasuđivanje uma njegovog. Kako ćete vi dakle ispitati Boga koji je stvorio sve to, saznati njegove misli i razumjeti njegov naum? Ne, braćo moja, ne srdite Gospodina, našeg Boga.
• 15 Jer nema li on namjeru pomoći nama za pet dana, on ima moć da nas obrani u danima kojim hoće ili nas istrijebiti pred našim neprijateljima.
• 16 Ali vi, ne uzimajte jamstva protiv nauma Gospodina, našeg Boga, jer Bog nije kao čovjek da bi bio ugrožen, ni kao što je sin ljudski da bi bio podvrgnut jednom sudu^[78].
• 17 Zato, čekajući spas s njegove strane, pozovimo ga sebi u pomoć i on će čuti naš glas, ako je to njemu zadovoljstvo.
• 18 Jer on nije iskrsavao tijekom naših pokoljenja^[79] i nema danas plemena, obitelji, zadruge ili grada među nama koji obožavaju bogove izrađene ljudskim rukama, kako to bi u dane ondašnje.
• 19 Zbog toga, naši očevi^[80] biše predani maču i pljački i pretrpješe veliki gubitak pred neprijateljima našim.
• 20 Ali mi, mi nismo upoznali drugog boga osim njega. Ponadajmo se tako da nas on neće prezrijeti i neće okrenuti svoje milosrđe i svoj spas^[81] od našeg naroda.
• 21 Jer, ako smo uzeti, sva Judeja bit će također zauzeta, naše će sveto mjesto biti opljačkano i Bog će u *krvi zatražiti račun svojeg skrnavljenja^[82].
• 22 On će učiniti da padne na naše glavu između naroda gdje budemo bili robovima ubojstvo naše braće, porobljavanje zemlje i pustošenje naše baštine^[83]. Mi ćemo biti predmetom sablazni i ljage pred našim osvajačima.
• 23 Jer naše porobljavanje neće dobiti naklonost naših gazda, već će ga Gospodin Bog učiniti beščašćem.
• 24 Sada dakle, braćo, pokažimo našoj braći da njihov život ovisi o nama, da sveto mjesto, kuća Božja i *oltar počivaju na nama.
• 25 Osim toga, zahvalimo Gospodinu, našem Bogu, koji nas iskušava kao i naše očeve.
• 26 Sjetite se svega što je učinio s Abrahamom i koliko je iskušavao Izaka i sveg tog što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj^[84], kad čuvaše ovce Labanove, bratu svoje majke.
• 27 Jer kako god njih je propustio kroz oganj^[85] za ispitati srce njihovo, isto tako on ne sveti se nad nama. Već je to za upozoriti njih da Gospodin bičuje one koji mu se približe.“
• 28 Ozias joj reče: ” U svemu što si govorila ti si govorila jednim izvrsnim srcem i nema nikog tko će se usprotiviti tvojim riječima.
• 29 Jer nije to od danas da se pokazuje tvoja mudrost; već od početka tvog života, sav narod je priznao tvoju pamet i dobrotu sklonosti srca tvog.
• 30 Ali narod je bio veoma žedan i mi primorani postupiti onako kako smo im rekli i obvezati se prisegom koju nećemo prestupiti.
• 31 Sada dakle, moli za nas, jer ti si jedna pobožna žena; Gospodin će poslati kišu za napuniti naše žusterne i mi nećemo biti više iscrpljeni.“
• 32 Judita im reče: ” Slušajte me: ja ću poduzeti jednu stvar koja će dopirati sinovima naše rase iz pokoljenja u pokoljenje.
• 33 Vi ćete biti na vratima ove noći; ja ću izići s mojom pratiljom i prije dana u koji ste rekli izručiti grad našim neprijateljima, Gospodin će pohoditi Izrael^[86] po mojem posredništvu.
• 34 Ali vi, ne istražujte mojih postupaka, jer vam neću reći ništa sve dok ne bude izvršeno to što ja činim. “
• 35 Ozias i poglavari joj rekoše: ” Idi u miru i nek' Gospodin Bog bude pred tobom za osvetu našim neprijateljima.“
• 36 Napuštajući šator^[87] oni odoše na svoje postaje.

Juditina molitva

• 9 1 Judita pade na lice svoje, pokri svoju glavu pepelom^[88] i odgrnu kostrijet kojom bijaše ogrnuta, u istom času u Jeruzalemu nudio se *tamjan te večeri u kući Božjoj. Ona povika prema Gospodinu jednim snažnim glasom, govoreći:
• 2 ” Gospodine, Bože mog oca Simeona, u ruci kojom si stavio mač za osvetiti se tuđincima^[89] koji bijahu posegli za krilom jedne djevice za njenu nečist, otkrij njeno bedro za sram i oskrnavi njeno krilo za njenu sramotu! Ti si, naime, bio rekao: Neće biti tako, ali oni će to učiniti.
• 3 Zato si ti predao njihove poglavare ubijanju i njihov ležaj, sram njihove prijevare, jednoj krvavoj prijevari^[90]. Ti si udario robove sa strane moćnika i moćnike na njihovim prijestoljima.
• 4 Ti si izručio njihove žene pljačkanju, njihove kćeri robstvu i sve njihove pljačke podjeli među tvojim ljubimcima, strasno gorljivih za tebe, koji se užasavahu prljanja svoje krvi^[91] i bijahu te pozvali u pomoć.
• 5 O Bože, moj Bože, usliši me, mene koja sam udovica. Jer ti si načinio prošle događaje, sadašnje i buduće; ti si smislio sadašnjost i budućnost i ono što si ti imao u duhu došlo je u postojanje.
• 6 Događaji koje si ti odlučio predstaviše se i rekoše: Evo nas. Jer svi tvoji putovi spremni su i tvoje presude donesene s vidovitošću^[92].
• 7 Evo Asirijci su došli u sili, oni su se zanijeli svojim kojima i svojim konjanicima, oni su se uzoholili mišicom^[93] svojih pješaka, oni su stavili svoje ufanje u štit, koplje, luk i praćku; oni su podcijenili da si ti Gospodin koji slama ratove.
• 8 Tvoje je ime Gospodin. Skrši njihovu snagu svojom moći i obori njihovu silu svojim gnjevom; jer oni su naumili oskrnaviti tvoja sveta mjesta, uprljati tvoj šator gdje počiva tvoje slavno *ime i mačem oboriti rog tvog *oltara^[94].
• 9 Pogledaj njihovu gordost, pošalji svoju srdžbu na njihove glave, daj u moju ruku udovičku snagu koju sam zamislila.
• 10 Udari mojim prijevarnim usnama^[95] roba pokraj poglavara i poglavara pokraj svoga sluge; zdrobi njihov visoki stas ženskom rukom.
• 11 Jer tvoja snaga nije u broju, ni tvoja moć u jakima, već si ti Bog poniznih, pomoć malima, branitelj slabih, zaštitnik napuštenih, spasitelj očajnih.
• 12 Da, da, Bože mog oca, Bože baštine Izraelove^[96], gospodaru nebesa i zemlje, stvoritelju voda, kralje sveg stvaranja, uslišaj moju molitvu
• 13 i učini da moja riječ prijevarna rani i usmrti one koji su učinili okrutnim naume protiv tvog *saveza, tvoje *posvećene kuće, vrha *Siona i kuće posjedovane od tvojih sinova.
• 14 Obznani čitavom narodu i svakom plemenu da si ti Bog sve sile i sve snage i da ništa drugo osim tebe ne bdije nad rasom Izraelovom.“

