Suradnik:Andrej Šalov/Ivan

Evanđelje po Ivanu

SADRŽAJ

Život, svjetlost, sin jedinac

• 1 1 U početku bijaše Riječ,

i riječ bijaše okrenuta k Bogu,

i Riječ bijaše Bog.

• 2 Bijaše ona u početku

okrenuta k Bogu.

• 3 Sve bi putem nje,

i ništa od onog što bi, ne bi

bez nje.

• 4 U njoj bijaše *Život

i život bijaše svjetlost ljudima,

• 5 i svjetlost sijaše u tminama,

i tmine ju nisu nikako

obuhvaćale^[]}.

• 6 Bi jedan čovjek poslan od Boga;

njegovo ime bijaše Ivan2.

• 7 On dođe kao svjedok, za

svjedočiti

svjetlosti,

da ti povjeruješ putem njega.

• 8 On ne bi svjetlost već trebaše

svjedočiti svjetlosti,

• 9 Riječ bijaše istinska svjetlost

koja, dolazeći u svijet,

osvijetli svakog čovjeka.

• 10 On bijaše u svijetu,

i svijet bi po njemu,

i svijet ga nije prepoznao.

11 On je došao na svoje vlastito

dobro,

a njegovi ga nisu primili.

• 12 Ali, onima koji su ga primili,

onima

koji vjeruju u njegovo *ime,

on je dao moć postati djecom

Božjom.

• 13 Oni nisu rođeni iz *krvi, ni iz

volje

puti tjelesne ni iz volje

čovjekove,

već iz Božje.

• 14 I Riječ se otjelotvori

i nastanila1 se među nama

i mi smo vidjeli slavu njenu,

tu slavu što, Sin jedinac

pun milosti i istine, prima

od Oca.

• 15 Ivan mu svjedoči i proglašava:

» Evo onog o kome ja kažem:

poslije mene dolazi čovjek koji

me pretječe, jer, prije mene,

bijaše on. «

• 16 Iz punine njegove, naime, svi

smo mi primili, i milost za

milost.

• 17 Ako *Zakon bi dan po Mojsiju,

milost i istina su došli

po Isusu Kristu

• 18 Nitko nikad nije vidio Boga;

Bog Sin Jedinac, koji je u krilu

Očevom, otklrio nam je Njega.

Ono što Ivan Krstitelj govori sam o sebi

( Mt 3.1-12; Mk 1.2-8; Lk 3.15-17)

• 19 A evo što bi svjedočenje Ivanovo kad, iz Jeruzalema, Židovi^[]} poslaše k njemu *svećenike i levite za postaviti mu pitanje: » Tko si ti? «
• 20 On dade jednu izjavu bez sustezanja: on izjavi:  » Ja nisam *Krist. «
• 21 A oni ga pitaše:  » Tko si ti? Jesi li ti Ilija?«; on odgovori: » Ja nisam to. « » Jesi li ti Prorok^[]} ? On odgovori » Ne. «
• 22 Oni mu tada rekoše: » Tko si ti?… da mi odnesemo jedan odgovor onima koji su nas poslali! Što kažeš ti sam o sebi? «
• 23 On potvrdi: » Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnajte put Gospodinov, kako je to rekao *prorok Izaija. «
• 24 A oni koji ih bijahu poslali bijahu *farizeji.
• 25 Oni ga nastaviše ispitivati govoreći:  » Ako ti nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok, zašto krstiš ti? «
• 26 Ivan im odgovori: » Ja krstim u vodi. U sredini vašoj je onaj kojeg vi ne poznajete;
• 27 on dolazi poslije mene i ja nisam dostojan razvezati uzice njegove sandale. «
• 28 To se događaše u Betaniji^[]}, s one strane Jordana, gdje Ivan kršćaše.

Ono što Ivan Krstitelj govori o Isusu

• 29 Sutradan, on vidje Isusa dolaziti k njemu i reče on: » Evo janjeta Božjeg koji odnosi grijeh *svijetu.
• 30 O njemu ja kažem: Poslije mene dolazi jedan čovjek koji me pretekao, jer, prije mene, bijaše on.
• 31 - Ja sam, nisam ga poznavao, ali zbog njegovog pojavljivanja u Izraelu ja sam došao krstiti u vodi. «
• 32 I Ivan dade svoje svjedočenje govoreći: » Ja sam vidio Duh, poput jedne golubice silaziti s neba i stajati na njemu.
• 33 I ja ga ne poznavah, već onaj koji me posla krstiti u vodi, on je taj koji mi je rekao: Onaj na kojem ćeš ti vidjeti silaziti i stajati Duh, to je onaj koji krsti u Duhu Svetom.
• 34 A ja sam vidio i potvrđujem da je, on, Sin Božji. «

Prvi susreti Isusovi

• 35 Sutradan, Ivan se ponovo nalaziše na istom mjestu s dva svoja *učenika.
• 36 Upirući pogled svoj na Isusa koji hodaše, on reče: » Evo janjeta Božjeg. «
• 37 Dva učenika koji ga čuše govoriti tako slijeđaše Isusa.
• 38 Isus se okrenu i videći da su ga stali slijediti, on im reče: » Što tražite vi? « Oni odgovoriše:  » Rabbi - što znači Učitelju -, gdje boraviš ti? «
• 39 On im reče: » Dođite i vidjet ćete. « Oni dakle odoše, vidješe gdje on boraviše i ostadoše kod njega, tog dana; bijaše to otprilike deseti sat^[]}.
• 40 Andrija, brat Šimuna-Petra, bijaše jedan od dvojice koji bijahu slušali Ivana i slijedili Isusa.
• 41 On će naći, prije svakog drugog, svog vlastitog brata Šimuna i reći mu: » Mi smo našli *Spasitelja! « - Što znači *Krista -.
• 42 On ga odvede Isusu. Upirući svoj pogled u njega, Isus reče: » Ti si Šimun, sin Ivanov; ti ćeš biti zvan Kefa« - što će reći Petar^[]}.
• 43 Sutradan, Isus odluči doseći Galileju. On nađe Filipa i reče mu: » Slijedi me. «
• 44 A, Filip bijaše u Betsaidi, gradu Andrijinom i Petrovom.
• 45 On ode naći Natanaela i reče mu: » Onaj o kojem je pisano u *Zakonu Mojsijevom i u *prorocima, mi smo ga pronašli: to je Isus, iz Nazareta. «
• 46 » Iz Nazareta, reče njemu Natanael, može li što dobro izići? « Filip mu reče: » Dođi i vidi. «
• 47 Isus ugleda Natanaela koji dolažaše k njemu i reče glede njega: » Evo jednog istinskog Izraelita u kojem nema nikakve izvještačenosti. «
• 48  » Otkud ti mene poznaješ? « Reče mu Natanael, a Isus mu odgovori: » Čak i prije nego te Filip nazva, dok ti bijaše pod smokvom^[]}, ja sam te vidio. «
• 49 Natanael preuze: » Rabbi, ti si sin Božji, ti si kralj Izraela. «
• 50 Isus mu odgovori: » Budući da sam ti ja rekao da sam te vidio pod smokvom, ti vjeruješ. Vidjet ćeš ti znatno veće stvari. «
• 51 I dodade on : » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, vidjet ćete vi *nebo otvoreno i *anđele Božje uspinjati se i silaziti iznad *Sina čovjekovog. «

Svadba u Kani

• 2 1 A trećeg dana bi u Kani jedna svadba i majka Isusova bijaše ondje.
• 2 Isus također bi pozvan na svadbu kao i njegovi učenici.
• 3 Kako uzmanjka vina, Isusova majka mu reče: » Oni nemaju vina. «
• 4 Ali, Isus reče njoj: » Što hoćeš ti od mene, ženo^[]}? Moj čas još nije došao.«
• 5 Njegova majka reče sluškinjama:  » Što god da vam on kaže učinite to. «
• 6 Bijaše ondje šest krčaga od kamena namijenjenih *očišćenju u *Židova; svaki od njih sadržavaše dvije do tri mjere^[]}.
• 7 Isus reče sluškinjama: » Ispunite te krčage vodom; « i one ih napuniše sve do ruba.
• 8 Isus im reče: » Sada uzimajte i nosite ih ravnatelju objedovanja. « Oni mu to odnesoše
• 9 i on okusi vodu postalu vinom - on ne znaše otkud ono dolažaše, za razliku od sluškinja koje bijahu nalijevale vodu -, također, on se obrati zaručniku
• 10 i reče mu: » Sav svijet najprije nudi dobro vino i, kad su gosti podnapiti, on daje služiti manje dobro; a ti, ti si sačuvao dobro vino sve do sada! «
• 11 Takav bi, u Kani galilejskoj, početak *znakova Isusovih. On iskaza svoju slavu i njegovi učenici povjerovaše u njega.
• 12 Nakon čega, on siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, svojom braćom i svojim učenicima; ali oni ondje ostadoše tek malo vremena.

Isus istjeruje trgovce iz templa

( Mt 21.12-13; Mk 11.15-19; Lk 3.19.45-48)

• 13 *Židovska *Pasha bijaše blizu i Isus se uspne u Jeruzalem.
• 14 On nađe u *templu trgovce govedima^[]}, ovcama i golubovima kao i razmjenjivače koji se bijahu ondje smjestili.
• 15 Tada, budući sebi napravio jedan korbač s užadima, on njih sve istjera iz templa, i goveda i ovce; on rasu novac mjenjačima, prevrnu njihove stolove;
• 16 i reče trgovcima golubovima: » Sklonite sve ovo odavde i ne pravite od kuće Oca mog kuću preprodaje. «
• 17 Njegovi *učenici se sjetiše da bijaše pisano: » Revnost iz kuće tvoje progutat će me. «
• 18 Ali Židovi2 uzeše riječ: » Koji ćeš nam ti pokazati znak, da tako postupaš? «
• 19 Isus im odgovori: » Uništite ovaj templ i za tri dana ja ću ga nanovo izgraditi. «
• 20 Tad mu Židovi rekoše: Trebalo je 46 godina^[]} za izgraditi ovaj templ, a ti, ti bi ga ponovo podigao za tri dana? «
• 21 Ali, on govoraše o templu svojeg tijela.
• 22 Također, kad se Isus podiže između mrtvih, njegovi se učenici sjetiše da im on bijaše tako govorio, i oni povjerovaše Pismu kao i riječi koju on bijaše rekao.

Isus se čuva nekih vjernika

• 23 Dok Isus boraviše u Jeruzalemu, tijekom blagdana *Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo *ime vidjevši *znakove koje bijaše izvodio.
• 24 Ali Isus, on, ne povjerova u njih, jer ih sve poznavaše,
• 25 i ne imaše on nikakve potrebe da mu se svjedoči o čovjeku: on poznavaše, sa svoje strane, ono što bijaše u čovjeku.

Isusov sastanak s Nikodemom

• 3 1 A bijaše, među *farizejima, jedan čovjek imenom Nikodem, jedan od uglednih Židova.
• 2 On dođe, noću, naći Isusa i reče mu: » Rabbi^[]}, mi znamo da si ti jedan učitelj koji dolazi od Boga, jer nitko ne može izvoditi *znakove koje ti izvodiš ako Bog nije s njim. «
• 3 Isus mu odgovori: » Uistinu, uistinu, ja ti ovo kažem: Osim da se nanovo rodi^[]}, nitko ne može vidjeti *kraljevstvo Božje. «
• 4 Nikodem mu reče:  » Kako bi se jedan čovjek mogao roditi kad je star? Može li po drugi put ući u krilo svoje majke i roditi se?
• 5 Isus mu odgovori: istinu, uistinu, ja ti kažem: nitko, osim ako se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje. «
• 6 Ono što je rođeno iz tijela tijelom je, a što je rođeno iz Duha duhom jest.
• 7 Ne iznenadi se ako ja ti kažem: Roditi vam se odozgo.
• 8 Vjetar1 puše kamo hoće, i ti čuješ njegov glas, ali, ne znaš ni otkud dolazi, ni kamo odlazi. Tako je to i s onim tko je rođen od Duha. «
• 9 Nikodem mu reče: » Kako se to može dogoditi? «
• 10 Isus njemu odgovori: » Ti si učitelj u Izraelu, a ti ne poznaješ te stvari!
• 11 Uistinu, uistinu, ja vam kažem: mi govorimo o onome što znamo, svjedočimo o onome što smo vidjeli, a ipak, vi ne primate naše svjedočenje.
• 12 Ako vi ne vjerujete kad vam ja govorim zemne stvari, kako ćete vjerovati ako vam govorim *nebeske stvari?
• 13 Jer, nitko nije uzišao u nebo osim onoga koji je sišao s neba, *Sin čovjekov^[]}.
• 14 I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju, treba Sin čovjekov biti uzdignut
• 15 da bi onaj koji vjeruje u njega imao vječni *život.
• 16 Bog, naime, toliko je volio *svijet da ga je dao svom Sinu, svojem jedincu, da bi svaki čovjek koji vjeruje u njega imao vječni život, a ne da propadne.
• 17 Jer, Bog nije poslao svog Sina u svijet za suditi svijetu već da svijet bude spašen po njemu.
• 18 Tko vjeruje u njega nije suđen, jer nije vjerovao u *ime jedinog Sina Božjeg.
• 19 A evo suđenja: svjetlost je došla u svijet i ljudi su propovijedali pomračenje svjetlosti jer, njihova djela bijahu opaka.
• 20 Naime, tko čini zlo mrzi svjetlost i ne izlazi na svjetlost iz straha da njegova djela ne budu razotkrivena.
• 21 Onaj koji čini istinu1 dolazi na svjetlost da njegova djela budu pokazana, ona koja su ispunjena u Bogu. «

Ivan Krstitelj opet govori o Isusu

• 22 Nakon toga, Isus se sa svojim učenicima nađe u Judeji; on ondje boraviše s njima i kršćaše.
• 23 Ivan, sa svoje strane, kršćaše u Enonu2, ne daleko od Salima, gdje su obilne vode. Ljudi dolažaše i davaše se krstiti.
• 24 Ivan, naime, još ne bijaše bačen u zatvor.
• 25 A, zametnu se jedna rasprava koja se ticala *očišćenja sukobi jednog Židova Ivanovim učenicima.
• 26 Oni dođoše naći Ivana i reče mu: » Rabbi^[]}, onaj koji bijaše s tobom s one strane Jordana, onaj kojemu si ti posvjedočio, evo ga također krstiti i svi idu k njemu. «
• 27 Ivan im dade ovaj odgovor: » Jedan si čovjek ne može ništa dodijeliti preko onoga što mu je dano s *neba.
• 28 Vi sami, vi ste mi svjedoci da sam vam ja rekao: Ja, ja nisam *Krist, već sam onaj koji je bio poslan pred njim.
• 29 Onaj koji ima suprugu jest suprug; glede prijatelja suprugova, on se nalazi ondje, on sluša njega i glas supružnikov ispunjava ga radošću. Takva je moja radost, ona je savršena.
• 30 Treba ona narasti, ja se moram smanjiti.

