Juda ohrabruje svoje sudrugove

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Juda ohrabruje svoje sudrugove

Juda ohrabruje svoje sudrugove

• 6 Nikanor, uspravljajući se s jednom krajnjom hvalisavošću, odlučio je podići jedan zajednički pobjednički spomenik 2 od

onog što oplijeni Judi i njegovima. 7 Makabejac, sa svoje strane, čuvaše jedno neizmijenjeno pouzdanje i imaše svu nadu da će dobiti

pomoć od strane Gospodove. 8 On bodraše one koji bijahu s njim da ne strahuju od napada pogana; već da im u duhu bude nazočna

pomoć koja im bijaše dolazila s *Neba u prošlosti i da čekaju s povjerenjem, sada opet, pobjedu koja će im doći od Sve-Mogućeg. 9

Ohrabrujući ih Zakonom i Prorocima1 i ispuni ih jednom novom gorljivošću. 10 Budući im tako probudio njihov žar, on završi njihovo

bodrenje pokazujući im vjerolomstvo pogana i kršenje njihovih prisega. 11 Kad on bijaše oboružao svakog od njih, ma, nje pouzdanjem

što daju štitovi i koplja nego sigurnošću utemeljenom u uzvišenim riječima, on im protumači jedan san dostojan vjere, jednu vrstu

viđenja, kojom ih obradova sve. 12 Evo prikazanje koje je njemu bilo pokazano: Onias, nekada veliki svećenik, taj čovjek dobra,

jednog skromnog i blagog ponašanja, uglađen u svom govorenju i odan od svog djetinjstva svim vrstama krijeposti, pružaše ruke i

moljaše za svu zajednicu Židova. 13 Potom bijaše se prikazao Judi, na isti način, jedan čovjek bijelih kosa i veoma dostojanstven,

divnog dostojanstvenog izgleda i okružen veličanstvom. 14 Uzevši riječ, Onias govoraše: ” Taj čovjek je prijatelj svoje braće, koji

mnogo moli za narod i za sav sveti grad, Jeremija, Prorok Božji.“ 15 Jeremija pruži tada Judi desnom rukom jedan mač od zlata i predade

mu ga uz ove riječi: ”16 ” Uzmi ovaj sveti mač, on je dar Božji, i s njim ćeš ti skršiti neprijatelja.“