Veliki svećenik Alkim kleveta Judu

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Veliki svećenik Alkim kleveta Judu

Veliki svećenik Alkim kleveta Judu

(1 Mak 7.138)

• 14 1 Nakon jednog razdoblja od tri godine, Juda i njegovi doznaše da Demetrius, Seleukov sin, nakon što se iskrcao u luku

Tripoli1 s jednom snažnom vojskom i jednom flotom, 2 bijaše se domogao te zemljei uništio Antioha i njegovog skrbnika Liziasa. 3 Neki

Alkim, prethodno postao velikim svećenikom ali koji se namjerno uprljao2 u vrijeme pobune, shvaćajući da nema za njega spasa na

nikakav način, ni od tada pristupa k svetom *oltaru, 4 nađe se kod kralja Demetriusa godine 151. i donese mu jednu zlatnu krunu s

palmom, i, osim toga, grane3 što je dužan prema običaju *svetišta. Međutim on ostade tog dana suzdržljiv.

• 5 Ali on iskoristi priliku za svoju ludost kad ga Demetrius pozva u svoj Savjet i iuspita ga o raspoloženju i namjerama Židova. 6

On odgovori: ” Oni od Židova koje se naziva Asidijcima4, kojima zapovijeda Juda Makabejac, snuju rat i pobune i neće ostaviti

kraljevstvo uživati mir. 7 To je ono zašto sam ja, budući mi je oduzeto moje dostojanstvo predačko, hoću reći pontifikat, 1 došao

ovamo, 8 najprije ponukan ozbiljnom skrbi za kraljeve interese, potom s obzirom na naše sugrađane, jer drskost onih koje ja upravo

imenujem potapa svu našu lozu u veliku nevolju. 9 Ti dakle, o kralju, kad budeš upoznao svaku od ovih pritužbi, udostoji se postarati

za spas naše zemlje i našeg naroda tako ogoljelog, s tom ljubaznom dobrohotnošću kojom ti obasipaš svakoga. 10 Jer sve dok je Juda na

životu, nemoguće je Državi uživati mir.“ 11 Čim on bi ovako izgovorio, drugi kraljevi prijatelji, neprijateljski djelu Judinom, požuriše se

razjariti Demetriusa. 12 Budući smjesta izabrao Nikanora koji bijaše postao zapovjednik odreda slonova, on ga imenova strategom

Judeje2 i i otposla ga sa zapovijedi da ukloni Judu, rastjera one koji bijahu s njim i ustoliči Alkima velikim svećenikom najvišeg od

svetišta. 14 Pogani Judeje koji bijahu pobjegli pred judom pomiješaše se s postrojbama Nikanorovih vojnika, misleći da će se nevolja i

nesreće Židova preokrenuti u njihovu vlastitu korist.