Onaj koji dolazi odozgo

• 31 Onaj koji dolazi odozgo iznad je svega. Onaj koji je sa zemlje zemaljski je i govori na način zemaljski. Onaj koji dolazi s *neba
• 32 svjedoči o onome što je vidio i što je čuo, i nitko ne prima njegovo svjedočenje.
• 33 Onaj koji prima svjedočenje njegovo priznaje da je Bog istinit.
• 34 Naime, onaj kojeg je Bog poslao govori riječi Božje, koji mu daje Duha bez mjere.
• 35 Otac voli Sina i sve mu je predao u ruku njegovu.
• 36 Onaj koji vjeruje u Sina ima *život vječni; onaj koji se ne pokori Sinu neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu. «

Isus susreće jednu samaritansku ženu

• 4 1 Kad Isus doznade da *farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana,
• 2 - istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici -
• 3 on napusti Judeju i stiže u Galileju.
• 4 A, trebalo mu je prijeći kroz *Samariju.
• 5 Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu,
• 6 ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat^[]}.
• 7 Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: » Daj mi piti. «
• 8 Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo.
• 9 Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: » Kako? Ti, jedan *Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! «  Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima^[]}.
• 10 Isus joj odgovori:  » Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode^[]}. «
• 11 Žena njemu reče: » Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom?
• 12 Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? «
• 13 Isus njoj odgovori: » Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti;
• 14 ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog *života. «
• 15 Žena njemu reče: » Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje.
• 16 Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. «
• 17 Žena mu odgovori: » Ja nemam muža. «
• 18 Isus joj reče: » Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. «
• 19 » Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan *prorok.
• 20 Naši su očevi obožavali ovu planinu1 a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. «
• 21 Isus joj reče: » Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca.
• 22 Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas *Židova. *23 Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac.
• 24 Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. «
• 25 Žena mu reče:»Ja znam da jedan *Spasitelj treba doći - onaj koji se zove *Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. «
• 26 Isus joj reče: »Ja sam to, ja koji ti govori. «
• 27 Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: »Što tražiš ti? « ili » Zašto razgovaraš s njom?«
• 28 Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima:
• 29 » Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? «
• 30 Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu.
• 31 U međuvremenu, učenici ga nutkaše: » Rabbi^[]}, jedi dakle. «
• 32 Ali, on im reče: » Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. «
• 33 Na to učenici rekoše između sebe: » Bit će da mu je netko dao jesti. «
• 34 Isus im reče: » Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. «
• 35 Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela^[]} za žetvu!
• 36 Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za *vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno.
• 37 Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje.
• 38 Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. «
• 39 Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: » On mi je rekao sve što sam učinila. «
• 40 Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana.
• 41 Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega;
• 42 i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj *svijeta.«

Kraljevski časnik iz Kafarnauma

( Mt 8.5-13; Lk 7.1-10)

• 43 Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju.
• 44 On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan *prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju. *45 Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio.
• 46 Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu.
• 47 Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše.
• 48 Isus mu reče: » Da vi dakle ne vidjeste *znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! «
• 49 Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre.
• 50 Isus mu reče: » Idi, tvoj sin živi. « Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put.
• 51 Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: » Tvoje dijete je živo! «
• 52 On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: » Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. «
• 53 Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: » Tvoj sin živi. « Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani.
• 54 Takav bi drugi *znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.

Isus i oduzeti iz Betzata

• 51 Nakon toga i prilikom jednog židovskog blagdana^[]}, Isus se uspe u Jeruzalem. *2 A, postoji u Jeruzalemu, blizu Ovčjih vrata, jedno kupalište koje se na hebrejskom zove Betzata^[]}. Ono je posjedovalo pet trijemova
• 3 pod kojima ležaše jedno mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, uzetih^[]}.
• 5 Bijaše ondje jedan čovjek nemoćan otprije 38 godina.
• 6 Isus vidje njega ležati, doznavši da bijaše u tom stanju već otprije dugog vremena, on mu reče: » Želiš li ti ozdraviti? «
• 7 Bolesnik mu odgovori: » Gospodine, ja nemam nikog da me potopi u bazen u času kad voda počne vrtložiti se; i, u vrijeme kad treba ondje ući, drugi siđe prije mene. «
• 8 Isus mu reče: » Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj. «
• 9 I odmah čovjek bi ozdravljen; on uze svoj ležaj, i hodaše on. A, taj dan bijaše dan *šabata. *10 Židovi^[]} smjesta rekoše onome koji upravo bijaše iscijeljen: » Šabat je, nije ti dopušteno nositi svoj ležaj. «
• 11 Ali, on im uzvrati: » Onaj koji mi je vratio zdravlje, taj mi je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. «
• 12 Oni ga ispitaše: » Tko je taj čovjek koji ti je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. «
• 13 Ali, onaj koji bijaše iscijeljen nije znao tko to bijaše, jer, Isus se bijaše udaljio od mnoštva koje se nalaziše na tom mjestu.
• 14 Kasnije, Isus ga nađe u *templu i kaza mu: » Evo te dobro držećeg: ne griješi više da te ne bi stiglo još gore! «
• 15 Čovjek ode ispričati Židovima da to bijaše Isus koji ga je izliječio.
• 16 Otada Židovi udariše na Isusa što bijaše to učinio u dan šabata.
• 17 Ali, Isus im odgovori: » Otac moj, sve do sada, na djelu je, i ja sam također na djelu. « *18 Otada, Židovi pojačaše nastojanje da ga unište, jer ne samo da je prekršio šabata, već je i Boga nazivao svojim vlastitim Ocem, izjednačuj ući sebe s Bogom.

Vlast koju je Otac predao Sinu

• 19 Isus preuze riječ i reče im: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, Sin sam ne može ništa učiniti već samo što vidi Oca činiti; jer, što činit Otac, Sin čini jednako.
• 20 Zato što Otac voli Sina i pokazuje mu sve što čini; on će njemu pokazati još veća djela, tako da ćete biti iznenađeni.
• 21 Kao što Otac, naime, uzdiže mrtve i oživljava ih, Sin također oživljava koga hoće.
• 22 Otac ne sudi nikome, on je sve predao u ruke Sinu,
• 23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Onaj koji ne štuje Sina, ne štuje ni Oca koji ga je poslao.
• 24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji sluša moju riječ i vjeruje u onoga koji je mene poslao, u *vječni život; on ne dolazi na suđenje, on je prešao iz smrti u vječni život.
• 25 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, čas dolazi - i sada je već tu - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, a oni koji ga budu čuli živjet će.
• 26 Naime, kao što otac posjeduje život u sebi samom, tako je da i Sinu da život posjeduje u sebi samom;
• 27 on je njemu dao moć vršiti suđenje, jer je on *Sin čovjekov.
• 28 Nek sve ovo vas više ne iznenađuje! Dolazi čas kad će svi oni koji počivaju u grobovima čuti njegov glas,
• 29 i oni koji budu činili dobro izići će iz njih na uskrsnuće koje vodi u život; oni koji budu vršili zlo, za uskrsnuće koje vodi na suđenje.
• 30 Ja, ja ne mogu ništa sam učiniti: ja sudim prema onome što čujem i moje suđenje je pravedno jer, ja ne tražim svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me poslao.

Četiri svjedočenja o Isusu

• 31 Da ja posvjedočim sam za sebe, moje svjedočenje ne bi bilo prihvatljivo;
• 32 Netko drugi svjedoči o meni, i ja znam da svjedočenje koje on čini odgovara istini.
• 33 Vi ste poslali jedno izaslanstvo kod Ivana^[]} i on je posvjedočio istini.
• 34 Za mene, to nije da bih ja primio svjedočenje ljudsko, već ja govorim tako da biste vi bili spašeni.
• 35 Ivan bi svjetiljka koja se zapali i sija: i vi ste htjeli uživati na čas u njenoj svjetlosti.
• 36 No, ja posjedujem jedno svjedočenje koje je veće od onog Ivanovog: to su djela koja mi je Otac dao ispuniti; ja ih činim i to su ona koja meni donose svjedočenje koje mi je Otac poslao. *37 Otac koji me poslao sam je posvjedočio o meni. Ali, nikad vi niste ni čuli njegov glas, ni vidjeli ono što on očitovaše,
• 38 i njegova riječ ne ostaje u vama, pošto vi ne vjerujete onome koga je on poslao.
• 39 Vi istražujete Pisma jer, vi putem njih mislite zadobiti *vječni život: ona su ta koja svjedoče o meni.
• 40 I vi ne želite doći k meni za imati vječni život.
• 41 Slava, ja nju nemam od ljudi.
• 42 Već, poznajem ja vas, vi nemate u sebi ljubavi Božje.
• 43 Ja sam došao u ime svog Oca, a vi me odbijate prihvatiti. Dođe li neki drugi u svoje vlastito ime, vi ćete ga prihvatiti!
• 44 Kako biste vi mogli vjerovati, vi koji imate slavu jedni od drugih i ne tražite slavu koja dolazi od samog Boga?
• 45 Ne mislite da sam ja taj koji će vas optužiti pred Ocem: vaš tužitelj, to je Mojsije u koga ste stavili svoje ufanje.
• 46 Naime, da vi vjerujete u Mojsija, vi biste vjerovali u mene, jer on je o meni pisao^[]}.
• 47 Ako vi ne vjerujete onome što je on pisao, kako ćete vjerovati onome što ja govorim? «

Isus hrani pet tisuća ljudi - Ivan

( Mt 14.13-21; Mk 6.30-44; Lk 9.10-17)

• 6 1 Nakon toga Isus pređe na drugu obalu Galilejskog mora^[]}, zvanog još Tiberijadino.
• 2 Jedno ga veliko mnoštvo slijeđaše, jer ljudi bijahu vidjeli *znakove koje je on izveo na bolesnima.
• 3 Zato je Isus prešao planinu i sjeo sa svojim učenicima.
• 4 Bijaše to malo prije *Pashe koja je blagdan *Židovima.
• 5 No, budući podigao oči, Isus vidje jedno veliko mnoštvo koje je dolazilo k njemu. On reče Filipu: » Gdje ćemo kupiti kruha da bi, oni imali što jesti? «
• 6 Govoreći tako, on ga stavljaše na kušnju; on je znao, što se tiče njega, što je trebalo činiti.
• 7 Filip mu odgovori: » Za 200 denara^[]} kruha ne bi dostajalo da svatko primi jedan mali komad. «
• 8 Jedan od njegovih učenika, Andrija, Šimun-Petrov brat mu reče:
• 9 » Ima ondje jedan dječak koji ima pet raženih kruhova i dvije male ribe; ali, što je to za toliko ljudi? «
• 10 Isus reče: » Posjednite ga. « Bijaše mnogo trave na tom mjestu. Oni dakle sjedoše; bijaše tu otprilike pet tisuća ljudi.
• 11 Tada Isus uze kruhove, zahvali i podijeli uzvanicima. On učini isto s ribama: davaše im on koliko su ih željeli.
• 12 Kad biše nasićeni, Isus reče svojim učenicima: « Prikupite komade koji su ostali tako da ništa ne bude izgubljeno. «
• 13 Oni ih sakupiše i napuniše dvanaest košara komadima od pet raženih kruhova koji bijahu ostali onima koji bijahu jeli.
• 14 Na znak koji su vidjeli da on izvede, ljudi rekoše: » Ovaj ovdje je zaista Prorok1, onaj koji treba doći u svijet. «
• 15 Ali Isus, znaj ući da će doći uzeti ga da ga učine kraljem, povuče se ponovo, sam, u planinu.

Isus se pridružuje svojim učenicima na jezeru

( Mt 14.22-27; Mk 6.45-52)

• 16 Kad je došla večer, njegovi učenici siđoše do mora.
• 17 Uspeše se oni u jednu barku i uputiše ka Kafarnaumu, na drugu obalu. Već se bijaše smračilo, a Isus im se još ne pridruži.
• 18 Jedan veliki vjetar puhaše i more bi valovito.
• 19 Oni bijahu veslali otprilike 25 do 30 stada^[]}, kad vidješe Isusa hodati morem i približavati se barci. Tad njih spopade strah,
• 20 ali Isus im reče: » To sam ja, ne bojte se! «
• 21 Oni ga htjedoše uzeti u barku, ali barka smjesta dotače tlo na mjestu kamo su pošli.

Isus u Kafarnaumu govori o kruhu nebeskom

• 22 Sutradan, mnoštvo ostade na drugoj obali, ustanovivši da je ondje bila samo jedna barka i da Isus ne bijaše praćen od svojih učenika; oni bijahu otišli sami.
• 23 Ipak, dolazeći iz Tiberijade, druge barke stigoše k mjestu gdje bijahu jeli kruhove nakon što Gospodin bijaše zahvalio.
• 24 Kad mnoštvo bi ustanovilo da se ni Isus ni njegovi učenici ne nalaziše ondje, ljudi se uspeše u barke i odoše u Kafarnaum, u potrazi za Isusom.
• 25 I kad ga biše našli na drugoj obali, oni mu rekoše: » Rabbi^[], kad si ti došao ovamo? «
• 26 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije to zato što ste vi vidjeli *znakove, pa me tražite, već zato što ste se dosita najeli kruha.
• 27 Treba vam se staviti na djelo za dobiti, ne ovu propadljivu hranu, već hranu koja ostaje u *vječnom životu, onom kojeg će vam *Sin čovjekov dati, jer on je taj koga Otac, koji je Bog, označio je svojim pečatom^[] «
• 28 Tad mu oni rekoše: » Što nam je činiti za raditi na djelu Božjem? «
• 29 Isus im odgovori: » Djelo Božje je vjerovati u onoga koga je on poslao. «
• 30 Oni mu uzvratiše: » Ali ti, koji znak činiš ti

dakle, da bismo vidjeli i vjerovali u tebe? Koje je tvoje djelo?

• 31 U pustinji, naši su očevi jeli manu, kako je pisano: On je njima dao jesti kruh koji je dolazio s neba.
• 32 Ali, Isus njima reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije Mojsije taj koji vam je dao jesti kruh s neba, već je to moj Otac koji vam je dao istinski kruh nebeski.
• 33 Jer, kruh Božji, to je onaj koji silazi s neba i koji daje *život *svijetu. «
• 34 Oni tada njemu rekoše: » Gospodine, daj nam danas taj krug! «
• 35 Isus im reče: » Ja sam taj koji je kruh života; onaj koji dođe k meni neće biti gladan; onaj koji vjeruje u mene nikad neće biti žedan.
• 36 Ali, ja sam vam rekao: vi ste vidjeli, a ipak ne vjerujete.
• 37 Svi oni što mi ih otac daje doći će k meni, a onaj koji dođe k meni, njega ja neću odbaciti,
• 38 jer ja sam sišao s neba za vršiti, ne svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me je poslao.
• 39 A volja onoga koji me je poslao, to je da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, već da ih uskrsnem u *posljednju dan.
• 40 Takva je, naime, volja Oca mog: da tko god vidi Sina povjeruje u njega, da ima vječni život; a ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. «
• 41 Otada, *Židovi stadoše mrmljati protiv njega, jer bijaše on rekao: » Ja sam kruh koji silazi s neba. «
• 42 I oni dodaše: « Nije li ti Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li njegovog oca i njegovu majku? Kako on može izjaviti sada: ja sam sišao s neba? «
• 43 Isus preuze riječ i reče:  » Prestanite mrmljati između sebe!
• 44 Nitko ne može doći k meni ako Otac koji me poslao ne privuče njega, a ja ću ga uskrsnuti posljednjeg dana.
• 45 U *prorocima je pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Tko god je čuo ono što dolazi od Oca i primi njegov nauk dolazi k meni.
• 46 Nitko nije vidio Oca, ako to nije onaj koji dolazi od Boga On je vidio Oca.
• 47 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje1 ima vječni život.
• 48 Ja sam kruh života.
• 49 U pustinji vaši očevi jeli su manu, i oni su pomrli.
• 50 Takav je kruh koji silazi s neba, da onaj koji ga jede ne umire.
• 51 Ja sam kruh živ ući koji silazi s neba. Onaj koji će jesti tog kruha živjet će u vječnosti. A kruh koji ću ja dati, to je moje tijelo, dano da *svijet ima život.
• 52 Na to, Židovi stadoše žestoko raspravljati protiv njega: » Kako bi nam ovaj mogao dati svoje tijelo jesti? «
• 53 Isus im tada reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi ne jedete tijelo Sina čovjekovog i ako vi ne pijete krvi njegove, nećete u sebi imati života.
• 54 Onaj koji jede tijela mojeg i pije krvi moje ima vječni život, a ja, uskrsnut ću ga u posljednji dan.
• 55 Jer, moje je tijelo istinska hrana i moja krv istinsko piće.
• 56 Onaj koji jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu.
• 57 I kao što me je Otac koji je živ poslao i kao što ja živim po Ocu, tako onaj koji će mene jesti živjet će po meni.
• 58 Takav je kruh koji je sišao s neba: on je različit onome kojeg su vaši očevi jeli; mrtvi su, oni, ali onaj koji će jesti kruha, kojeg evo, živjet će u vječnosti. «
• 59 Takva biše poučavanja Isusova, u *sinagogi, u Kafarnaumu.

Riječi o vječnom životu

• 60 Nakon što je to čulo, mnogo njegovih učenika stade govoriti: » Ova je riječ opasna! Tko to može slušati? «
• 61 Ali, znaj ući u sebi samom da njegovi učenici mrmljaju o tome: Isus im reče:  » Za vas je to dakle uzrok sablazni?
• 62 A da vi vidite *Sina čovjekovog uspinjati se onamo gdje prije bijaše…
• 63 Duh je taj koji oživljava, tijelo ne služi ničemu. Riječi koje sam vam ja rekao duh su *života.
• 64 Ali, ima ih među vama koji ne vjeruju. « Naime, Isus je znao od početka koji bijahu oni koji ne vjeruju i tko bijaše onaj koji će ga izručiti.
• 65 On dodade: » Zato sam vam ja rekao: Nitko ne može doći k meni ako to nije njemu dano po Ocu. «
• 66 Otada, mnogi se njegovi učenici okrenuše i prestadoše putovati s njim.
• 67 Tad Isus reče Dvanaestorici: » A vi, nećete li i vi otići? «
• 68 Šimun-Petar mu odgovori: » Gospodine, kome bismo mi otišli? Ti imaš riječi o vječnom životu. «
• 69 A mi, mi smo povjerovali i mi smo saznali da si ti *Svetac Božji. «
• 70 Isus im odgovori: » Nisam li ja taj koji vas je izabrao, vas Dvanaestoricu? a ipak, jedan od vas je *đavao! «
• 71 On tako označi Judu, sina Šimuna Iskariota; jer on bijaše taj koji će ga izručiti, on, jedan od Dvanaestorice.

Isus uzlazi za blagdan, ali u tajnosti

• 7 1 Tečajem vremena, Isus nastavi prolaziti Galilejom; on je, naime, izabrao ne prolaziti nikako Judejom jer, Židovi^[] su tražili kako ga uništiti.
• 2 Međutim, židovski blagdan Šatora bijaše blizu^[].
• 3 Njegova mu braća rekoše: » Ti ne možeš ostati ovdje, pređi u Judeju da tvoji *učenici, također, mogu vidjeti djela koja izvodiš.
• 4 Ne radi se u tajnosti kad se hoće potvrditi. Pošto ti ispunjavaš takva djela, pokaži se *svijetu! «
• 5 Naime, njegova braća ni sama nisu vjerovala u njega.
• 6 Isus im tad reče: » Moje vrijeme još nije došlo; vama je vaše vrijeme uvijek pogodno.
• 7 *Svijet ne može vas mrzjeti, dok mene, on mrzi jer, ja svjedočim da su njegova djela opaka. *8 Uspnite se dakle, na taj blagdan. S moje strane, ja se ne uspinjem, jer moje se vrijeme još nije ispunilo. «
• 9 Nakon što je tako govorio on ostade u Galileji.
• 10 Ali, kad njegova braća biše otišla za blagdan, on krenu na put, on također, a da se nije dao vidjeti, gotovo u tajnosti.

Mnoštvo je zbunjeno glede Isusa

• 11 Tijekom blagdana^[], *Židovi ga tražaše i govorilo se: » Gdje je on dakle? «
• 12 U mnoštvu, mnogo se raspravljaše o njemu; jedni govoraše: » To je čovjek dobra «, drugi: » Naprotiv, on zavodi mnoštvo. «
• 13 Ipak, nitko se nije usuđivao otvoreno govoriti o njemu, iz straha od Židova^[].
• 14 Tada, kad se bilo već u sredini blagdana, Isus se uspne u *templ i stade poučavati.
• 15 Židovi time bijahu iznenađeni i govoraše: » Kako je on tako učen^[], on koji nije učio? «
• 16 Isus im odgovori: » Moj nauk ne dolazi od mene, već od onoga koji me je poslao.
• 17 Ako netko hoće vršiti volju Božju, taj će znati da li taj nauk dolazi od Boga ili ja govorim sam od sebe.
• 18 Onaj koji govori sam od sebe traži svoju vlastitu slavu; samo onaj koji traži slavu onoga tko ga je poslao istinit je i nema u njemu prijevare.
• 19 Nije li Mojsije taj koji vam je dao *Zakon? A nitko od vas ne postupa po Zakonu: zašto vi tražite pogubiti mene? «
• 20 Mnoštvo mu odgovori: » Ti si opsjednut *zloduhom! Tko traži pogubiti tebe? «
• 21 Isus preuze riječ i reče im: » Ja sam izvršio jedno jedino djelo i svi ste vi iznenađeni. *22 Mojsije vam je dao *obrezanje - koje opet dolazi od praotaca, a ne od Mojsija - a vi ga primjenjujete u dan *šabata.
• 23 Ako dakle jedan čovjek prima obrezanje u dan šabata, a da zakon Mojsijev ne bude prekršen, zašto se vi ljutite protiv mene zato što potpuno izliječim jednog čovjeka u dan šabata?
• 24 Prestanite suditi prema izgledu, već sudite prema onom što je pravedno! «
• 25 Ljudi iz Jeruzalema govoraše: » Nije li taj tamo onaj kojeg oni hoće pogubiti?
• 26 Evo ga kako govori otvoreno, a oni mu ništa ne kažu! Jesu li to možda naše vlasti priznale da je on uistinu Krist?
• 27 Međutim, ovaj ovdje, mi znamo otkud je, dok, kad dođe *Krist, nitko neće znati otkud je. « *28 Tada Isus koji poučavaše u templu, proglasi: » Vi mene poznajete! Vi znate otkuda sam ja! A ipak, ja nisam došao sam od sebe: onaj koji me poslao istinit je, on kojeg vi ne poznajete. *29 Ali ja, ja ga poznajem jer ja dolazim od njega koji me je poslao. «
• 30 Tad oni htjedoše uhititi ga, ali nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još nije bio došao.
• 31 U mnoštvu dosta je ljudi vjerovalo u njega, i oni govoraše: » Kad Krist dođe, hoće li izvesti znakove koje ovaj nije već izveo? «
• 32 Ono što se šuškalo u mnoštvu doprije do ušiju *farizejima: *veliki svećenici i farizeji poslaše tada stražare da ga uhite.
• 33 Isus reče: » Ja sam još za malo vremena s vama i odlazim k onome koji me je poslao.
• 34 Vi me tražite, a ne nalazite me; jer ondje gdje sam ja, vi ne možete doći.
• 35 *Židovi od tada gavoriše međusobno: » Kamo dakle treba on ići da ga mi ne bismo više pronašli? Hoće li se pridružiti onima koji su razasuti među Grcima? Hoće li poučavati Grke^[]?
• 36 Što znači ova riječ koju je rekao: Vi ćete me tražiti, a nećete naći mene više, i ondje gdje sam ja, vi ne možete doći? «

Posljednji dan blagdana

• 37 Posljednjeg dana blagdana, koji je također i najsvečaniji, stojeći, on stade na glas proglašavati: » Ako je netko žedan, nek' dođe k meni, i nek' pije
• 38 onaj koji vjeruje u mene^[]. « Kao što je reklo Pismo: Iz krila njegovog poteći će rijeke žive vode.
• 39 On označavaše tako Duh kojeg trebaše primiti oni koji vjerovaše u njega: naime, ne bijaše još Duha, jer Isus još nije bio slavljen.
• 40 Među ljudima u mnoštvu koje bijaše slušalo njegove riječi, jedni govoraše: » Uistinu, evo Proroka^[]! « 41 Drugi opet govoraše: » Može li *Krist doći iz Galileje?

42 Ne kaže li Pismo da će on biti iz potomstva Davidova i da on će doći iz Betlehema, malog mjesta otkud David bijaše podrijetlom? « 

• 43 Tako se mnoštvo podijeli glede njega.
• 44 Jedni između njih htjedoše ga uhititi, ali nitko ne stavi ruku na njega.
• 45 Stražari dođoše dakle pronaći *velike svećenike i *farizeje koji im rekoše: » Zašto ga niste doveli? «
• 46 Stražari odgovoriše: » Nikad neki čovjek nije govorio kao taj čovjek. «
• 47 Farizeji im rekoše: » Jeste li se dakle i vi zavarali, vi također?
• 48 Između odličnika ili farizeja ima li i jedan jedini koji nije povjerovao u njega?
• 49 Sve je to jedno mnoštvo koje ne poznaje *Zakon, prokleti ljudi! «
• 50 Ali, jedan od farizeja, onaj Nikodem koji nedavno bijaše našao Isusa, reče
• 51 » naš Zakon, osuđuje li jednog čovjeka koji nije saslušan i da se ne zna što je učinio? «
• 52 Oni uzvratiše: » Jesi li ti također iz Galileje, ti također? Potraži i naći ćeš da iz Galileje ne dolazi *prorok. «

Žena preljubnica - Ivan

• 53 Oni odoše svaki k svojoj kući^[].
• 8 1 I Isus dođe na Maslinsku goru. U rano jutro, on se vrati u *templ
• 2 i, kako sav narod dolažaše k njemu, on sjede i stade poučavati.
• 3 *Pismoznanci i *farizeji dovedoše tada jednu ženu koju bijahu uhvatili u preljubi i staviše ju u sred grupe.
• 4 » Učitelju, rekoše mu oni, ova žena je bila uhvaćena u preljubničkom činu.
• 5 U *Zakonu Mojsije nam je propisao da kamenujemo takve žene. A ti, što ti kažeš na to? «
• 6 Oni govoraše tako u namjeri da mu podmetnu zamku kako bi ga imali čime optužiti. Ali Isus, spuštajući se, stade prstom crtati crte na tlu.
• 7 Kako mu oni nastavljaše postavljati pitanja, Isus se uspravi i reče im: » Neka onaj koji između vas nije nikad zgriješio baci prvi kamen. «
• 8 I naginjući se ponovo, poče ponovo crtati crte po tlu.
• 9 Nakon što su saslušali te riječi, oni se jedan za drugim povukoše, počev od najstarijih, a Isus osta sam. Kako žena još uvijek bijaše ondje, u središtu kruga,
• 10 Isus se uspravi i reče joj: » Ženo, gdje su oni dakle? Nitko te nije optužio? «
• 11 Ona odgovori: » Nitko, Gospodine « a Isus joj reče: » Ni ja, ja te ne optužujem: idi i od sada ne zgriješi više. «

Isus je svjetlost svijeta

• 12 Isus, ponovo, njima uputi ove riječi: » Ja sam svjetlost *svijeta. Onaj koji dođe za mnom ne ide u tminama; imat će svjetlost koja vodi u *život. «
• 13 *Farizeji mu tada rekoše: »Ti svjedočiš sam o sebi! Tvoje svjedočenje nije prihvatljivo!«
• 14 Isus im odgovori: » Istina je da ja svjedočim sam za sebe, a ipak, moje je svjedočenje prihvatljivo, jer ja znam otkud dolazim i kamo idem; dok vi, ni otkud ja dolazim ni kamo idem. *15 Vi sudite na čisto ljudski način. Ja, ja ne sudim nikome;
• 16 i ako mi dođe suditi, moje je suđenje sukladno istini, jer ja nisam sam: ima također onaj koji me poslao.
• 17 U vašem vlastitom *Zakonu pisano je uostalom da je svjedočenje dviju osoba prihvatljivo. « *19 Oni mu tada rekoše: » Tvoj Otac, gdje je on? « Isus odgovori: » Vi ne poznajete mene i ne poznajete mog Oca; da me bijaste poznavali, vi biste također poznavali i mog oca. «
• 20 On izgovori te riječi na mjestu zvanom Riznica^[] dok je poučavao u *templu. Nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još ne bijaše došao.

Isus se predstavlja kao izaslanik Oca

• 21 Isus im još reče: » Ja odlazim: vi ćete me tražiti ali vi ćete umrijeti u svojem grijehu. Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići. «
• 22 *Židovi tad rekoše: » Ima li on namjeru ubiti se kad kaže: Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići? «
• 23 Isus im odgovori: » Vi ste odozdo; ja, ja sam odozgo; vi ste iz ovog *svijeta, ja nisam iz ovog svijeta.
• 24 Zato vam ja kažem da ćete umrijeti u svojim grijehovima. Ako, naime, vi ne povjerujete da Ja Jesam, vi ćete umrijeti u svojim grijehovima.
• 25 Oni tada rekoše: » Ti, tko si ti? « Isus im odgovori: » Ono što vam ne prestajem govoriti od početka^[].
• 26 U onome što se vas tiče, ja imam mnogo što reći i suditi; ali, onaj koji je mene poslao istinit je i ono što sam ja čuo kod njega, to je ono što ja obznanjujem svijetu. «
• 27 Oni ne razumješe da im bijaše govorio o Ocu.
• 28 Isus im tad reče: » Kad budete uzdigli *Sina čovjekovog, vi ćete spoznati da Ja Jesam i da ja ne činim ništa sam od sebe: ja kažem ono što me je Otac poučio.
• 29 Onaj koji me poslao sa mnom je: on me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što se njemu sviđa. «
• 30 Dok on govoraše tako, mnogi povjerovaše u njega.

Potomci Abrahamovi ili sinovi đavolovi

• 31 Isus, dakle, reče *Židovima koji bijahu vjerovali u njega: »Ako vi ostanete u mojoj riječi, vi ste uistinu moji *učenici,
• 32 vi ćete spoznati istinu i istina će od vas načiniti slobodne

ljude.«  9*33 Oni mu uzvratiše: » Mi smo potomci Abrahamovi i nikad nitko nas nije stavio u roblje: kako ti možeš ustvrditi da ćemo postati slobodni ljudi? « 

• 34 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji čini grijeh, rob je grijeha.
• 35 Rob ne boravi uvijek u kući, Sin, on, boravi u njoj uvijek.
• 36 Otada, ako je Sin taj koji vas oslobađa, vi ćete biti stvarno slobodni ljudi.
• 37 Vi ste potomci Abrahamovi, ja to znam; ali, budući da moja riječ ne prodire u vas, vi tražite kako ćete me pogubiti.
• 38 Ja, ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, dok vi, činite ono što ste čuli od vašeg oca! «
• 39 Oni uzvratiše: Naš otac, to je Abraham. « Isus im reče: » Ako ste vi djeca Abrahamova, činite dakle djela Abrahamova.
• 40 No, vi sada tražite kako mene usmrtiti, mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo kod Boga: to Abraham ne činjaše.
• 41 Već, vi činite djela oca svog. « Oni mu odgovoriše: » Mi nismo rođeni u bludništvu! Mi imamo samo jednog oca, Boga! «
• 42 Isus im reče: » Da Bog bijaše vaš otac, vi biste me voljeli, jer od Boga sam ja došao i k njemu idem; ja nisam došao po svojoj vlastitoj volji, On je taj koji me je poslao.
• 43 Zašto vi ne razumijete moje govorenje? Jer, vi niste sposobni slušati moju riječ.
• 44 Vaš otac, to je *đavao, i imate u volji ostvarivati želje svojeg oca. Od samog početka on je prionuo usmrćenju čovjekovom; on se nikad nije držao u istini, jer nema istine u njemu. Kad propovijeda laž, on ju crpi svom vlastitom imutku, jer on je lažljivac i otac laži.
• 45 Što se tiče mene, zato što vam govorim istinu vi mi ne vjerujete.
• 46 Tko će meni od vas dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
• 47 Onaj koji je od Boga sluša riječi Božje, i to je zato što niste od Boga što me vi ne slušate. «
• 48 *Židovi mu odgovoriše: » Nemamo li mi pravo kad kažemo da si ti jedan Samaritanac^[] i jedan opsjednuti? «
• 49 Isus im se usprotivi: » Ne, ja nisam opsjednuti; već ja štujem Oca svog dok vi, vi mene obeščašćujete!
• 50 Ja, uostalom, ne tražim svoju slavu: ima Netko tko ju priskrbljuje i tko sudi.
• 51 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti vidjeti neće. «
• 52 Tad Židovi njemu rekoše: » Mi sada znamo da si ti jedan opsjednuti! Abraham je mrtav, i *proroci također, a ti, ti si upravo rekao: ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti iskusiti neće.
• 53 Jesi li ti već od našeg oca Abrahama koji je mrtav? I proroci također, mrvi su! Za koga se ti dakle izdaješ? «
• 54 Isus im odgovori: » Da ja slavim sebe, moja slava ne bi ništa značila. Moj je Otac taj koji mene proslavlja, on za kojeg vi tvrdite da je vaš Bog.
• 55 Vi njega niste upoznali, dok ja, ja njega poznajem. Da ja kažem da ga ne poznajem, ja bih, poput vas, bio jedan lažljivac; ali, ja njega poznajem i pazim njegovu riječ.
• 56 Abraham, vaš otac, oduševljavao se na pomisao da vidi moj *Dan: on ga je vidio i bio je ponesen od radosti. «
• 57 Na što, Židovi, njemu rekoše: » Ti nemaš čak ni 50 godina, a vidio si Abrahama! «
• 58 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. «
• 59 Tada, oni nakupiše kamenja da ga bacaju na njega, ali, Isus se skri i iziđe iz *templa.

Isus iscjeljuje jedno slijepca od rođenja

• 9 1 U prolazu, Isus vidje jednog čovjeka slijepog od rođenja.
• 2 Njegovi mu učenici postaviše ovo pitanje: » Rabbi^[], tko je zgriješio da bi ovaj bio rođen slijep, on ili njegovi roditelji? «
• 3 Isus odgovori: » Ni on niti njegovi roditelji. Već je to da bi se djela Božja pokazala u njemu!
• 4 Dok je dana, nama je raditi na djelima onoga koji je mene poslao: noć dolazi i nitko ne može raditi;
• 5 tako dugo vremena koliko sam ja u svijetu, ja sam svjetlost *svijeta. «
• 6 Budući tako govorio, Isus pljunu na zemlju, napravi blato od sline i prilijepi ga na oči slijepcu
• 7 i reče mu: » Idi se oprati u kupalište Siloino^[] « - što znači Poslanikovo. Slijepac ode, opra se i, u povratku, on vidješe.
• 8 Ljudi iz susjedstva i oni koji otprije imaše naviku gledati ga - jer, to bijaše jedan prosjak - rekoše: » Nije li to onaj koji je sjedio i prosio? «
• 9 Jedni rekoše: » To je doista on! « Drugi rekoše: » Ali ne, to je netko drugi sličan njemu. « Ali, slijepac potvrđivaše: »To sam zaista ja.«
• 10 Oni mu dakle rekoše: » I onda, kako su se tvoje oči otvorile? «
• 11 On odgovori: » Čovjek kojeg zovu Isus načinio je blato, protrljao mi njime oči i rekao mi: Idi u Siloeu i operi se. Tada sam ja otišao i ponovo zadobio vid. «
• 12 Oni mu rekoše: » Gdje je taj? « On odgovori: » Ja ne znam ništa. «

Istraga vođena od farizeja

• 13 Odvedoše onoga koji bijaše slijep kod *farizeja.
• 14 A, bijaše to dan *šabata kad Isus bijaše načinio blato i njime njemu otvorio oči.
• 15 Na to, farizeji njega upitaše kako je zadobio nanovo vid. On im odgovori: » On mi je nalijepio blato na oči, ja sam se oprao, i evo vidim. «
• 16 Između farizeja jedni govoraše: » Ta osoba ne pazi šabata, on dakle nije od Boga. « Ali, drugi govoraše: » Kako bi jedan čovjek *grješnik mogao izvoditi takve *znakove? « I bijaše jedna podjela među njima.
• 17 Tada, oni se nanovo obratiše slijepcu: » A ti, što ti kažeš o onome koji ti je otvorio oči? « On odgovori: » To je jedan *prorok. «
• 18 Ali, sve dok ne pozvaše njegove roditelje, *Židovi odbiše povjerovati da on prethodno bijaše slijep i da je nanovo stekao vid.
• 19 Oni postaviše ovo pitanje njegovim roditeljima: » Ovaj čovjek da li je zaista vaš sin za kojeg vi tvrdite da je rođen slijep ? Tada, kako on sada vidi? «
• 20 Roditelji im odgovoriše: » Mi smo sigurni da je to zaista naš sin i da je rođen slijep.
• 21 Kako on sad vidi, to mi ne znamo. Tko mu je otvorio oči? Mi ne znamo to. Ispitajte ga, on je dovoljno velik, da se sam o tome izjasni! «
• 22 Njegovi roditelji govoraše tako, jer se bojaše Židova^[]. Oni već bijahu zaključili izopćiti iz *sinagoge onoga tko bi Isusa priznao *Kristom.
• 23 Eto zašto roditelji rekoše: » On je dovoljno velik, ispitajte njega. «
• 24 Jedan drugi put, farizeji pozvaše čovjeka koji bijaše bio slijep i rekoše mu: » Iskaži slavu Bogu! Mi znamo, mi, da je taj čovjek jedan grješnik. «
• 25 On im odgovori: » Ja ne znam da li je on grješnik; ja znam samo jednu stvar: ja bijah slijep i sada ja vidim. «
• 26 Oni mu rekoše: » Što ti je on učinio? Kako ti je otvorio oči? «
• 27 On im odgovori: » Ja sam vam već ispričao, ali vi niste slušali! Zašto hoćete slušati to još jedanput? Ne biste li i vi također željeli postati njegovim *učenicima? «
• 28 Farizeji stadoše tada vrijeđati ga i govoraše: » Ti si taj koji je njegov učenik! Mi, mi smo učenici Mojsijevi.
• 29 Mi znamo da je Bog govorio Mojsiju, dok ovaj ovdje, mi ne znamo otkud je! «
• 30 Čovjek im odgovori: » To je, naime, iznenađujuće, što vi ne znate otkud je on, dok mi je on otvorio oči! «
• 31 Bog, mi to znamo, ne uslišava grješnike; već ako je jedan čovjek pobožan i čini njegovu volju, Bog ga uslišava.
• 32 Nikada nije se čulo govoriti da je netko otvorio oči jednom slijepcu od rođenja.
• 33 Da taj čovjek ne bijaše od Boga, on ne bi mogao ništa učiniti. «
• 34 Oni se usprotiviše: » Ti nisi drugo činio no griješio od svog rođenja i da nam ti držiš poduku!«; i oni ga izbaciše napolje.
• 35 Isus saznade da ga bijahu istjerali. On ga dođe naći i reče mu tada: » Vjeruješ li ti, u *Sina čovjekovog? «
• 36 A on mu odgovori: » Tko je on, Gospodine, da bih ja vjerovao u njega? «
• 37 Isus mu reče: » Eh dobro! Ti si ga vidio, to je onaj koji ti govori. «
• 38 Čovjek reče: » Ja vjerujem, Gospodine, « i pokloni se on pred njim.

Tko su istinski slijepci

• 39 A Isus tada reče: » Ja sam došao u svijet zbog jednog suđenja, da bi oni koji ne vide vidjeli, i oni koji vide postanu slijepci. «
• 40 *Farizeji koji bijahu s njim čuše te riječi i rekoše mu: » Hoćemo li mi, slučajno, biti slijepci, i mi također?«
• 41 Isus im odgovori: Da vi bijaste slijepci, vi ne biste griješili. Ali, sada vi kažete mi vidimo: vaš grijeh ostaje.

Prispodoba o pastiru i njegovom stadu

• 10 1 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, tko ne uđe kroz vrata u tor ovčiji1 već se prebaci s druge strane, taj je jedan kradljivac i razbojnik.
• 2 Već, onaj koji ulazi na vrata jest *pastir ovcama.
• 3 Onaj koji čuva vrata njemu ih otvara, a ovce slušaju njegov glas; ovce koje njemu pripadaju, on svaku zove po imenu njenom, i izvodi ih napolje.
• 4 Kad ih sve izvede on im ide na čelu i one ga slijede jer poznaju one njegov glas.
• 5 Nikad one neće slijediti jednog stranca; još i više, one će mu pobjeći zato što ne poznaju glas stranaca. «
• 6 Isus im izgovori ovu *prispodobu, ali oni ne razumješe smisao onoga što im on govoraše.

Dobri pastir

• 7 Isus preuze: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ja sam vratnica ovcama.
• 8 Svi oni koji su došli prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ovce ih nisu slušale.
• 9 Ja sam vratnica: ako netko uđe putem mene, bit će spašen, on će ići i vratiti se i naći će čime se nahraniti^[].
• 10 Kradljivac se pojavljuje samo za krasti, ubiti i uništiti; ja, ja sam došao da ljudi imaju *život i da ga imaju u izobilju.
• 11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir se odriče vlastitog života za svoje ovce.
• 12 Plaćenik; koji nije istinski pastir i kojemu ovce ne pripadaju, vidi li dolaziti vuka, on napušta ovce i bježi; a vuk se domogne njih i rasprši ih.

