Poraz i smrt Nikanorova

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Poraz i smrt Nikanorova




Poraz i smrt Nikanorova[uredi]

  • 17 Ohrabreni izuzetnim Judinim riječima, sposobnim udahnuti srčanost i dati mladim ljudima jednu muževnu dušu, Židovi odlučiše da se ne utvrđuju u jednom taboru, već da smiono prijeđu u napad i, prsa u prsa, prepuste odluku dobroj sreći, budući da grad, vjera

[176] i *svetište bijahu u opasnosti;

  • 18 jer zabrinutost glede žena i djece, braće i bližnjih, vrijediše malo za njih, dok prvi i najveći strah bijaše za posvećeni Templ.
  • 19 Zebnja onih koji bijahu zatvoreni u grade ne bijaše manja, zabrinuti onim što će biti od pothvata u goloj ravnici.
  • 20 Za vrijeme dok svi očekivaše skori rasplet, neprijatelji se bijahu već okupili i postrojili svoju vojsku u bojnom poretku.
  • 21 Makabejac osmotri nazočne postrojbe, različiti izgled njihovog oružja i divrljačku pojavu slonova. On podiže ruke prema nebu

[177] i zazva Gospoda koji izvodi čuda, jer je znao da to nije po oružju, već prema njegovoj odluci, što on dodijeljuje pobjedu onome koji su je dostojni. 22 U svom zazivanju, on govoriše: O ti, Gospodaru, ti koji si poslao svog anđela u vrijeme Ezekiasovo, kralja Judeje, i on je istrijebio 185.000 ljudi vojske Senakeribove.

  • 23 Pošalji sada također, o vladaru nebesa, jednog dobrog anđela pred nama za posijati strah u užas.
  • 24 Nek veličinom tvoje ruke budu zapanjeni oni koji su došli, *huljenjem na usnama, napasti tvoj sveti narod! I on završ tim riječima.
  • 25 Dok Nikanorovi vojnici napredovahu uz zvuke trubalja i ratne pjesme,
  • 26 Judini ljudi se pobiše s neprijateljima izgovarajući svoja zazivanja i molitve.
  • 27 Boreći se svojim rukama i moleći Boga iz svog srca, oni oboriše barem 35.000 ljudi i silno se obradovaše tom očitovanju Božjem.
  • 28 Rad se završio, oni slomiše radosno redove, kad prepoznaše Nikanorovo tijelo, pokriveno njegovim oklopom.
  • 29 Usred jadikovki i pomutnje, oni blagosiljaše vrhovnog Gospodara jezikom svojih otaca

[178].

  • 30 Onaj koji, u prvom redu, bijaše posvetio tijelo i dušu svojim sugrađanima, koji bijaše sačuvao jednu nježnu privrženost svojim sunarodnicima, zapovijedi odsjeći glavu Nikanoru i njegovu ruku sve do ramena i odnijeti ih u Jeruzalem.
  • 31 On i sam tu dođe, sazva svoje sunarodnike, rasporedi svećenike pred *oltarom i posla tražiti ljude iz tvrđave

[179].

  • 32 Pokazujući glavu gnusnog Nikanora i ruku koju taj besramnik bijaše pružio drsko protiv svete Kuće Sve-Mogućeg,
  • 33 on odsiječe jezik bezbožnom Nikanoru i reče da se u komadima ponudi pticama i da se objesi nasuprot Templu plaća njegovoj ludosti.
  • 34 Tada svi podigoše prema nebu blagoslove slavodobitnom Gospodu, govoreći: Blagoslovljen onaj koji je sačuvao svoje sveto mjesto izuzevši ga od prljanja!
  • 35 Juda zakači Nikanorovu glavu o Tvrđu kao jedan svima očigledan i vidljiv znak pomoći Gospodove.
  • 36 Jednim javnim glasovanjem oni propisaše svima da ne puste ovaj dan proći bez označavanja, već da slave trinaesti dan dvanaestog mjeseca, zvanog Adar

[180] na aramejskom, uoči dana zvanog Mardoše.






Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif