Nikanorova naklonost prema Judi
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Nikanorova naklonost prema Judi |
- 15 Obaviješteni o Nikanorovu približavanju i napadu pogana, Židovi posuše po sebi prašinu1 i preklinjaše Onoga koji bijaše
smjestio svoj narod zauvijek i koje ne prekidaše potpomagati svoju baštinu očitim znakovima. 16 Na zapovijed svog zapovjednika, oni
odmah pođoše s mjesta gdje se nalaziše i potukoše se s neprijateljem blizu trgovišta Desinog2. 17 Simon, Judin brat, bijaše zametnuo
boj s Nikanorom, ali zbog iznenadnog dolaska neprijatelja on bijaše pretrpio jedan lakši poraz3. 18 Ipak Nikanor, saznavši koja bijaše
srčanost Judinih vojnika i njihovo pouzdanje u bojevima zametnutim za domovinu, čuvaše se dobro da ne počne ponovo presuđivanje
putem krvi. 19 Tako on posla Posidiniusa, Teodota i matatiasa da pruže ruku Židovima i prime njihovu. 20 Nakon jednog temeljitog
ispitivanja prijedloga, zapovjednik ih priopći vojsci i, budući da njihovi stavovi biše jednodušni, oni iskazaše svoju privolu uvjetima.
21 On odredi jedan dan kad zapovjednici se osobno susretoše. S jedna i s druge strane priđoše po jedna kola, i rasporediše počasna
mjesta. 22 Juda bijaše rasporedio na povoljnim mjestima ljude naoružane i spremne da posreduju u slučaju iznenadne lukavštine sa strane
neprijatelja. Sastanak postiže jedan dogovor. 23 Nikanor proboravi u Jeruzalemu a da ne učini ništa neumjesno; on otpusti mnoštvo koje,
u gomilama, bijaše se okupilo oko njega. 24 On imaše neprekidno Judu pred očima, ćuteći za tog čovjeka jednu naklonost srca. 25 On ga
posavjetova da se oženi i izrodi djecu. Juda se oženi, uži spokoj i uključi se u život.