Judita stiže u tabor neprijatelja

• 10 1 Tada, nakon što je prestala vapiti prema Bogu Izraelovom i izgovorila sve te riječi,
• 2 ona se diže iz svog klanjanja, pozva svoju pratilju i siđe u kuću gdje je provodila dane *šabata i blagdana;
• 3 ona skinu *kostrijet kojim bijaše ogrnuta, ona ostavi svoju udovičku odjeću, opra svoje tijelo vodom i pomaza ga jednim gustim mirisnim uljem; ona počešlja kose na svojoj glavi, stavi u njih jednu vrpcu i ogrnu svoje blagdanske haljine kojima se odijevala u dane kad njen muž živješe, Manase;
• 4 ona obu sandale na noge, stavi svoje ogrlice, svoje narukvice, svoje prstenje, svoje naušnice i sav svoj nakit i učini se veoma otmljenom za zavesti oči ljudima koji bi ju gledali.
• 5 Ona dade svojoj pratilji jednu mješinu vina i jedan vrč ulja; ona napuni jednu bisagu ječmenim brašnom, kolačima od suhog voća, kruhom i sirom^[97]; ona omota brižljivo sve te svoje posude i zaduži njima svoju pratilju.
• 6 One iziđoše prema vratima Betulije i tu nađoše Oziasa i gradske *starješine. Habrisa i Harmisa, koji bijahu tu.
• 7 Kad oni vidješe njeno izmijenjeno lice i presvučenu haljinu, oni se još više

zadiviše njenoj ljepoti i rekoše joj:

• 8 ” Nek' ti Bog naših otaca^[98] dadne naći milost i izvršiti tvoje poduzeće za ponos sinova Izraelovih i za oduševljenje Jeruzalema!“
• 9 Ona izreče slavu Bogu i reče njima: ” Zapovjedite da mi se otvore vrata grada i ja ću izići za ispuniti to o čemu vi govoriste sa mnom“; oni dadoše zapovijed mladim ljudima da joj otvore kao što im ona bijaše rekla.
• 10 Oni učiniše tako i Judita iziđe sa svojom sluškinjom. Gradski ljudi ju gledahu sve dok ona ne bi sišla niz planinu i prošla kroz dolinu, potom ju više ne vidješe.
• 11 One iđaše sasvim ravno u dolinu i predstraža Asirijaca dođe im u susret.
• 12 Oni ju uhvatiše i ispitaše: ” S koje si ti strane? Otkud dolaziš tiđ Kamo ti ideš?“ Ona odgovori: ” Ja sam jedna kćer Hebreja i ja sam pobjegla od njih jer su oni gotovi da budu predani vama za pašu.
• 13 Za mene, ja dolazim vidjeti Holoferna, glavnog zapovjednika vaše vojske, da mu donesem riječi istine^[99] i ja ću njemu pokazati put ispred njega koji treba slijediti za postati gospodarom sve planinske oblasti, a da ne uzmanjka na prozivci ni čovjek ni živa duša.“
• 14 Saslušavši njene riječi i vidjevši njeno lice a ona im se učini božanstvenom sa svoje ljepote , ljudi joj rekoše:
• 15 ” Ti si spasila svoj život hiteći sići predstaviti se našem gospodaru. Sada, dođi u njegov šator; izvjesni između nas će te voditi sve dok te ne predaju u njegove ruke.
• 16 Kad se nađeš pred njim, nemaj straha u srcu svom, već ponovi svoje riječi i on će ti učiniti dobro. “
• 17 Oni izabraše između sebe stotinu ljudi koji se pridružiše njoj i njenoj pratilji i odvedoše ju sve do Holofernovog šatora;
• 18 nastade jedno sakupljanje u cijelom taboru, jer bijaše objavljen njen dolazak među šatore; stvorio se jedan krug oko nje, dok ona stajaše pred Holofernovim šatorom čekajući da se on obavijesti o njenom predmetu.
• 19 Divilo se njenoj ljepoti i divilo se sinovima Izraelovim zbog nje, i svatko govoraše onom drugom: ” Tko bi prezrio ovaj narod koji u sebi ima slične žene? Ne bi bilo dobro ostaviti preživjeti ni jednog čovjeka; preživjeli bi bili oteti svu zemlju!“
• 20 Oni koji spavaše kod HolofernaPredložak:Refa100 iziđoše kao i svi časnici i uvedoše Juditu pod šator.
• 21 Holofern počivaše na svom krevetu pod komarnikom od načinjenim purpura^[101], zlata, smaragda i optočenog dragog kamenja.
• 22 Izvjestiše ga o njoj i on ode na ulaz svog šatora prethođen od srebrenih zubalja.
• 23 Kad Judita stiže pred njega i njegove časnike, svi se zadiviše ljepoti njenog lica. Ona pade na lice svoje i pokloni se pred njim, a sluge njegove ju podigoše.

Judita pred Holofernom

• 11 1 Holofern joj reče: ” Imaj povjerenja, ženo; ne boj se ničeg u svom srcu jer ja ne činim zlo ni jednom čovjeku koji je izabrao služiti Nabukodonozoru, kralju sve zemlje.
• 2 A sada, da tvoj narod koji nastanjuje planinsku oblast ne bijaše mene prezreo, ja ne bih bio digao koplje protiv njih. Ali oni su učinili sami sebi.
• 3 Sada, reci ti meni zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Naime, ti si došla za svoj spas. Imaj povjerenja, ove noć ti ćeš živjeti, kao i u budućnosti.
• 4 Nitko ti neće učiniti krivo; naprotiv, postupat će se dobro s tobom, kako to ide slugama mojeg gospodara, kralja Nabukodonozora.“
• 5 Judit mu reče: ” Prihvati riječi svoje robinje, da tvoja sluškinja govori pred tobom i ja neću izustiti ništa lažno mojem gospodaru ove noći.
• 6 Slijediš li ti riječi svoje sluškinje, Bog će ispuniti njenu zadaću s tobom i moj gospodar neće neće upoznati neuspjeh u svojim poduhvatima.
• 7 Po životu Nabukodonozora, kralja sve zemlje, i po moći njegovoj vlastitoj koji te poslao za procvat svake žive duše^[102], zahvaljujući tebi ne samo da ga ljudi služe, već i divlje zvijeri, stoka i ptice nebeske živjet će po tvojoj sili za Nabukodonozora i svu kuću njegovu.
• 8 Jer mi smo čuli govoriti o tvojoj mudrosti i o spretnosti tvoje duše i posvuda po zemlji se govori kako si ti sam dobar u svem kraljevstvu, moćan po znanju i glasovit po ratnim pohodima.
• 9 Glede besjede koju je izrekao Akhior^[103] u tvom savjetu, mi smo čuli te riječi, jer ljudi iz Betulije su ga spasili i on im je prenio sve što bijaše rekao pred tobom.
• 10 To je ono zašto, gazdo i gospodaru, ne zanemari njegovu besjedu, već ju čuvaj u svom *srcu, jer ona je istinita. Jer naš rod nije kažnjen, mač ne vrijedi protiv njih, osim ako nisu zgriješili protiv Boga.
• 11 A sada, da moj gospodar ne bi bio otjeran i nemoćan, smrt će se oboriti na

njih, grijeh se njih domogao, kojim oni tjeraju u gnjev svojeg Boga, svaki put

kad oni zastrane.

• 12 Budući da njima manjka hrana i da je voda općenito postala rijetka, oni su naumili staviti ruku na svoja stada, i sve ono što je Bog njima kroz svoje zakone naložio da ne jedu^[104], oni su odlučili da se time posluže.
• 13 Prvine od *žita, dîmove od vina i ulja koje bijahu brižljivo čuvali, posvećujući ih svećenicima koji se nalaze u Jeruzalemu pred licem našeg Boga, oni su odlučili to pojesti^[105], dok nitko među narodom nema pravo to dodirnuti svojim rukama.
• 14 Oni su poslali u Jeruzalem jer isto i oni koji žive ondje učinili su to ljude da pred njih prenesu dopuštenje savjeta *starješina.
• 15 Dogodit će se da, u taj dan tamo oni tebi budu izručeni za svoj poraz.
• 16 To je zbog čega ja, tvoja robinja, znajući sve to, pobjegla sam od njih i

Bog me poslao izvršiti s tobom stvari zbog koji će sva zemlja biti užasnuta, svi oni koji o tome budu čuli govoriti.

• 17 Jer tvoja robinja je pobožna, ona i dan i noć služi Bogu s *nebesa. Od sada ja ću ostati uz tebe, gospodaru moj, tvoja će robinja izići noću u klanac i molit ću Bogu koji će mi reći kad oni budu počinili svoje grijehove.
• 18 Ja ću doći tebe o tome izvijestiti, a nitko između njih neće opstati.
• 19 A ja ću te provesti kroz Judeju sve dok ti ne dođeš pred Jeruzalem; postavit ću tvoj prijestol u njegovo središte i ti ćeš njih voditi kao ovce bez *pastira, a da ni jedan pas ne zareži protiv tebe^[106]. Jer to mi je bilo rečeno i najavljeno prema mom predviđanju i ja sam bila poslana da ti to prenesem.“
• 20 Njene riječi svidješe se Holofernu i svim njegovim časnicima; oni se zadiviše njenoj mudrosti i rekoše:
• 21 ” Nema jednake žene s jednog na drugi kraj zemlje po ljepoti njenog lica i razboritosti njenih riječi.“
• 22 Holofern njoj reče: ” Bog je dobro učinio da je tebe poslao ispred naroda^[107], da bi stavio snagu u moje ruke i poraz onima koji su prezreli mog gospodara.
• 23 Što se tiče tebe, ti si ljupkog izgleda i vješta u svojim riječima. Ako ti učiniš kao što si rekla tvoj Bog bit će i moj Bog; ti sama boravit ćeš u kući kralja Nabukodonozora i bit ćeš ugledna u po svoj zemlji.“

Judita boravi u neprijateljskom taboru

• 12 1 On zapovjedi da ju uvedu onamo gdje bijaše stavljeno njegovo srebreno posuđe i on zapovjedi da joj posluže njegova jela i njegovo vino.
• 2 Ali Judita reče: ” Ja neću to jesti iz straha da to ne bude jedna prilika za pad^[108], već ono što sam ja donijela zadovoljit će mene.“
• 3 Holofern joj reče: ”Kad hrana koju ti imaš sa sobom bude pojedena, gdje ćemo mi pribaviti sličnu za tebi datiđ Jer nema nikog od tvojeg roda s nama.“
• 4 Judita odgovori: ” Života ti tvog, gospodaru moj, tvoja robinja neće pojesti ono što ja imam sa sobom prije nego li Gospodin mojom rukom učini ono što je naumio.“
• 5 Holofernovi časnici odvedoše nju u šator i ona spavaše do sredine noći. Ona se diže oko jutarnjeg bdijenja^[109].
• 6 Ona posla reći Holofernu: ” Nek' moj gospodar pusti svoju robinju izići da se moli.“
• 7 I Holofern zapovjedi svojoj tjelesnoj straži da ju ne sprječava. Ona ostade u polju tri dana. Ona bi noću išla u klanac Betulije i kupala se u polju i

izvorskoj vodi.

• 8 Kad bi se vratila, ona bi molila Gospoda Boga Izraelovog da usmjeri njen put^[110] za oporavak sinova njenog naroda.
• 9 Kad bi jednom ušla čista^[111], ona bi ostajala u šatoru, sve dok joj ne bi ponudili njenu hranu pred večer.

Gozba kod Holoferna

• 10 A, četvrtog dana^[112], Holofern načini jednu gozbu samo za svoje sluge i ne posla poziv nikome od svojih službenika.
• 11 On reče Bagoasu, *eunuhu, nadređenom za sve njegove poslove: ” Idi uvjeriti onu hebrejsku ženu koja je kod tebe da dođe kod nas i jede i pije s nama.
• 12 Jer za nas će to biti izgubiti obraz ako bi ostavili po strani jednu takvu ženu, a da nemamo odnos s njom. Jer, ako ju mi ne privučemo, ona će se sprdati s nama^[113].“
• 13 Bagoas iziđe od Holoferna, i uđe kod nje i reče: ” Nek' se ova lijepa sluškinja ne usteže doći k mojem gospodaru da bi bilu počašćena pred njim, piti s nama vina u radosti i postati danas kao jedna od kćeri sinova Asurovih^[114] koje se nalaze u kući Nabukodonozorovoj.“
• 14 Judita reče: ” Tko sam ja za proturječiti svom gospodaru? Sve što je ugodno u njegovim očima ja ću pohititi to učiniti i to će mi biti radost sve do dana smrti moje.“
• 15 Ona se diže, uresi se svojom odjećom i svim ženskim uresima; njegov rob uđe i rastegnu za nju, po zemlji preko puta Holoferna, runa koja ona bijaše primila od Bagoasa za svakodnevnu upotrebu, da bi opružena odozgo mogla jesti.
• 16 Judita uđe i opruži se po zemlji; srce Holofernovo bi poneseno njome i njegova se duša uznemiri. Njega obuze jaka želja sjedinjenja s njom. On vrebaše povoljan čas da ju zavede, od dana kad ju je ugledao.
• 17 Holofern joj reče: ”Pij i raduj se s nama.“
• 18 Judita mu reče: ”Ja ću dakle piti, gospodaru, jer moj život je danas

počašćeniji više no i jednog drugog dana od mog rođenja.“

• 19 Budući uzela sve što njegov rob njoj bijaše spremio^[115], ona je jela i pila preko puta njemu.
• 20 Holofern bijaše radostan zbog nje i pijaše neumjerene vina, više no što ikad bijaše popio u jednom danu otkad je rođen.

Judita obezglavljuje Holoferna

• 13 1 Kad bi već kasno, njegove sluge požuriše otići. Bagoas spolja zatvori šator; on odstrani pomoćnike iz nazočnosti svog gospodara i oni odoše leći.
• 2 Svi, naime, bijahu umorni, jer su previše pili. Judita bi ostavljena sama u šatoru s Holofernom oborenim na svom krevetu, jer bijaše utopljen u vinu.
• 3 Judita reče njegovom robu da ostane izvan spavaće sobe i da nadgleda izlaz kao što to čini svakog dana; ona reče da će sama izići za svoju molitvu^[116]. Isto to reče ona i Bagoasu.
• 4 Svi se povukoše iz njegove nazočnosti i nitko, od najmanjeg do najvećeg, ne ostade u njegovoj spavaćoj sobi. Judita, stojeći pokraj Holofernova kreveta, reče u svom srcu: ” Gospode, Bože sve sile, baci jedan pogled u ovaj čas na djela mojih ruku^[117] za oduševljenje Jeruzalema.
• 5 Jer sad je čas za preuzeti skrb za tvoju baštinu^[118] i ostvariti moje poduzeće za smrviti neprijatelje koji su se podigli protiv nas.“
• 6 Tada, primičući se prema rubu prečki kreveta koja bijaše pokraj Holofernove glave, on izvuče njegovu sablju krivošiju^[119]
• 7 i, približivši se krevetu, ona dohvati kosu na njegovoj glavi i reče: ” Ojačaj me u ovaj dan, Gospodine Bože Izraelov.“
• 8 Ona svom snagom udari dva puta u njegov vrat i skinu mu glavu.
• 9 Potom ona otkotrlja njegovo tijelo s ležaja i skinu komarnik sa stubova; malo zatim, ona iziđe i predade Holofernovu glavu svojoj pratilji,
• 10 koja ju stavi u svoje bisage za opskrbu. One iziđoše zajedno, za ići na molitvu. One prođoše tabor, zaobiđoše klanac, uspeše se u planinu Betulije i stigoše k svojim vratima.

Ulazak Judite u Betuliju

• 11 Judita izdaleka reče onima koji bijahu stražari kod vrata: ” Otvarajte, otvarajte vrata. Bog, naš Bog je s nama za pokazati svoju snagu u Izraelu i svoju snagu protiv neprijatelja, kao što je to učinio danas.“
• 12 Tada, kad ljudi iz njenog grada bijahu začuli njen glas, oni se požuriše sići prema vratima svog grada; oni pozvaše *starješine grada.
• 13 I svi dotrčaše, od najmanjeg sve do najvećeg, jer njen dolazak im se činio nevjerojatan; oni otvoriše vrata, primiše ih^[120], zapališe jednu vatru za

osvijetliti i okružiše ih.

• 14 Ona im kaza snažnim glasom: ” Hvalite Boga. Hvalite ga. Hvalite Boga koji nije povukao svoje milosrđe od kuće Izraelove, već je smrvio naše

neprijatelje ove noći mojom rukom.“

• 15 Potom, budući izvukla glavu iz svojih bisaga, ona im ju pokaza i reče im: ”Evo glave Holofernove, glavnog zapovjednika vojske Asurove^[121], i evo komarnika pod kojim on bijaše ispružen za vrijeme svog pijanstva.
• 16 Gospodin ga je udario mojom ženskom rukom. Života mi Gospodovog koji me je štitio na putu koji sam slijedila, moje ga je lice zavelo za njegov poraz, a da ne počini grijeh sa mnom za moje prljanje i moj sram.“
• 17 Sav narod bi potpuno preneražen; klanjajući se, oni obožavahu Boga i

govoriše jednodušno: ”Ti si blagoslovljen o naš Bože, ti koji si uništio danas

neprijatelje našeg naroda.“

• 18 Ozias joj reče: ” Blagoslovljena budi, kćeri moja, od Boga svevišnjeg, više no sve žene koje su na zemlji, i blagoslovljen budi Gospod naš Bog, on koji je stvorio nebesa i zemlju, on koji te vodio za raniti u glavu zapovjednika naših neprijatelja.
• 19 Naime, tvoje ufanje neće napustiti srce ljudi koji će se sjećati zauvijek snage Božje.
• 20 Nek' Bog učini da ti budeš trajno zanesena i pohođena njegovim dobrima, jer ti nisi štedjela svoj život zbog ponižavanja našeg roda, već si se suprotstavila našem padu idući ravno do cilja pred našim Bogom.“ I sav narod reče: ”Tako jest. Tako jest.“

Akhior prima vjeru Izraelovu

• 14 1 Judita im reče: ”Slušajte me, braćo. Uzmite ovu glavi i objesite ju o krunište našeg bedema.
• 2 Tada, kad zora zasija kad sunce iziđe nad zemljom, uzmite svaki svoje

oružje; svi smioni ljudi, iziđite iz grada. Uzet ćete si jednog zapovjednika

kao da ćete sići prema ravnici u smjeru predstraža sinova Asurovih^[122], ali vi ne

silazite.

• 3 Oni ondje, uzevši svoju popremu, otići će prema svom taboru; oni će

probuditi generale vojske Asurove; ovi posljednji otrčat će prema šatoru

Holofernovu i neće ga pronaći. Strah će pasti na njih i oni će bježati daleko

ispred lica vašeg.

• 4 Progoneći ih, vi i svi oni koji nastanjuju sve područje Izraela, vi ćete ih pobiti na putovima njihovim.
• 5 Ali prije no što to učinite, pozovite mi Akhiora Amonita, da on vidi i

prepozna onoga koji je prezreo kuću Izraelovu i koji ga je poslao k

nama kao u smrt^[123].“

• 6 Oni pozvaše Akhiora iz kuće Oziasove. Kad on stiže i vidje glavu Holofernovu u ruci jednog čovjeka iz narodnog sabora, on pade na svoje lice i njegov duh klonu^[124].
• 7 Kad bi podignut, on se baci pod noge Juditi, pokloni se pred njom i reče: ”Blagoslovljena budi ti u svim šatorima Jude i u svim narodima koji će biti zbunjeni slušajući tvoje ime^[125].
• 8 Sada ispričaj nam sve što si učinila tih dana tamo.“ Judita mu prenese usred

naroda sve što bijaše učinila od dana kad bijaše izišla^[126] sve do ovog kad im

govori.

• 9 Kad ona završi govoriti, narod uskliknu snažnim poklicima i sav grad

odjekivaše od radosnih usklika.

• 10 Videći sve što Bog bijaše učinio za Izrael, Akhior čvrsto povjerova u Boga, dade se *obrezati na svom tijelu i bi primljen u kuću Izraelovu sve do ovog dana^[127].

Bagoas otkriva Holofernovu smrt

• 11 Kad se zora diže, objesiš Holofernovu glavu na bedem. Svaki čovjek uze svoje oružje i svi iziđoše po odjeljenjima na padine planine.
• 12 Sinovi Asurovi^[128], kad ih vidješe, poslaše upozoriti svoje časnike; ovi odoše obavijestiti svoje generale, svoje tisućnike i sve svoje zapovjednike.
• 13 Oni odoše u šator Holofernov šator i rekoše pretpostavljenom svih njegovih

poslova: ”Probudi, dakle, našeg gospodara, jer su se robovi^[129] usudili sići u boj

protiv nas za istrijebiti se sve do posljednjeg.“

• 14 Bagoas uđe i udari o zavjesu šatora, jer je pretpostavljao da je Holofern

spavao s Juditom.

• 15 Ali kako se nitko nije javljao, on razgrnu zavjesu i uđe u spavaću sobu i

nađe ga bačenog mrtvog na klupicu^[130], glave skinute s tijela.