13 To je plaćenik i ono što su njemu ovce.

• 14 Ja sam dobri pastir, ja poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,
• 15 kao što mene moj Otac poznaje i kao što ja poznajem svog Oca; i ja se odričem svog života za ovce.
• 16 Ja imam drugih ovaca koje nisu u ovom zabranu i njih tamo ja trebam dovesti; one će slušati moj glas i bit će samo jedno stado i jedan pastir.
• 17 Otac me voli jer ja se odričem života sam od sebe da bih ga potom ponovo stekao.
• 18 Nitko mi ga ne oduzima već ga se ja sam odričem; ja imam vlast da ga se odreknem i ja imam moć ponovo ga steći: takva je zapovijed koju sam ja primio od svog Oca. «
• 19 Te riječi prouzrokovaše nanovo podjelu među *Židovima.
• 20 Mnogo ih među njima govoraše: » On je opsjednut, on bulazni, zašto ga slušati? «
• 21 Ali, drugi rekoše: » To nisu riječi opsjednutog; jedan *zloduh može li otvoriti oči slijepcu? «

Isus potvrđuje svoje jedinstvo s Ocem

• 22 Proslavljaše se tada u Jeruzalemu Blagdan Posvećenja^[]. Bijaše zima.
• 23 U *Templu, Isus obilažaše trijem Solomonov.
• 24 *Židovi načiniše krug oko njega i rekoše mu: » Do kada ćeš ti nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti *Krist, reci nam to otvoreno! «
• 25 Isus im odgovori: » Ja sam vam već rekao, a vi mi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca su moje svjedočenje,
• 26 ali vi mi ne vjerujete, jer vi niste moje ovce.
• 27 Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem i one dolaze u moju sljedbu.
• 28 A ja, ja njima dajem vječni *život; one nikad neće propasti i nitko ih neće moć oteti iz moje ruke.
• 29 Moj otac koji mi ih je dao već je od svega^[], i nitko nema moć istrgnuti nešto iz ruke Oca.
• 30 Ja i Otac, jedno smo. «
• 31 Židovi, nanovo, sakupiše kamenje da ga kamenuju.
• 32 Ali Isus preuze: » Ja sam vam pokazao toliko lijepih djela koja dolaze od Oca. Za koje od tih djela vi mene hoćete kamenovati? «
• 33 Židovi mu odgovoriše: » Nećemo mi tebe kamenovati za jedno lijepo djelo, već za *huljenje, budući da ti koji si jedan čovjek - praviš od sebe Boga. «
• 34 Isus im odgovori: » Nije li pisano u vašem *Zakonu: Ja sam rekao: Vi ste bogovi? «
• 35 Izlazi dakle u Zakonu da naziva bogovima one kojima riječ Božja bi upućena. A nitko ne može ukinuti Pismo.
• 36 Onome koga je Otac posvetio i poslao u *svijet, vi kažete: » Ti huliš, zato što sam ja ustvrdio da sam Sin Božji.
• 37 Ako je ne vršim djela svog Oca, ne vjerujte mi!
• 38 Ali, činim li ih ja, a vi ne vjerujete ipak, meni, vjerujte u ta djela, da biste ih spoznali i da biste znali da je Otac u meni kao što sam ja u Ocu. «
• 39 Tada, još jedanput, oni zatražiše da ga se uhiti, ali on izbježe rukama njihovim.
• 40 Isus se vrati s te strane Jordana, u mjesto gdje Ivan^[] bijaše počeo krstiti, i ondje ostade.
• 41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: » Ivan zaista nije napravio nikakav *znak, ali sve što je rekao o ovom čovjeku istina je. «
• 42 A ondje, biše oni mnogobrojni i vjerovaše u njega.

Smrt Lazarova, prijatelja Isusovog

• 11 1 Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije^[], sela Marije i njene sestre Marte.
• 2 Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan.
• 3 Sestre poslaše reći Isusu: » Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. «
• 4 Čim to saznade, Isus reče: » Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. «
• 5 A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara.
• 6 Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše.
• 7 Nakon čega, on reče učenicima:  » Vratimo se u Judeju. «
• 8 Učenici njemu rekoše: » Rabbi^[], još tu nedavno *Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? «
• 9 Isus im odgovori: » Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog* svijeta za vidjeti;
• 10 ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. «
• 11 Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: » Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. «
• 12 Učenici mu dakle rekoše: » Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. «
• 13 Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san.
• 14 Isus im tada reče otvoreno: » Lazar je mrtav,
• 15 i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! «
• 16 Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim^[], reče drugim učenicima: » Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.«

Isus se sastaje s Martom i Marijom

• 17 Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana.
• 18 kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada^[],
• 19 mnogo *Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata.
• 20 Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. «
• 21 Marta reče Isusu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro.
• 22 Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. «
• 23 Isus joj reče: » Tvoj će brat uskrsnuti. «
• 24 » Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg *dana. «
• 25 Isus joj reče: » Ja sam Uskrsnuće i *Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će;
• 26 a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? «
• 27 » Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti *Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. «
• 28 Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: » Učitelj je ondje i zove te. «
• 29 Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu.
• 30 Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela.
• 31 Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti.
• 32 Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. «
• 33 Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se. *34 On reče: » Gdje ste ga ostavili? « Oni odgovoriše: » Gospodine, dođi vidjeti. «
• 35 Tad Isus zaplaka;
• 36 a Židovi rekoše: » Gledajte kako ga on voljaše! «
• 37 Ali, nekolicina između njih rekoše: » Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. «

Isus poziva Lazara u život

• 38 Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz^[].
• 39 Isus tada reče: » Odignite ovaj kamen. « Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: »Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.«…
• 40 ali, Isus njoj odgovori: « Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?«
• 41 Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: » Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao.
• 42 Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. «

43 Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: » Lazare, izlazi! « 

• 44 I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: » Odvežite ga i pustite ga ići! «

Urota protiv Isusa - Ivan

( Mt 26.1-5; Mk 14.1-2; Lk 22.1-2)

• 45 Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega.
• 46 Ali, drugi odoše pronaći *farizeje i ispričaše im što Isus bijaše učinio.
• 47 *Veliki svećenici i farizeji sastadoše se tada na jedno savjetovanje i rekoše: » Što ćemo učiniti? Taj je čovjek načinio mnogo *znakova.
• 48 Ako ga pustimo nastaviti tako, svi će povjerovati u njega, Rimljani će posredovati i uništit će naše Sveto mjesto i naš narod^[]. «
• 49 Jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče: » Vi ne razumijete ništa *50 i vi čak ne opažate da je to vaša prednost da jedan čovjek umre za narod, a da narod ne propadne u cjelini. «
• 51 On te riječi ne izgovori sam od sebe, već, već kako on te godine bijaše velikim svećenikom, on učini to *proročanstvo kako bi Isus umro za narod
• 52 i ne samo za njega već za ujediniti u jedno jedinstvo djecu Božju koja su raspršena.
• 53 Tog dana, oni, odlučiše pogubiti njega.
• 54 Sa svoje strane, Isus se uzdrža od tada odlaziti slobodno među Židove: on se skloni u područje blizu pustinje, u jedan grad zvan Efraim^[], gdje boraviše s učenicima.

Miris izliven na noge Isusu

( Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk provj. 7.36-38)

• 55 Međutim židovska *Pasha bijaše blizu. Uoči te Pashe, mnogi se ljudi uspeše iz sela u Jeruzalem za *očistiti se.
• 56 Oni tražaše Isusa, i, u *templu gdje se nalaziše, oni govoraše između sebe: » Što vi mislite o tome? Nikad on neće doći na blagdan! «
• 57 *Veliki svećenici *farizeji bijahu dali zapovijed: tko bude znao gdje se on nalaziše bijaše ga morao prijaviti da bi ga se oni domogli. «
• 12 1 Šest dana prije *Pashe, Isus stiže u Betaniju^[] gdje se nalaziše Lazar kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.

2 Njemu u čast ondje ponudiše mu jednu večeru: Marta služaše dok Lazar nalaziše se među uzvanicima.

• 3 Marija uze tada jednu livru^[] mirisa od čistog narda, visoke cijene; ona pomaza noge Isusove, obrisa ih svojim kosama i kuća bi ispunjena tim mirisom.
• 4 Tada Juda Iskariot, jedan od njegovih učenika, onaj isti koji će otići izručiti ga, reče: *5 » Zašto nismo prodali taj miris za 300 denara^[], i dali ih siromasima? «
• 6 On reče tako, ne zato što se brinuo za siromahe već zato što bijaše lopov i što, potkradaše otud što se u nju odlagalo. «
• 7 Isus tada reče: » - Ostavite ju! Ona pazi taj običaj radi mog ukopa.
• 8 Siroti, vi ćete njih uvijek imati sa sobom, ali mene nećete uvijek imati. «
• 9 Međutim, jedno veliko mnoštvo *Židova bijaše doznalo da Isus bijaše ondje, i dođe ne samo, zbog Isusa samog već također za vidjeti Lazara kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.
• 10 *Veliki svećenici tada odlučiše usmrtiti također i Lazara,
• 11 jer to bijaše zbog njega što jedan veliki broj Židova napuštaše njih i vjerovaše u Isusa.

Kraljevski ulazak Isusa

( Mt 2.1-11; Mk 11..1-11; Lk 19.28-40)

• 12 Sutradan, veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan^[] saznade da Isus stiže u Jeruzalem;
• 13 oni uzeše palminih grana i iziđoše njemu u susret. Oni uzvikivaše » hosanna^[] «! Blagoslovljeno budi ime Gospodina Onoga koji dolazi, kralja Izraelovog. «
• 14 Našavši jedno magare, Isus sjedne na njega prema onome što je pisano:
• 15 Ne boj se, kćeri *Siona: evo tvog kralja koji dolazi, on je zajahao na malo jedne magarice.
• 16 U prvi čas, njegovi učenici ne razumješe što se to događalo, ali kad Isus bi proslavljen, oni se sjetiše da to bijaše pisano o njemu i da to isto bijaše zbog toga učinjeno.
• 17 Mnoštvo onih koji bijahu s njim kad on bijaše dozvao Lazara iz mrtvih, posvjedočiše mu.
• 18 Bijaše ono pošlo njemu u susret, naime, zbog toga što bijaše doznalo da je on izveo taj *znak.
• 19 *Farizeji tada rekoše jedni drugima: » Vi to vidite, ne možete ništa: evo svijeta za njim! «

Grci traže vidjeti Isusa

• 20 Bijaše nekoliko Grka1 koji se bijahu uspeli za učiniti obred prilikom blagdana.
• 21 Oni se obratiše Filipu koji bijaše iz Betsaide Galilejske i uputiše mu ovu molbu: »Gospodine, mi bismo željeli vidjeti Isusa. «
• 22 Filip ode reći Andriji, a oni zajedno rekoše Isusu.
• 23 Isus im odgovori ovim riječima: » Došao je čas kad *Sin čovjekov treba biti proslavljen.
• 24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako zrno žita koje padne u zemlju ne umre, ono ostane samo; ako naprotiv ono umre, ono donese plodove u izobilju.
• 25 Onaj tko voli svoj život izgubi ga, a onaj tko prestane posvećivati se ovom *svijetu sačuvat će ga za *život vječni.
• 26 Ako me netko hoće služiti, nek dođe u moju sljedbu, i ondje gdje sam ja, bit će također i moj sluga. Ako mi netko služi, tko mene služi, Otac će ga iskupiti.
• 27 Sada moja je duša uznemirena, i što ću reći? Oče, spasi me ovakvog časa? Ali, točno za ovakav čas ja sam došao.
• 28 Oče, proslavi svoje *ime. Tada, jedan glas dođe s neba: » Ja sam ga proslavio i ja ću ga još proslavljati. «
• 29 Mnoštvo koje se ondje nalaziše i koje bijaše čulo govoraše da to bijaše grmljavina; drugi govoraše da mu jedan *anđeo bijaše govorio.
• 30 Isus preuze riječ:» Nije taj glas odjeknuo za mene, već za vas.
• 31 Sada je to suđenje ovom svijetu sada će princ ovoga svijeta biti bačen napolje.
• 32 Što se mene tiče, kad ja budem odignut sa zemlje^[], ja ću privući k sebi sve ljude. «
• 33 - Tim riječima označi on kakvom će smrću umrijeti.
• 34 Mnoštvo mu odgovori: » Mi smo naučili u *Zakonu da *Krist treba ostati zauvijek. Kako možeš ti reći da Sin čovjekov treba biti uzdignut? « Tko je on, taj Sin čovjekov? «
• 35 Isus im odgovori: » Svjetlost je još malo vremena među vama. Hodajte dok još imate svjetlosti, da vas se tmine ne domognu; jer, onaj koji hoda u tmini ne zna kamo ide.
• 36 Za vrijeme dok imate svjetlost vjerujte u svjetlost, da bi postali sinovi svjetlosti. « Nakon što im je tako govorio, Isus se povuče i sakri od njih.

Prvi zbroj i sažetak Evanđelja

• 37 Iako on bijaše izveo pred njima toliko *znakova, oni ne vjerovaše u njega,
• 38 tako da se ispuni riječ koju *prorok Izaija bijaše rekao: »Gospodine, tko je povjerovao onome što nas je čuo govoriti? I kome je ruka Gospodova bila *otkrivena?
• 39 Čak je Izaija označio razlog zašto oni ne mogaše vjerovati:
• 40 On bijaše zaslijepio njihove oči i ukrutio njihovo srce, da ne vide svojim očima, da njihovo srce ne razumije, da se ne obrate, pa da ih ja ozdravim.
• 41 To Izaija reče jer bijaše vidio njegovu slavu i govorio o njemu.
• 42 Međutim, među samim poglavarima, mnogi bijahu povjerovali u njega; ali, zbog *farizeja, oni se ne usudiše to ispovjediti, iz straha da ne budu isključeni iz *sinagoge:
• 43 tako oni pretpostaviše slavu koja dolazi od ljudi slavi koja dolazi od Boga.
• 44 Međutim, Isus proglasi: » Tko vjeruje u mene, to on ne vjeruje u mene, već u onoga tko je mene poslao
• 45 i onaj tko mene vidi, vidi također onoga tko je mene poslao.
• 46 Ja, svjetlost, ja sam došao u *svijet, da onaj tko vjeruje u mene ne bi ostao u tminama.
• 47 Ako netko čuje moje riječi i ne pazi ih, to nisam ja koji ga sudi: jer, ja nisam došao suditi svijetu, ja sam došao spasiti svijet.
• 48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi ima svog sudca: riječ koju ja rekoh sudit će mu posljednjeg *dana
• 49 Ja nisam govorio sam od sebe, već je Ocu koji me poslao propisao meni ono što ću reći i izjaviti.
• 50 A ja znam da je njegova zapovijed *život vječni: ono što ja kažem, ja to kažem onako kako mi je to Otac rekao. «

Isus pere noge svojim učenicima

• 13 1 Prije blagdana *Pashe, Isus, znaj ući da je njegov čas došao, čas da prijeđe iz ovog *svijeta k Ocu, on, koji bijaše volio svoje koji su u svijetu, on njih voljaše do krajnosti.
• 2 U tijeku jednog objeda, kad već *đavao bijaše bacio u *srce Jude Iskariota, sina Simonova, misao da ga izruči,
• 3 znaj ući da Otac bijaše sve stvari predao u njegove ruke, da je došao od Boga i da ide k Bogu,
• 4 Isus se diže iza stola, odloži svoju odjeći i uze jedan komad platna i opasa se njime.
• 5 On nasu potom vode u jednu pliticu i poče prati noge učenicima i brisati ih platnom kojim bijaše opasan.
• 6 Stiže tako k Šimunu-Petru koji mu reče: » Ti, Gospodine, da meni pereš noge! «
• 7 Isus mu odgovori: » Ono što ja činim, ti ne možeš sada znati, ali poslije ti ćeš razumjeti. «
• 8 Petar mu reče:» Meni prati noge! Nikada! «  Isus mu odgovori: » Ako ja tebi ne operem noge, ti ne možeš imati dijela sa mnom. «
• 9 Šimun-Petar njemu reče: » Tada, Gospodine, ne samo noge, već također ruke i glavu! «
• 10 Isus mu reče: » Onaj tko je okupan, nema nikakvu potrebu biti pran^[], jer je u cijelosti *čist^[] : a vi, vi ste čisti, ali ne svi. «
• 11 Ona, naime, znaše, tko će ga izručiti; i zato je on rekao: » Vi niste čisti svi. «
• 12 Kad bi završio prati im noge, Isus uze svoju odjeću, smjesti se za stol i reče im: » Shvaćate li vi ono što sam ja učinio za vas?
• 13 Vi mene zovete Učitelju i Gospodine i kažete dobro, jer ja to jesam.
• 14 Od sada, ako sam ja vama oprao noge, ja Gospodin i Učitelj, vi trebate također vama prati noge, jedni drugima;
• 15 jer, to je jedan primjer koja sam vam ja dao: ono što sam ja učinio za vas, činite to i vi također.
• 16 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, jedan sluga nije već od svog gospodara, niti je jedan poslanik već od onoga tko ga je poslao.
• 17 Znaj ući to, ćete biti sretni da barem to izvršite.
• 18 Ja ne govorim za vas sve: ja poznajem one koje sam izabrao. Ali, da se tako ispuni Pismo: Onaj koji je jeo kruh sa mnom, protiv mene je podigao petu.
• 19 Ja vam sada to kažem, prije nego li se događaj zbude, da bi, kad se zbude, vi vjerovali da Ja Jesam.
• 20 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, primiti onoga koga ću ja poslati, to je primiti mene samog, a primiti mene to je također primiti onoga koji je mene poslao. «

Isus najavljuje da će biti izdan

( Mt 26.20-25; Mk 14.17-21; Lk 22.21-23)

• 21 Budući tako rekao, Isus bi potresen iznutra i svečano izjavi: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, jedan od vas će me izručiti. «
• 22 Učenici pogledaše jedni druge, pitajući se o kome on to govoraše.
• 23 Jedan od učenika, onaj isti kojeg Isus voljaše, nađe se pokraj njega^[].
• 24 Šimun-Petar mu dade znak:  » Pitaj ga o kome on to govori «;
• 25 naginjući se k grudima Isusovim, učenik mu reče: » Gospodine, tko je to? «
• 26 Isus odgovori: » To je onaj kome ću ja dati zalogaj koji ću zamočiti. « Na to, Isus uze zalogaj koji bijaše zamočio i dade ga Judi Iskariotu, sinu Šimunovu.
• 27 U taj čas, dok on bijaše nudio taj zalogaj, *Sotona uđe u Judu. Isus mu tada reče: » Ono što ćeš ti učiniti, učini to brzo. «
• 28 Nitko od onih koji se tu nalaziše ne razumjede zašto je on to bijaše rekao.
• 29 Kako Juda čuvaše kesu, neki od njih pomisliše da mu Isus bijaše dao kupiti ono što je potrebno za blagdan, ili opet za dati nešto siromasima.
• 30 Što se tiče Jude, budući uzeo zalogaj, on odmah iziđe: bijaše noć.

Nova zapovijed

( 36-37)

• 31 Čim Juda bi izišao, Isus reče:»Sada, *Sin čovjekov bijaše proslavljen i Bog po njemu bi proslavljen;
• 32 Bog će ga proslaviti u njemu samom, i to će ga uskoro proslaviti.
• 33 Moja dječice, ja sam još za samo malo vremena s vama. Vi ćete me tražiti i kao što sam ja rekao *Židovima: Onamo kamo ja odlazim vi ne možete doći, vama također ja to kažem.
• 34 Dajem vam jednu novu zapovijed: volite jedni druge. Kao što sam ja vas volio, volite vi jedni druge.
• 35 U ovome će vas svi priznavati za moje *učenike: u ljubavi koju ćete vi imati jedni za druge. «
• 36 Šimun-Petar mu reče: » Gospodine, kamo ti ideš? « Isus mu odgovori: » Onamo kamo ja idem, ti me ne možeš sada slijediti, ali ti ćeš me slijediti kasnije. «
• 37 » Gospodine, odgovori mu Petar, zašto te ja ne mogu odmah slijediti? Ja ću se odreći svog života za tebe! «
• 38 Isus odgovori: » Ti da ćeš se odreći svog života za mene! Uistinu, uistinu, ja ti kažem, tri puta ćeš me ti zanijekati prije no što pijetao zapjeva. «

Put koji vodi k Ocu, to je Isus

• 14 1 » Nek' vaše srce se uznemiruje: vi vjerujete u Boga, vjerujte također i u mene.
• 2 U kući mog Oca, ima mnogo boravišta; inače kako bih vam ja mogao reći da ću vam pripraviti mjesto gdje ćete biti?
• 3 Kad ja budem otišao vi ćete ga pripraviti, ja ću se vratiti i vi ćete ga uzeti sa mnom, kao što sam ja ondje, vi ćete biti također.
• 4 Što se tiče mjesta kamo ja odlazim, vi ćete mu znati put. «
• 5 Toma mu reče: » Gospodine, mi čak ne znamo ni kamo ti ideš, kako bismo mu onda znali put? « *6 Isus mu reče: » Ja sam put i istina i *život. Nitko ne ide k Ocu ako to nije kroz mene.
• 7 Ako poznajete mene, poznavat ćete također i oca mog.
• 8 Filip mu reče: » Gospodine, pokaži nam Oca, i to će nam biti dosta. «
• 9 Isus mu reče: » Ja sam s vama otprije dugo vremena, a ipak, Filipe ti me nisi prepoznao! Onaj koji je mene vidio, vidio je Oca. Zašto kažeš ti: Pokaži nam Oca?
• 10 Ne vjeruješ li ti da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam ja kažem, ja ne govorim sam od sebe! Naprotiv, to je Otac koji, budući u meni, ispunjava svoja vlastita djela. *11 Vjerujte mi, ja sam u Ocu i Otac je u meni; a ako vi ne vjerujete mojoj riječi, vjerujte barem zbog ovih djela.
• 12 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje u mene činit će također djela koja ja činim: on će ih činiti i veća, jer ja idem k Ocu.
• 13 Sve što ćete vi tražiti u moje *ime, ja ću to učiniti, tako da Otac bude proslavljen u Sinu.
• 14 Ako mi vi zaištete nešto u moje ime, ja ću to učiniti.

Sveti Duh kojeg će poslati Otac

• 15 Ako me vi volite, vi ćete prionuti paziti moje zapovijedi;
• 16 ja, ja ću moliti Oca; on će vam dati drugog Branitelja^[] koji će s vama ostati zauvijek.
• 17 To je onaj Duh istine, onaj kojeg je *svijet nemoćan prihvatiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi, vi ga poznajete, jer stoji kod vas i on je u vama.
• 18 Ja vas neću ostaviti siročićima, ja ću doći k vama.
• 19 Još za malo i svijet me neće više vidjeti; vi, vi ćete me vidjeti živog i vi ćete također živjeti.
• 20 U onaj *dan, vi ćete spoznati da sam ja u svom Ocu i da ste vi u meni i ja u vama.
• 21 Onaj koji ima moje zapovijedi i koji ih pazi, taj me voli: a onaj koji me voli bit će voljen od mog Oca i s moje strane, a ja ću ga voljeti u moje vrijeme, ja ću ga voljeti i i objavit ću se u njemu. «
• 22 Reče mu Juda, ali ne Juda Iskariotski: » Gospodine, kako će se to dogoditi da se ti objaviš u nama, a ne i u svijetu? «
• 23 Isus mu odgovori: » Ako me netko voli, on pazi moju riječ, a moj će ga Otac voljeti; mi ćemo doći k njemu i smjestit ćemo kod njega naše boravište.
• 24 Onaj koji mene ne voli, ne pazi riječi moje; a, ova riječ koju vi slušate, ona nije od mene već od Oca koji me poslao.
• 25 Ja sam vam kazao te stvari dok sam boravio kod vas;
• 26 Branitelj, Duh Sveti kojeg će Otac poslati u moje ime, vas će poučiti svim stvarima i podsjetit će vas na sve što sam vam ja rekao.
• 27 Ja vam ostavljam mir, ja vam dajem svoj mir. Nije to način svijeta koji vam ja dajem. nek' vaše srce prestane zbunjivati se i strahovati.
• 28 Vi ste čuli, ja sam vam rekao: Ja idem i ja dolazim k vama. Da me volite, vi biste se što odlazim k Ocu, jer Otac je već od mene.
• 29 Ja sam vam govorio već sada, prije događaja, da biste, kad on dođe, vi vjerovali.
• 30 Od sada, ja se neću sastajati nikako s vama, jer princ ovog svijeta dolazi. Sigurno, ne može mi on ništa; ali on dolazi da svijet zna da ja volim svog Oca i da se ponašam u skladu s onim što mi je Otac propisao. Ustanite, pođimo odavde!

Isus, istinski trs

• 15 1 Ja sam istinski trs, a moj je Otac Vinogradar.
• 2 Svaka loza koja, u meni ne ponese ploda, on ju otkine, i svaka loza koja ponese plod, on ju okreše^[], da bi donijela još više.
• 3 Vi ste već okresani riječju koju sam vam ja rekao.
• 4 Ostanite u meni, kao što ja ostajem u vama! Isto kao što loza, ako ne ostaje na trsu, ne može sama od sebe donijeti ploda, tako ni vi nećete ostati u meni.

5 Ja sam trs, vi ste loze: onaj koji ostaje u meni i u onome u kome je ostajem, taj će donijeti plod u izobilju, jer izvan mene vi ne možete ništa učiniti.

• 6 Ako netko ne ostane u meni, on je bačen napolje kao loza, ona se sasuši, potom ih pokupe, bace u vatru i oni izgore.
• 7 Ako vi ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, vi ćete iskati što god želite i to će vam doći.
• 8 Ono što proslavlja mog Oca je to da vi donesete plod u izobilju i budete moji *učenici.
• 9 Kao što je mene Otac volio, ja sam vas također volio: ostanite u mojoj ljubavi.
• 10 Ako vi pazite moje zapovijedi, vi ostajete u mojoj ljubavi, ako što, pazeći zapovijedi mog Oca, ja ostajem u njegovoj ljubavi.
• 11 Ja sam vam rekao ovo da moja radost bude u vama i da vaša radost bude savršena.
• 12 Evo moje zapovijedi: volite jedni druge kao što sam ja vas volio.
• 13 Nitko nema ljubav veću nego onaj koji se odriče svog života za one koje voli.
• 14 Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam.
• 15 Ja vas više ne zovem slugama, jer sluga ostaje u nepoznavanju onoga što čini njegov gospodar; ja vas nazivam prijateljima, jer sve ono što sam čuo u svog Oca, ja sam vam dao upoznati.
• 16 Niste vi mene izabrali, već sam ja vas izabrao i ustanovio da biste išli, da donosite plod i da vaš plod traje: tako da sve što ćete iskati u mog Oca u moje ime on će vam dodijeliti.
• 17 Ono što ja vama zapovijedam, to je da volite jedni druge.

Kao i Isus, i učenici bit će omraženi

• 18 Ako *svijet mrzi vas, znajte da je prvo mrzio mene.
• 19 Da vi bijaste iz svijeta, svijet bi volio ono što mu pripada; već vi niste iz svijeta: ja sam taj koji vas je izdvojio iz svijeta i evo zašto vas svijet mrzi.
• 20 Sjetite se riječi koju sam vam rekao: Sluga nije već od svog gospodara; ako su mene progonili, i vas će također proganjati; ako su pazili moju riječ, oni će paziti i vašu također. *21 Sve to, oni će vam činiti zbog mog *imena, jer oni ne poznaju onog koji je mene poslao.
• 22 Da ja ne bijah došao, da im ja ne bijah uputio riječ, oni ne bi zgriješili; ali, sada je njihov grijeh bez oprosta.
• 23 Onaj koji mene mrzi, mrzi također i mog Oca.
• 24 Da ja ne bijah učinio usred njih ova djela, koja nitko drugi nije izvršio, oni ne bi počinili grijeha; ali sada, kad su vidjeli njih, oni nastavljaju nas mrzjeti i mene i mog Oca; *25 to je zato da se ispuni riječ koja je pisana u njihovom *Zakonu: Oni su me mrzili bez razloga.
• 26 Kad dođe Branitelj1 kojeg ću vam ja poslati od Oca, Duh istine koji proistječe od Oca, on će sam dati svjedočenje o meni;
• 27 a u svoje vrijeme, vi ćete posvjedočiti o meni, jer vi ste sa mnom od početka.
• 16 1 Ja sam vama rekao sve ovo da vi ne podlegnete kušnji.
• 2 Isključivat će vas iz *sinagoga. Što više, sat dolazi kad će onaj koji vas uništava vjerovati da pronosi jednu žrtvu Bogu.
• 3 Oni će postupati tako da ne bi upoznali ni Oca ni mene.
• 4 Ali, ja sam vam rekao to da bi , kad njihovo vrijeme dođe, vi se sjetili što sam vam ja rekao.

Kad dođe Duh istine

Ja vam nisam to govorio od početka jer bijah s vama.

• 5 Ali sada, ja idem onome koji me je poslao a nitko od vas ne postavi meni pitanje: Kamo ti ideš?
• 6 Ali, zato što sam vam ja to rekao, ožalošćenje je ispunilo vaše srce.
• 7 Međutim, ja sam vam rekao istinu: to je vaša prednost da ja odem; naime, ako ja ne odem, Branitelj1 neće doći k vama; ako, naprotiv ja odem, ja ću vam ga poslati.
• 8 A on, svojim dolaskom, zbunit će *svijet u stvari grijeha, pravde i suda;
• 9 u stvari grijeha: oni ne vjeruju u mene;
• 10 u stvari pravde: ja idem k Ocu i što me nećete vidjeti više;
• 11 u stvari suda: princ svijeta bit će osuđen.
• 12 Ja imam još dosta stvari za reći vama, ali vi ih ne možete sada ponijeti^[];
• 13 kad dođe Duh istine on će vas privesti cjelokupnoj istini. Jer on neće govoriti iz svoje vlastite glave, već će reći ono što bude čuo i priopćit će vam sve što treba doći.
• 14 On će mene proslaviti, jer primit će ono što je moje i vama će priopćiti to.
• 15 Sve što posjeduje Otac moj moje je; zato vam ja kažem da će vam priopćiti ono što primi od mene.

Žalost koja će se primijeniti u radost

• 16 » Još malo i vi me nećete više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti. « *17 Neki od njegovih učenika rekoše tada između sebe: » Što li nam je htio reći: Još malo i nećete me više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti; ili opet: Ja idem k Ocu?
• 18 Što znači dakle to malo, kazivaše oni, mi ne razumijemo što on hoće reći! «
• 19 Znaj ući da ga žele ispitivati Isus im reče: » Vi između sebe tražite smisao mojih riječi: Još malo i nećete me više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti.
• 20 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, vi ćete uzdisati i žaliti dok će se *svijet veseliti; vi ćete biti ožalošćeni, ali vaša će se žalost preokrenuti u radost.
• 21 Kad žena rađa, ona je u žalosti budući da je njen čas došao; ali kad ona donese na svijet dijete, ona se više ne sjeća svog umora, ona je sva u radosti da je donijela jednog čovjeka na svijet.
• 22 Tako ste vi sada u žalosti; ali ja ću vas vidjeti ponovo, vaše će se srce tada radovati i nitko vam neće prigrabiti tu radost.
• 23 Tako u onaj *dan, vi me nećete više o niti o čemu ispitivati. Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi zatražite nešto u mog Oca u moje ime, on će vam to dati.
• 24 Sve do sada vi niste ništa iskali u moje ime: tražite i primit ćete, da vaša radost bude savršena.

Čvrsto se držati, jer Isus je pobjednik

• 25 Ja sam vam sve ovo rekao na zagonetan način, ali čas dolazi kad vam ja više neću govoriti na takav način, već ću vam otvoreno najavljivati ono što se tiče Oca.
• 26 Tog dana, vi ćete u moje ime iskati, a ipak ja vam ne kažem da ću moliti Oca za vas,
• 27 jer Otac sam vas voli zato što ste vi voljeli mene i što ste vjerovali da sam ja izišao od Boga:
• 28 Ja sam izišao od Oca i ja sam došao na svijet; dok sada ja napuštam svijet i idem k Ocu. « *29 Njegovi mu učenici rekoše: » Evo kako ti sada govoriš otvoreno i kako napuštaš svoje zagonetno govorenje;
• 30 sada mi znamo da ti znaš sve stvari i da ti nemaš nikakvu potrebu da te netko ispituje. Zato mi vjerujemo da si ti izišao od Boga. «
• 31 Isus im odgovori: » Vjerujete li sada?
• 32 Evo sat dolazi, i sada on je tu, kad ćete vi biti raspršeni, svatko na svoju stranu, i vi ćete me ostaviti samog: ali, ja nisam sam, sa mnom je Otac.
• 33 Ja sam vam to rekao da biste vi u meni imali mir. U ovom *svijetu vi doživljavate neprijateljstvo, ali budite puni pouzdanja, ja sam pobijedio svijet! «

Isus moli za svoje

17 1 Nakon što je tako govorio, Isus podiže oči prema nebu i reče: » Oče, čas je došao, proslavi sina svog, da bi sin tvoj proslavio tebe

• 2 i da, prema vlasti nad svakim tijelom koju si ti njemu dao, on dao vječni *život svima onima koje si ti njemu dao.
• 3 A život vječni, to je da poznaju tebe, jedinom istinitog Boga, i onoga koga si ti poslao, Isusa Krista.
• 4 Ja sam te slavio na zemlji, ja sam izvršio djelo koje si ti meni dao za učiniti.
• 5 A sada, Oče, proslavi me kod sebe onom slavom koju ja imah kod tebe prije no što svijet bi.
• 6 Ja sam tvoje *ime obznanio ljudima koje si ti uzeo od svijeta za dati meni. Oni bijahu tvoji, ti si ih dao meni a oni su pazili tvoju riječ.
• 7 Oni znaju sada da sve što si ti meni dao dolazi od tebe,
• 8 da su riječi koje sam im ja dao one koje si ti dao meni. Oni su ih primili oni su istinski spoznali da sam ja izišao od tebe, i oni su povjerovali da si me ti poslao.
• 9 Ja molim za njih, ja ne molim za svijet, već za one koje si ti meni dao: oni su tvoji
• 10 i sve što je moje tvoje je kao i sve što je tvoje jest i moje, i ja sam bio proslavljen u njima.
• 11 Od sada ja nisam više u svijetu; oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Oče *sveti, čuvaj ih u svoje ime koje si meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno.
• 12 Kad ja bijah s njima, ja ih čuvah u tvoje ime koje si meni dao: ja sam ih štitio i nitko od njih nije izgubljen osim sina prokletstva^[] tako da Pismo bude ispunjeno.
• 13 Sada ja idem k tebi i ja govorim ove riječi u svijetu da oni imaju moju radost u njenoj punini.
• 14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih mrzi, jer oni nisu iz svijeta, kao što ni ja nisam iz svijeta.
• 15 Ja te ne molim da ih uzmeš iz svijeta, već da ih sačuvaš od Zloga^[].
• 16 Oni nisu iz svijeta kao što ni ja nisam iz svijeta.
• 17 Posveti ih istinom: tvoje riječ je istina.
• 18 Kao što si ti mene poslao u svijet ja njih šaljem u svijet.
• 19 I za njih ja sebe posvećujem, da oni budu također posvećeni istinom.
• 20 Ja ne molim samo za njih, ja molim također za one koji, zahvaljuj ući njihovoj riječi, vjerovat će u mene:
• 21 da svi budu kao jedan kao ti, Oče, kao što ti si u meni i ja u tebi, na oni također budu u nama, da *svijet vjeruje da si me ti poslao;
• 22 a ja, ja sam njima dao slavu koju si ti meni dao, da budu jedan kao mi što smo jedan,
• 23 ja u njima kao ti u meni, da tako postignu savršeno jedinstvo i da tako svijet može spoznati da si ti taj koji je mene poslao i da si ti njih volio kao što si i mene volio.
• 24 Oče, ja hoću da ondje gdje ja jesam, oni koje si ti meni dao budu također sa mnom, i da vide slavu koju si ti meni dao, jer ti si me volio od početka utemeljenja svijeta.

Isusovo uhićenje - Ivan

( Mt 26.47-56; Mk 14.43-50; Lk 22.47-53) 18 1 Budući rekao tako, Isus ode, sa svojim učenicima, s one strane potoka Cedrona^[]; bijaše ondje jedan vrt gdje on uđe sa svojim učenicima.

• 2 A Juda, koji ga izruči, poznavaše to mjesto, jer Isus ondje bijaše više puta sakupio svoje učenike.
• 3 On stade na čelo postrojbe2 i stražara dobivenih od *velikih svećenika i *farizeja, stiže u vrt s lučima, svjetiljkama i oružjem.
• 4 Isus, znaj ući sve to što će se njemu dogoditi, istupi i reče im: » Koga vi tražite? «
• 5 Oni mu odgovoriše: » Isusa Nazorejca « On im reče:  » Ja sam taj. « A, između njih, stajaše Juda koji ga izruči.
• 6 Čim Isus bijaše rekao to sam ja, oni uzmaknuše i padoše.
• 7 Nanovo, Isus ih upita: » Koga tražite vi? « Oni odgovoriše: » Isusa Nazorejca. «
• 8 Isus im odgovori: » Ja sam vam rekao, to sam ja. Ako sam dakle ja taj koga vi tražite, pustite otići ove ovdje. «
• 9 Tako se trebala ispuniti riječ koju Isus bijaše izrekao: » Ja nisam izgubio nikoga od onih koje si mi ti dao.«
• 10 Tada Šimun-Petar, koji nosaše jedan mač, izvuče ga iz korica i udari slugu velikog svećenika, kojem odsječe desno uho; ime tog sluge bijaše Malhus.
• 11 Ali, Isus reče Petru: » Vrati svoj mač u toke! Kupu koju mi je Otac dao, neću li ja popiti? «
• 12 Postrojba sa svojim zapovjednikom i stražari *Židova uhvatiše dakle Isusa i svezaše ga.

Isusovo uhićenje - Ivan, 2

( Mt 26.57-58; Mk 14.53-54; Lk 22.54)

• 13 Oni ga najprije odvedoše kod Ane^[]. To je punac Kajfi, koji bijaše te godine velikim svećenikom;
• 14 to je onaj isti Kajfa koji bijaše savjetovaše Židove: bolje je da samo jedan čovjek umre za cijeli narod.

( Mt 26.69-70; Mk 14.66-68; Lk 22.55-57)

• 15 Šimun-Petar i jedan drugi učenik bijahu slijedili Isusa. Kako taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku, on uđe s Isusom u palaču velikog svećenika.
• 16 Petar stajaše vani, uz vrata; drugi učenik, onaj koji bijaše poznat velikom svećeniku iziđe, obrati se ženi koja čuvaše vrata i uvede Petra.
• 17 Sluškinja koja čuvaše vrata reče njemu: » Ne bijaše li i ti također, jedan od učenika ovog čovjeka? «; Petar odgovori: » Nisam ja!«
• 18 Sluge i stražari bijahu načinili vatru od žeravica jer bijaše hladno; Petar stajaše s njima i on se također grijaše.

( Mt 26.59-66; Mk 14.55-64; Lk 22.66-71)

• 19 Veliki svećeni, stade ispitivati Isusa o njegovim *učenicima i njegovom poučavanju.
• 20 Isus mu odgovori: » Ja sam otvoreno govorio o *svijetu, ja sam uvijek poučavao u *sinagogama i u *templu, gdje se svi *Židovi okupljaju i ništa nisam rekao u tajnosti.
• 21 Zašto me ti ispituješ? Ono što sam ja rekao, pitaj one koji su slušali: oni znaju dobro što sam ja rekao. «
• 22 Na te riječi, jedan od slugu koji se nalazio ondje pljusnu Isusa govoreći: Zar ti tako odgovaraš velikom svećeniku? «
• 23 Isus mu odgovori: » Ako sam zlo govorio pokaži u čemu; ako sam dobro govorio zašto si me udario? «
• 24 Na to Ana posla Isusa, svezanog, Kajfi, velikom svećeniku.

( Mt 26.71-75; Mk 14.69-72; Lk 22.58-62)

• 25 Međutim, Šimun-Petar bijaše ondje i grijaše se. Rekoše njemu također:  » Nisi li ti također jedan od njegovih učenika? «  Petar zanijeka govoreći: » Ja to nisam! «
• 26 Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojem Petar bijaše odsjekao uho, njemu reče: » Nisam li te ja vidio u vrtu s njim? « Nanovo Petar to zanijeka a u istom času jedan pijetao zapjeva.

Pilat popušta mnoštvu i osuđuje Isusa

( Mt 27.1-2, 11-14; Mk 15.1-5; Lk 23.1-5)

• 28 Međutim, bijahu doveli Isusa kod Kajfe u upraviteljev dvor. Bijaše tek svanulo. Oni koji ga bijahu doveli ne uđoše u dvor da se ne *uprljaju i da mogu jesti *Pashu^[].
• 29 Pilat^[] dođe k njima napolje i upita ih: « Koju optužbu podnosite protiv ovog čovjeka? «
• 30 Oni odgovoriše: » Da ova osoba nije počinila zlo zar bismo ju predali? «
• 31 Pilat im tad reče: » Uzmite ga i sudite mu prema vašem *zakonu. « *Židovi mu rekoše: » Nije nam dopušteno osuditi koga na smrt! «
• 32 Tako se trebaše ispuniti riječ kojom Isus bijaše označio kojom smrću trebaše umrijeti.
• 33 Pilat dakle uđe u dvor. On pozva Isusa i reče mu: » Jesi li ti kralj Židova? «
• 34 Isus mu odgovori: » Kažeš li ti to sam ili su ti drugi tebi rekli o meni? «
• 35 Pilat mu odgovori: » Jesam li ja Židov? « Tvoj vlastiti narod, *veliki svećenici su te izručili meni! Što si učinio? «
• 36 Isus odgovori:»Moje kraljevanje nije od ovog *svijeta. Da moje kraljevanje bijaše od ovog svijeta, moji bin se stražari borili da ja ne budem izručen Židovima. Moje kraljevstvo, sada, nije odavde. «
• 37 Pilat mu tada reče: » Ti si dakle kralj? «; Isus mu odgovori: » To si ti rekao da sam ja kralj. Ja sam rođen i došao u svijet da svjedočim istini. Tko je rođen iz istine sluša moj glas. «
• 38 Pilat mu reče » Što je istina? «

( Mt 27.15-3; Mk 15.6.20; Lk 23.13-25)

Na tu riječ, on ode ponovo pronaći Židove napolju i reče im: S moje strane, ja ne nalazim protiv njega glavni predmet optužbe.

• 39 Već kako je običaj kod vas da vam ja oslobodim nekoga u vrijeme Pashe, hoćete li vi da vam ja oslobodim kralja Židova? «
• 40 Tad oni stadoše kričati: »Ne toga, već Barrabasa!«, a taj Barrabas bi jedan razbojnik^[].

19 1 Tad Pilat odvede Isusa i dade ga izbičevati.

• 2 Vojnici, koji bijahu ispleli jednu krunu od trnja, staviše mu je na glavu i baciše na njega jedan purpurni ogrtač.
• 3 Primaknuše se njemu i govoraše: » Zdravo, kralju Židova! « I stadoše ga udarati.
• 4 Pilat se vrati napolje i reče Židovima: » Vidite, ja ću ga odvesti napolje; vi morate znati da ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. «
• 5 Isus dođe tada napolje; nosio je krunu od trnja i purpurni ogrtač. Pilat im reče: » Evo čovjeka! «
• 6 Ali, čim ga veliki svećenici i njihovi ljudi vidješe stadoše se derati: » Razapni ga! Razapni ga! « Pilat im reče: » Uzmite ga vi sami i razapnite ga; što se mene tiče, ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. «
• 7 Židovi mu uzvratiše: » Mi imamo jedan zakon, i prema tom zakonu on mora umrijeti, jer se izdavao za Sina Božjeg! «
• 8 Kad Pilat sasluša taj govor, on bi još više užasnut.
• 9 On stiže ponovo u dvori reče Isusu: » Otkud dolaziš ti? « Ali, Isus mu ne dade nikakav odgovor.
• 10 Pilat mu tada reče: » To ti meni odbijaš govoriti! Ne znaš li ti da ja imam vlast osloboditi kao što imam vlast razapeti te? «
• 11 Ali, Isus njemu odgovori:  » Ti nemaš na da mnom nikakve vlasti ako ti nije dana odozgo; zato onaj koji je mene izručio tebi nosi još veći grijeh. «
• 12 Otada, Pilat tražaše kako ga osloboditi, ali Židovi stadoše vikati i govoraše: » Ako ga ti oslobodiš, nećeš se ponijeti kao prijatelj Cezarov^[]! Jer, tko se izdaje za kralja, izjašnjava se protiv Cezara. «
• 13 Čim sasluša te riječi, Pilat dade izvesti Isusa i sjede na podij, na trgu koji se zove Litostrotos - na hebrejskom Gabata^[] -.
• 14 Bijaše to dan Priprema za *Pashu, oko šestog sata^[]. Pilat reče Židovima: » Evo vašeg kralja! «
• 15 Ali, oni stadoše vikati: » Na smrt! Na smrt! Razapni ga! « Pilat preuze: » Treba li mi razapeti vašeg kralja «; veliki svećenici odgovoriše: » Nama je samo Cezar kralj. «
• 16 Tad im on njega izruči da bude razapet.

Raspeće i smrt Isusova

( Mt 27.35-44; Mk 15.21-32; Lk 23.26-43)

Oni se dakle domogoše Isusa.

• 17 Noseći sam svoj križ^[], Isus iziđe i stiže u mjesto zvano lubanja, što se na hebrejskom kaže Golgota^[].
• 18 Ondje oni njega razapeše kao i dvojicu drugih, sa svake strane po jednog i u sredini, Isusa *19 Pilat bijaše sastavio jedan natpis koji dade postaviti na križ: » Isus Nazorejac, kralj *Židova. «
• 20 Taj natpis, dosta Židova pročita, jer, mjesto gdje Isus bijaše razapet bijaše blizu grada a tekst bijaše na hebrejskom, latinskom i grčkom.
• 21 *veliki svećenici Židova rekoše Pilatu: » Nije trebalo napisati kralj Židova, već da je ta osoba tvrdila da je kralj Židova. «
• 22 Pilat odgovori: » Ono što ja napisah, napisah. «
• 23 Kad vojnici završiše razapinjati Isusa, oni uzeše njegovu odjeću i razdijeliše ju na četiri dijela, po jedan za svakog^[]. Ostala je Tunika; ona bijaše bez šavova, izatkana u jednom jedinom komadu počev odozgo.
• 24 Vojnici rekoše između sebe: » Ne razdirimo ju, ždrijebajmo radije kome će pripasti «, tako da bude ispunjeno Pismo: Oni podijeliše odjeću moju, a tuniku moju ždrijebaše. Evo dakle, što učiniše vojnici.
• 25 Blizu križa Isusovog nalaziše se njegova majka, sestra njegove majke, Marija, žena Klopasova i Marija iz Magdale.
• 26 Videći tako svoju majku i blizu nje učenika kojeg voljaše, Isus reče svojoj majci: » Ženo, evo sina tvog. «
• 27 Potom on reče učeniku: » Evo tvoje majke. « I od tog časa, učenik ju uze k sebi.

( Mt 27.45-56; Mk 15.33-41; Lk 23.44-49)

• 28 Nakon toga, znaj ući da čim sve bude izvršeno, da bi Pismo bilo ispunjeno do kraja, Isus reče: » Žedan sam. «;
• 29 bijaše ondje jedan vrč napunjen octom^[], pričvrstiše jednu spužvu natopljenu octom na kraj jedne grane miloduha i prinesoše ju njegovim ustima.
• 30 Čim uze ocat, Isu reče: » Sve je ispunjeno « i saginjući glavu ispusti duh.

Ubod kopljem

• 31 Međutim, kako to bijaše dan Priprema^[], *Židovi, iz straha da tijela ne ostanu na križu tijekom *šabata, - taj šabat bijaše jedan dan posebno svečan - zatražiše Pilatu da im da polomiti noge^[] i da ih daju skinuti.
• 32 Vojnici dođoše dakle, oni slomiše noge prvom, potom drugom od onih koji bijahu razapeti s njim.
• 33 Stigavši k Isusu, oni ustanoviše da on već bijaše mrtav i pa oni mu ne slomiše noge.
• 34 Ali, jedan od vojnika, ubodom koplja, udari ga u rebro i odmah otud iziđoše krv i voda.
• 35 Onaj koji je vidio posvjedočio je, a njegovo svjedočenje je sukladno istini i uostalom taj zna da to što kaže istinito je da biste vi također vjerovali.
• 36 Naime, sve se ovo dogodilo da bi se ispunilo Pismo: Ni jedna od njegovih kostiju neće biti slomljena;
• 37 ima također jedan drugi odlomak Pisma koji kaže: Oni će vidjeti onoga koga su proboli.

Isus je položen u grob

( Mt 27.57-61; Mk 15.42-47; Lk 23.50-56)

• 38 Nakon tih događanja, Josip iz Arimateje^[] , koji bijaše jedan od Isusovih učenika, ali se skrivaše iz straha od *Židova, zaiska u Pilata dopuštenje skinuti tijelo Isusovo. Pilat mu odobri i Josip dođe skinuti tijelo.
• 39 Nikodem dođe također, onaj koji je tu nedavno išao naći Isusa u sred noć. On donese jednu smjesu mirhe i aloje od otprilike sto livri^[].
• 40 Oni dakle uzeše Isusovo tijelo i omotaše ga povojima, namirisanim, slijedeći način ukopavanja Židova.
• 41 Na mjestu gdje Isus bijaše raspet bijaše jedan vrt, i u tom vrtu jedan potpuno nov grob gdje nikad nitko ne bijaše položen.
• 42 Zbog židovskih Priprema, i kako taj grob bijaše blizu, oni ondje položiše Isusa.

U osvit prvog dana u tjednu

( Mt 28.110; Mk 16.1-8; Lk 24.1-12)

20 1 Prvog dana u tjednu, u zoru, dok još bijaše mračno, Marija iz Magdale dođe k grobu i vidje da kamen bijaše skinut s groba.

• 2 Ona potrča, sastade Šimuna-Petra i drugog učenika, onog kojeg Isus voljaše, i reče im: » Skinut je kamen s groba Gospodinovog i mi ne znamo kamo je stavljen. «
• 3 Tad Petar iziđe, kao i drugi učenici, i odoše k grobu.
• 4 Oni potrčaše obojica zajedno, ali drugi učenik trčaše brže nego Petar i stiže prvi k grobu. *5 On se nagnu i vidje povoje koji bijahu položeni ondje. Ipak, on ne uđe.
• 6 Stiže, za njim, Šimun-Petar, koji ga slijeđaše: on uđe u grob i osmotri povoje odložene ondje
• 7 i pokrov kojim bijaše pokrivena glava; ovaj ne bijaše odložen s povojima već bijaše smotan po strani, na jednom drugom mjestu.
• 8 Tad onaj drugi učenik, onaj koji bijaše stigao prvi, uđe u grob; on vidje i povjerova.
• 9 Naime, oni još ne bijahu razumjeli Pismo prema kojem Isus trebaše ustati od mrtvih.
• 10 Nakon čega, učenici se vratiše.

Marija iz Magdale vidje Gospodina

( Mk 16.9-11)

• 11 Marija bijaše ostala napolju, kod groba, i plakala. Sva u plaču ona se nagnu k grobu
• 12 i vidje dva *anđela, odjevena u bijelo, sjedjeti na istom mjestu gdje tijelo Isusovo bijaše položeno, jednog kod glave, a drugog kod nogu.
• 13 » Ženo, rekoše joj oni, zašto plačeš? « On im odgovori: » Odnijeli su mog Gospodina, a ja ne znam gdje su ga stavili. «
• 14 Govoreći ona se okrenu i vidje Isusa koji stajaše ondje, ali ona ne znaše da to bijaše on. *15 Isus joj reče: » Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? « Ali, ona, vjeruj ući da ima posla s čuvarem vrta reče njemu: » Gospodine, ako si ti taj koji ga je odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga ići uzeti. «
• 16 Isus joj reče: » Marijo. Ona se okrenu i reče mu na hebrejskom: » Rabbuni « što znači: Učitelju.
• 17 Isus joj reče: » Ne zadržavaj me^[]! jer, ja nisam još uspeo se k Ocu mom. Ti, idi pronaći moju braću i reci im da se ja uspinjem k Ocu mom koji je vaš Otac, prema mom Bogu koji je vaš Bog.
• 18 Marija iz Magdale dođe tad obznaniti učenicima: » Ja sam vidjela Gospodina, i evo što mi je on rekao. «

Gospodin se također prikazao učenicima

( Mt 28.16-20 Mk 16.14-18; Lk 24.36-49)

• 19 U večer istog dana koji bijaše prvi dan u tjednu, tada kad, iz straha od *Židova, vrata na kući gdje se nalaziše učenici bijahu zabravljena, Isus dođe, i stade usred njih i reče im: » Muri budi s vama!«
• 20 Sve govoreći, on pokaza svoje ruke i svoj bok1. Videći Gospodina, učenici biše obradovani. *21 Tada, ponovo, Isus im reče: » Mir budi s vama. Kao što je Otac poslao mene, sada ja vas šaljem. «
• 22 Budući govorio tako, on puhnu na njih i reče im: » Primite Duh Sveti;
• 23 oni kojima vi oprostite grijehe, bit će im oprošteni. Oni kome vi njih zadržite, bit će zadržani. «

Toma i uskrsnuli

• 24 Međutim Toma, jedan od Dvanaestorice, onaj kojeg su zvali Didim^[], ne bijaše s njima kad dođe Isus.
• 25 Drugi mu učenici, dakle, rekoše: » Mi smo vidjeli Gospodina! « Ali, on im odgovori: » Ako li ja ne vidim na njegovim rukama tragove čavala; ako ja ne uturim prst svoj u njegov bok, ja neću vjerovati! «
• 26 I osam dana kasnije, učenici bijahu nanovo sastali se u kući i Toma bijaše s njima. Isus dođe, sva vrata bijahu zabravljena, od stade usred njih i reče im: » Mir budi s vama. «
• 27 Potom on reče Tomi: » Prinesi svoj prst ovdje i gledaj moje ruke; prinesi svoju ruku i uturi ju u moj bok, prestani biti nepovjerljiv i postani čovjek vjere. «
• 28 Toma mu odgovori: » Moj Gospodine i moj Bože. «
• 29 Isus mu reče: » Budući da se me vidio, ti si povjerovao: sretni oni koji su vjerovali, mada nisu vidjeli.

Zaključak: zašto ova knjiga?

• 30 Isus je načinio čuda pred očima svojih učenika dosta drugih *znakova koji nisu obuhvaćeni ovom knjigom.
• 31 Ovi ovdje bijahu zato da biste vi vjerovali da je Isus *Krist, Sin Božji, i da, vjerujući, imate *život u njegovo ime.

Isus se prikazao svojim učenicima

• 21 1 Nakon toga Isus se pokaza učenicima na rubu mora Tiberijade. Evo kako se on pokaza. *2 Šimun- Petar, Toma kojeg zovu Didim, Natanael iz Kane u Galileji, sinovi Zebedejevi i dva druga učenika nalaziše se skupa.
• 3 Šimun-Petar im reče: » Ja idem loviti ribu. « Oni mu rekoše: Mi idemo s tobom. « Oni iziđoše i uspeše se u barku, ali, te noć oni ne uloviše ništa.
• 4 Bijaše već jutro kad Isus dođe na obalu, ali učenici ne znaše da to bijaše on.
• 5 On im reče: » Eh, djeco, nemate li vi nešto malo riba? « » Ne, « odgovoriše mu oni.
• 6 On im reče: » Bacite mrežu s desne strane barke i naći ćete. « Oni ju baciše i bi toliko ribe da ju nisu mogli više ponijeti.
• 7 Učenik kojeg Isus voljaše reče tada Petru: » To je Gospodin! « Čim on bi čuo da to bijaše Gospodin, Šimun-Petar opasa odjeću, jer bijaše nag, i baci se u more.
• 8 Drugi učenici vratiše se barkom, vukući punu mrežu ribe: oni ne bijahu daleko od obale, oko 200 lakata otprilike^[].
• 9 Kad su jedanput već stupili na zemlju, oni vidješe jednu vatru od žeravica na kojoj bijahu poredane ribe i kruh.
• 10 Isus im reče: » Donesite dakle tu ribu koju ste upravo ulovili. «
• 11 Šimun-Petar se dakle uspne u barku i izvuče mrežu ispunjenu sa 153 velike ribe, i iako ih bijaše toliko, mreže se na potrga.
• 12 Isus im reče: » Dođite ručati. « Ni jedan od učenika ne usudi se postiti mu pitanje: » Tko si ti? «: oni dobro znaše da to bijaše Gospodin.
• 13 Tad dođe Isus; on uze kruha i dade im; isto on učini s ribom.
• 14 To bi treći put da se Isus pokaza svojim učenicima otkad se bijaše uzdigao iz mrtvih.

Isus pita Petra: voliš li me ti?

• 15 Nakon objeda, Isus reče Šimunu-Petru: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti više od ovih ovdje? « On odgovori: » Da, Gospodine, ti znaš da te ja volim«, a Isus mu tad reče: » Napasaj moje janjce. «
• 16 Jedan drugi put, Isus mu reče: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti? « On odgovori: » Da, Gospodine, ti znaš da te ja volim. « Isus reče: » Budi *pastir ovcama mojim. «
• 17 Jedan treći put, on reče: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti? « Petar bi rastužen time što mu Isus bijaše po treći put rekao.  » Voliš li me ti? «  I on preuze: » Gospodine, ti poznaješ sve stvari, ti znaš dobro da te ja volim. « A Isus mu reče: » Napasaj moje ovce.
• 18 Uistinu, uistinu, ja ti kažem, kad ti bijaše mlad, ti si vezivao svoj pojas i išao kamo si htio; kad budeš ostario, ti ćeš pružati ruke i jedan drugi će ti zavezivati tvoj pojas i vodit će te onamo kamo ti ne želiš. «
• 19 Isus govoraše tako za naznačiti kakvom smrću Petar trebaše proslaviti Boga; i na tu riječ dodade on: » - Slijedi me. «

Svjedočenje omiljenog učenika

• 20 Budući se okrenuo Petar vidje iza sebe učenika kojeg Isus voljaše, onoga koji, budući se nagnuo k grudima njegovim, bijaše rekao: » Gospodine, tko je onaj koji će te izručiti? «
• 21 Kad ga vidje, Petar reče Isusu: » A on, Gospodine, što će biti s njim? «
• 22 Isus mu odgovori: » Ako ja hoću da on ostane sve dok ja ne dođem, što se to tebe tiče? Ti, slijedi me. «
• 23 Počev od te riječi ponavljaše se među Braćom da taj učenik neće umrijeti. U stvarnosti, Isus mu ne bijaše rekao da neće umrijeti, već: » Ako ja hoću da ostane sve dok ja ne dođem, što se to tebe tiče^[] «
• 24 To je taj učenik koji svjedoči o tim stvarima i koji ih je zapisao, i mi znamo da da je njegovo svjedočenje vjerno istini.
• 25 Isus je učinio još dosta drugih stvari: da ih se zapisuje jednu po jednu, svijet cijeli ne bi mogao, ja mislim, sadržavati knjige koje bi se o tom napisale.