Juditin hvalospjev
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Juditin hvalospjev |
- 16 1 Judita reče: ”Zapjevajte jedan hvalospjev za mog Boga uz tamburine,
- pjevajte Gospodu uz
- cimbala, skladajte za njega
- jedan psalam hvalospjeva,
- kličite i zazivajte *ime njegovo.
- 2 Jer to je jedan Bog koji slama
- ratove kao Gospodin,1
- on koji postavlja svoje tabore u
- sred naroda,
- on me je istrgao rukom od
- onih koji me progoniše.
- 3 Asur2 dođe s planina
- Sjevera,
- on dođe s mirijadama svoje
- vojske;
- njihovo mnoštvo zapriječi
- potoke
- a njihova konjica prekri
- brjegove.
- 4 On reče da se zapali
- moje područje,
- da se unište moji mladi ljudi
- mačem,
- da se bace na zemlju moja
- dojenčad,
- da se od moje male djece
- načini jedan plijen i da se otmu
- moje djevice.
- 5 Gospod svemogući njima je
- usprotivio ruku jedne žene.
- 6 Njihov prvak nije podlegao
- pod mladim ljudima,
- sinovi Titana3 nisu ga
- udarili, divovi visokog
- stasa nisu ga napali,
- već Judita, kćer Merarijeva,
- porazila ga ljepotom svoga
- lica.
- 7 Ona skinu svoje udovičko ruho4
- za uspraviti ojađene Izraelove.
- Ona namaza svoje lice
- mirisima,
- 8 ona stegnu svoje kose
- jednom vrpcom
- i stavi haljinu od lana za
- zavesti ga.
- 9 Njena sandala njega zanese
- a njena ljepota zarobi mu dušu.
- Sablja krivošija odsječe mu vrat1,
- 10 Perzijanci zacvokotaše od njene
- odvažnosti a Medejci2 biše
- smeteni njenom smionošću.
- 11 Tad moji ponizni pustiše
- poklič bojni i oni biše
- užasnuti,
- moji slabašni zavapiše3 i oni bi
- še užasnuti;
- oni podigoše svoje glasove i oni
- biše smeteni.
- 12 Kao sinove ženica, oni ih
- isprobadaše
- kao i djecu pre-
- bjeglica, oni njih izranjavaše.
- Oni propadoše u jednoj bitki
- mojeg Gospodina.
- 13 Ja ću pjevati za svog Boga
- jedan hvalospjev novi,
- Gospode, ti si velik i sla-
- van,
- božanstvene snage, nenad
- mašiv.
- 14 Nek' ti sva tvoja stvorenja
- služe,
- jer ti si rekao i ona su nastala.
- Ti si poslao svoj duh i on ih
- je stastavio;
- nema nikog tko se odupre
- tvome glasu.
- 15 Planine bit će pomaknute
- izvan svojih osnova
- i pomiješane s vodama,
- stijene će se stopiti kao od
- voska pred tvojim licem.
- Ali onima koji se tebe boje1
- ti ostaješ milostiv.
- 16 Jer svaka je žrtva premalena
- da bi bila ugodnog mirisa,
- i svako njihovo masno je suviše
- sitno da bi tebi bilo ponuđeno
- u holokaust2.
- Ali koji štuju Gospod im je
- uvijek velik.
- 17 Nesreća narodima koji se dižu
- protiv moje loze.
- Gospod svemogući će im se
- osvetiti u *dan suđenja,
- stavljajući vatru i crve
- u njihova trijela,
- i oni će vječno plakati
- od boli.“
- 18 Kad oni stigoše u Jeruza
- lem, oni klanjaaše Bogu i,
- kad narod bi *očišćen, oni
- ponudiše svoje holokauste,
- svoje dobrovoljne žrtve3 i svoje
- darove. 19 Judita posveti
- sve stvari Holofernove koje joj
- narod bijaše dao. Što se tiče
- komarnika kojeg bijaše uzela
- za sebe u svoju spavaću sobu,
- ona ga ponudi Bogu u
- prokletstvo4. 20 Sav se narod
- radovaše u Jeruzalemu pred
- svetim mjestom1 tijekom tri
- mjeseca,
- a Judita ostade s njima.