• 16 Bagoas kriknu žalobnim glasom, jecajući i silovito kričeći *razdera svoju

odjeću. On se sjuri prema narodu^[131] kričeći:

• 18 ”Robovi su se pobunili; jedna jedina žena je nanijela sramotu kući kralja

Nabukodonozora. Jer evo Holofern je na zemlji i nema više glave.“

• 19 Kad oni začuše te riječi, zapovjednici vojske Asurove rastrgaše svoje

tunike; njihova duša bi krajnje smetena, njihov vapaj i njihovo veliki jauk se

dizaše iz sred tabora.

Rasulo opsjedatelja

• 15 1 Slušajući, oni koji bijahu u šatorima biše zaprepašteni onim što se bijaše dogodilo.
• 2 Uznemirenje i strah padoše na njih; ni jedan čovjek više ne ostade pokraj drugog; već se svi u isto vrijeme raspršiše, oni pobjegoše svim putovima iz ravnice i planinskog područja.
• 3 Jer tko taborovaše u planinskoj oblasti uokolo Betulije također pobjegoše. Tad sinovi Izraelovi^[132], svi ljudi, između njih, sposobni za boj, rasuše se na njih.
• 4 Ozias posla u Betomestaim, u Bebaj, u Kobu, u Kolu^[133] i u sve područje

Izraelovo ljude za objaviti što se bijaše dogodilo i tražiti da svi se obore na

svoje neprijatelje za uništiti ih.

• 5 Slušajući to, sinovi Izraelovi padoše na njih, u isto vrijeme, oni ih

potukoše sve do Koba. Stanovnici Jeruzalema jednako dođoše, kao i svi oni iz

cijelog planinskog područja, jer im se bilo objavilo što se bijaše dogodilo u

taboru njihovih neprijatelja. Oni iz Galaada^[134] i Galileje napadoše s boka

snažnim udarima sve do Damaska i njegovog područja.

• 6 Ostatak stanovnika Betulije pade na Asurov tabor^[135], opljačka ga i jako se

obogati.

• 7 Sinovi Izraelovi, koji su se vratili s pokolja, dočepaše se onoga što bijaše

ostalo; sela i gazdinstva planinskog područja domogoše se velikog plijena, jer

ga bijaše u neizmjernoj količini.

Pobjednička povorka Izraelita

• 8 Joakim, veliki svećenik, i savjet *starješina sinova Izraelovih koji

stanovaše u Jeruzalemu, dođoše gledati dobro koje Gospod bijaše učinio Izraelu,

vidjeti Juditu i pozdraviti ju.

• 9 Kad oni ulaziše k joj, svi zajedno ju pozdravljaše i govoriše: ” Ti si zanos

Jeruzalema, veliki podporanj Izraela, veliki ponos našeg naraštaja.

• 10 Ti si sve ovo učinila svojom rukom, ti si učinila dobro Izraelu i Bog je s

tobom. Blagoslovljena budi od Gospoda svemogućeg, zauvijek.“ I sav narod

reče: ”Tako jest.“

• 11 Sav narod pljačkaše tabor tijekom 30 dana. Oni dadoše Juditi šator

Holofernov, svu njegovu srebreninu, njegove krevete, njegove posude i sve

njegove stvari. Ona to uze^[136], natovari na svoju mulu, upregnu svoja kola i na

njih natovari.

• 12 Sve žene Izraelove dotrčaše da ju vide i da ju one blagoslove. Izvjesne

između njih načiniše jedan zbor za nju. Ona uze Bakhove štapove u ruke^[137] i dade

ih ženama koje bijahu s njom.

• 13 One se okruniše maslinama, ona sama i one koje bijahu s njom, i ona stade

na čelo svem puku, vodeći zbog svih žena. Svi ljudi Izraelovi slijediše pod

oružjem i okrunjeni^[138], s hvalospjevima na usnama.

• 14 Tad Judita zapjeva ovu pjesmu zahvalnicu između sveg Izraela i sav puk

prihvati visokim glasom ovaj hvalospjev:

Juditin hvalospjev

• 16 1 Judita reče: ”Zapjevajte jedan hvalospjev za mog Boga uz tamburine,

pjevajte Gospodu uz

cimbala, skladajte za njega

jedan psalam hvalospjeva,

kličite i zazivajte *ime njegovo.

• 2 Jer to je jedan Bog koji slama

ratove kao Gospodin^[139],

on koji postavlja svoje tabore u

sred naroda,

on me je istrgao rukom od

onih koji me progoniše.

• 3 Asur^[140] dođe s planina

Sjevera,

on dođe s mirijadama svoje

vojske;

njihovo mnoštvo zapriječi

potoke

a njihova konjica prekri

brjegove.

• 4 On reče da se zapali

moje područje,

da se unište moji mladi ljudi

mačem,

da se bace na zemlju moja

dojenčad,

da se od moje male djece

načini jedan plijen i da se otmu

moje djevice.

• 5 Gospod svemogući njima je

usprotivio ruku jedne žene.

• 6 Njihov prvak nije podlegao

pod mladim ljudima,

sinovi Titana^[141] nisu ga

udarili, divovi visokog

stasa nisu ga napali,

već Judita, kćer Merarijeva,

porazila ga ljepotom svoga

lica.

• 7 Ona skinu svoje udovičko ruho^[142]

za uspraviti ojađene Izraelove.

Ona namaza svoje lice

mirisima,

• 8 ona stegnu svoje kose

jednom vrpcom

i stavi haljinu od lana za

zavesti ga.

• 9 Njena sandala njega zanese

a njena ljepota zarobi mu dušu.

Sablja krivošija odsječe mu vrat^[143],

• 10 Perzijanci zacvokotaše od njene

odvažnosti a Medejci^[144] biše

smeteni njenom smionošću.

• 11 Tad moji ponizni pustiše

poklič bojni i oni biše

užasnuti,

moji slabašni zavapiše^[145] i oni bi

še užasnuti;

oni podigoše svoje glasove i oni

biše smeteni.

• 12 Kao sinove ženica, oni ih

isprobadaše

kao i djecu pre-

bjeglica, oni njih izranjavaše.

Oni propadoše u jednoj bitki

mojeg Gospodina.

• 13 Ja ću pjevati za svog Boga

jedan hvalospjev novi,

Gospode, ti si velik i sla-

van,

božanstvene snage, nenad

mašiv.

• 14 Nek' ti sva tvoja stvorenja

služe,

jer ti si rekao i ona su nastala.

Ti si poslao svoj duh i on ih

je stastavio;

nema nikog tko se odupre

tvome glasu.

• 15 Planine bit će pomaknute

izvan svojih osnova

i pomiješane s vodama,

stijene će se stopiti kao od

voska pred tvojim licem.

Ali onima koji se tebe boje^[146]

ti ostaješ milostiv.

• 16 Jer svaka je žrtva premalena

da bi bila ugodnog mirisa,

i svako njihovo masno je suviše

sitno da bi tebi bilo ponuđeno

u holokaust^[147].

Ali koji štuju Gospod im je

uvijek velik.

• 17 Nesreća narodima koji se dižu

protiv moje loze.

Gospod svemogući će im se

osvetiti u *dan suđenja,

stavljajući vatru i crve

u njihova trijela,

i oni će vječno plakati

od boli.“

• 18 Kad oni stigoše u Jeruza

lem, oni klanjaaše Bogu i,

kad narod bi *očišćen, oni

ponudiše svoje holokauste,

svoje dobrovoljne žrtve^[148] i svoje

darove.

• 19 Judita posveti

sve stvari Holofernove koje joj

narod bijaše dao. Što se tiče

komarnika kojeg bijaše uzela

za sebe u svoju spavaću sobu,

ona ga ponudi Bogu u

prokletstvo^[149].

• 20 Sav se narod

radovaše u Jeruzalemu pred

svetim mjestom^[150] tijekom tri

mjeseca,

a Judita ostade s njima.

Kraj Juditinog života

• 21 Nakon tih dana, svatko se

vrati k svojoj baštini^[151]. Judita

pođe za Betuliju i ondje

ostade na svom imanju. Ona

postade slavna u svoje vrijeme

u cijeloj zemlji.

• 22 Mnogi

ju želješe, ali ni jedan

čovjek je ne poznade svih

dana njenog života od dana

kad bijaše umro njen muž Manase

i kad on bijaše pridružen

svojem narodu^[152].

• 23 Ona zađe u

poodmaklu dob veoma slavna i

ostarje u kući svojeg muža

sve do 105 godina. Ona dade

slobodu svojoj pratilji i umrije u

Betuliji. Ukopaše ju u grobnicu njenog

muža Manaseja.

• 24 Kuća Izraelova^[153]

sprovede njeno oplakivanje tijekom

sedam dana. Prije no što će umrijeti

ona bijaše razdijelila svoja dobra iz-

među bližnjih svojeg muža Manase-

ja i bližnjih svoje obitelji.

• 25 Ne bi

više nikog da užasava sinove Izrae-

love tijekom Juditinih dana i tije-

kom brojnih dana nakon njene smrti.

Podrubnice uz Knjigu o Juditi

• ^[1]koji vladaše nad Asirijcima u Ninivi: historijski, Nabukodonozor bi kraljem Babilonije (vidjeti 2 Krlj 24.1; Dn 1.1) On je nad ostacima asirijskog carstva izgradio svoje vlastito carstvo, Niniva, bi uništena 612. g.pr.r.I.Kr., osam godina prije početka njegove vladavine 604. - Arfaksad  : nepoznat povijesti. u Ekbatanu: stara prijestolnica Medeje, danas Hamadan u Iranu.
• ^[2]širine od tri lakta: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
• ^[3]Ragaua: vjerojatno Ragues, lokalitet otprilike 160 km na sjevero-istok od Ekbatana.
• ^[4]Elimenci: stanovnici,vjerojatni, Elimaida ili Elimaisa (vidjeti 1 M 6.1 i bilješku) - sinova Keleudovih: možda Kaldejci ili Babilonijci.
• ^[5]na Zapadu od Eufrata - koji stanuju na obali: Mediteran.
• ^[6]cijele zemlje ili svih pokrajina - već mu se odupriješe kao jedan čovjek: prema starim latinskim verzijama; drugi prijevod, prema grčkom, jer on bijaše u njihovim očima kao jedan sam čovjek.
• ^[7]stanovnike Moaba, sinove Amonove: vidjeti Stv 19.37-38 i bilješke - sve do pokrajina dvaju mora: smisao ovog izraza nesiguran je; dva mora mogu biti Crveno i Sredozemno more.
• ^[8]On se vrati s njima tj. sa svojim postrojbama.
• ^[9]kao što bijaše rekao: vidjeti 1.12.
• ^[10]pogubiti svako tijelo, sve one koji ne bijahu slijedili riječ iz njegovih usta: tj. koji se bijahu oglušili o kraljev poziv.
• ^[11]na Zapadu: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[12]da pripreme zemlju i vodu: izraz koji na perzijskom znači da se pokore.
• ^[13]po svoj zemlji ili po svem području gdje budeš išao.
• ^[14]Asurove vojske ili vojske Asirije.
• ^[15]prema Zapadu: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[16]lijevo od Gornje Cilicije: (neki lokaliteti (Bektilet) nepoznati su ) ili na sjever.
• ^[17]Fud (ili Put) i Lud: vidjeti Iz 66.19 i bilješku - sinove Ismaelove: nomadska plemena sjevera Arabije.
• ^[18]sinove Madianove ili Madianite (vidjeti Izl 2.15 i bilješku.
• ^[19]nad stanovnike obale: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[20]Oni: stanovnici obale (2.28).
• ^[21]pred tobom su ili na tvom su raspoloženju.
• ^[22]na obalu: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[23]s krunama : ovdje su to svečani ukrasi koje je nosio narod a ne pokloni ponuđeni Holofernu.
• ^[24]to bijaše za njega odlučena stvarda istrijebi: prema nekim rukopisima; drugi prijevod, prema glavnim rukopisima, njemi bijaše dano kao zadaća istrijebiti - svi jezici i sve rase ili ljudi svakog jezika isvake rase.
• ^[25]nasuprot Ezdrelonu: grčko ime za Izreel (vidjeti Joz 19.18 i bilješku) - kod Dotaima: grčko ime za Dotan (vidjeti Stv 37.17 i bilješku) - koji je ispred velikog planinskog vijenca Judeje ili sierra de Judeåe.
• ^[26]Skitopolis ili Bet-Šean (vidjeti 1 S 31.10 i bilješku).
• ^[27]nakon njihovih skrnavljenja.:Izvješće, kasnije redigirano, aludira na povratak iz azila, koji se zbio počev od 538. g.pr.r.I.Kr. (vidjeti Ezd 1.1-4), i možda na posvećenje Templa poslije progona Antioha IV, 164. pr.r.I.Kr. (vidjeti 1 M 4.36-61).
• ^[28]Betulija i Betomestaim: nepoznati lokaliteti - Ezdrelonu,Dotaima: vidjeti 3.9 i bilješku.
• ^[29]pokriše svoje glave pepelom: vidjeti bilješku uz Iz 61.3.
• ^[30]Oni okružiše *oltar jednom kostrijeti: ova gesta nije nigdje drugdje u Bibliji potvrđena - gradove njihove baštine: zemlju primljenu od Boga - sveto mjes-to ili Templ.
• ^[31]vidje njihovu nevolju ili smilova im se.
• ^[32]nudiše vječne holokauste: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
• ^[33]da bi pohodio za njegovo dobro ili da postupi u korist njegovu - svu kuću Izraelovu ili sav puk Izraelov.
• ^[34]Asurove vojske ili vojske Asirije.
• ^[35]Moab, Amon: vidjeti Stv 19.37-38 i bilješke satrapi ili guverneri - obale: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[36]sinovi Kanaanovi ili Kanaanci: tim izrazom koji označava starosjedioce Palestine, Holofern interpelira poglavare zemalja susjednih Izraelu.
• ^[37]stanovnika Zapada: vidjeti bilješku uz 1.7
• ^[38]sinova Amonovih: vidjeti Stv 19.38 i bilješku - jednu riječ iz usta svog sluge ili ono što ću ja reći.
• ^[39]potomak Kaldejaca: tekst koji aludira na Abrahamovo podrijetlo ; redci od 5 do 19 daju rezime povijesti Izraelove, počev od Abrahama do povratka iz egzila.
• ^[40]u Mezopotamiji, tj. u Haranu u Gornjoj Mezopotamiji (vidjeti Stv 11.31 i bilješku) jer nisu htjeli slijediti bogove svojih otaca,(ili predaka, vidjeti r. 8); tu tvrdnju ne poznaje izvješće Stvaranja.
• ^[41]izrada opeka: vidjeti Izl 1.10-14.
• ^[42]udarcem bez lijeka: radi se o žrtvama ili pošasti po Egiptu (vidjeti Izl 7.14-12.42).
• ^[43]Hešboniti: stanovnici Hešbona; vidjeti Br 21.25-30 i bilješku uz Iz 15.4.
• ^[44]Kanaana,® sve Girgašite: vidjeti u Glosaru pod AMORITI.
• ^[45]kamo bijahu raspršeni ili oni su se vratili iz zemalja gdje bijahu raspršeni: aluzija na egzil (vidjeti bilješku uz 4.3).
• ^[46]A mi budemo izručeni sramoćenju: ili svi narodi zemlje sprdat će nam se.
• ^[47]obala: vidjeti 1.7 i bilješku - Moaba: vidjeti Stv 19.37 i bilješku.
• ^[48]vojske Asurove ili Asirijaca - sveg naroda stranaca: odnosi se na stanovnike obale (5.22).
• ^[49]prodani Efraimu: ovdje se to odnosi na cjelinu Izraelovog naroda (vidjeti također bilješku o Est 7.17).
• ^[50]Taban njihovih stopala neće izdržati pred nam: ili Oni neće moći opstati pred nama.
• ^[51]Amon: vidjeti 5.5, kao i Stv 19.38 i bilješku - toj rasi pobjegloj iz Egipta: Holofern se služi prijezirnim izrazom za označiti Izraelite.
• ^[52]koplje mojih časnika: prema starim verzijama; grčki narod.
• ^[53]u Betuliju: vidjeti 4.6 i bilješku.
• ^[54]ovi svezaše Akhiora ; tj. Hilofornove sluge.
• ^[55]Oziasa pripadaše plemenu Simeon kao i Judita (vidjeti 9.2). Autor knjige je čini se imao poseban interes za to pleme čija je uloga u povijesti Izraelovoj izbrisana (vidjeti bilješku uz Stv 49.7).
• ^[56]poglavara Asurovih ili Asirijaca.
• ^[57]onima koji su ti posvećeni: tj. Izrael, izdvojen za služiti Bogu (vidjeti također u Glosaru pod SVETOST)
• ^[58]protiv sinova Izraelovih ili Izraelita.
• ^[59]Dotaim, Ezdralon: vidjeti 3.9 i bilješku.
• ^[60]obrstiti površinu cijele zemlje: ista je slika razvijena i u Br 22.4.
• ^[61]sinova Ezavljevih: Edomiti (vidjeti Stv 25.29-30 i bilješku uz Stv 32.4) - Moab: vidjeti Stv 19.37 i bilješku - s obale: vidjeti 1.7 i bilješku.
• ^[62]Ti ćeš im platiti užasnu plaću, jer su se pobunili ili Ti ćeš im skupo naplatiti što su se bili pobunili.
• ^[63]sinovi Amonovi: vidjeti Stv 19.38 i bilješku - sinova Asurovih ili Asirijaca.
• ^[64]prekri sve lice zemlje ili svu površinu zemlje.
• ^[65]zapovjednika grada: vidjeti 6.14-15.
• ^[66]sinovima Asurovim ili Asirijcima.
• ^[67]prodao u ruke njihove ili predao njima.
• ^[68]nego umirati od žeđi: ove riječi figuriraju samo u nekolikim rukopisima.
• ^[69]da postupite prema ovim riječima, tj. prema prijedlogu formiliranom u u r. 26. Ali neki od grčkih rukopisa imaju da ne postupite®, i tada bi prema riječima bilo to pozivanje na otpor evociran u r. 24.
• ^[70]®sina Sarazaidova, ® gdje neki grčki rukopisi dodaju sina Simeonova (usporediti s 9.2).
• ^[71]s očevima njegovim ili precima - između Dotaima: vidjeti 3.9 i bilješku.
• ^[72]kuće: vidjeti bilješku uz 1 Krlj 17.19.
• ^[73]mladih mjeseca: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR - kuće Izraeloveili narod Izraelov
• ^[74]veliki strah od Boga ili štovanje Boga.
• ^[75]Ozias, Habris i Harmis: vidjeti 6.15. Ozias je izostavljen u nekoliko latinskih i grčkih rukopi
• ^[76]nije prava riječ koju bijaste izgovorili ili vi ste u krivu govoreći kao što ste učinili.
• ^[77]iskušavali ili izazivali - koji se držite umjesto Boga odlučujući umjesto njega - sinova ljudskih ili ljudi.
• ^[78]ne uzimajte jamstva: odrediti Bogu rok izlazi na zahtjev za jamstvom obvezujući Boga na posredovanje - podvrgnut jednom sudu ili doveden na poravnanje
• ^[79]tijekom naših pokoljenja: prethodne i potonje.
• ^[80]naši očevi ili preci.
• ^[81]svoje milosrđe i svoj spas: te riječi postoje samo u nekim grčkim i latinskim rukopisima.
• ^[82]naše će sveto mjesto: Templ - Bog će u *krvi zatražiti račun svojeg skrnavljenja. ili naš život trebat će dgovarati pred Bogom za njegovo skr-navljenje.
• ^[83]On će učiniti da padne na naše glavu® uboj-stvo: tj. on će nam dati trpjeti posljedice ubojstva - naše baštine ili naša zemlja koju smo dobili od njega.
• ^[84]u Mezopotamiji sirijskoj: tj. u Gornjoj Mezopotamiji.
• ^[85]kako god njih je propustio kroz oganj: drugi prijevod, prema izvjesnim rukopisima, on nas nije proveo kroz oganj kao one tamo - Vatra ovdje simbolizira kušnju koja očekuje patrijarhe.
• ^[86]ja ću izići: iz grada - pohoditi Izrael tj. intervenirati u korist Izraela.
• ^[87]šator: vidjeti r. 5 i bilješku.
• ^[88]pokri svoju glavu pepelom: vidjeti bilješku uz Iz 61.3.
• ^[89]mog oca: ili pretka - Simeon: vidjeti bilješku uz 6.5 - osvetiti se tuđincima: redci 2 i 4 evociraju povijest Dine, Jakovljeve kćeri, i masakra žitelja Sišema (Stv 34).
• ^[90]njihov ležaj®krvavoj prijevari: na jednom ležaju je Sišem počinio grijeh, a Sišemiti su na svojim ležajima bili masakrirani zahvaljujuću lukavštini Dinine braće (Stv 34.13-15, 24-25).
• ^[91]svoje krvi, tj. svoje vlastite sestre (obitelji).
• ^[92]donesene sa vidovitošću ili ti predviđaš presude koje ćeš dionijeti.
• ^[93]uzoholili mišicom ili silom.
• ^[94]tvoj šator: ovdje se radi o Templu: vidjeti također u Glosaru pod šATOR SUSRETANJA. - rog tvog *oltara: vidjeti Izl 27.2 i bilješku.
• ^[95]prijevarnim usnama ili lukavošću mojih riječ (vidjeti r. 13).
• ^[96]Bože baštine Izraelove ili Bože koji si dao Izraelu zemlju koju posjeduje.
• ^[97]kruhom i sirom: prema više grčkih i latinskih rukopisa; drugi grčki rukopisi imaju čistim kruhovima.
• ^[98]naših otaca: našuh predaka.
• ^[99]riječi istine ili točne obavijesti.
• ^[100]Oni koji spavaše kod Holoferna: drugi prijevod Tjelesna straža Holofernova.
• ^[101]načinjenim purpura: vidj. bilješku uz Izl 25.4.
• ^[102]poslao za procvat svake žive duše ili za izvesti svaku živu dušu na pravi put.
• ^[103]koju je izrekao Akhior: vidjeti 5.5-21.
• ^[104]da ne jedu : vidjeti Lv 11; Dt 14.3-21.
• ^[105]dimove: vidjeti Stv 14.20 i bilješkuoni su odlučili to pojesti: to je bilo topušteno jesti samo svećenicima (usporediti Lv 22.10).
• ^[106]a da ni jedan pas ne zareži protiv tebe: totalno odsustvo otpora (usp Izl 11.7 i bilješku; Joz 10.21).
• ^[107]ispred naroda ili prije naroda, tj. da preduhitriš narod.
• ^[108]da to ne bude jedna prilika za pad: putem kršenja propisa o ishrani (usp. Dn 1.8; Est grč C.28 ).
• ^[109]oko jutarnjeg bdijenja: vidjeti Izl 14.24 i bilješku.
• ^[110]da usmjeri njen put ili njeno poduzeće..
• ^[111]Kad bi jednom ušla čista: dodir s poganima Juditi nalaže ritualno očišćenje (r.7).
• ^[112]četvrtog dana: vidjeti r.7.
• ^[113]ona će se sprdati s nama ili sprdata će se s nama.
• ^[114]sinova Asurovih ili Asirijaca.
• ^[115]njoj bijaše spremio: vidjeti 10.5 i bilješku.
• ^[116]izići za svoju molitvu: vidjeti 12.5-7.
• ^[117]na djela mojih ruku tj. učini da uspijem.
• ^[118]skrb za tvoju baštinu ili svoj narod.
• ^[119]Misli se na Holofernovu sablju.
• ^[120]okružiše ih: Juditu i njenu pratilju.
• ^[121]vojske Asurove, tj. Asirijaca.
• ^[122]sinova Asurovih ili Asirijaca.
• ^[123]Akhiora: vidjeti 5.5 - Amoniti: vidjeti Stv 19.38 - prezreo kuću Izraelovu: ili Izraelite - i koji ga je poslao k nama kao u smrt: vidjeti 6.10-13.
• ^[124]duh klonu ili onesvjesti se.
• ^[125]u svim šatorima ili svim boravištima - Jude i u svim narodima koji će biti zbunjeni slušajući tvoje ime, tj. koji će biti puni užasa.
• ^[126]kad bijaše izišla: iz Betulije.
• ^[127]primjen u kuću Izraelovu sve do ovog dana: prijem jednog Amonitza u Izrael izuzetan je događaj (usporediti Dt 23.4-5) i znači njegov definitivni pristup.
• ^[128]Sinovi Asurovi ili Asirijci.
• ^[129]pretpostavljeni: Bogoas (vidjeti r. 14 i 12.11) - jer su se robovi: prezriv izraz za označiti Izraelite.
• ^[130]kako se nitko nije javljao, ili kako nikog nije čuo - klupicu ili prag: smisao korespondentne grčke riječi nije siguran.
• ^[131]prema narodu: ili prema postrojbama.
• ^[132]Izraelovi ili Izraeliti.
• ^[133]Kola: ovdje spomenuti lokaliteti nepoznati su.
• ^[134]Galaad: područje istočno od JNordana.
• ^[135]Asur ili Asirija.
• ^[136]Ona to uze ili Ona uze sve.
• ^[137]Bakhove štapove u ruke: vidjeti 2 M 10.7 i bilješku.
• ^[138]Radi se o kruni od zelenila, kao u početku redka.
• ^[139]jedan Bog ®ratove kao Gospodin ili Jer Gospod je Bog što slama ratove - on koji postavlja svoje tabore, prema starim verzijama: grčki jer u svojim taborima.
• ^[140]Asur ili Asirijci.
• ^[141]Njihov prvak: Holofern - sinovi Titana: grčki mitski bogovi suprotstavljeni Zeusu.
• ^[142]udovičko ruho: vidjeti 10.3.
• ^[143]odsječe mu vrat: vidjeti 13.6-8.
• ^[144]Medejci: vidjeti bilješku uz Est 1.3.
• ^[145]moji slabašni zavapiše: ovo spajanje u odnosu na grčki tekst nejasno je na ovom mjestu.
• ^[146]koji se tebe boje ili koji tebe štuju.
• ^[147]u holokaust: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
• ^[148]svoje dobrovoljne žrtve ili svoje dobrovoljne milodare: vidjeti u Gloasru pod ŽRTVOVANJA.
• ^[149]posveti: podrazumijeva se Bogu - ona ga ponudi ® u prokletstvo ili ona ga posveti Bogu po zabrani: vidjeti Dt 2.34 i bilješku.
• ^[150]svetim mjestom ili Templom.
• ^[151]k svojoj baštini ili k sebi (svojoj kući).
• ^[152]ne poznade: ne imade seksualnih odnosa - pridružen svojem narodu ili svojima: vidjeti Stv 25.8 i bilješku
• ^[153]Kuća Izraelova ili narod Izraelov.

