Judita stiže u tabor neprijatelja

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Judita stiže u tabor neprijatelja

Judita stiže u tabor neprijatelja

• 10 1 Tada, nakon što je prestala vapiti prema Bogu Izraelovom i izgovorila sve te riječi,
• 2 ona se diže iz svog klanjanja, pozva svoju pratilju i siđe u kuću gdje je provodila dane *šabata i blagdana;
• 3 ona skinu *kostrijet kojim bijaše ogrnuta, ona ostavi svoju udovičku odjeću, opra svoje tijelo vodom i pomaza ga jednim gustim mirisnim uljem; ona počešlja kose na svojoj glavi, stavi u njih jednu vrpcu i ogrnu svoje blagdanske haljine kojima se odijevala u dane kad njen muž živješe, Manase;
• 4 ona obu sandale na noge, stavi svoje ogrlice, svoje narukvice, svoje prstenje, svoje naušnice i sav svoj nakit i učini se veoma otmljenom za zavesti oči ljudima koji bi ju gledali.
• 5 Ona dade svojoj pratilji jednu mješinu vina i jedan vrč ulja; ona napuni jednu bisagu ječmenim brašnom, kolačima od suhog voća, kruhom i sirom1; ona omota brižljivo sve te svoje posude i zaduži njima svoju pratilju.
• 6 One iziđoše prema vratima Betulije i tu nađoše Oziasa i gradske *starješine. Habrisa i Harmisa, koji bijahu tu.
• 7 Kad oni vidješe njeno izmijenjeno lice i presvučenu haljinu, oni se još više

zadiviše njenoj ljepoti i rekoše joj:

• 8 ” Nek' ti Bog naših otaca2 dadne naći milost i izvršiti tvoje poduzeće za ponos sinova Izraelovih i za oduševljenje Jeruzalema!“
• 9 Ona izreče slavu Bogu i reče njima: ” Zapovjedite da mi se otvore vrata grada i ja ću izići za ispuniti to o čemu vi govoriste sa mnom“; oni dadoše zapovijed mladim ljudima da joj otvore kao što im ona bijaše rekla.
• 10 Oni učiniše tako i Judita iziđe sa svojom sluškinjom. Gradski ljudi ju gledahu sve dok ona ne bi sišla niz planinu i prošla kroz dolinu, potom ju više ne vidješe.
• 11 One iđaše sasvim ravno u dolinu i predstraža Asirijaca dođe im u susret.
• 12 Oni ju uhvatiše i ispitaše: ” S koje si ti strane? Otkud dolaziš tiđ Kamo ti ideš?“ Ona odgovori: ” Ja sam jedna kćer Hebreja i ja sam pobjegla od njih jer su oni gotovi da budu predani vama za pašu.
• 13 Za mene, ja dolazim vidjeti Holoferna, glavnog zapovjednika vaše vojske, da mu donesem riječi istine1 i ja ću njemu pokazati put ispred njega koji treba slijediti za postati gospodarom sve planinske oblasti, a da ne uzmanjka na prozivci ni čovjek ni živa duša.“
• 14 Saslušavši njene riječi i vidjevši njeno lice a ona im se učini božanstvenom sa svoje ljepote , ljudi joj rekoše:
• 15 ” Ti si spasila svoj život hiteći sići predstaviti se našem gospodaru. Sada, dođi u njegov šator; izvjesni između nas će te voditi sve dok te ne predaju u njegove ruke.
• 16 Kad se nađeš pred njim, nemaj straha u srcu svom, već ponovi svoje riječi i on će ti učiniti dobro. “
• 17 Oni izabraše između sebe stotinu ljudi koji se pridružiše njoj i njenoj pratilji i odvedoše ju sve do Holofernovog šatora;
• 18 nastade jedno sakupljanje u cijelom taboru, jer bijaše objavljen njen dolazak među šatore; stvorio se jedan krug oko nje, dok ona stajaše pred Holofernovim šatorom čekajući da se on obavijesti o njenom predmetu.
• 19 Divilo se njenoj ljepoti i divilo se sinovima Izraelovim zbog nje, i svatko govoraše onom drugom: ” Tko bi prezrio ovaj narod koji u sebi ima slične žene? Ne bi bilo dobro ostaviti preživjeti ni jednog čovjeka; preživjeli bi bili oteti svu zemlju!“
• 20 Oni koji spavaše kod Holoferna1 iziđoše kao i svi časnici i uvedoše Juditu pod šator.
• 21 Holofern počivaše na svom krevetu pod komarnikom od načinjenim purpura2, zlata, smaragda i optočenog dragog kamenja.
• 22 Izvjestiše ga o njoj i on ode na ulaz svog šatora prethođen od srebrenih zubalja.
• 23 Kad Judita stiže pred njega i njegove časnike, svi se zadiviše ljepoti njenog lica. Ona pade na lice svoje i pokloni se pred njim, a sluge njegove ju podigoše.