Prijeđi na sadržaj

Bog zna da ja nisam griješio

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Bog zna da ja nisam griješio




Bog zna da ja nisam griješio

[uredi]
23 1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Danas još se moja riječ čini
kad moja ruka počiva na mom
3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,
stigao bih čak do njegovog prijestola.
4 Izložio bih pred njim svoj predmet,
imao bih usta puna dokaza.
5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi
odgovorio
i ja bih razumio ono šbi mi on imao
reći.
6 Nasilje da li bi bilo njegova
Ne! On bi mi barem poklonio
pažnju.
7 Tad bi se jedan pravičan čovjek
objasnio s njim
i ja bih izbjegao, pobjedonosno,
svojem sudu.
8 Ali, idem li ja na istok, on nije
ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.
9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu
krije li se na jugu, ja ga ni ondje
ne vidjeh.
10 Ipak on zna koji je put moj,
ako me iskuša, ja ću otud izići
čist kao zlato.
11 Moja je noga prionula njegovim
tragovima,
ja sam čuvao put njegov i nisam
12 propis s njegovih usana i nisam
pokliznuo.
Ja sam uzimao njegove naloge više
no svoja načela.
13 Ali on, on je sav od jednog komada.
Tko će ga vratitiđ
Njegovo dobro zadovoljstvo, to je
gotova stvar.
14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu
kao toliko drugih što čuva
u očekivanju .
15 Evo zašto njegova me nazočnost
uzrujava.
Što više razmišljam, više ga se
plašim.
16 Bog je oslabio moju hrabrost,
Moćni me je uznemirio,
17 jer ja nisam bio uništen prije
pada tmina, ali on me nije poštedio
tame koja dolazi.
24 1 Zašto Moćni nema vremena u
i zašto njegovi vjerni ne vide dana
njegovih1?
2 Premještaju se međe,
napasaju se ukradena stada,
3 magarac siročeta se odvodi,
govedo udovice se uzima u
jamstvo.
4 S puta se odstranjuju ubogi,
svi siromasi zemlje nemaju se
više gdje sakriti.
5 Kao divlji magarci u pustinji,
oni putuju na posao od zore,
u potrazi za ispašom.
I to je stepa koja treba ishraniti
njihove mladunce.
6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,
i paljetkuju lozu opakima.
7 Noć, oni ju provode nagi,
nemaju odjeće,
oni nemaju prekrivača kad je hladno.
8 Oni su smočeni kišom
s planina,
manjkom zaklona, oni grle stijenu.
9 Otima se siroče sa sise,
od siromaha zahtijeva se jamstvo.
10 Tjera ga se hodati golog,
lišenog odjeće,
a izgladnjelima daje se nositi
snoplje.
11 U zabranima drugih, oni tiješte
ulje,
a oni koji gaze u tijesku žedni su.
12 U gradu ljudi se žale,
hropac ranjenih urla,
a Bog ostaje nijem tom besramlju1!
13 Njihovi su stvaraoci u pobuni
protiv svjetla,
oni su joj podcijenili putove,
oni joj nisu hodili stazama.
14 Ubojica se diže u osvit dana,
on ubija siromaha i nevoljnika,
a noću, on nastupa kao lopov.
15 Oko preljubnikovo vreba suton.
»Ni jedno me oko neće vidjeti«,
kaže on i stavlja sebi jednu masku.
16 U tminama taj provaljuje kuće.
Danju, on se u kuću zatvara
ne poznavši svjetlost.
17 Za njih sve, zora je sjena smrti.
Ali, pljačkaš se privikao
strahu od sjene smrti
18 on preplivava kao plivač vode,
njegovo je područje prokleto
od ljudi iz zavičaja.
Ali, on ne ide putom vinogradskim.
19 » Tle žedno i vrućina progutaju
vodu snjegova.
Tako, kaže se, pakao proguta
onog tko griješi1.
20 Grudi koje su ga nosile
on zaboravlja,
već gamad od njega načini
slasti svoje
ne sjeća se više njega.
Podmuklost je bila skršena
kao jedno drvo. «
21 U stvari, netko se združuje sa ženom
jalovom koja ne ra? a,
ali ne daje on radosti udovici2.
22 Tad Bog koji je silom odveo
moćnike
uspravlja se, i naš čovo ne računa
više na život.
23 Ipak Bog njemu daje okrjepiti se
na miru,
dok njegove oči nadziru
ponašanje drugih.
24 Oni su odgojeni za kratko
vrijeme,
i potom ničeg više.
Oni su se stropoštali kao
svi oni koji su žnjeli,
oni će biti posječeni kao jedna
glava od klasa.
25 Ako i nije tako, tko će me
pobiti,
tko će uništiti moju besjedu?