Biblija

Stari zavjet

Petoknjižje Stvaranje | Izlazak | Levitik | Brojevi | Deuteronom Prvi proroci Jošua | Sudci | Prva Samuelova knjiga | Druga Samuelova knjiga | Prva knjiga o kraljevima | Druga knjiga o kraljevima Drugi spisi Psalmi | Knjiga o Jobu | Poslovice | Knjiga o Ruti | Pjesma nad pjesmama | Propovjednik | Lamentacije | Knjiga o Esteri | Knjiga o Danielu | Ezdra | Nehemija | Prva knjiga kronika | Druga knjiga kronika Posljednji proroci Izaija | Jeremija | Ezekiel | Ozej | Joël | Amos | Abdias | Jona | Mihej | Nahum | Habakuk | Sofonije | Agej | Zaharija | Malahija Deuterokanonske knjige Knjiga o Esteri (grčki) | Knjiga o Juditi | Tobit | Prva knjiga Makabejaca | Druga knjiga Makabejaca | Knjiga Mudrosti | Siracida | Baruh | Jeremijino pismo | Grčki dodatci Knjizi o Danielu

Novi zavjet

Evanđelja Evanđelje po Ivanu | Evanđelje po Luki | Evanđelje po Marku | Evanđelje po Matiji Apostolska djela Apostolska djela Poslanice apostola Pavla Rimljanima | Prva Korinćanima | Druga Korinćanima | Galaćanima | Efežanima | Filipljanima | Kološanima | Prva Solunjanima | Druga Solunjanima | Prva Timoteju | Druga Timoteju | Titu | Filemonu | Hebrejima Katoličke poslanice Jakovljeva | Prva Petrova | Druga Petrova | Prva Ivanova | Druga Ivanova | Treća Ivanova | Judina Otkrivenje Otkrivenje