Bog zna da ja nisam griješio

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Bog zna da ja nisam griješio

Bog zna da ja nisam griješio

23 1 Tad Job uze riječ i reče:

2 Danas još se moja riječ čini

kad moja ruka počiva na mom

3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,

stigao bih čak do njegovog prijestola.

4 Izložio bih pred njim svoj predmet,

imao bih usta puna dokaza.

5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi

odgovorio

i ja bih razumio ono šbi mi on imao

reći.

6 Nasilje da li bi bilo njegova

Ne! On bi mi barem poklonio

pažnju.

7 Tad bi se jedan pravičan čovjek

objasnio s njim

i ja bih izbjegao, pobjedonosno,

svojem sudu.

8 Ali, idem li ja na istok, on nije

ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.

9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu

krije li se na jugu, ja ga ni ondje

ne vidjeh.

10 Ipak on zna koji je put moj,

ako me iskuša, ja ću otud izići

čist kao zlato.

11 Moja je noga prionula njegovim

tragovima,

ja sam čuvao put njegov i nisam

12 propis s njegovih usana i nisam

pokliznuo.

Ja sam uzimao njegove naloge više

no svoja načela.

13 Ali on, on je sav od jednog komada.

Tko će ga vratitiđ

Njegovo dobro zadovoljstvo, to je

gotova stvar.

14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu

kao toliko drugih što čuva

u očekivanju .

15 Evo zašto njegova me nazočnost

uzrujava.

Što više razmišljam, više ga se

plašim.

16 Bog je oslabio moju hrabrost,

Moćni me je uznemirio,

17 jer ja nisam bio uništen prije

pada tmina, ali on me nije poštedio

tame koja dolazi.

24 1 Zašto Moćni nema vremena u

i zašto njegovi vjerni ne vide dana

njegovih1?

2 Premještaju se međe,

napasaju se ukradena stada,

3 magarac siročeta se odvodi,

govedo udovice se uzima u

jamstvo.

4 S puta se odstranjuju ubogi,

svi siromasi zemlje nemaju se

više gdje sakriti.

5 Kao divlji magarci u pustinji,

oni putuju na posao od zore,

u potrazi za ispašom.

I to je stepa koja treba ishraniti

njihove mladunce.

6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,

i paljetkuju lozu opakima.

7 Noć, oni ju provode nagi,

nemaju odjeće,

oni nemaju prekrivača kad je hladno.

8 Oni su smočeni kišom

s planina,

manjkom zaklona, oni grle stijenu.

9 Otima se siroče sa sise,

od siromaha zahtijeva se jamstvo.

10 Tjera ga se hodati golog,

lišenog odjeće,

a izgladnjelima daje se nositi

snoplje.

11 U zabranima drugih, oni tiješte

ulje,

a oni koji gaze u tijesku žedni su.

12 U gradu ljudi se žale,

hropac ranjenih urla,

a Bog ostaje nijem tom besramlju1!

13 Njihovi su stvaraoci u pobuni

protiv svjetla,

oni su joj podcijenili putove,

oni joj nisu hodili stazama.

14 Ubojica se diže u osvit dana,

on ubija siromaha i nevoljnika,

a noću, on nastupa kao lopov.

15 Oko preljubnikovo vreba suton.

»Ni jedno me oko neće vidjeti«,

kaže on i stavlja sebi jednu masku.

16 U tminama taj provaljuje kuće.

Danju, on se u kuću zatvara

ne poznavši svjetlost.

17 Za njih sve, zora je sjena smrti.

Ali, pljačkaš se privikao

strahu od sjene smrti

18 on preplivava kao plivač vode,

njegovo je područje prokleto

od ljudi iz zavičaja.

Ali, on ne ide putom vinogradskim.

19 » Tle žedno i vrućina progutaju

vodu snjegova.

Tako, kaže se, pakao proguta

onog tko griješi1.

20 Grudi koje su ga nosile

on zaboravlja,

već gamad od njega načini

slasti svoje

ne sjeća se više njega.

Podmuklost je bila skršena

kao jedno drvo. «

21 U stvari, netko se združuje sa ženom

jalovom koja ne ra? a,

ali ne daje on radosti udovici2.

22 Tad Bog koji je silom odveo

moćnike

uspravlja se, i naš čovo ne računa

više na život.

23 Ipak Bog njemu daje okrjepiti se

na miru,

dok njegove oči nadziru

ponašanje drugih.

24 Oni su odgojeni za kratko

vrijeme,

i potom ničeg više.

Oni su se stropoštali kao

svi oni koji su žnjeli,

oni će biti posječeni kao jedna

glava od klasa.

25 Ako i nije tako, tko će me

pobiti,

tko će uništiti moju besjedu?