Žrtva ponuđena za mrtve

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Žrtva ponuđena za mrtve












Žrtva ponuđena za mrtve[uredi]

  • 38 Budući sakupio svoju vojsku, Juda ju povede u grad Odolam; ali sedmog dana tjedna naknadno, oni se očistiše5 prema

običaju i proslaviše *šabat u tom mjestu. 39 Sutradan, dođoše tražiti Judu u vrijeme kad se nametala nužda za podići tjelesa onih koji

bijahu pali i ukopati ih s njihovim bližnjima u grobovima otaca njihovih. 40 No, oni pod tunikama svakog mrtvaca nađoše predmete

posvećene idolima iz Jamnije1, koje Zakon zabranjivaše Židovima. To bi očigledno svima da to bijaše razlogom zbog kojeg su ti vojnici

bili pali. 41 Svi dakle, blagosiljajući Gospoda, pravednog suca koji čini vidljivim skrivene stvari, 42 počeše moliti da im grijeh koji bijahu

počinili u potpunosti bude izbrisan, a vrli Juda pobudi vojsku da se sačuva čistom od svakog grijeha, imajući pred očima ono što se

dogodilo zbog grijeha onih koji bijahu pali malo ranije. 43 Budući izvršio jedno sakupljanje po glavi, on posla do 2.000 drahmi2 u

Jeruzalem, da se ponudi žrtva za grijehe, postupajući ispravno i uzvišeno u mislima na uskrsnuće. 44 Da, naime, on se nije nadao da će

pali vojnici uskrsnuti, bilo bi uzaludno i glupo moliti za mrtve; 45 ako je smatrao da je jedna veoma lijepa nagrada sačuvana onima koji

usniju u pobožnosti, bijaše to jedna pobožna i sveta misao; evo zašto on dade za mrtve ponuditi žrtve iskupljenja, da bi oni bili

odriješeni od svojih grijeha.