Opaki često imaju jedan sretan život

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Opaki često imaju jedan sretan život

Opaki često imaju jedan sretan život

21 1 A Job uze riječ i reče:

2 Slušajte, slušajte riječi moje.

To li je tako kako me vi tješite.

3 Poduprite me i ja ću govoriti.

I kad ja budem govorio, ti ćeš se

sprdati.

4 Ja, je li to o jednom čovjeku se ja

žalim?

Dakle, zašto ne bih ja izgubio

strpljenje?

5 Okrenite se prema meni. Bit ćete

i stavit ćete ruku na svoja usta.

6 Ja sam, to me sjećanje uznemiruje

i jedna srs mi prožima tijelo.

7 Zašto nitkovi žive?

Starjeti, to je za njih uvećavati

svoju moć.

8 Njihovo se potomstvo učvršćuje

nasuprot njima, u isto vrijeme

kad i oni i oni imaju svoje izdanke

pred svojim očima.

9 Njihove kuće u miru ne poznaju

strah.

Ukor Božji njih štedi.

10 Njihovi bikovi oplo? uju bez

gubitka,

njihove krave se tele bez

pobacivanja.

11 Oni ostavljaju svoje derane

skakati od veselja u krdima

i svoju dječurliju plesati.

12 Svira se na bubnjevima i

na harfama,

veseli se u zvuku frule.

13 Oni troše svoje dane u sreći,

u jednom hipu oni silaze

pod zemlju.

14 A oni bijahu rekli Bogu:

» Odstrani se od nas,

poznavati tvoje putove

nama ne godi.

15 Moćnom valja li da se načinimo

robovima njegovim?

I što se dobije zazove li ga se? «

16 Sreća nije li u njihovim rukama?

Zašto dakle reći: »Daleko od mene

17 Je li to često da se svjetiljka zlikovca

ugasi,

da se njihova ruševina na njih obruši,

da im Bog doznači za dobitak

svoj gnjev?

18 A, ipak kaže se: » Da budu oni kao

slama u vjetru, kao pljeva koju

19 Bože, reći će se, pričuvaj sinovima

kaznu očevu?

Nek' propati on sam, on će ju osjetiti!

20 Nek' vidi svojim očima ruševinu svoju

i nek' se napoji gnjeva u Moćnoga!

21 Što njemu važi, u stvari, njegova

kuća nakon njega,

jedanput kad je broj njegovih mjeseci

22 Je li to Božje da poučava znanost,

on koji sudi *krv prolivenu1!

23 Jedan umire u punoj snazi,

sav sretan i spokojan;

24 njegove su slabine teške od sala2,

moždina njegovih kostiju još je

svježa.

25 Drugi umire* ogorčenog srca,

ne okusivši sreće.

26 Zajedno, oni se ispružaju u prašini,

i crvi ih prekrivaju.

27 Oh! ja dobro poznajem vaše misli

i namisli koje imate na moj račun.

28 Jer vi kažete: » Gdje je kuća sil

nikova,

što je postalo od šatora gdje liježu

razbojniciđ«

29 Niste li ispitivali putnike,

niste li tumačili jezik njihov?

30 U dan nevolje opaki je zaštićen,

u dan gnjeva on je stavljen u zaklon.

31 Tko će njemu baciti u lice

njegovo ponašanje,

i ono što je učinio, tko će njemu

platitiđ

32 Njega se prati na groblje,

i bdije se nad njegovim humom.

33 Slatke su njemu grude iz doline,

a iza njega svo pučanstvo se niže.

Sudioništvo je neizbrojivo.

34 Zašto se dakle gubiti u utjehama?

Od vaših odgovora, ostaje samo laž.