Job promatra svoju sadašnjost

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Job promatra svoju sadašnjost

Job promatra svoju sadašnjost[uredi]

30 1 A sada, ja sam izrugan od
kojima se ja ne bih udostojio očeve
staviti među pse svojeg stada.
2 Što bih ja učinio s naporima ruku
Sva njihova krjepost bijaše propala.
3 Sasušeni bijedom i gla? u,
oni glo? u stepu,
turobnu i ogromnu pustinju.
4 Oni skupljaju divlju lobodu1 po
šikarama,
oni za kruh imaju žutikovinu.
5 Protjerani iz društva ljudskog
koji ih hajkaju kao lopove,
6 oni stanuju po rubovima provalija,
u jazbinama u zemlji i u spiljama.
7 Oni riču po žbunju
i skupljaju pod trnjem.
8 sinovi besramlja, sinovi čovjeka
bez imena, protjerani iz zavičaja
udarcima batine.
9 A sada ja služim njihovoj pjesmi,
evo me postalim njihovom basnom.
10 Oni me imaju za užas, i udaljuju se.
Ne sustežući se pljuju mi u lice.
11 Pošto je Bog odapeo moj luk i
porazio me,
oni gube svako ustručavanje u
12 Oni mi vrve s desna,
daju mi lizati nogu,
oni si utiru jedan prilaz sve do
mene za uništiti me.
13 Oni mi presijecaju uzmak,
i užurbavaju se oko mog rušenja,
a ni pomoć ne trebaju.
14 Oni pritječu kroz brešu2,
oni se tiskaju pod ruševinama.
15 Užas juriša protiv mene.
U udaru vjetra, on progoni moje
Moje blagostanje je nestalo kao
16 A sada život istječe iz mene,
dani muke mene stežu.
17 Noć probija moje kosti i raščetvoruje
me;
ni moji živci nemaju predaha.
18 Pod njegovom silovitošću, moja se odjeća otrcala,
kao ovratnik moje tunike on
me stišće.
19 On me baca u blato.
Evo me postalog prašinom i pepelom.
20 Ja urlam prema tebi, a ti mi ne
odgovaraš.
Ja se nalazim pred tobom, i tvoj me
pogled probija.
21 Ti si se pretvorio u krvnika
mog,
i svojom me pesnicom mučiš.
22 Odnosiš me na konjima vjetra
i obaraš me pod olujom.
23 Ja znam ovo: ti me odnosiš smrti,
na sastanak svih živih.
24 Ali, ništa ne vrijedi zazivati
kad on ispruži ruku svoju,
čak i da njegovi bičevi njima
čupaju krike.
25 Ipak, nisam li ja nikako plakao
s onima koji imaju mučan život?
Moje srce nije li se stezalo
pri pogledu na siromaha?
26 I kad se ja nadah sreći,
to je nesreća bila koja je nadolazila.
Ja se nadah svjetlosti®
sjena je došla.
27 Moja utroba ne prestaje vreti,
dani muke su došli
k meni.
28 Ja hodam preplanuo, ali ne suncem.
U punom jeku sabora, ja ustajem i
29 Ja sam ušao u red šakala
i u pobratimstvo sovuljaga1.
30 Moja koža tamni i pada
koje kosti gore i suše se.
31 Moja se harfa usklađuje sa
žalopojkom, a moja frula s glasom