Pripovijest o Suzani: dva starca

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Pripovijest o Suzani: dva starca

Pripovijest o Suzani: dva starca[uredi]

*13 1 Bijaše jedan čovjek koji je stanovao u Babilonij; njegovo ime bijaše Joakim2. 2 On uze jednu ženu zvanu Suzana, kćer Helkiasovu, vrlo lijepu u koja se bojaše Gospoda. 3 Njeni roditelji bijahu pravednici, i oni bijahu obrazovali svoju kćer prema Mojsijevom Zakonu. 4 Joakim bijaše veoma bogat, i on imaše jedan park koji doticaše njegovu kuću. Židovi dolažaše k njemu, jer on bijaše najugledniji od svih.
  • 5 Bijahu te godine označeni kao suci dvojica *starješina uzeti iz naroda, od onih o kojima Učitelj bijaše rekao1 : ” Nepravda je došla iz Babilonije, od od starješina, od sudaca, koji se smatraju ravnateljima naroda.“ 6 I oni sami posjećivahu Joakimovu kuću, i svi ljudi za suđenje dolažaše k njima. 7 A, kad bi se narod povukao, u sred dana, Suzana bi ulazila i šetala se parkom sa svojim mužem. 8 Dvojica starješina gledaše ju svaki dan ulaziti i šetati se, i obuze ih želja za njom: 9 oni izopačiše svoje misli i okrenuše svoje oči , za ne gledati prema *Nebu niti se sjećati pravednih presuda2. 10 Obojica gorješe od žudnje za njom; ali jedan drugom ne otkriše nemira svojih, 11 pošto se stidješe iskazati svoju žudnju, jer su htjeli imati odnos s njom; 12 i svaki dan oni požudno vrebaše ne bi li ju vidjeli. 13 Oni rekoše jedan drugom: ” Hajdemo u kuću, jer vrijeme je ručku“; potom, izlazeći, oni se odvojiše. 14 Zatim, budući napravili zaokret i vratili se, oni se nađoše na istom mjestu. Pitajući jedan drugog o razlogu povratka, oni priznadoše jedan drugom svoju žudnju. Tad se složiše da nađu trenutak kad bi ju mogli naći samu.
  • 15 No, dok oni vrebaše jedan pogodan dan, ona uđe kao i jučer i prekjučer, samo s dvije mlade djevojke, i ona dobi želju okupati se u parku, jer bijaše vruće. 16 Ondje ne bi nikoga, izuzev dvojice starješina koji vrebaše skriveni. 17 Ona reče mladim djevojkama: ” Donesite mi ulje i mirise, potom zatvorite vrata parka, da se ja okupam.“ 18 One učiniše kao što ona bijaše rekla: one zatvoriše vrata parka i iziđoše kroz jedna pobočna vrata za donijeti ono što im ona bijaše rekla; one ne vidješe starješina, jer se ovi bijahu sakrili. 19, A, čim mlade djevojke bijahu izišle , dvojca starješina se uspraviše , potrčaše k njoj 20 i rekoše : ” Evo vrata parka su zatvorena, i nitko nas ne vidi. Mi smo obuzeti željom za tobom; prihvati dakle imati odnos s nama. 21 Inače, mi ćemo posvjedočiti protiv tebe da jedan mladić bijaše s tobom i da si radi njega otpustila djevojke. “ 22 Suzana tad zajeca i reče: ” Ja sam opkoljena sa svih strana. Ako, naime ja učinim to, to je za moju smrt1; a ako ja ne učinim to, ja neću izmaći vašim rukama. 23 Bolje je za mene pasti u vaše ruke a da nisam to učinila, nego zgriješiti u nazočnosti Gospodovoj.“ 24 I Suzana zavika snažnim glasom, dok dvojica starješina također vikahu protiv nje. 25 Jedan od njih potrča otvoriti vrata parka. 26 Čim ukućani bijahu čuli galamu u parku, baciše se da otvore pobočna vrata, da vide što joj se dogodilo. 27 Dok starješine bijahu ispričali svoju pripovijest, sluge biše posve posramljene, jer nikad slična stvar nije bila rečena o Suzani.
  • 28 A sutradan, čim se narod bijaše kod njenom muža Joakima, dvojica starješina stigoše, puni zločinačkih misli protiv Suzane, da bi ju dali pogubiti. I on rekoše u nazočnosti naroda: 29 ” Pošaljite tražiti Suzanu, kćer Helkiasovu, ženu Joakimovu!“ Poslaše ju tražiti. 30 Ona dođe, kao i njena rodbina, njena djeca i svi bližnji. 31 Suzana bijaše veoma fina i lijepa za gledati. 32 Oni zločinci zapovjediše da se ona otkrije jer ona bijaše pokrivena , da bi se naužili njene ljepote. 33 Svi njeni plakaše, kao i svi oni koji ju gledaše. 34 Dvojica starješina, dižući se u sred naroda, staviše svoje ruke na njenu glavu. 35 Što se tiče nje, plačući, ona podiže oči k nebu, jer njeno srce imaše povjerenja u Gospoda. 36 Starješine rekoše : ” Mi smo se sami šetali parkom, kad je ona ušla sa svojim dvjema sluškinjama; ona je zatvorila vrata parka i otpustila sluškinje. 37Tad je k njoj došao jedan mladi čovjek koji se bijaše sakrio, i on je legao s njom. 38 Gledajući taj grijeh, iz ugla parka gdje mi bijasmo, mi smo potrčali prema njima, 39 i vidjeli smo da su imali snošaj. Njega nismo mogli svladati jer je bio mnogo jači nego mi i što je otvorivši vrata bijaše se bacio napolje. 40 Ali ona, nju smo zgrabili i zapitali ju tko bijaše taj mladi čovjek; 41 ona nam nije to htjela reći. Tome smo mi svjedoci.“ Sabor im povjerova jer oni bijahu starješine i suci narodu, i osudiše nju na smrt. 42 Suzana tad povika snažnim glasom i reče: ” O vječni Bože! Ti koji poznaješ tajne i koji znaš sve stvari od početka njihovog! 43 Ti znaš dobro da su oni lažno posvjedočili protiv mene; i evo kako ja umirem a da ništa nisam učinila od onoga što su oni zlobno izmislili protiv mene.“ 44 Gospod ču njen glas.
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif