Elihu veliča svemogućeg Boga

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Elihu veliča svemogućeg Boga





Elihu veliča svemogućeg Boga[uredi]

36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
2 Podnesi me jedan čas, ja ću te
Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.
3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka
za opravdati onog koji me stvorio.
4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,
i ovo je jedan čovjek od sigurnog
5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi
On je PreUzvišeni po stalnosti
6 On ne ostavlja u životu opakog
već čini pravdu potlačenima.
7 On ne okreće svojih očiju od
pravednih.
Jesu li na prijestolju s kraljevima
gdje ih je on postavio za uvijek?
Oni se time zanose.
8 A, nađu li su zatvorenicima u
jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,
9 to je što je on htio oglasiti pred
i njihove pobune kad izigravahu
heroje.
10 On je otvorio njihove uši svojem
ukoru
i rekao im da se okrenu od nereda.
11 Ako li poslušaju i podlože se,
oni završavaju svoje dane u sreći,
a njihove godine u slastima.
12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu
i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.
13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u
svojem gnjevu,
oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u
14 Njihovo se postojanje gasi u
jeku mladosti
a njihov život se završava među
prodanima1.
15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,
i nevoljom otvara mu uho.
16 Tebe također, on te je htio odstraniti
od prinude u velikim prostorima
i stol koji će ti se postavljati bit će
nakrcan ukusnim jelima.
17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan
pravorijek presude,
presuda i osuda će nadjačati.
18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu
tebe u pobunu!
Ti možeš mnogo potplatitiđ Ne
zanosi se!
19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ
Ni zlatne šipke ništa više,
ni sve zalihe snage.
20 Ne uzdiši nakon ove noći
kad narodi budu iskorijenjeni.
21 Čuvaj se da se ne okreneš
prema neredu koji bi ti
pretpostavio pritisku1.
22 Gledaj, Bog je neograničen
u svojoj moći,
koji bi učitelj bolje poučavao?
23 Da li netko nadzire njegovo
ponašanje,
kaže li mu tko: » Ti počinjavaš
zlo? «
24 Namisli slaviti njegovo djelo
koje opjevavaju ljudi.
25 Svi ga ljudi promatraju,
izdaleka njega smrtnici razlikuju.
26 Gledaj, Bog je velik i mi ne
razumijemo.
Broj je njegovih godina neizbrojiv.
27 On privlači kapi vodene,
potom ih cijedi u kiši za svoju
poplavu
28 što oblaci izlijevaju
i prosipaju na mnoštva ljudska.
29 Tko bu nastojao razumjeti
razastiranje oblaka,
i grmljavinu s njegovog svoda?
30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju
munju
i potopio temelje oceanu.
31 To on putem njih sudi2 narodima
i daje hranu u izobilju.
32 Svoja dva dlana, on prekriva
munjom,
i njoj je odredio jedan cilj.
33 Njegova grmljavina oglašava njegov
dolazak,
stada čak naslućuju njegovo
približavanje.
37 1 Moje srce također zadrhti i
poskoči van sa svog mjesta.
2 Slušajte, slušajte dakle treperiti
njegov glas,
i grmljavinui koja izlazi iz njegovih
usta.
3 Od sva nebesa on ga odbija,
a njegova munja udara krajeve
zemaljske.
4 Po tome njegovo rikanje odjekne,
njegovo veličanstvo zagrmi punim
gasom,
a on više ne suzdržava munje čim
njegov glas se začuo.
5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,
on ih čini od veličanstvenosti koje
6 Kad on kaže snijegu:
» Padaj na zemlju«,
kad on otkači svoje pljuskove,
pljuskove potopne,
7 on stavlja pod pečat svačiju ruku1
da bi ljudi koje je on stvorio
bili toga svjesni.
8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i
šćućuri se u svom ležištu.
9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,
i sa sjevercem dođe led.
10 U dahu Božjem stvori se led
i prostranstva vodena se zamrznu.
11 Po tome lijepo vrijeme odnese
oblake
i rasprši oblake pune munja.
12 On je taj koji njih vrti u krugovima
da se ispune, prema njegovim
nacrtima, sve ono što on njima
zapovjedi nad svim svemirom.
13 Bilo da se radi da obliju ili
orose zemlju
ili da ju blagoslove, on je taj koji
ih odašilja.
14 Podaj uho ovome, Jobe,
zaustavi se i osmotri čuda
Božja.
15 Kad ih Bog smišlja, znaš li tiđ
Znaš li ti kad on daje sinuti
munji u oblaku svom?
16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,
čudesnost jednog sigurnog znanja?
17 Ti čija su odijela pretopla
kad zemlja smalakše pod
južnim vjetrom,
18 sudjeluješ li ti u valjanju
oblaka,
čvrstih kao jedno metalno
ogledalo1 ?
19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!
- tko će ga naći?
20 Kad ja govorim, treba li se njega o
tome obavijestiti?
Treba li njemu reći da bi on bio
obaviješten?
21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,
ona je zatamnjena oblacima,
po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.
22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,
uokolo Boga, jedan strašan sjaj.
23 To je Moćni kojeg mi ne možemo
dosegnuti,
vrhovni u svojoj snazi i u
on ne ugnjetava onog u kome
pravdom obiluje.
24 To je zašto ga se ljudi boje,
ali on ne vodi računa o onima
koji sebe drže mudrima.
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif