Prijeđi na sadržaj

Suradnik:Andrej Šalov/Luka

Izvor: Wikizvor
  • 1 1 Pošto su mnogi poduzeli sastaviti jedno izvješće o događajima ostvarnim među nama,
  • 2 prema onome što su nam prenijeli oni koji biše od početka očevidnim svjedocima i koji su postali sluge riječi,
  • 3 učinilo mi se dobrim, meni također, nakon što sam se brižljivo obavijestio o svemu od početaka, napisati za tebe jedno sređeno izvješće, veoma štovani Teofile,
  • 4 da ti možeš ustanoviti pouzdanost poučavanja koja primaš.
  • 5 Bijaše u vrijeme Heroda, kralja Judeje[], jedan *svećenik imenom Zaharije, iz razreda Abijavljeva; njegova žena pripadaše potomstvu Aaronovu[] i zvaše se Elizabeta.
  • 6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom i slijeđaše sve zapovijedi i pravila Gospodova na jedan besprijekoran način.
  • 7 Ali, oni ne imaše djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu

poodmakle dobi.

  • 8 Dođe za Zaharija vrijeme služiti pred Bogom prema redu u razredu;
  • 9 slijedeći običaj *svećenstva, on bi određen ždrijebom za ponuditi tamjan u unutrašnjosti *svetišta Gospodovog.
  • 10 Sva množina naroda bijaše u molitvi napolju u vrijeme nuđenja tamjana.
  • 11 Tada mu se ukaza *anđeo Gospodov, stojeći s desna[] *oltara za tamjan.
  • 12 Vidjevši ga, Zaharije bi zbunjen i strah ga spopadne.
  • 13 Ali, anđeo njemu reče: »Ne boj se, Zaharije, jer molba ti je uslišana. Tvoja žena Elizabeta rodit će ti jednog sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Ivan.
  • 14 Bit ćeš radostan i veseo i mnogi će se radovati njegovom veselju.
  • 15 Jer, on će biti velik pred Gospodom; on neće piti ni vina ni prevrelih pića i bit će on ispunjen Duhom Svetim od utrobe svoje majke.
  • 16 On će mnogo sinova Izraelovih predvesti njihovom Bogu;
  • 17 i ići će on ispred pod pogledom Božjim; s duhom i silom Ilijinom, za vratiti *srce otaca prema njihovoj djeci i navesti pobunjenike misliti kao pravednici, da se odgoji[] za Gospoda jedan narod pripremljen. «
  • 18 Zaharije reče anđelu: » Kako ću ja to znati? Jer ja sam jedan starac, a i moja je žena poodmakle dobi. «
  • 19 Anđeo mu odgovori: Ja sam Gabrijel koji bude pred Bogom. Ja sam bio poslan da ti govorim i najavim ovu dobru vijest.
  • 20 Eh dobro, ti ćeš zanijemjeti i nećeš više moć govoriti sve do dana kada će se to ostvariti, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme. «
  • 21 Narod očekivaše Zaharija i čuđaše se koliko se zadržao u svetištu.
  • 22 Kad iziđe, on im ne mogaše govoriti i oni razumješe da bijaše jedno viđenje u svetištu; on davaše znakove i ostade nijem.
  • 23 Kad dođe kraj njegove službe, on se vrati kući.
  • 24 Nakon toga njegova žena Elizabeta ostade trudna; tijekom pet mjeseci ona se skrivaše; govoraše sebi:
  • 25 Evo što je za mene učinio Gospod u vrijeme kad je bacio oči na mene za učiniti kraj onome što je činilo sramotu moju pred ljudima. «


  • 26 Šestog mjeseca, *anđeo Gabrijel bi poslan od Boga u jedan grad u Galileji imenom Nazaret, *27 jednoj mladoj djevojci danoj na udaju jednom čovjeku imenom Josip, iz obitelji Davidove; ta mlada djevojka zvala se Marija.
  • 28 Anđeo uđe k njoj i reče: » Budi radosna, ti koja imaš milost Božju, Gospod je s tobom. «
  • 29 Na te riječi, ona bi veoma uzbuđena, i pitaše se što bi mogao značiti taj pozdrav.
  • 30 Anđeo joj reče: » Ne boj se, Marijo, jer ti si našla milost kod Boga.
  • 31 Evo ti ćeš biti trudna, rodit ćeš jednog sina i dat ćeš mu ime Isus.
  • 32 On će biti velik i zvat će se sin Sve-Višnjeg. Gospodin Bog njemu će dati prijestolje Davida, oca njegovog[];
  • 33 on će zauvijek vladati nad obitelji Jakovljevom[], i vladavina njegova neće imati kraja. «
  • 34 Marija reče anđelu: » Kako će se to dogoditi pošto sam ja djevica? «
  • 35 Anđeo joj odgovori: » Duh Sveti doći će na tebe i sila Sve-Višnjeg prekrit će te sjenom svojom; to je ono zbog ćega će onaj koji će biti rođen bit će *svet[] i bit će nazvan Sin Božji.
  • 36 A evo i Elizabeta, tvoja rodica, ona je također noseća s jednim sinom u svojoj starosti i ona je u svom šestom mjesecu, ona koja se zvaše nerodna,
  • 37 jer ništa nije nemoguće Bogu. «
  • 38 Marija tada reče: » Ja sam sluškinja Gospodinova. Nek' se sve zbude za mene kako si ti to rekao! « A anđeo ju napusti.
  • 39 U ono vrijeme, Marija u hitnji pođe u gornji kraj[], u jedan grad u Judi.
  • 40 Ona uđe u kućuZaharijinu i pozdravi Elizabetu.
  • 41 A, dok Elizabeta slušaše pozdrav Marijin, dijete poskoči i njenoj utrobi i Elizabeta bi ispunjena Duhom Svetim.
  • 42 Ona ispusti jedan snažan krik i reče: » Blagoslovljenija ti si nego sve žene, blagoslovljen također je plod utrobe tvoje!
  • 43 Kako mi je to dano da dođe k meni majka Gospodina mog?
  • 44 jer za vrijeme tvojeg pozdravljanja zazvonilo je u mojim ušima, evo je dijete poskočilo od radosti u utrobi mojoj.
  • 45 Sretna ona koja je vjerovala: ono što joj je bilo rečeno od strane Gospodinove ispunit će se[]! «
  • 46 Tad Marija reče:
» Moja duša slavi Gospodina
  • 47 a duh moj je ispunjen veseljem zbog
Boga, Spasitelja Mog,
  • 48 jer je usmjerio svoj pogled na
poniznu svoju sluškinju.
Da, od sada, sva pokoljenja sretnom
mene će proglašavati,
  • 49 jer Sve-Mogući je za mene velike
učinio stvari:
  • sveto je *Ime njegovo.
  • 50 Njegova se dobrota pruža iz naraš-
taja u naraštaj na one koji
njega se boje.
  • 51 On je posredovao svom snagom
svoje ruke:
raspršio ljude osionih misli;
  • 52 zbacio moćnike s njihovih prijes-
tolja i uzdigao ponizne;
  • 53 ogladnjele, njih je ispunio dobrima
a bogate, njih je otpustio praznih
ruku.
  • 54 Došao je on u pomoć Izraelu sluzi
svom uspomen svoje dobrote,
  • 55 kao što bijaše rekao očevima našim,
za ljubav Abrahamu i potomstvu
  • njegovu zauvijek. «
  • 56 Marija proboravi s Elizabetom
otprilike tri mjeseca,
po tom se vrati kući.
  • 57 Elizabeti dođe vrijeme kad trebaše rađati i ona donese na svijet jednog sina.
  • 58 Njeni susjedi i njeni roditelji sazndoše da Gospodin nju bijaše ispunio svojom dobrotom i oni se radovaše s njom.
  • 59 A, osmog dana, oni dođoše radi *obrezanja djeteta i htjedoše ga nazvati kao oca njegovog, Zaharije.
  • 60 Tad njegova majka uze riječ: » Ne, reče ona, on će se zvati Ivan. «
  • 61 Oni joj rekoše: » Nema nikog u tvojoj rodbini da nosi to ime. «
  • 62 I oni davaše znakove ocu za doznati kako on htijaše nazvati ga.
  • 63 On zaiska jednu pločicu u napisa ove riječi: » Njegovo je ime Ivan «; i svi bijahu iznenađeni.
  • 64 U tren, njegova usta i njegov jezik bijahu oslobođeni i on govoraše blagosiljajući Boga. *65 Tad strah zahvati sve koji stanovaše uokolo; i u gornjem kraju cijele Judeje govoraše se o tim događajima.
  • 66 Svi oni koji ih doznaše zapamtiše ih u*srcu; oni sebi govoraše: » Što će dakle biti to dijete? « I uistinu ruka Gospodonova bijaše s njim.


  • 67 Zaharije, njegov otac, bi ispunjen Duhom Svetim i prorokova1 ovim riječima:
  • 68 »Blagoslovljen budi Gospod, Bog
Izraelov,
jer je pohodio narod svoj,
izvršio oslobođenje njegovo;
  • 69 i poribavio nam jednu snagu
spase
nja u obitelji Davida1, sluge svog.
  • 70 To je što on bijaše najavio ustima
nekadašnjih *svetih proroka;
  • 71 jedno spasenje koje nas oslobađa
od
neprijatelja naših
i ruku svih onih koji nas mrze.
  • 72 On je iskazao svoju dobrotu prema
očevima našim i sjetio se svogsvetog *saveza,
  • 73 prisega koju je načinio Abrahamu,
našem ocu: dodijelio nam je
  • 74 nakon što nas je oteo iz ruku
neprijateljima,
da mu služimo bez straha
obred naš
  • 75 u pobožnosti i pravednosti pod
pogledom njegovim, tijekom
svih dana naših.
  • 76 A ti, dijete maleno, ti ćeš biti nazvan
  • prorok Sve-Višnjeg,
jer ti ćeš hoditi naprijed
pod pogledom Gospodovim,
za pripraviti putove njegove,
  • 77 za dati njegovom narodu saznanje
spasa po oprostu grijehova.
  • 78 To je učinak njegove ogromne
dobrote našeg Boga:
zahvaljuj ući njoj pohodila nas je
s istoka zvijezda došla s visine.
  • 79 Ona se prikazala onima koji se
nalaze u tminama i sjeni smrti,
da bi vodila naše korake na putu
mira. «
  • 80 Što se tiče djeteta, ono je raslo i duh se njegov snažio; i bi ono u pustinjama sve do dana svojeg očitovanja u Izraelu.
  • 2 1 A, u ono vrijeme, pojavi se jedna zapovijed Cezara Augusta[] za popis sveg svijeta.
  • 2 Taj prvi popis zbio se u vrijeme kad Kvirinije bi upravitelj Sirije[].
  • 3 Svi idoše dati se popisati, svaki u svom vlastitom gradu;
  • 4 Josip također uziđe iz grada Nazareta u Galileji do grada Davidova koji se zvaše Betlehem u Judeji, jer bijaše iz obitelji i iz potomstva Davidova,
  • 5 za dati se popisati sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna.
  • 6 A, dok oni bijahu ondje, dođe dan kad ona trebaše roditi;
  • 7 ona rodi svog sina prvijenca, povi ga u pelene i položi u jedne jasle, jer ne bijaše mjesta za njih u gostinjskoj dvorani.
  • 8 Bijaše u istom kraju *pastira koji živješe u poljima i stražariše tijekom noć pokraj svojeg stada.
  • 9 *Anđeo Gospodov se pojavi pred njima, slava Gospodova ih prekri svjetlošć i oni biše zahvaćeni jednim velikim strahom.
  • 10 Anđeo im reče: Ne bojte se, jer evo, ja vam dolazim najaviti jednu dobru vijest, koja će biti velika radost za sav narod:
  • 11 Danas vam je rođen, u gradu Davidovu, jedan Spasitelj koji je *Krist Gospodin;
  • 12 a evo znaka koji vam je dan: vi ćete naći novorođenče uvijeno u pelene u jednim jaslama. «
  • 13 Najednom s anđelom bi nebeska vojska u mnoštvu koja pjevaše hvalospjeve Bogu i govoraše:
  • 14  » Slava Bogu na najvišem od
*nebesa
i na zemlji mir ljudima,
njegovim milima[]. «
  • 15 A, kad anđeli ih napustiše otišavši u nebo, pastiri rekoše između sebe: » Hajdemo dakle sve do Betlehema i vidimo to što se dogodilo, što nam je Gospod obznanio. «
  • 16 Oni hitro odoše i nađoše Mariju, Josipa i novorođenče ležati u jaslama.
  • 17 Kad su vidjeli, oni obznaniše ono što im je bilo rečeno o tom djetetu.
  • 18 I svi oni koji to čuše biše iznenađeni[] onim što im rekoše pastiri.
  • 19 Što se ti če Marije, ona zapamti sve te događaje tražeći im smisao.
  • 20 Po tome pastiri se vratiše, pjevaj ući slavu i hvale Bogu za sve ono što bijahu čuli i vidjeli, u skladu s onim što im bijaše bilo najavljeno.
  • 21 Osam dana kasnije, kad dođe čas *obrezati dijete, nazvaše ga imenom Isus, kako anđeo njega bijaše nazvao prije začeča njegovog.
  • 22 Potom, kad dođe dan kad, slijedeći Mojsijev zakon, oni trebaše biti *očišćeni, oni dovedoše njega u Jeruzalem za predstaviti ga Gospodu,
  • 23 onako kako je pisano u zakonu Gospodovom: Svaki prvorođeni dječak bit će posvećen Gospodu
  • 24 i za ponuditi u *žrtvu, slijedeći ono što je rečeno u zakonu Gospodovom, jedan par grlica ili dva mala goluba.


  • 25 A, bijaše u Jezruzalemu jedan čovjek imenom Šimun. Taj čovjek bijaše pravedan i pobožan,
on očekivaše utjehu Izraelovu, a Duh Sveti bijaše na njemu.
  • 26 Bijaše njemu objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije no što bude vidio *Krista Gospodina.
  • 27 On tada dođe u *Templ podstaknut Duhom: i kad roditelji djeteta Isusa dovedoše ga za :učiniti ono što *Zakon bijaše propisao glede njega,
  • 28 on ga uze u ruke svoje i blagoslovi Boga ovim riječima:
  • 29  » Sada, Učitelju, to je u miru,
kako si ti rekao, da ti otpuštaš
slugu svog.
  • 30 Jer oči su moje vidjele tvoje
spasenje,
  • 31 koje si ti pripravio pred
svim narodima:
  • 32 svjetlost za otkrovenje *poganima
i slava Izraela tvoh naroda. «
  • 33 Otac i majka djetetova bijahu iznenađeni onim što se govorilo o njemu.
  • 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: » On je ondje za pad ili uzdizanje
mnogih u Izraelu i za biti jednim *znakom osporenim.
  • 35 Tebi samoj jedan će mač rasparati dušu.
Tako će biti otkriveni sporovi o dobrima *srdaca. «
  • 36 Bijaše također, jedna proročica, Ana, kćer Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona bijaše dobrano uznapredovale dobi; nakon što je živjela sedam godina sa svojim mužem,
  • 37 ona bijaše ostala udovica i bijaše dosegla dob od 84 godine. Ona se ne udaljavaše od Templa, sudjeluj ući u obredu danju i noću *postovima i molitvama.
  • 38 Došavši u isti čas, stavila se slaviti Boga i govoriti o djetetu svima onima koji očekivaše oslobođenje Jeruzalema.


  • 39 Kad oni biše ispunili sve što zakon propisivaše, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
  • 40 Što se tiče djeteta, ono rastijaše i jačaše, svo ispunjeno mudrošću, a milost Božja bijaše na njemu.


  • 41 Njegovi roditelji idoše svake godine u Jeruzalem slaviti *Pashu.
  • 42 Kad on imade dvanaest godina[], kad oni bijahu uzišli slijedeći običaj blagdana, *43 i kad se na kraju blagdanskih dana vraćaše, mladi Isus ostade u Jeruzalemu, a da to njegovi roditelji nisu opazili.
  • 44 Misleći da on bijaše sa svojim drugovima na putu, oni napraviše jedan dan putovanja prije no što su ga potražili među rodbinom i poznanicima.
  • 45 Ne našavši ga, oni se vratiše u Jeruzalem tražećić ga.
  • 46 Na izmaku trećeg dana oni ga nađoše u *Templu, sjedeći u sredini učitelja, slušaj ući ih i ispituj ući.
  • 47 Svi oni koji ga slušaše ushićivaše se umnošću njegovih odgovora.
  • 48 Videći ga, oni biše zaprepašteni i njegova mu majka reče: » Dijete moje, zašto si ti tako postupio s nama? Vidi, tvoj otac i ja, mi te tražimo puni zebnje.«
  • 49 On im odgovori: » Zašto me vi tražite? Niste li znali da je meni biti kod mog Oca? «
  • 50 Ali, oni ne razumješe što je on njima kazao.
  • 51 Potom on siđe s njima za ići u Nazaret; bijaše im on pokoran; a njgova majka čuvaše sve te događaje u *srcu svom.
  • 52 Isus napredovaše u mudrosti i u stasu i u milosti kod Boga i kod ljudi.


( Mt 3.16; Mk 1.16)

  • 3 1 Petnaeste godine vladavine Tiberija Cezara, Poncije Pilat budući upraviteljem Judeje, *Herod tetrarh Galileje, Filip[], njegov brat tetrarh Itureje i Trahonitide, i Lizanije, tetrarh Abilene,
  • 2 pod svećenstvom Hane i Kajfe[], riječ Božja bi upućena Ivanu, sinu Zaharijinom u pustinji[].
  • 3 On dođe u sve krajeve Jordana proglašavaj ući jedno krštenje obraćenja glede oprosta grijeha
  • 4 kako je pisano u knjizi proročanstava proroka Izaije:
Jedan glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodov,
izravnajte staze njegove,
  • 5 svaki ponor bit će ispunjen,
svaka planina i svako brdo
bit će sniženi;
svi krivudavi prijelazi bit
će ispravljeni,
strme staze poravnane;
  • 6 i svi će vidjeti spasenje Božje.


( Mt 3.710)

  • 7 Ivan govoraše tada mnoštvu koje dolažaše krstiti se od njega: » Leglo gujinje, tko vam je pokazao sredstvo za izbjeći gnjevu koji dolazi?
  • 8 Donesite dakle plodove koji svjedoče o vašem obraćenju; i ne recite sami u sebi: mi imamo za oca Abrahama[]. Jer, ja vam to kažem, iz ovog ovdje kamenja, Bog može podići djecu Abrahamu.
  • 9 Već je čak, sjekira spremna za posjeći korijenje stablima; svako će stablo koje ne daje dobrog ploda biti posječeno i u oganj bačeno. «
  • 10 Mnoštvo iskaše u Ivana: » Što nam je, dakle, činiti? «
  • 11 On im odgovaraše: » Ako netko ima dvije tunike, nek' podijeli s onim koji nema; ako netko,ima što za jesti, nek' učini isto. «
  • 12 Utjerivači poreza dođoše također dati se krstiti i rekoše mu: » Učitelju, što nam je činiti? «
  • 13 On im reče: » Ne zahtijevajte ništa više od onog što vam je bilo utvrđeno. «
  • 14 Vojnici ga pitaše: » A mi, što je nama činiti? « On im reče: » Ne činite ni nasilja ni na žao nikome, i zadovoljite se svojom plaćom. «


( Mt 3.1112; Mk 1.78)

  • 15 Narod bijaše u očekivanju i svi sebi u *srcu postavljaše pitanje o Ivanu: Nije li to *Spasitelj?
  • 16 Ivan odgovori svima: » Ja, krstim vas vodom; ali on dolazi, onaj koji je jači od mene, i ja mu nisam dostojan razvezati uzice na sandalama. On, on će vas krstiti u Svetom Duhu i u vatri;
  • 17 on ima vijaču u ruci za očistiti svoje gumno i sakupiti žito u svoju žitnicu; ali pljeva, nju će spaliti u vatri koja se ne gasi. «
  • 18 Tako s dosta drugih savjetovanja, on narodu najavljivaše dobru vijest.


( Mt 14.34)

  • 19 Ali, tetrarh *Herod, kojeg je on sramotio zbog Herodijade, žene brata njegovog i zbog svih nedjela koja je bio počinio,
  • 20 dodade još svemu tome i ovo: on zatvori Ivana u zatvor.


( Mt 3.1317; Mk 1.911)

  • 21 A kako sav narod bi kršten, Isus, i on kršten također, moliše; tada *nebo se otvori;
  • 22 Sveti Duh siđe na Isusa pod tjelesnim prividom, kao jedna golubica, i jedan glas dođe s neba » To je moj sin. Ja, danas, sam te rodio. «


( Mt 1.116)

  • 23 Isus, u svojim počecima, imaše otprilike 30 godina. On bijaše sin, vjerovalo se, Josipa, sina Helijeva,
  • 24 koji je sin Matata, ovaj sin Levija, koji je sin Melkija, sina Janajeva,

koji je sin Josipov,

  • 25 sina Amosova, koji je sin Nauma, ovaj je sin Heslija, koji je sin Nagaja,
  • 26 kojemu je otac Mat, sin Matatiasov, sin Jozehavljev, koji je sin Joda,
  • 27 sina Jonanavljeva, koji je sin Rezov, koji je sin Zorobabelov, od oca Saltiela, koji je sin Nerija,
  • 28 sin Melkija, sin Adija, sin Kosama, sin Elmadama, sin Era,
  • 29 sin Isusa, sin Eliezera, sin Jorima, sin Matata, sin Levija,
  • 30 sin Šimuna, sin Jude, sin Josipa, sin Jonama, sin Eliakima,
  • 31 sin Melea, sin Mena, sin Matata, sin Natama, sin Davida,
  • 32 sin Jesea, sin Jobeda, sin Bosa, sin Sala, sin Nasona,
  • 33 sin Aminadaba, sin Admina, sin Aarnija, sin Esroma, sin Faresa, sin Jude,
  • 34 sin Jakova, sin Izaka, sin Abrahama, sin Tara, sin Nahorov,
  • 35 sin Seruhov, sin Ragovljev, sin Faleka, sin Ebera, sin Sala,
  • 36 sin Kajnama, sin Arfaksada, sin Sema, sin Noin, sin Lameša,
  • 37 sin Matuzala, sin Henoka, sin Jareta, sin Malelela, sin Kajnama,
  • 38 sin Enoša, sin Seta, sin Adama, sin Boga.


( Mt 4.111; Mk 1.1213)

  • 4 1 Isus, ispunjen Svetim Duhom, vrati se na Jordan i bijaše u pustinji, vođen od Duha
  • 2 tijekom 40 dana, i bijaše iskušavan od *đavola. On ne jede ništa tijekom tih dana, i kad vrijeme bi isteklo on osjeti glad.
  • 3 Tad mu đavao reče: » Ako si ti Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu postati kruh. «
  • 4 Isus mu odgovori: » Pisano je: Neće žijeti čovjek samo o kruhu. «
  • 5 Đavao ga odvede još više, dade mu vidjeti u jedan čas sva kraljevstva zemaljska,
  • 6 i on mu reče: » Ja ću tebi dati svu vlast sa slavom nad ovim kraljevstvima, jer meni je to predano, a ja dajem onom kome hoću.
  • 7 Ti dakle, ako me budeš obožavao, imat ćeš to potpuno. «
  • 8 Isus njemu odgovori: » Pisano je: Ti ćeš obožavati Gospoda svog Boga, i njemu samom ti ćeš posvećivati obred. «
  • 9 Đavao ga tada odvede u Jeruzalem: postavi on njega na sljeme *Templa i kaza mu: » Ako si ti Sin Božji, baci se odozgo dolje;
  • 10 jer pisano je: » On će dati za tebe zapovijed svojim *anđelima da te čuvaju,
  • 11 i još: oni će te nositi na rukama svojim da te poštede posrtanja o kakav kamen. «
  • 12 Isus mu odgovori:" Ti ne stavljaj na kušnju Gospoda svog Boga. "
  • 13 Budući iscrpio sve moguće kušnje, đavo se udalji od njega sve do određenog časa1.


( Mt 4.1217; Mk 1.1415)

  • 14 Tada Isus, snagom Duha, dođe u Galileju, i njegov se ugled proširi po svoj oblasti.
  • 15 On poučavaše u njihovim *sinagogama i svi kazivaše slavu njegovu.

( M 13.5458; Mk 6.16)

  • 16 On dođe u Nazaru1 gdje bijaše podignut. On uđe slijedeći svoj običaj na dan *šabata u *sinagogu, i diže se za obaviti čitanje.
  • 17 Dadoše mu knjigu proroka Izaije, i odvijaj ući ju, on nađe odlomak u kojem bijaše pisano:
  • 18 Duh Gospodov je na meni
jer mi je podijelio *pomazanje
za najavljivati dobru vijest
sirotima.
On me poslao objavljivati
zarobljenicima oslobođenje
i slijepima povratak vida,
otpuštanje podjarmljenih u
slobodu,
  • 19 proglašavati godinu
prihvaćanja
po Gospodu.
  • 20 On smota knjigu, vrati ju služitelju i sjedne; svi u sinagogi imaše oči uprte u njega.
  • 21 Tad im on poče kazivati: » Danas, ovo se pismo ispunilo za vas koji slušate. «
  • 22 Svi mu posvjedočiše; oni se iznenadiše poruci milosti koja izlaziše iz njegovih usta, i govoraše oni: » Nije li taj tamo sin Josipov? «
  • 23 Tad im on reče: » Vi ćete mi sigurno navesti ovu izreku: Liječniče, izliječi sam sebe. Mi smo doznali sve što se dogodilo u Kafarnaumu, učini dakle toliko ovdje u svom zavičaju. «
  • 24 I on dodade: » Da, ja vam kažem, ni jedan *prorok ne bi prihvaćen u svom zavičaju.
  • 25 Puna je istina, ja vam to
kažem,
bijaše mnogo udovica u Izraelu
u Ilijino vrijeme,
kad nebo bi zatvoreno tri godine
i šest mjeseci i kad naiđe jedna
velika glad na svu zemlju;
  • 26 ipak, ne bi ni jednoj od njih
da Ilija bi poslan već u
sidonski kraj, jednoj udovici iz
Sarepta.
  • 27 Bijaše mnogo *leproznih u Izraelu
u vrijeme Proroka Elizeja;
ipak, nitko od njih ne bi očišćen,
već Naman Sirijac.
  • 28 Svi biše ispunjeni gnjevom, u sinagogi, slušaj ući te riječi.
  • 29 Oni se digoše, baciše ga vam iz grada i odvedoše ga sve do kosine brda na kojem bijaše podignut njihov grad, da ga bace odozgo.
  • 30 Ali on, prolazeći posred njih, ode svojim putom.

( M 7.2829; Mk1.2128)

  • 31 On tada siđe u Kafarnaum, grad u Galileji. Poučavaše ih on u dan *šabata
  • 32 i oni bijahu preneraženi njegovim poučavanjem jer njegova riječ bijaše puna ovlasti.
  • 33 Bijaše u *sinagogi jedan čovjek koji koji imaše jedan nečisti duh. On se prodera snažnim glasom:
  • 34 » Ah! U što se ti miješaš, Isuse iz Nazareta? Ti si došao za nas uništiti.

Ja znam tko si ti:*Svetac Božji. « 

  • 35 Isus mu zaprijeti: »Ušuti i iziđi iz tog čovjeka«; i bacivši čovjeka na zemlju usred njih, zloduh iziđe iz njega, a da mu nije učinio nikakvo zlo.
  • 36 Svi biše zahvaćeni užasom, i govoraše jedni drugima: » kakva je to riječ! On zapovijeda s ovlašću i silom nečistim duhovima, i oni izlaze. «
  • 37 I njegov se ugled raširi u svim mjestima područja.


( M 8.1417; Mk 1.2934)

  • 38 Napuštaj ući *sinagogu, on uđe u kućuŠimunovu. Punica Šimunova bijaše bolesna od jedne snažne groznice, i oni ga zamoliše da učini nešto za nju.
  • 39 On se nagne nad nju, zaprijeti groznici i ova ju napusti; i dižući se smjesta, ona ih stade služiti.
  • 40 O zalasku sunca, svi koji imaše razne bolesnike donesoše ih k njemu; a on, *polažući ruke svakom od njih, ozdravljaše ih.
  • 41 Zlodusi također iziđoše u jednom velikom broju vič ući: » Ti si Sin Božji! «  Tada, prijeteći im, on im ne dopusti govoriti, jer oni znadoše da on bijaše *Krist.


( M 1.3539; Mk 4.23)

  • 42 Kad svanu, on iziđe i stiže u jedno pusto mjesto. Mnoštvo ga tražiše; potom, susrevši ga, oni ga htjedoše zadržati iz straha da se ne udalji od njih.
  • 43 Ali, on im reče: » U drugim gradovima, također, meni je objavljivati dobru vijest o *kraljevstvu Božjem, jer za to sam ja bio poslan. «
  • 44 I on propovijedaše u *sinagogama Judeje[].

( Mt 4.1822; Mk 1.1620; Iv 21.111)

  • 5 1 A, jednog dana, mnoštvo se skupi uz njega slušajući riječ Božju; on stojaše na obali Genezaretskog jezera.
  • 2 On vidje dvije barke koje se nalaziše na rubu jezera; ribari koji bijahu izišli iz njih prali su svoje mreže.
  • 3 On se uspne u jednu od barki, koja pripadaše Šimunu, i zaiska mu da napusti obalu i da odmakne malo; potom on sjedne i, iz barke poučavaše mnoštvo.
  • 4 Kad on bi za vršio poučavati reče Šimunu: » Pođi malo naprijed u duboku vodu i bacite svoje mreže za uhvatiti ribe. «
  • 5 Šimun odgovori: » Učitelju, mi smo se čitave noć mučili, a da ništa ne uzesmo; ali, na tvoju riječ, ja ću baciti mreže. «
  • 6 Oni to učiniše i uloviše jednu veliku količinu riba: njihove mreže se potrgaše.
  • 7 Oni dadoše znak svojim drugovima iz druge barke da im dođu pomoć; ovi dođoše i napuniše obje barke toliko da su utanjale.
  • 8 Pri pogledu na to, Šimun Petar pade ka koljenima Isusovim govoreći: » Gospodine, udalji se od mene, jer ja sam ribar. «
  • 9 Bijaše ga uhvatio užas, njega i sve one koji bijahu s njim pred količinom ribe koju bijahu ulovili;
  • 10 isto tako Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, koji bijahu drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: » Budi bez straha, od sada ljudi su oni koje ćeš pecati. «
  • 11 Dovezavši tada barke k obali, ostavljajući sve, oni ga slijeđaše.


( Mt 8.14; Mk 1.4045)

  • 12 A, kako on bijaše u jednom od tih gradova[], jedan čovjek pokriven *leprom nalaziše se ondje. Pri pogledu na Isusa, on pade lice k zemlji i uputi mu ovu molitvu: » Gospodine, ako ti hoćeš, ti me možeš očistiti. «
  • 13 Isus ispruži ruku, dodirnu ga i reče: » Ja to hoću, budi očišćen «, i za čas lepra ga napusti
  • 14 Tad mu Isus zapovjedi da nikome ne govori o tome: » Otiđi radije pokazati se *svećeniku i milodar ponudi za očišćenje za svoje očišćenje kako je to Mojsije propisao: oni će imati onda jedan dokaz. «
  • 15 Sve više i više govoraše se o njemu i celiko se mnoštvo okupljaše za slušati ga i dati se izliječiti od svojih bolesti.
  • 16 A on se sklanjaše u pusta mjesta, i moljaše.

( Mt 9.18; Mk 2.112)

  • 17 A, jednog dana dok on bijaše u tijeku poučavanja, bijaše to u nazočnosti *farizeja i *doktora zakona koji bijahu došli iz svih sela Galileje i Judeje kao i iz Jeruzalema; a sila Gospodova[] bijaše na djelu da izvrši on iscjeljenja.
  • 18 Naiđoše ljudi noseći na jednoj nosiljci jednog čovjeka koji bijaše oduzet; oni pokušavaše ući unijeti ga i staviti pred njega;
  • 19 i kako zbog mnoštva, ne vidješe kuda ga unijeti, oni se uspeše na krov i, kroz crijepovlje ga spustiše s njegovim nosilma u sredinu, pred Isusa.
  • 20 Videći njihovu vjeru, on reče: » Tvoji su ti grijesi oprošteni. «
  • 21 Pismoznalci i farizeji stadoše umovati: » Kakav li je to čovjek koji izgovara *huljenja? Tko može opraštati grijehe osim Boga samog? «
  • 22 Ali, poznavaj ući njihova umovanja, on im uzvrati: »Zašto vi umujete u *srcima svojim[]?
  • 23 Što je lakše, reći: Tvoji su ti grijesi oprošteni ili pak reći: Ustani i hodaj?
  • 24 Eh dobro, da bi ste vi znali da *Sin čovjekov ima na zemlji ovlaštenje opraštati grijehe, on kaže oduzetom: ja ti kažem: ustani, uzmi svoja nosila i idi kući svojoj.«
  • 25 U mah, ovaj se diže pred njima, uze ono što mu služiše krevetom i pođe kući svojoj slaveći Boga.
  • 26 Preneraženje obuze njih sve i oni izraziše slavu Bogu; puni straha, oni govoraše: » Mi smo danas vidjeli izvanredne stvari. «


( Mt 9.913; Mk 2.1317)

  • 27 Nakon toga, on iziđe i vidje jednog ubirača poreza imenom Levi kako sjedi u uredu za namete. On mu reče: » Slijedi me. «
  • 28 Napustivši sve, ovaj se diže i stade ga slijediti.
  • 29 Levi pripravi Isusu jednu veliku gozbu u svojoj kući; a bijaše tu cijelo jedno mnoštvo ubirača poreza i drugih ljudi koji bijahu za stolom s njima.
  • 30 *Farizeji i njihovi pismoznalci mrmljaše, govoreći učenicima njegovim: » Zašto vi jedete i pijete s ubiračima poreza i *griješnicima? «
  • 31 Isus, uzimaj ući riječ reče im: » Nisu dobrodržeći oni koji trebaju liječnika, već bolesni.
  • 32 Nisam ja došao zvati pravedne, već grješnike da se obrate. «


( Mt 9.1415; Mk 2.1820)

  • 33 Oni mu rekoše: » *Učenici Ivanovi često poste i mole se, isto kao i, oni *farizejski, dok tvoji jedu i piju. «
  • 34 Isus im reče: » Možete li vi prisiljavati postiti uzvanike na svadbi dok je mladoženja s njima?
  • 35 Ali, dani će već doći kad će ženik biti njima otet, tada će oni postiti u te dane. «


( Mt 9.1617; Mk 2.2122)

  • 36 On im reče jednu *prispodobu:» Nitko ne kida komad nove s nove odjeće za staviti jednu zakrpu na staru odjeću; inače, bit će potrgana nova, a komad uzet s nove neće ići sa starom. *37 Nitko ne stavlja novo vino u stare mješine; inače novo će vino rasprsnuti mješine, i vino će se rasuti, a mješine bit će izgubljene.
  • 38 Već treba novo vino stavljati u nove mješine.
  • 39 Tko pije starog vina ne želi novog piti, jer veli: » Staro je bolje. «


( Mt 12.18; Mk 2.2328)

  • 6 1 A, jedan drugi *šabat, kako on prelaziše poljem žita, njegovi učenici trgaše klasove, trljaj ući ih u rukama svojim i jedoše ih.
  • 2 Nekolicina *farizeja rekoše: » Zašto vi činite ono što nije dopušteno, na dan šabata? «
  • 3 Isus im odgovori: » Vi niste čuli čak ono što učini David kad bi gladan, on i njegovi drugovi?
  • 4 Kako on uđe u kućuBožju, uze kruhove od milodara, jede ih i dade svojim drugovim: ti kruhovi koje nitko nema pravo jesti, izuzevši svećenike i to oni sami? «
  • 5 I on im govoraše: » Gospodar je on šabata, *Sin čovjekov. «

( Mt 12.914; Mk3.16)

  • 6 Jedan drugi dan *šabata, on uđe u *sinagogu i poučavaše; bijaše ondje jedan čovjek čija desna ruka bijaše oduzeta.
  • 7 Pismoznalci i *farizeji promatraše Isusa da vide hoće li činiti ozdravljenja u dan šabata,da bi pronašli čime ga optužiti.
  • 8 Ali, on poznavaše njihova umovanja; on reče čovjeku koji imaše oduzetu ruku: » Ustani i stani ondje u sredinu. « On se diže i ostade stojati.
  • 9 Isus im reče:  » Ja vas pitam da li je dopušteno u dan šabata činiti dobro ili činiti zlo, spasiti jedan život ili ga upropastiti. «
  • 10 I gledaj ući njih sve uokolo, on reče čovjeku: » Ispruži ruku. « On to učini i njegova ruka bi iscijeljena.
  • 11 Oni biše puni gnjeva i govoraše međusobno o tome što bi mogli učiniti Isusu.


( Mt 10.14; Mk 3.1319)

  • 12 U one dane, Isus ode u planinu za moliti i provede noć moleći Boga;
  • 13 potom, kad je svanuo dan, on pozva svoje *učenike i izabra ih dvanaestoricu kojima dade ime *apostoli:
  • 14 Šimun, kojem dade ime Petar, Andrija, njegov brat, Jakov, Ivan, Filip, Bartolomej,
  • 15 Matija, Toma, Jakov sin Alfeje1, Šimun kojeg su zvali Zelot, 16 Juda, sin Jakovljev[] i Juda Iskariot koji postade izdajnikom.


( Mt 4.2425; Mk 3.711)

  • 17 Silazeći s njima, on se zaustavi na jednom ravnom mjestu s jednim velikim mnoštvom svojih učenika i jednom velikom množinom naroda iz sve Judeje[] Jeruzalema i primorja uz Tir i Sidon;
  • 18 oni bijahu došli slušati ga i dati se izliječiti od svojih bolesti; oni koji bijahu opsjednuti nečistim duhovima bijahu ozdravjani;
  • 19 i sve mnoštvo tražiše dodirnuti ga, jer jedna velika sila izlaziše iz njega i on ozdravljaše svakoga.


( Mt 5.112)

  • 20 Tada, dižući oči k svojim učenicima, Isus reče:
» Sretni vi, siroti: *kraljevstvo
Božje vaše je.
  • 21 Sretni, vi koji ste gladni sada:
jer, bit ćete nasićeni.
Sretni, vi koji plačete sada:
smijat ćete se vi.
  • 22 Sretni ste vikad ljudi koji vas mrze,
kad vas odbacuju, i kad vas
vrijeđaju i zabranjuju vaše ima kao
besramno[], zbog *Sina čovjekovog.
  • 23 Radujte se onom danu tamo i
poskakujte od radosti, jer evo, vaša
je naknada velika u *nebu; na takav
isti način njihovi očevi[] postupaše s
prorocima.
  • 24 Ali, nesretni, vi bogati: vi
posjedujete svoju utjehu.
  • 25 Ali, nesretni, vi koji ste siti sada:
gladni ćete biti.
Nesretni, vi koji se smijete sada:
bit ćete u žalosti i plakat ćete.
  • 26 Nesretni ste vi kad svi ljudi govore
dobro o vama: to je naime onako
kako su očevi njihovi postupali s
prorocima.


( Mt 5.3947)

  • 27 Ali, ja vam kažem, vama koji me slušajte: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
  • 28 blagosiljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas kleveću.
  • 29 Onome tko te udari po jednom obrazu, pruži još i drugi. Onome tko ti uzme ogrtač, ne odbij ni tunike svoje.
  • 30 Onome tko ti zaištz, podaj, a onome tko ti uzme dobro tvoje ne potražuj natrag.
  • 31 A kako hoćete da ljudi postupaja prema vama, postupajte vi isto prema njima.
  • 32 Ako vi volite one koji vas vole, koje li zahvalnosti? Jer *grješnici također vole one koji njih vole.
  • 33 A, ako vi činite dobro onima koji vama čine dobro, koje li zahvalnosti? Grejšnici i sami čine toliko.
  • 34 A, ako vi pozajmljujete onima kojima se nadate da će vam vratiti, koje li zahvalnosti? Čak i grješnici pozajmljuju grješnicima da im se vrati jednaka vrijednost?
  • 35 Već vi volite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte ne nadaj ući se ničem zauzvrat. Tad će vaša naknada velika biti, i vi ćete biti sinovi Sve-Višnjega, jer on je dobar, on, za nezahvalnike i opake.


( Mt 5.48; 7.12; 15.14; 10.2425; 7.35)

  • 36 Budite darežljivi kao Otac vaš što je darežljiv.
  • 37 Ne postavljajte se za suce i nećete biti suđeni[], ne osuđujte i nećete biti osuđeni, ispunite i bit će vam ispunjeno.
  • 38 Dajite i davat će vam se: to je jedna dobra mjera, nagomilana, protresena, obilna sasut će vam, se u skut vaše odjeće, jer mjera kojom ste se vi služili jest ona kojom će se mjeriti za vas. «
  • 39 On im također reče jednu *prispodobu: » Jedan slijepac moželi slijepca voditi? Neće li obojica pasti u rupu?
  • 40 *Učenik nije iznad učitelja svog, već svaki dobro obrazovani učenik bit će kao učitelj njegov.
  • 41 Što ti imaš gledati slamku koja je u oku tvom bratu? A greda koja je u tvom vlastitom oku, ti nju ne opažaš?
  • 42 Kako ti možeš reći bratu svom: Brate, čekaj. Da izvadim slamku iz tvog oka, ti koji ne vidiš gredu koja je u tvom? Čovječe izopačenog suda, izvadi najprije gredu iz svog oka! I tad ćeš ti jasno vidjeti za izvaditi slamku koja je u oku brata tvog.


( Mt 12.3335; 7.1621)

  • 43 Nema dobrog stabla koji daje bolestan plod, niti što više bolesnog stabla koje daje jedan dobar plod.
  • 44 Svako se drvo, naime, prepoznaje po plodu njegovom: nema na grmu trnja branja smokava, ni na kupini berbe grožđa.
  • 45 Dobar čovjek, iz riznice dobra u svom *srca, vadi dobro, a zao, iz zle riznice svoje, izvlači zlo; jer ono što usta kažu to je ono što se iz srca prelijeva.
  • 46 A zašto me vi zovete Gospodine, Gospodine a ne činite ono što vam ja kažem?

(Mt 7.2427)

  • 47 Svaki čovjek koji dođe k meni, koji čuje moje riječi i koji ih primijenjuje, ja ću vam pokazati čemu je usporediv.
  • 48 On je usporediv jednom čovjeku koji gradi kuću: on je izdubio, išao je u dubinu i postavio temelje na stijeni. Naiđe povodanj, bujice se bace protiv te kuće, ali ju nisu mogle uzdrmati, jer bijaše dobro sagrađena.
  • 49 Ali, onaj koji čuje i ne primijeni usporediv je jednom čovjeku koji je sagradio jednu kuću na tlu, bez temelja: bujica se bacila protiv nje i smjesta se ona srušila, i uništenje je te kuće bilo potpuno. «


( Mt 8.513; provj. Iv 4.4654)

  • 7 1 Kad Isus bi završio sve svoje predavanje pred narodom on uđe u Kafarnaum.
  • 2 Jedan centurion imaše jednog roba bolesnog na smrt, kojeg mnogo cijeniše.
  • 3 Budući čuo govoriti o Isusu, on posla k njemu nekoliko uglednih Židova da ga zamole doći spasiti njegovog roba.
  • 4 Kad su stigli kod Isusa, ovi ga uporno preklinjaše i govoraše:
  • 5 »On zaslužuje da mu to učiniš, jer on voli naš narod i on je taj koji nam je sagradio *sinagogu.«
  • 6 Isus putovaše s njima i već bijaše nedaleko kuće njegove kad centurion posla prijatelje za reći mu: » Gospodine, ne muči se toliko, jer nisam ja dostojan da ti uđeš pod krov moj.
  • 7 Zato ja također nisam ocijenjen slobodnim doći k tebi; već izreci jednu riječ i da moj sluga bude iscijeljen.
  • 8 Tako ja, koji sam pod jednom vlašću, s vojnicima pod mojim zapovjedništvom, i ja kažem jednom: Idi i on ode, jednom drugom: Dođi i on dođe, i mom robu: Učini to i on to učini. «
  • 9 Slušajući te riječi, Isus bi pun udivljenja za njega; on se okrenu prema mnoštvu koje ga slijeđaše i reče: » Ja vam kažem, čak u Izraelu, ja nisam našao jedna takve vjere. «
  • 10 I po povratku u kuću izaslanici nađoše roba u dobrom zdravlju.


  • 11 A, Isus se potom nađe u jednom gradu zvanom Nain1. Njegovi učenici putovaše s njim, kao i jedno veliko mnoštvo.
  • 12 Kad on stiže blizu gradskih vrata, upravo sahranjivaše jednog mrtvaca ondje, jednog sina jedinca čija majka bijaše udovica, a jedno pozamašno mnoštvo iz grada praćaše nju.
  • 13 Gledajući ju, Gospod joj se smilova i reče joj: » Ne plači. «
  • 14 On se primaknu i dotaknu nosila; oni koji ga nosaše zaustaviše se; a on reče: » Mladiću, ja ti zapovijedam, probudi se[]. «
  • 15 Tada umrli sjedne i stade govoriti. A Isus ga vrati majci njegovoj.
  • 16 Svi biše zahvaćeni strahom, i iskazaše slavu Bogu govoreći: » Jedan se veliki *prorok podigao među nama i Bog je posjetio narod svoj. «
  • 17 I ta se priča o Isusu raširi po svoj Judeji[] i u svakom kraju.


( Mt 11.26)

  • 18 *Učenici Ivanovi3 izvijestiše sve te događaje svojem učitelju; a on, obraćajući se dvojici svojih učenika,
  • 19 posla njih k Gospodinu4 za pitati ga: » Jesi li ti Onaj koji dolazi ili mi trebamo čekati jednog drugog? «
  • 20 Stigavši k Isusu, ti ljudi mu rekoše: » Ivan Krstitelj nas je poslao k tebi za pitati te: Jesi li ti Onaj koji dolazi, ili mi trebamo čekati jednog drugog? «
  • 21 U taj čas Isus izliječi mnogo ljudi od bolesti, nedostataka i zlih duhova5 i dade vid mnogim slijepcima.
  • 22 Potom on odgovori izaslanicima: » Idite izvijestiti Ivana o onome što ste vidjeli i čuli: slijepi ponovo vide, hromi hodaju, *leprozni su očišćeni a gluhi čuju, mrtvi uskrsavaju, dobra vijest je objavljena sirotima,
  • 23 a sretan je onaj koji ne bude pao zbog mene. «


( Mt 11.711)

  • 24 Kad izaslanici biše otišli, Isus stade mnoštvu govoriti o njemu: » Što ste vi išli gledati u pustinji? Jednu trstiku uzbibanu vjetrom?
  • 25 Dakle, što ste išli gledati? Jednog čovjeka odjevenog u otmjenu odjeću? Ali, oni koji su došli odjeveni u raskošnu odjeću i koji življaše u raskoši nalaze se u kraljevskim palačama.
  • 26 Dakle, što ste vi išli gledati? Jednog *proroka? Da, ja vam to kažem, i više no proroka.
  • 27 To je on za kojeg je rečeno: Evo, ja šaljem svog glasonošu pred tobom; on će pripraviti put tvoj pred tobom.
  • 28 Ja vam to kažem, između onih koji su rođeni od jedne žene, nitko nije već od Ivana; a međutim najmanji u *Kraljevstvu Božjem već je od njega.


( Mt 11.1619)

  • 29 Sav narod, slušaj ući ga i čak ubirači poreza priznali su pravdu Božju dajući se pokrstiti krštenjem Ivanovim.
  • 30 Ali, *farizeji i *zakonoznalci su odbili su nakanu koju Bog imade za njih[], ne dajući mu se krstiti.
  • 31 Kome dakle, ću usporediti ljude ovog naraštaja? Kome su oni usporedivi?
  • 32 Oni su usporedivi djeci koja sjede na trgu i dovikuju jedna drugu govoreći:
Mi smo svirali frulom, a vi niste ple-
sali; mi smo zapjevali jednu pjesmu[]
žalobnu, a vi niste plakali.
  • 33 Naime, Ivan Krstitelj došao je, on ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete: izgubio je on glavu.
  • 34 *Sin čovjekov je došao, on jede, on pije, a vi kažete: Evo proždrljivca i pijanca, prijatelja ubirača poreza[] i *grješnika.
  • 35 Ali, mudrost bijaše priznata pravednom od sve svoje djece[]. «


  • 36 Jedan *farizej ga pozvati jesti s njim; on uđe u kuću farizejevu i sjede k stolu.
  • 37 Naiđe jedna žena iz grada koja bijaše *grješnica; ona bijaše doznala da on bijaše za stolom u kući farizejevoj. Donoseći jednu alabastrenu bočicu za miris
  • 38 prilazeći otpozadi, sve u plaču, k nogama Isusovim[], ona stade oblijevati noge njegove suzama; ona ih obrisa svojim kosama, pokri ih cjelovima i prosu miris na njih.
  • 39 Videći to farizej koji bijaše njega pozvao reče u sebi: » Da taj čovjek bijaše *prorok, on bi znao tko je žena koja ga dodiruje: a ona je: grješnica. «
  • 40 Isus uze riječ i reče mu: »Šimune, imam ti nešto reći.«  »Govori, Učitelju «, reče on.
  • 41 Jedan vjerovnik imaše dva dužnika; jedan mu dugovaše 500 srebrnjaka, drugi 50.
  • 42 Kako oni ne imadoše čime nadoknaditi dug, on im obojici oprosti njihov dug. Koji od te dvojice će ga više voljeti? «
  • 43 Šimun odgovori: » Ja mislim, onaj koji kojem je oprostio već dug. « Isus mu reče: » Dobro si prosudio.«
  • 44 I okreći ući se prema ženi, on reče Šimunu: » Vidiš ovu ženu. Ja sam ušao u tvoju kuću: ti mi nisi sasuo ni vode na noge[], ali ona, ona je oprala moje noge suzama i obrisala ih svojim kosama.
  • 45 Ti mi ni cjelova nisi dao, ali ona, otkad je ušla[] ona nije prestala obasipati moje noge cjelovima.
  • 46 Ti nisi prosuo mirisno ulje na moju glavu, ali ona, ona je prosula miris na noge moje. *47 Ako ti ja izjavim da su njeni grijesi toliko brojni bili oprošteni, to je zato što je ona pokazala mnogo ljubavi. Već, onaj kome se oprašta malo, malo i pokazuje ljubavi.«
  • 48 On reče ženi: » Tvoji su grijesi bili oprošteni. «
  • 49 Uzvanici stadoše govoriti u sebi:  » Tko taj čovjek koji ide sve do opraštanja grijehova? « 50 Isus reče ženi: » Tvoja te vjera spasila. Idi u miru.«


  • 8 1 A, zatim, Isus putovaše kroz gradove i sela; on objavljivaše i obznanjivaše dobru vijest o *vladavini Božjoj. Dvanaestorica bijahu s njim,
  • 2 i također žene koje bijahu izliječene od zlih duhova[] i bolesti: Marija, zvana Magdala, iz koje bijaše izišlo sedmoro zlih *duhova,
  • 3 Ivana, žena *Herodova nadstojnika Huza, Suzana i mnogo drugih koji njih pomagah[] svojim dobrima.


( Mt 13.19; Mk 4.19)

  • 4 Kako se sastala jedno veliko mnoštvo a dolažaše k njemu iz svih gradova, on reče u *prispodobi:
  • 5 » Sijač je izišao za sijati sjeme. Kako on sijaše, zrno je palo na rub puta; gazilo ga se i ptice su nebeske sve pojele.
  • 6 Drugo je zrno palo na kamen; proklijalo je i sasušilo se, zbog manjka vlažnosti.
  • 7 Drugo je zrno palo u sred trnja; klijaj ući s njim trnje ga je zagušilo.
  • 8 Drugo je zrno palo u dobru zemlju; proklijalo je ono i donijelo plod stostruko. « Na što Isusu uzviknu: » Onaj tko ima uši za slušati, nek' čuje! «

( Mt 13.1013; Mk 4.1012)

  • 9 Njegovi ga učenici upitaše što znači ta prispodoba.
  • 10 On reče: » Vama je dano poznavati *tajne kraljevstva Božjeg; ali, za druge, to se daje u prispodobama, da gledaju i ne vide i da slušaju a ne razumiju. «


( Mt 13.1823; Mk 4.1320)

  • 11 A evo što znači prispodoba: sjeme, to je riječ Božja.
  • 12 Oni koji su na rubu puta, to su oni koji čuju, potom dođe *đavao i otme im riječ iz srca njihovog, iz straha da ne povjeruju i ne budu spašeni.
  • 13 Oni koji su na kamenu, to su oni koji s radošću prime riječ kad ju čuju; ali, oni nemaju korijenja: za jedan čas oni povjeruju, alu u času *kušnje oni ju napuste.
  • 14 Ono koje je palo u trnje, to su oni koji čuju i koji, zbog briga, bogatstva i zadovoljstava života budu ugušeni u tijeku puta i ne stignu do svoje zrelosti.
  • 15 Ono koje je u dobroj zemlji, to su oni koji čuju riječ u srcu odanom i dobrom, koji ju zapamte i donose plod s mnogo ustrajnosti.


( Mt 4.2125 )

  • 16 Nitko ne pali jednu lampu da bi ju prekrio ćupom ili stavio pod krevet; već se ona stavlja na postolje da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlost.
  • 17 Jer, nema ničeg tajnog što neće izići na vidjelo, ništa skriveno koje ne treba biti znano i izići na znanje.
  • 18 Posvetite dakle pažnju načinu na koji slušate. Jer onome koji ima, bit će dano; a onome koji nema, čak i ono što vjeruje da ima bit će mu oduzeto.


( Mt 12.4650; Mk 3.3135)

  • 19 Njegova majka i njegova braća stigoše blizu njega, ali mu ne mogoše prići zbog mnoštva. *20 Javiše njemu: » Tvoja majka i tvoja braća su vani; hoće te vidjeti. «
  • 21 On im odgovori:» Moja majka i moja braća, to su oni koji slušaju riječ Božju i koji ju primijenjuju. «


( Mt 8.18,2327; Mk 4.3541)

  • 22 A, jednog dana on se uspne u barku sa svojim učenicima; on im reče: » Pređimo na drugu obalu jezera[] «, i oni se otisnuše na pučinu.
  • 23 Dok oni plovljaše, Isus zaspe. Jedan vihor se obori na jezero; barka se napuni i oni se nađoše u opasnosti.
  • 24 Oni mu se primaknuše i probudiše ga govoreći: » Učitelju, učitelju, izgibosmo! « On se probudi, zaprijeti vjetru i valovima: ovi se stišaše i nastade tišina.
  • 25 Potom im on reče:» Gdje je vaša vjera? « Obuzeti strahom, oni se začudiše i govoraše međusobno: » Tko je, dakle on, da čak vjetrovima i valovima zapovijeda i da mu se ovi pokoravaju? «

( Mt 8.2834 Mk 5.120)

  • 26 Oni dosegoše gergezenijanski kraj[] koji je sučelice Galileji.
  • 27 Kako on siđe na tle, dođe mu u susret jedan čovjek iz grada koji imaše *zloduhe. Već dugo vremena on više nije nosio odjeće i nije stanovao u kući već u grobovima.
  • 28 Pri pogledu na Isusa, on mu se baci pred noge ispuštaj ući krikove i reče jednim snažnim glasom: U što se ti miješaš, Isuse, Sine Sve-Višnjeg? Ja te molim, ne muči me. «
  • 29 Isus naime zapovijedaše nečistom duhu[] da iziđe iz tog čovjeka. Jer dosta puta ga se ovaj domagaše; vezalo ga se lancima i bukagijama; ali, on bi slomio sveze i bivao nagnam zloduhom u pusta mjesta.
  • 30 Isus ga ispitivaše: » Koje je tvoje ime? «  » Legija «, odgovori on, jer brojni demoni bijahu ušli u njega.
  • 31 A oni ga preklinjaše da im ne zapovjedi otići u ponor[].
  • 32 A bijaše ondje jedno krdo svinja koje je paslo na planini. Zlodusi preklinjaše Isusa da im dopusti ući u svinje. On im to dopusti.
  • 33 Zlodusi iziđoše iz čovjeka, uđoše u svinje i krdo se sunovrati s visine strmine i jezero i utopi se.
  • 34 Kad vidješe što se dogodilo, čuvari pobjegoše i izvijestiše o događaju u zaseocima.
  • 35 Ljudi dolažaše onamo vidjeti što se bijaše dogodilo. Oni stigoše kod Isusa i nađoše, sjedjeti do njegovih nogu, čovjeka iz kojeg bijahu izišli zlodusi, koji bijaše odjenut i pri zdravom razumu, i biše oni zahvaćeni strahom.
  • 36 Oni koji bijahu vidjeli ispričaše im kako, onaj koji bi bjesomučan, bijaše bio spašen[]. 37 Tada, svo pučanstvo oblasti Gergezenijanaca zamoli Isusa da se udalji od njih, jer oni bijahu zahvaćeni jednim velikim strahom; a, on se uspne u barku i vrati se.

38 Čovjek kojeg bijahu napustili Zlodusi moljaše ga; iskaše da bude s njim. Ali, Isus ga otpusti govoreći: 39 » Vrati se svojoj kući i ispričaj sve što je Bog učinio za tebe. « A čovjek ode, obznanjujući po svem gradu sve što Isus bijaše učinio za njega.


( Mt 9.1826;Mk 5.2143)

  • 40 Po svom povratku, Isus bi dočekan od mnoštva, jer svi bijahu došli čekati ga.
  • 41 Kad evo stiže jedan čovjek imenom Jairos; on bijaše poglavar *sinagoge. Pavši k nogama Isusovim, on ga preklinjaše da dođe kući njegovoj,
  • 42 jer imaše on kćer jedinicu, otprilike od 12 godina, koja bijaše na samrti. Dok se Isus ondje nalaziše, mnoštvo ga toliko pritijesni da ga je gotovo zagušilo.
  • 43 Bijaše ondje[] jedna žena koja je patila od krvoliptanja otprije dvanaest godina; ona bijaše potrošila sve što je imala na liječnike, a nitko ju ne mogaše izliječiti.
  • 44 Ona se približi s traga, dodirnu resu[] na njegovoj odjeće i, u isti čas njeno krvoliptanje se zaustavi. Isus upita: » Tko me dodirnuo? «
  • 45 Kako se svi braniše, Petar[] reče:» Učitelju, to su ljudi koji te stežu i pritišću. «
  • 46 Ali, Isus reče:» Netko me dodirnuo, ja sam osjetio da jedna snaga bijaše izišla iz mene. «
  • 47 Videći da nije mogla proći neopažena, žena dođe i drhteći pade k nogama njegovim; ona ispriča pred svim narodom iz kojeg razloga bijaše ga dodirnula, i kako istog časa bijaše izliječena.
  • 48 Tad joj on reče: » Kćeri moja, tvoja te vjera spasila. Idi u miru. «
  • 49 On još govoraše kad stiže od poglavara sinagoge netko tko reče: » Tvoja kćer je umrla. Ne dodijavaj više učitelju.«
  • 50 Ali Isus, koji to bijaše čuo reče Jairosu: » Ne boj se; samo vjeruj i ona će biti spašena. «
  • 51 Po svom dolasku u kuću, on pusti ući sa sobom samo: Petra, Ivana i Jakova, s ocem i majkom djetetovom.
  • 52 Svi plakaše i žališe nad njom. Isus reče: » Ne plačite, ona nije umrla, ona spava. «
  • 53 A oni se sprdaše s njim, jer znaše ona i da ona bijaše mrtva.
  • 54 Ali on, uzevši njenu ruku, pozva ju: » Dijete moje, probudi se. «
  • 55 Njen se duh povrati i ona se istog časa diže. I on zapovjedi da joj daju jesti.
  • 56 Njeni roditelji biše zaprepašteni; a on im zapovijedi da nikom ne govore što se dogodilo.


( Mt 10.19, 1114; Mk 613)

  • 9 1 Budući sakupio Dvanaestoricu, on im dade moć i ovlaštenje nad svim zlodusima i dade im liječiti bolesti[].
  • 2 On ih posla obznanjivati *vladavinu Božju i činiti ozdravljenja,
  • 3 i on im reče: » Ne uzimajte ništa za put, ni štap, ni vreći, ni kruha, ni novca; ne posjedujte čak ni jedan dvije tunike.
  • 4 U koju kuću uđete, ondje ostanite. Odande ćete ponovo krenuti.
  • 5 Ako li vas ne prime, napuštaj ući taj grad otresite prašinu sa stopala svojih: to će biti svjedočenje protiv njih. «
  • 6 Oni pođoše i iđaše iz sela u selo, obznanjujući dobru vijest i čineći iscjeljenja posvuda.

( Mt14.1 2 ;Mk 6.1416)

  • 7 *Herod tretrarh doznade sve što se dogodilo i bijaše uznemiren onim što neki govoraše da Ivan bijaše uskrsnuo od mrtvih,
  • 8 drugi da se Ilija bijaše pojavio, drugi da jedan, nekadašnji *prorok bijaše uskrsnuo.
  • 9 Herod reče: » Ivan, ja osobno dadoh ga pogubiti. Ali, tko je ovaj ovdje, o kojem ja čujem govoriti te stvari. « I ona tražaše vidjeti ga.


( Mt 14.1321; Mk 6.3044)

  • 10 Po svojem povratku *apostoli ispričaše Isusu sve što bijahu učinili. On ih odvede i povuče se u stranu pokraj jednog grada nazvanog Betsaida.
  • 11 Saznavši, mnoštvo ga slijeđaše. Isus ih dočeka; on im govoraše o *vladavini Božjoj i on ozdravljivaše one koji to trebaše.
  • 12 Ali, dan poče opadati. Dvanaestorica se primaknuše i rekoše mu:  » Otpusti mnoštvo; nek' idu smjestiti se i sela i zaseoke okoline i nek' si nađu jesti, jer mi smo ovdje u jednom pustom mjestu. «
  • 13 Ali, on im reče: » Dajte im jesti vi sami. « Tad im oni rekoše: Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe… osim da sami odemo kupiti živež za sav taj narod. «
  • 14 Bijaše tu; naime, oko 5.000 ljudi. On reče svojim učenicima: » Dajte ih smjestiti po grupama od po pedeset. «
  • 15 Oni učiniše tako i sve ih smjestiše.
  • 16 Isus uze pet kruhova i dvije ribe i, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, prelomi ih, i dade ih učenicima za ponuditi ih mnoštvu.
  • 17 Oni jeđaše i biše svi nasićeni; i odnesoše ono što im ostade u komadima: dvanaest košarica.

( Mt 16.1321; Mk 8.2731)

  • 18 A, kako on bijaše u molitvi po strani, učenici bijahu s njim, a on ih ispitivaše: » Tko sam ja po riječima mnoštva? «
  • 19 Oni odgovoraše[]: » Ivan Krstitelj; za druge, Ilija; za druge, ti si *prorok nekadašnji koji je uskrsnuo. «
  • 20 On im reče: » A vi, tko, kažete vi da sam ja? « Petar, uzimajući riječ, odgovori: » *Krist Božji. «
  • 21 A on, strogo, zapovijedi im da ga ne kažu nikom,
  • 22 objašnjavajući: » Treba *Sin čovjekov prepatiti mnogo, biti odbačen od starješina, *velikih svećenika i pismoznalaca, da bude usmrćen i da, trećeg dana, on uskrsne. «

( Mt 16.2428; Mk 8.349.1)

  • 23 Potom on reče svima: » Ako netko hoće doći u moju sljedbu, nek se odrekne samog sebe i uzme svoj križ svaki dan, i nek' me slijedi.
  • 24 Naime, tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; ali, tko izgubi život zbog mene, spasit će ga.
  • 25 I koju korist čovjek imat će da sekne sav svijet, ako sebe izgubi ili uništi?
  • 26 Jer, ako netko stidi se mene i mojih riječi, *Sin čovjekov stidjet će se njega kad dođe u svojoj slavi, i u onoj Očevoj i svetih *anđela.
  • 27 Uistinu, ja vam to kažem, između onih koji su ovdje, neki neće umrijeti prije no što vide *vladavinu Božju. «

( Mt17.18; Mk 9.28)

  • 28 A, otprilike osam dana poslije tih riječi, Isus uze sa sobom Petra, Ivana i Jakova i uspne se na planinu za moliti.
  • 29 Dok on moljaše, izgled njegovog lica se promijeni i njegova odjeća postade blistajuće bjeline.
  • 30 Kad evo dvojica ljudi sastadoše se s njim; bijahu to Mojsije i Ilija;
  • 31 pojavivši se u slavi, oni govoraše o njegovom odlasku koji će se dogoditi u Jeruzalemu.
  • 32 Petar i njegovi drugovi bijahu satrveni od sna; ali, budući se probudili, oni vidješe slavu Isusovu i dva čovjeka koji stajahu s njim.
  • 33 A, kako se ovi razdvojiše od Isusa, Petar mu reče: » Učitelju, dobro nam je biti ovdje; podignimo tri šatora: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju. « On ne znade što govoraše.
  • 34 Kako on još govoraše tako, naiđe jedan oblak koji ih prekri. Strah ih obuze u času kad uđoše u njega.
  • 35 I bijaše tu jedan glas koji je dolazio iz oblaka; on govoraše: » Ovaj ovdje moj je Sin, onaj kojeg sam ja izabrao, slušajte ga! «
  • 36 U času kad glas odjeknu, ne bi više nikog do Isus sam. Učenici ostadoše šutjeti, i ne pričaše nikome, u ono vrijeme, ništa od onog što bijahu vidjeli.


( Mt 17.1418; Mk 9.14.27)

  • 37 A, Slijedećeg dana, kad biše sišli s planine, jedno veliko mnoštvo dođe u susret Isusu. *38 Kad eno u sred mnoštva jedan se čovjek prodera: » Učitelju, molim te, pogledaj mog sina, jer to je moje jedino dijete.
  • 39 Događa se da ga se jedan duh dograbi: najednom on zaviče, baci ga u grčeve i zapjeni se, i ne napušta ga sve dok ga jako ne izmuči, ostavljajući ga posve slomljenog.
  • 40 Ja sam molio tvoje učenike da ga istjeraju, ali oni nisu mogli. «
  • 41 Uzimajući riječ, Isus reče: » Naraštaj nevjerni i izopačeni, do kad ću ja biti s vama i morati vas podnositi? Dovedi mi svog sina. «
  • 42 Jedva što je dijete stiglo kad ga zloduh baci na tle i protrese ga grčenjima. Ali, Isus zaprijeti nečistom duhu, izliječi dijete i vrati ga njegovom ocu.
  • 43 A svi bijahu zapanjeni veličinom Božjom.


( Mt 17.2223; Mk 9.3032)

Kako se svi opčaravaše onim što on činjaše, on reče svojim učenicima :

  • 44 Slušajte dobro ovo što ću vam ja reći: *Sin čovjekov bit će izručen u ruke ljudima. «
  • 45 Ali, oni ne razumješe tu riječ; ona im ostade zastrta da joj ne shvate smisao; i oni ga se bojaše ispitivati o tome.


( Mt 18.15; Mk 9.3337)

  • 46 Jedno pitanje dođe im u duh1: koji od njih mogao bi biti najveći?
  • 47 Isus znaj ući koje su si oni pitanje postavili, uze jedno dijete i stavi ga u pred njih, *48 i reče im: » Tko primi u moje *ime ovo dijete, prima mene samog; a tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao; jer onaj koji je najmanji između vas svih, evo ga najvećim. «



( Mt 9.3841)

  • 49 Uzimajući riječ, Ivan2 mu reče:»Učitelju, mi smo vidjeli nekoga istjerivati *zloduhe u tvoje ime i pokušavali smo ga spriječiti[] jer on te nije slijedio s nama. «
  • 50 Ali, Isusu reče:  » Ne sprječavajte ga, jer onaj koji nije protiv vas taj je za nas. «
  • 51 A, kako dolažaše vrijeme kad će on biti uzet iz svijeta, Isus odlučno krenu na put prema Jeruzalemu.
  • 52 On posla glasonoše pred sobom. Ovi pak, stavljajući se na put uđoše u jedno samaritanijsko selo1 da bi se pripremio njegov dolazak.
  • 53 Ali, ne primiše ga, jer je putovao prema Jeruzalemu.
  • 54 Videći to, učenici Jakov i Ivan rekoše: » Gospodine, hoćeš li da mi kažemo da padne vatra s neba i sprži ih? «
  • 55 Ali on, okrenuvši se, ukori njih.
  • 56 I oni krenuše prema jednom drugom selu.


( Mt 8.19.22)

  • 57 Kako oni bijahu na cesti, netko reče Isusu na putu: » Ja ću te slijediti svuda kamo budeš išao. «
  • 58 Isus mu reče: » Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda; *Sin čovjekov, on, nema gdje spustiti glavu. «
  • 59 On reče jednom drugom: »Slijedi me. «  Ovaj mu odgovori: » Dopusti mi najprije ići ukopati mog oca. «
  • 60 Ali, Isus mu reče: » Pusti mrtve ukopavati mrtvace svoje, već ti, idi obznanjivati *kraljevanje Božje. «
  • 61 Jedan drugi opet, reče mu: » Ja ću te slijediti ,Gospodine; ali, dopusti mi najprije reći zbogom mojima u kući. «
  • 62 Isus mu reče: » Tko stavi ruku na plug, potom gleda unatrag, nije stvoren za kraljevstvo Božje. «


( Mt 9.3738, 10.716; Mk 6.811; Lk 9.35)

  • 10 1 Nakon toga, Gospodin označi 72 druga *učenika i po dvojicu posla ih u svaki grad i mjestance gdje je on sam trebao ići.
  • 2 On im reče: » Žetva je obilna, ali radnici malobrojni. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.
  • 3 Idite! Evo vas ja odašiljem kao anđele u sred vukova.
  • 4 Ne ponesite kese, ni vreće, i ne izmjenjujte pozdrava niskim na putu.
  • 5 U nekoj kući, u koju uđete, recite najprije: Mir kući ovoj.
  • 6 A, nađe li se ondje jedan čovjek mira, vaš će se mir spustiti i na njega; inače, vratit će se na vas.
  • 7 Boravite u toj kući, jedući i pij ući ono što vam daju, jer radnik zaslužuje plaću svoju. Ne idite iz kuće u kuću.
  • 8 U nekom gradu u koji uđete i gdje vas prime, jedite ono što vam ponude.
  • 9 Iscjeljujte bolesne koji će se ondje naći, i recite im: *kraljevanje Božje stiglo je do vas.
  • 10 Ali, u nekom gradu gdje budete ušli, a gdje vas ne primaju iziđite na trgove i recite: *11 Čak i prašinu vašeg grada koja se prilijepila na naše noge, mi ju brišemo da vam ju vratimo. Ipak, znajte ovo: kraljevanje se Božje približilo.


( Mt 11..24, 2123)

  • 12 Ja vam ovo kažem: Toga dana tamo, Sodoma će biti suđena s manje strogosti nego ovaj grad.
  • 13 Nesretan si ti, Korazino! nesretna si ti Betsaido, jer da su čuda koja su se zbila kod vas bila u Tiru i Sidonu, već bi dugo vremena oni bili preobraćeni, ogrnuti kostrijetima i sjedjeli u pepelu.
  • 14 Da, za vrijeme suđenja, s Tirom i Sidonom postupat će se s manje strogosti nego s vama. *15 A ti, Kafarnaume, hoćeš li ti sve do neba biti uzdizan? Ti ćeš sići sve do u boravište mrtvih.
  • 16 Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas odbije odbio je mene; ali, onaj koji mene odbije, odbio je onog koji je mene poslao.
  • 17 Sedamdeset i dva učenika vratiše se radosni, govoreći: » Gospodine, čak i *Zlodusi su nam podvrgnuti u tvoje *ime. «
  • 18 Isus im reče: » Ja sam vidio *Sotonu pasti s neba kao munja.
  • 19 Evo, ja sam vam dao vlast gaziti nogama zmije i škorpije, i svu silu neprijateljsku, i ništa vam neće moć naškoditi.
  • 20 Ipak, ne radujte se tome što su vam Zlodusi podvrgnuti, već se radujte što su vaša imena na *nebesima upisana. «


( Mt 11.2527)

  • 21 Istog časa on uskliknu pod utjecajem Svetog Duha i reče: » Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, da si to skrio mudrima i umnima, a otkrio malenima. Da, Oče, tako si ti odredio u svojoj dobrohotnosti.
  • 22 Sve mi je bilo predano p mojem ocu, i nitko ne zna tko je Sin, ako to nije Otac, ni tko je Otac ako to nije Sin i onaj kome Sin hoće to otkriti.«



( Mt 13.1617)

  • 23 Potom se on okrenu k *učenicima i reče im zasebno: » Sretne oči koje vide ono što vi vidite!
  • 24 Jer ja vam to kažem, mnogi od *proroka, mnogi od kraljeva htjeli su vidjeti ono što vi vidite, a oni nisu vidjeli, čuti što vi čujete, a oni nisu čuli. «


( Mt22.3440; Mk 12.2831)

  • 25 Kad evo jedan se *pismoznalac diže i reče njemu, za staviti ga na iskušenje: » Učitelju, što trebam ja učiniti za primiti u diobu vječni *život? «
  • 26 Isus mu reče: » U Zakonu1 što je pisano? Kako ti čitaš? «
  • 27 On mu odgovori: » Voljet ćeš Gospoda svog Boga svim srcem svojim, svom svojom dušom, svom, svojom snagom, i svakom svojom mišlju i kao samog sebe.
  • 28 Isus mu reče: » Ti si dobro odgovorio. Učini tako i imat ćeš spašen život. «


  • 29 Ali on, hoteći pokazati svoju pravednost, reče Isusu: » A tko je moj bližnji? «
  • 30 Isus preuze: » Jedan čovjek pošao iz Jeruzalema u Jerihon, on naiđe na razbojnike koji, budući ga orobili i izlemali udarcima, odoše ostavljajući ga polumrtvog.
  • 31 Dogodi se da jedan *svećenik silažaše istim putem; on vidje čovjeka i prođe ga na dobrom rastojanju.
  • 32 Jedan levit[] isto naiđe na to mjesto; on vidje čovjeka i prođe ga na dobrom rastojanju.
  • 33 Ali, jedan Samaritanac[] koji bijaše na putovanju stiže blizu čovjeka: on ga vidje i smilova se.
  • 34 On se približi, poveza mu rane sasipaj ući mu na njih ulja i vina[], natovari ga na vlastito sedlo, dovede ga do jednog svratišta i uze ga na skrb.
  • 35 Sutradan, izvadivši dva srebrnjaka, on ih dade ih krčmaru i reče mu: Pobrini se za njega, a ako potrošiš nešto više, ja sam taj koji će ti to nadoknaditi kad budem ponovo prolazio.
  • 36 Koji od te trojice, prema tvom mišljenju, se pokazao kao bližnji čovjeku koji bijaše naišao na razbojnike? «
  • 37 Pismoznalac odgovori: » To je onaj koji napravio dokaz dobrote prema njemu. « Isus mu reče: » Idi i, ti također, čini isto. «


  • 38 Kako bijahu na putu, on uđe u jedno selo, a jedna žena imenom Marta ga primi u svoju kuću.
  • 39 Ona imaše jednu sestru imenom Marija koja, budući sjela uz noge Gospodinu, slušaše njegovu riječ.
  • 40 Marta se užurbala oko jednog složenog posla. Ona naiđe i reče: » Gospodine, to tebi ne znači ništa što je moja sestra ostavila mene samu služiti? Reci joj dakle, da mi pomogne. « *41 Gospod joj odgovori: » Marta, Marta, ti se brineš i trudiš oko mnogo dobrih stvari.
  • 42 Jedna je samo potrebna. Marija je ta koja je izabrala bolji dio; ona joj neće biti oduzeta. «


( Mt 6.913)

  • 11 1 On jednog dana bi negdje u molitvi. Kad bi završio, jedan mu od njegovih učenika reče: » Gospodine, nauči nas moliti, kako je Ivan1 naučio svoje učenike. «
  • 2 On im reče: » Kad molite, recite:
Oče,
Očituj se kao Bog,
Dođi kraljevanje tvoje,
  • 3 Daj nam kruh kojeg trebamo
svaki dan,
  • 4 Oprosti nam naše grijehove, jer
mi sami opraštamo svim onima koji
su krivi prema nama,
I ne izloži nas *napasti. «


  • 5 Isus im još reče: » Ako netko od vas ima jednog prijatelja i ode ga pronaći u sred noć za reći mu : Prijatelju moj, pozajmi meni tri kruha,
  • 6 jer jedan od mojih prijatelja je stigao s putovanja, a ja mu nemam ništa za ponuditi,
  • 7 i ako drugi, iznutra, njemu odgovori: Ne uznemiravaj me! Sada su vrata zatvorena, moja djeca i ja legli smo; ja se ne mogu dignuti i tebi dati kruha,
  • 8 ja vam ovo kažem: čak i ako se ne digne za dati mu ga, jer je prijatelj njegov, eh dobro, zato što je drugi bez srama, on će se dignuti za dati mu sve što ovom treba. «


( Mt 7.711)

  • 9 Eh dobro, ja vam kažem: Ištite, dat će vam se[] ; tražite, naći ćete; kucajte, otvorit će vam se.
  • 10 Naime, tko ište prima, tko traži namazi, a onom tko kuca otvorit će mu se.
  • 11 Koji otac između vas ako mu njegov sin zaište[] jednu ribu, dat će mu jednu zmiju umjesto ribe?
  • 12 Ili još ako mu zaište jedno jaje, on da mu da škorpiju?
  • 13 Ako dakle vi, koji ste opaki, znate davati dobre stvari svojoj djeci, koliko više Otac nebeski dat će Duha Svetog onima koji mu zaištu. «

( Mt 9.3234; 12.2230; Mk 3.2227)

  • 14 On istjerivaše jednog nijemog zloduha. A, kad bi već izišao zloduh, stade govoriti, a mnoštvo se divilo.
  • 15 Ali, neki između njih rekoše:»Po Belzebulu, poglavaru zloduha, on to izgoni zloduhe. «
  • 16 Drugi, za staviti ga na kušnju, iskaše u njega *znakove koji dolaze s *neba.
  • 17 Ali on, znaj ući njihova razmišljanja, reče im: »Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe samog ide u propast, i kuće će jedne na druge padati.
  • 18 Ako *Sotona je također u sebi podijeljen, kako će se njegovo kraljevstvo održati? … pošto vi kažete da je to po Belzebulu što ja izgonim *zloduhe.
  • 19 A ako je to po Belzebulu što ja izgonim zloduhe, vaši učenici, po kome ih oni izgone? Oni sami dakle, bit će vašim sudcima.
  • 20 Ali, ako ja to Božjim prstom izgonim zloduhe, tada je *kraljevanje Božje došlo na vas.
  • 21 Kad jaki čovjek oružjem svojim čuva svoju palaču, ono što mu pripada u sigurnosti je.
  • 22 Ali, da naiđe jedan jači koji ga nadvlada, on mu uzme sve naoružanje u koje se onaj bijaše pouzdao, i on razdijeli svoj plijen.
  • 23 Tko nije sa mnom protiv je mene i tko ne skuplja sa mnom razbacuje.


( Mt 12.4345)

  • 24 Kad jedan nečisti duh1 iziđe iz čovjeka, on prekrstari suhe krajeve u potrazi za odmorom; kako ih ne nalazi, on kaže: Ja ću se vratiti u moj stan, otkud sam istjeran.
  • 25 Po svom dolasku, on nađe njega pometenog i uređenog.
  • 26 Tad on ode uzeti sedam drugih duhova gorih od sebe; oni onamo uđu i smjeste se; i novo stanje tog čovjeka postane gore no prethodno. «


  • 27 A, kad on to kazivaše, jedna žena podiže glas iz sredine mnoštva i reče mu: » Sretna ona koja te nosila i dojila!«
  • 28 Ali on, reče: » Sretni, radije oni koji slušaju riječ Božju i koji ju paze! «


( Mt 12.3842)

  • 29 Kako se mnoštvo nakupljaše, on stade govoriti: » Ovaj naraštaj je jedan opak naraštaj; on traži jedan *znak! Kao znak, neće mu biti dan drugi do znak Jonasov.
  • 30 Jer, isto kao što Jonas bi jednim znakom za ljude iz Ninive, isto tako *Sin čovjekov bit će to za ovaj naraštaj.
  • 31 Za vrijeme suđenja, kraljica Juga dignut će se, s ljudima ovog naraštaja i ona će ih osuditi, jer ona je došla s kraja svijeta slušati mudrost Solomonovu; eh dobro, ovdje ima više no Solomon.
  • 32 Za vrijeme suđenja ljudi iz Ninive će se dignuti s ovim naraštajem i osuditi ga, jer oni su se obratili po propovijedi Jonasovoj; eh dobro, ima ovdje više no Jonas.


( Mt 5.15; Mk4.21; Lk 8.16)

  • 33 Nitko ne zapali jednu svjetiljku za staviti ju u jedno skrovište[], već ju stavi na njeno postolje, da bi oni koji uđu vidjeli svjetlost.

(Mt 6.22-23)

  • 34 Svjetiljka tvog tijela, to je oko. Kad je tvoje oko zdravo, tvoje cijelo tijelo također je u svjetlosti;
  • 35 ali, ako je tvoje oko bolesno, tvoje je tijelo također u tminama.
  • 36 Ako je dakle, tvoje tijelo cijelo u svjetlosti, s niti jednim dijelom u tminama, ono će biti potpuno u svjetlosti kao kad te svjetiljka osvjetljuje svojim sijanjem. «


( Mt 23.4,67, 13, 2527;2931,3436)

  • 37 Kako on govoraše, jedan farizej ga pozvao k sebi ručati. On uđe i smjesti se kod stola. *38 Farizej bi iznenađen vidjevši da on ne bijaše najprije obavio odrješenje prije ručka.
  • 39 Gospodin njemu reče: » Sad vi, farizeji, vanjština kupe i pladnja je ono što vi čistite, ali vaša nutrina je puna grabeži i opakosti.
  • 40 Bezumnici! Nije li onaj koji je stvorio vanjštinu također načinio unutrašnjost?
  • 41 Dajte radije u milostinju ono što je unutra, i tad će sve za vas biti *čisto.
  • 42 Ali, nesretni ste vi farizeji, vi koji sasipate dîm mente, rutvice i svega što niče u vrtu, a ostavljate po strani pravednost i ljubav Božju. Tako je ovo trebalo činiti, ne zanemaruj ući ono.
  • 43 Nesretni ste vi, farizeji, vi koji volite prva sjedišta u *sinagogama i pozdravljanja na javnim mjestima.
  • 44 Nesretni, vi koji ste kao ovi grobovi koji ništa ne znače i po kojima se hoda, a da se to i ne zna. «
  • 45 Tada jedan od *zakonoznalaca reče Isusu: Učitelju, govoreći tako, ti nas također vrijeđaš. «
  • 46 On odgovori: » Vi također, zakonoznalci, nesretni ste, vi koji tovarite ljudima teška bremena, a da sami ne dotičete ni jednim jedinim prstom te tovare.
  • 47 Nesretni, vi koji gradite *grobove *prorocima, dok su vaši očevi oni koji su ih pobili. *48 Tako vi svjedočite da ste suglasni s djelima svojih otaca, pošto, oni, oni su ubili proroke a vi, vi podižete njihove grobove.
  • 49 Zato je Mudrost Božja sama rekla: ja ću njima poslati proroke i *apostole; oni će ih ubijati i proganjati
  • 50 da bi bio zaiskan račun ovom naraštaju za krv1 svih proroka koja je bila prolivena od ustanovljenja svijeta,
  • 51 od krvi Abelove sve do krvi Zaharijine koji je poginuo između *oltara i *svetišta. Da, ja vam ovo kažem, bit će zatražen račun ovom naraštaju.
  • 52 Nesretni ste vi, zakonoznalci, vi koji ste uzeli ključ saznanja: vi sami niste ušli, a onima koji hotijaše ući, vi ste njima tome spriječili. «
  • 53 Kad on bi izišao odatle, *pismoznalci i farizeji se stadoše ljutiti na njega i iznuđivati mu odgovore o brojnim predmetima,
  • 54 postavljajući mu zamke ne bi li se domogli jedne od njegovih besjeda.


( Mt 10.2633, 1920))

  • 12 1 Na to, kako se mnoštvo bijaše skupilo u tisućama, toliko da se gazilo, on poče govoriti svojim učenicima: » Prije svega, čuvajte se *kvasa *farizeja, lažnosti.
  • 2 Ništa nije zastrto što neće biti otkriveno, ništa nije tajno što neće biti poznato.
  • 3 Jer sve ovo što ste rekli u sjeni bit će saslušano na svjetlu; a ono što ste rekli na uho u podrumu bit će objavljeno na terasama[].
  • 4 Ja vam ovo kažem, prijatelji moji: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a koji, nakon toga, ne mogu učiniti ništa više.
  • 5 Ja ću vam pokazati koga se trebate bojati: bojte se onoga koji, nakon što je ubio, ima moć baciti u *gehenu. Da, ja vam to kažem, to je Onaj kojeg se treba bojati.
  • 6 Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Ipak, ni jedan od njih nije zaboravljen od Boga.
  • 7 Što više, čak su i vaše vlasi izbrojene. Budite bez straha, vi vrijedite više nego svi vrapci.
  • 8 Ja vam to kažem: tko se pred ljudima izjasni za mene, *Sin čovjekov izjasnit će se također za njega pred *anđelima Božjim.
  • 9 Ali, onaj koji me bude zanijekao pred ljudima bit će zanijekan pred anđelima Božjim.
  • 10 Tko god kaže jednu riječ protiv Sina čovjekovog, tome će biti oprošteno, ali tko bude *hulio protiv Duha Svetog, tome neće biti oprošteno.
  • 11 Kad vas budu vodili pred *sinagoge, poglavare i vlast, ne brinite što ne znate kako se braniti i što reći.
  • 12 Jer Sveti Duh će vas poučiti istog časa onom što treba reći. «


  • 13 Iz sredine mnoštva, netko reče Isusu: » Učitelju, reci mom bratu da podijeli sa mnom našu baštinu. «
  • 14 Isus mu reče:» Tko je mene postavio za biti vašim sudcem ili vršiti vašu razdiobu? «
  • 15 I reče im on: » Pažnja! Čuvajte se svake pohlepe; to što je jedan čovjek bogat ne jamči mu njegov život njegovim dobrima. «


  • 16 I on im reče jednu *prispodobu: » Bijaše jedan bogat čovjek kojemu zemlja bijaše dosta donijela.
  • 17 I on se pitaše: Što ću učiniti? jer ne znam gdje sakupiti svoju žetvu.
  • 18 Potom si on reče: Evo što ću ja učiniti, ja ću razrušiti svoje žitnice, potom sagradit ću veće i sakupit ću svu svoju žetvu i sva dobra svoja.
  • 19 I reći ću sam sebi: Evo te s mnogo dobara na zalisi za dugo godina; odmori se, jedi, pij, časti se.
  • 20 Ali, Bog mu reče: Bezumniče, ove iste noć iskat će ti se život1 tvoj, i to što si pripremio, tko će dakle to imati?
  • 21 Evo što se događa onome koji skuplja blago za sebe samog umjesto da se obogati kod Boga2. «

( Mt 6.2533)

  • 22 Isus reče svojim učenicima: » Evo zašto vam ja kažem: Ne brinite se za svoj život time što ćete jesti, ni za svoje tijelo time što ćete odjenuti.
  • 23 Jer život je više no hrana, a tijelo više no odjeća.
  • 24 Promatrajte gavrane: niti siju niti žanju, nemaju ni smočnice ni žitnice; a Bog ih hrani. Koliko vi vrijedite više nego ptice!
  • 25 I tko između vas može svojom zabrinutošću ma koliko malo to bilo produžiti svoje postojanje?
  • 26 Ako ste vi dakle bez moć čak i za tako malo, zašto se brinete za sve ostalo?
  • 27 Promatrajte ljiljane: oni ne predu niti tkaju a, ja vam kaže to: ni sam Solomon, u svoj svojoj slavi, nije nikad bio odjeven kao jedan od njih.
  • 28 Ako Bog tako odijeva travu u poljima koja danas jeste, a sutra će biti bačena u vatru, koliko više učinit će on za vas, malovjerni ljudi.
  • 29 A vi, ne tražite što ćete jesti niti što ćete piti, i ne uznemiravajte se.
  • 30 Sve to, *pogani ovog svijeta traže bez prestanka, već vi, vaš Otac zna što vi trebate. *31 Tražite radije *kraljevstvo njegovo, a ono će vam biti pridodano.
  • 32 Ne bojte se, stado maleno, jer vaš Otac našao je dobrim dati vam Kraljevstvo.



( Mt 6.1921)

  • 33 Prodajte ono što imate i dajte ga u milostinju. Načinite sebi neistrošive kese, jedno nepropadivo blago u *nebesima, gdje lopov ne prilazi, niti moljac uništava.
  • 34 Jer, gdje je vaše blago, ondje također bit će i vaše *srce.



( Mt 23.4351)

  • 35 Ostajte u radnoj odjeći držite svoje svjetiljke zapaljene.
  • 36 I budite kao ljudi koji očekuju svojeg gospodara na povratku sa svadbe, da mu otvore čim stigne i zalupa.
  • 37 Sretne one sluge koje gospodar po svom dolasku bude našao bdjeti. Uistinu, ja vam to kažem on će uzeti radnu odjeću, njih staviti za stol i stat će ih služiti.
  • 38 I ako to bude o drugom bdijenju kad on dođe, ili o trećem, i naiđe na taj prijam, sretni li su oni!
  • 39 Vi znate ovo: da gazda kuće znade sat kad će doći lopov, on ne bi dopustio probušiti zid svoje k uće[].
  • 40 Vi također, držite se spremnima, jer u sat koji vi ne poznajete *Sin čovjekov će doći. «
  • 41 Petar tada reče: » Gospodine, da li ti tu prispodobu govoriš samo za nas ili za cijeli svijet? «
  • 42 Gospodin reče njemu: Tko je dakle odani nadstojnik, mudar, kojeg će gospodar postaviti da ukućanima dijeli u rečeno vrijeme obroke žita?
  • 43 Sretnog li sluge, kojeg njegov gospodar bude dolazeći našao obavljati posao svoj!
  • 44 Uistinu, ja vam to kažem postavit će ga on nad svim dobrima svojim.
  • 45 Ali, kaže li sluga u svom *srcu: Moj Gospodar kasni u dolasku i stane t ući momke i cure iz posluge, jesti, piti i opijati se,
  • 46 gazda tog sluge doći će u dan koji ovaj ne očekuje i u sat koji ne poznaje on: otjerat će ga i dati mu da podijeli sudbinu nevjernih.
  • 47 Taj sluga koji poznavaše volju svog gospodara i koji ipak nije pripremio ni učinio ništa toj prema volji primit će dosta udaraca;
  • 48 onaj koji ga ne poznaje i koji je učinio čime zaslužiti udarce primit će malo. Kome je bilo dano mnogo, potraživat će se mnogo; onome kome je bilo povjereno mnogo; iskat će se više.


  • 49 Ja sam došao donijeti jednu vatru na zemlju, a kako bih ja želio da već jest zapaljena! *50 To je jedno krštenje koje ja imam primiti, a kako me to tišti sve dok ne bude ostvareno!

(Mt 10.3436)

  • 51 Mislite li vi da je to mir što sam ja došao staviti na zemlju? Ne, ja vam to kažem, već je to prije razdioba.
  • 52 Jer od sada, ako ima pet osoba u jednoj kući, one će biti podijeljene: tri protiv dvije i dvije protiv tri.
  • 53 Podijelit će se otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kćer protiv majke, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve. «


( Mt 16.23)

  • 54 I on još reče mnoštvu: "Kad vidite oblak dizati se na zapadu vi odmah kažete: Kiša dolazi i to je ono što se dogodi."
  • 55 A kad vi vidite puhati vjetar s juga vi kažete: Bit će žestoka vrućina, i to se događa. *56 Kad vi znate prepoznati izgled zemlje i neba, a sadašnje vrijeme, kako njega ne znate prepoznati?


( Mt 5.2526)

  • 57 Zašto također ne sudite sami po sebi što je pravedno? Tako, kad ideš ti sa svojim protivnikom pred upravu,
  • 58 potrudi se osloboditi se njega putem, da te ne odvuče pred sudca, i da te sudac ne preda straži i da te straža ne baci u zatvor.
  • 59 Ja ti kažem: Nećeš izići dok ne budeš platio sve do posljednjeg novčića.


  • 13 1 U taj čas naiđoše ljudi koji ga izvijestiše o događaju s Galilejcima čiju je krv Pilat1 izmiješao s krvlju njihovih *žrtvenih darova.
  • 2 On im odgovori: » Mislite li vi da ti Galilejci bijahu već grješnici nego svi drugi Galilejci da bi podnijeli takvu sudbinu?
  • 3 Ne, ja vam to kažem, već ako se vi ne obratite, isto ćete propasti.
  • 4 A onih osamnaest osoba na koje je pao toranj u Silu, i koje je pobio, mislite li vi da oni bijahu više krivi nego svi drugi stanovnici Jeruzalema?
  • 5 Ne, ja vam to kažem, već ako se vi ne obratite propast ćete na isti način. «


  • 6 I on kaza ovu *prispodobu: » Jedan je čovjek imao jedno smokvino stablo u svom vinogradu. On dođe ondje potražiti ploda, ali ga ne nađe.
  • 7 On tad reče vinogradaru: Evo tri godine kako ja dolazim tražiti plod na ovoj smokvi, a ne nalazim ga. Posijeci ga. Zašto bi još iscrpljivao zemlju?
  • 8 Ali, drugi mu odgovori: Učitelju, ostavi ju još ove godine, da ju okopam i nagnojim svud uokolo.
  • 9 Možda će dati ploda u budućnosti. Ako ne, ti ju posijeci. «


  • 10 Isus upravo poučavaše u jednoj *sinagogi na dan *šabata.
  • 11 Bijaše ondje jedna žena opsjednuta duhom1 koji ju činjaše obogaljenom već osamnaest godina; ona bijaše potpuno povijena i ne mogaše se potpuno uspraviti.
  • 12 Videći ju Isus joj uputi riječ i reče joj: » Ženo, evo te oslobođene tvoje obogaljenosti. «
  • 13 On joj *položi ruke: istog časa ona postade prava i stade veličati Boga.
  • 14 Poglavar sinagoge, rasrđen tim što Isus bijaše učinio jedno ozdravljenje na dan šabata, uze riječ i reče mnoštvu: » Ima šest dana za raditi. U te dane dakle treba doći za iscjeljivati vas, a ne danom šabata. «
  • 15 Gospodin mu odgovori: » Duhovi izopačeni, ne odvezuje li svaki od vas, u dan šabata, svoje govedo ili svog magarca od jasala da ga odvede napojiti?
  • 16 A ova žena, kćer Abrahamova, koju je *Sotona svezao ima već osamnaest godina, nije li dan šabata kad ju treba osloboditi tih sveza? «
  • 17 Na te riječi, svi se njegovi protivnici postidješe, a sve se mnoštvo radovaše svim čudima koja je izvodio.


( Mt 13.3132; Mk 4.3032)

  • 18 On tada reče: » Čemu je usporedivo *kraljevstvo Božje? Čumu bih ga usporedio?
  • 19 Ono je usporedivo zrnu gorčice koje jedan čovjek zasadi u svom vrtu. Ono isklija, postane drvo, i ptice nebeske svijaju gnijezda u njegovim granama. «

( Mt 13.33)

  • 20 On reče još: » Čemu bih usporedio kraljevstvo Božje?
  • 21 Ono je usporedivo *kvascu kojeg jedna žena uzme i umijesi u tri *mjere brašna, tako dobro da se sva količina digne. «


  • 22 On prolažaše gradovima i selima, poučavaše i putuj ući k Jeruzalemu. ( Mt 7.1314)
  • 23 Netko mu reče: » Gospodine, Nije li li to da će samo malo ljudi biti spašeno? « On im tada reče:
  • 24 » Potrudite se ući kroz uska vrata, jer mnogi, ja vam to kažem, tražit će ući a neće to moći.

(Mt 25.1012)

  • 25 Nakon što se gospodar kuće bude ustao i zatvorio vrata, kad, ostanete vani, vi ćete počete lupati na vrata govoreći: Gospodine, otvori nam, a on vam odgovorit će: Vi, ja ne znam otkud ste vi,

( Mt 7.2223)

  • 26 tada ćete vi stati govoriti: Mi smo jeli i pili pred tobom, a ti si nas na našim trgovima poučavao;
  • 27 a on će vam reći1: Ja ne znam otkud ste vi. Udaljite se od mene, svi vi koji činite zlo.

( Mt 8.12,11)

  • 28 Bit će plačeva i škrgutanja zubima, kad vi vidite Abrahama, Izaka i Jakova, kao i sve *proroke u *kraljevstvu Božjem, a sebe bačene napolje.
  • 29 Tada će doći se doći s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga, za zauzeti mjesto na gozbi u kraljevstvu Božjem.

( Mt 19.30; 20.16; Mk 10.31)

  • 30 I tako, ima posljednjih koji će biti prvima i ima prvih koji će biti posljednjima. «


31*U taj čas, nekoliko *farizeja približi se njemu i reče: » Odlazi, pođi odavde, jer *Herod te hoće usmrtiti. « 

  • 32 On im reče: » Idite reći tom liscu: Evo, ja istjerujem *zloduhe i izvršavam iscjeljivanja danas i sutra, a trećeg dana to je gotovo.
  • 33 Ali, meni treba prelaziti moj put danas i sutra i slijedećeg dana, jer nije moguće da jedan *prorok propadne izvan Jeruzalema.


( Mt 23.3739)

  • 34 Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš *proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta sam htio sakupiti tvoju djecu kao što kokoš sakuplja svoj nasad pod svoja krila, a vi niste htjeli.
  • 35 Eh dobro, ona će vam biti napuštena, vaša kuća. A ja vam to kažem, vi me nećete više vidjeti sve dok ne dođe vrijeme kad ćete reći1: Blagoslovljen budi, u *ime Gospoda, onaj koji dolazi. «


  • 14 1 A Isus bijaše ušao kod jednog od poglavara *farizeja na dan *šabata za objedovati; oni ga promatraše,
  • 2 i upravo se jedan bolesnik od vodene bolesti nalaziše pred njim.
  • 3 Isus uze riječ i reče *zakonoznalcima i farizejima: Je li dopušteno ili nije dopušteno izliječiti jednog bolesnika na dan šabata? «
  • 4 Ali, oni šućaše. Tada Isus, uzimajući bolesnika, izliječi njega i otpusti ga.
  • 5 Potom on im reče: » Koji od vas, ako njegov sin ili njegovo govedo padne u jednu rupu, neće njega odmah izvući u sred šabata? « *6 A oni ne mogaše ništa odgovoriti na to.


  • 7 Isus reče uzvanicima jednu *prispodobu, jer je opazio da oni izabirahu prva mjesta; on im reče:
  • 8 » Kad si pozvan na svadbu, ne priliči tebi sjesti na prvo mjesto, iz straha da je pozvan netko važniji od tebe, i da onaj koji vas je pozvao,
  • 9 tebe i njega, ne dođe tebi reći: Ustupi njemu mjesto; tad ti ćeš sav smeten otići uzeti zadnje mjesto.
  • 10 Naprotiv, kad si pozvan, smjesti se na posljednje mjesto, da bi po svom dolasku, onaj koji te pozvao tebi rekao: Prijatelju moj, pomakni se malo više. Tad će za tebe biti čast pred svima koji su s tobom za stolom.
  • 11 Jer svaki čovjek koji se uzdigne bit će spušten, a onaj koji se spusti bit će uzdignut. «


  • 12 I on također reče onome koji bijaše pozvan: » Kad daješ jedan ručak ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede, jer oni će također pozvati tebe za uzvrat, i to će ti biti vraćeno.
  • 13 Naprotiv, kad priređuješ gozbu, pozovi sirote, obogavljene, hrome, slijepe,
  • 14 i bit ćeš sretan ti, jer oni ti nemaju čime vratiti: naime, to će ti biti vraćeno na uskrsnuću pravednika. «


( Mt 22.110)

  • 15 Slušaj ući te riječi, jedan od gostiju reče Isusu: » Sretan koji će sudjelovati u objedovanju u *kraljevstvu Božjem! «
  • 16 On reče njemu: » Jedan je čovjek davao jednu veliku gozbu, i on pozva mnogo svijeta.
  • 17 U vrijeme gozbe, on posla svog slugu reći gostima: Dođite, sada je spremno1.
  • 18 » Tad se oni stadoše ispričavati svi na isti način. Prvi mu reče: Upravo sam kupio polje i moram ga ići vidjeti; molim te, ispričaj me.
  • 19 Drugi reče: Upravo sam kupio par goveda i idem ih iskušati; molim te, ispričaj me.
  • 20 Jedan drugi reče: Ja sam se upravo oženio, i zato ne mogu doći. *21 Po svom povratku, sluga prenese sve te odgovore svom gospodaru. Tada, rasrđen, gospodar kuće reče svom sluzi: Otiđi brzo po trgovima i ulicama grada, i dovedi ovamo sirote, sakate, slijepe i hrome.
  • 22 Potom sluga dođe reći: Gospodaru, sve sam učinio što si ti zapovjedio, a ima još uvijek mjesta. 23 Gospodar tada reče sluzi: Otiđi po putovima i vrtovima, i prinudi ljude doći, da bi moja kuća bila puna.
  • 24 Jer, ja vam to kažem, nitko od onih koji bijahu zvani neće okusiti od moje gozbe. «



  • 25 Veliko mnoštvo putovaše s Isusom; on se okrenu i reče im:
  • 26 » Ako netko dođe k meni, a da me ne pretpostavi svom ocu, svojoj majci, svojoj ženi, svojoj djeci, svojoj braći, svojim sestrama, i čak samom svom životu, on ne može biti moj *učenik.
  • 27 Onaj koji ne nosi svoj križ i ne ide u mojoj sljedbi ne može biti moj učenik.
  • 28 Naime, koji od vas, kad hoće sagraditi kulu, ne počinje tako da sjedne i proračuna trošak i prosudi ima li čime ići do samog svršetka? *29 Inače, ako postavi temelje, a da ne može završiti, svi oni koji ga vide stat će se sprdati s njim
  • 30 i reći će: Evo jednog čovjeka koji je počeo graditi, a koji nije mogao dovršiti!
  • 31 Ili, koji kralj, kad polazi u rat s jednim drugim kraljem, ne počinje tako da sjedne za razmotriti je li sposoban s 10.000 ljudi, sučeliti se onome koji ide na njega s 20.000 ljudi?
  • 32 Inače, dok još drugi bude daleko od njega, on pošalje izaslanika i moli ga za sklopiti mir.
  • 33 Na isti način, ako neki između vas ne odrekne se svega što mu pripada ne može biti moj učenik.


( Mt 5.13; Mk 9.50)

  • 34 Da, to je jedna dobra stvar, kao sol. Ali, ako sol sama izgubi svoj okus, čime će joj se on dati?
  • 35 Nije dobra ni za zemlju, ni za gnojivo: baca ju se napolje. Onaj koji ima uši za slušati, nek čuje. «


  • 15 1 Ubirači poreza[] i *grješnici se svi primaknuše k njemu da bi ga slušali.
  • 2 A *farizeji i pismoznalci mrmljaše; oni govoraše: » Ovaj čovjek čini dobar prijem grješnicima i jede s njima[]!


(Mt 18.1214)

  • 3 Tad im on reče ovu *prispodobu:
  • 4 » Koji između vas, ako ima stotinu ovaca i ako izgubi jednu, ne ostavlja onih 99 drugih u pustinji za otići u potragu za onom koju je izgubio sve dok ona ne bude pronađena?
  • 5 I kad ju je pronašao, on ju sav radostan natovari na svoja pleća,
  • 6 i, po povratku kući, sakupi svoje prijatelje i susjede, i on im kaže: Radujte se sa mnom, jer ja sam pronašao ponovo, svoju ovcu koja bijaše izgubljena! *7 Ja vam to kažem, tako će biti radost u *nebu, za samo jednog grješnika koji se obrati, više no za 99 pravednih koji nisu trebali obraćenja.


  • 8 » Ili još, koja žena, ako ima deset srebrnjaka i izgubi jedan, ne zapali svjetiljku, ne pomete kuću i ne traži ga brižno sve dok ne bude pronađen?
  • 9 I kad ga pronađe, ona sakupi svoje susjede i prijateljice, i kaže im: Radujte se sa mnom, jer ja sam ga pronašla, novčići koji sam bila izgubila!
  • 10 Tako je, ja vam to kažem, radost kod *anđela Božjih za samo jednog grješnika koji se obrati. «


  • 11 On još reče: » Jedan čovjek imaše dva sina.
  • 12 Najmlađi reče svom ocu: Oče, daj meni dio dobra koji mi pripada. I otac mu podijeli njegovo imanje.
  • 13 Malo za tim, najmlađi sin, prodavši sve, pođe u daleku zemlju i raspe svoje dobro na neuredan život.
  • 14 Kad bi sve potrošio, jedna velika glad zavlada tom zemljom, i on se nađe u neimaštini.
  • 15 On se ode iznajmiti u službu jednog od građana te zemlje koji ga posla u svoja polja čuvati svinje[].
  • 16 On poželi napuniti stomak lupinama koje su jele svinje, ali nitko mu ih ne dade.
  • 17 Vrativši se tad kući, on si reče: » Koliko radnici mog oca imaju kruha na pretek, dok ja ovdje umirem od gladi!
  • 18 Ja ću otići k svom ocu i reći ću mu: Oče, ja sam zgriješio prema nebu1 i protiv tebe.
  • 19 Ja više ne zaslužujem biti nazivan tvojim sinom. Postupaj sa mnom kao sa svojim radnicima.
  • 20 On ode k svom ocu. Kad on bijaše još daleko, njegov otac ga primijeti i obuze ga sažaljenje: on potrča baciti mu se u zagrljaj i obasu ga poljupcima.
  • 21 Sin mu reče: Oče ja sam zgriješio prema nebu i protiv tebe. Ja ne zaslužujem više nazivati se tvojim sinom…
  • 22 Ali, otac reče svojim slugama: Brzo, donesite lijepu odjeću, i odjenite ga; stavite mu prsten na prst, sandale na noge[].
  • 23 Dovedite utovljeno tele, zakoljite ga, jedimo i slavimo,
  • 24 jer moj sin koji bijaše mrtav i evo ga vratio se u život, on bijaše izgubljen i pronađen je. I oni stadoše slaviti.
  • 25 Njegov prvorođeni sin bijaše u poljima. Kad, u svom povratku, on priđe kući, začu glazbu i plesanje.
  • 26 Pozivajući jednog od slugu, on ga upita što je to bilo.
  • 27 Ovaj mu reče: To je tvoj brat stigao, a tvoj otac je zaklao tovljeno tele, jer je on stigao u dobrom zdravlju.
  • 28 Tad se on razljuti, i ne htjede ući. Njegov otac iziđe zamoliti ga da uđe;
  • 28 ali, on uzvrati svom ocu: Evo godinama te služim a da nikad nisam usprotivio se tvojim zapovijedima; a, meni, ti nikad nisi dao ni jednu kozu za slaviti s mojim prijateljima.
  • 30 Ali, kad je tvoj sin stigao, on koji je pojeo tvoje imanje s djevojkama, ti si zaklao tovljeno tele za njega!
  • 31 Tad mu otac reče: Dijete moje, ti, ti si uvijek sa mnom, i sve što je moje i tvoje je.
  • 32 Već, trebalo je slaviti, jer tvoj brat koji je stigao bijaše mrtav i evo ga živog, on bijaše izgubljen i evo ga ponovo nađenog. «


  • 16 1 Potom Isus reče svojim *učenicima: » Jedan bogat čovjek imade jednog poslovođu koji bijaše optužen pred njim da mu rasipa njegova dobra.
  • 2 On ga dade pozvati i reče mu: Što ja čujem govoriti o tebi? Podnesi mi račun o tvojem upravljanju, jer od sada ti više nećeš moć voditi moje poslove.
  • 3 Poslovođa tad reče u sebi: Što ću učiniti pošto mi moj gospodar oduzima vođenje poslova? Kopati? Ja nemam snage. Prositi? Stidim se toga.
  • 4 Ja znam što ću učiniti kad budem odstranjen s poslovodstva, ima ljudi koji će me primiti k sebi.
  • 5 On tad dade dovesti jednog po jednog dužnike svojeg gospodara i reče prvom: Koliko ti duguješ mom gospodaru?
  • 6 Ovaj odgovori: Stotinu krčaga ulja. Poslovođa mu reče: Evo tvoje potvrde, brzo, sjedi i piši pedeset.
  • 7 On reče potom drugom: A ti, koliko ti duguješ? Ovaj odgovori: Stotinu vreća žita. Poslovođa mu reče: Evo tvoje potvrde i piši osamdeset.
  • 8 A gospodar pohvali poslovođu varalicu, jer je vješto postupio. Naime, oni koji pripadaju ovom svijetu vještiji su spram sebi sličnima nego oni koji pripadaju svjetlosti.


  • 9 Eh dobro, ja vam kažem: načinite si prijatelje s Novcem varalicom da bi jedanput kad ovaj nestane, ti prijatelji primili vas u vječna boravišta.
  • 10 Onaj koji je dostojan povjerenja1 za jednu sasvim malu stvar dostojan je također povjerenja i za jednu veliku; a, onaj koji je varalica za jednu sasvim malu stvar varalica je također za jednu veliku.
  • 11 Ako vi pak niste bili dostojni povjerenja za Novac varalicu, tko će vam povjeriti istinska dobra?
  • 12 I ako vi niste bili dostojni povjerenja za ono što vam[] je tuđe, tko će vam dati ono što je vaše?

(Mt 6.24)

  • 13 Ni jedan sluga ne može služiti dvama gospodarima:
ili će mrzjeti jednog, a voljeti drugog,
ili će se privrgnuti jednom, a prezrijeti drugog.
Vi ne možete služiti Bogu i Novcu. «


  • 14 *Farizeji koji voljaše novac slušaše to sve, i cerekaše se na njegov račun.
  • 15 Isus im reče: » Vi, vi pokazujete svoju pravdu pred ljudskim očima, ali Bog poznaje vaša *srca: ono što je za ljude[] bolje užas je u očima Božjim.


(Mt11.12,13)

  • 16 Zakon i Proroci[] idu sve do Ivana[] otada, dobra vijest o *kraljevstvu Božjem objavljena je i svaki čovjek napire svoje snage za ući onamo.


(Mt 5.18)

  • 17 Nebo i zemlja proći će lakše nego što će pasti samo jedan zarez *Zakona.


(Mt 5.32; 19.9; Mk 10.1112)

  • 18 Svaki čovjek koji otpusti svoju ženu i oženi jednu drugu

preljubnikom je; i onaj oženi jednu ženu otpuštenu od svog muža preljubnikom.

  • 19 Bijaše jedan bogat čovjek koji se odijevaše purpurom i tankim lanom i koji svaki dan priređivaše sjajne gozbe.
  • 20 Jedan siromah imenom Lazar[] ležaše pokriven čirevima u predvorju njegovog boravišta.
  • 21 On jako željaše najesti se onim što je padalo sa stola bogataševog; ali umjesto toga bijahu to psi koji mu dolažaše lizati čireve.
  • 22 A siromah umrije i bi uznesen od *anđela pokraj Abrahamu; bogataš umre također i bi pokopan.
  • 23 U boravištu mrtvih, kad bijaše na mučenju, on podiže oči i vidje izdaleka Abrahama s Lazarom pokraj sebe.
  • 24 Tad se on prodera: Abrahame, oče moj, smiluj se meni i pošalji Lazara da zamoči vrh svog prsta u vodu i osvježi mi jezik, jer ja trpim paklene muke u plamenu.
  • 25 Abraham mu reče: Dijete moje, sjeti se da si ti primao sreću tijekom svog života, kao što je Lazar nesreću; a sada on ovdje nalazi utjehu, a ti patnju.
  • 26 Osim toga između vas i nas, postavljen je jedan veliki ponor za one koji bi željeli prijeći odavde k vama ne mogu to i da, ni odande, ne prelaze k nama.
  • 27 Bogataš reče: Ja te tada molim, oče, pošalji Lazara u kuću mojem ocu,
  • 28 jer ja imam petoricu braće. Da ih upozori da i oni ne dođu u ovo mjesto mučenja.
  • 29 Abraham mu reče: Oni imaju Mojsija i proroke[], nek' njih slušaju.
  • 30 Ovaj preuze: Ne Abrahame, oče moj, ako netko dođe k njima iz mrtvih, oni će se obratiti.
  • 31 Abraham mu reče: Ako ne slušaju Mojsija, ni proroke, čak i da netko uskrsne iz mrtvih, oni neće biti uvjereni. «


(Mt 18.6,7; Mk 9.42)

  • 17 1 Isus reče svojim učenicima:  » Neizbježivo je da ima uzroka padu[]. Ali, nesretan onaj koji donese pad.
  • 2 Bolje mu je da si stavi o vrat jedan žrvanj i da se baci u more nego da prouzrokuje pad makar samo jednog od ovih malenih.
  • 3 Pazite se dobro.


(Mt 18.15, 2122) Ako te tvoj brat uvrijedi[], ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu.

  • 4 A ako i sedam puta na dan on tebe vrijeđa i da sedam puta dođe k tebi govoreći: Ja se kajem, oprosti mu. «


(Mt 17.20)

  • 5 *Apostoli rekoše Gospodinu: » Povećaj u nama vjeru[]. «
  • 6 Gospodin mu reče: » Da vi zaista imate vjeru, veliku kao zrno gorušice, vi biste rekli ovoj sikomori: Iščupaj se iz korijena idi se zasaditi u more, i ona bi vas poslušala.
  • 7 Koji između vas, ako ima jednog slugu koji ore ili čuva stoku, kaže mu po povratku s polja: Idi brzo sjesti za stol?
  • 8 Neće li mu radije reći: Pripremi meni nešto za pojesti, stani tu da me služiš, dok ja jedem i pijem; a poslije ti ćeš jesti i piti?
  • 9 Ima li zahvalnosti spram tog sluge koji je učinio što mu je bilo zapovjeđeno?
  • 10 Isto, vi također, kad ste učinili sve što vam je bilo zapovjeđeno, recite : Mi smo nečije sluge. Mi smo samo činili što nam je bilo činiti. «


  • 11 A, kad Isus putovaše prema Jeruzalemu, on prođe kroz *Samariju[] i Galileju.
  • 12 Na svom ulasku u selo, desetorica *leproznih dođoše njemu u susret. Oni se zaustaviše na odstojanju
  • 13 i podigoše glas prema njemu: » Isuse, gospodaru, smiluj nam se. «
  • 14 Videći ih, Isus im reče: » Hajdete pokazati se *svećenicima. «  A, dok hodaše, oni biše očišćeni.
  • 15 Jedan između njih, videći da bijaše ozdravljen, vrati se slaveći Boga punim glasom.
  • 16 On se baci licem prema zemlji k nogama Isusovim iskazujući mu zahvalnost; a bijaše to jedan Samarićanin.
  • 17 Tad Isus reče: Niste li sva desetorica izliječena? A devet drugih, gdje su oni?
  • 18 Nije se među njima našao ni jedan za vratiti se iskazati slavu Bogu: samo taj stranac bijaše! «
  • 19 A njemu on reče: » Digni se, idi! Tvoja te vjera spasila. «


  • 20 *Farizeji ga pitaše: » Kad će dakle doći vladavina Božja? «  On im odgovori: » Vladavina Božja ne dolazi kao jedna vidljiva stvar.
  • 21 Neće se reći: Evo je ili eno je. Naime, vladavina je Božja između vas. «
  • 22 Tad on reče učenicima: » Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti bilo to i samo jedan dan *Sina čovjekovog, a vidjeti ga nećete.

(Mt 24.2627)


  • 23 Reći će vam: Evo ga, eno ga. Ne putujte, ne jurite.
  • 24 Naime, kao munja koja sijevaj ući sine s jednog kraja obzorja na drugi, tako će biti Sin čovjekov u svoj *Dan.
  • 25 Ali, prethodno, treba on mnogo prepatiti i biti odbačen od ovog naraštaja.


(Mt 24.243739)

  • 26 I kako to bi u Noine Dane, tako će to biti i u dane *Sina čovjekovog:
  • 27 jelo se, pilo se, ženilo, udavalo se, sve do dana kad Noa uđe u lađu, tad povodanj dođe i sve ih uništi.
  • 28 Ili također, kao što bi u dane Lotove: jelo se, pilo se, kupovalo se, prodavalo se, sadilo se, gradilo se;
  • 29 ali, u dan kad Lot iziđe iz Sodome, Bog dade pasti s neba jednu kišu vatre i sumpora i dade sve pomoriti.
  • 30 Bit će na isti način Dan kad Sin čovjekov se bude otkrio.
  • 31 Taj dan, onaj koji bude na terasi i koji bude imao svoje stvari u kući, nek' ne silazi za uzeti ih; i isto onaj koji bude u polju, nek' se ne vraća natrag.
  • 32 Sjetite se žene Lotove.
  • 33 Tko bude nastojao spasiti svoj život izgubit će ga a tko ga izgubi spasit će ga.
  • 34 Ja vam to kažem, te noć, dva čovjeka bit će na istom krevetu: jedan će biti uzet, a drugi pušten.
  • 35 Dvije žene mljet će zajedno: jedna će biti uzeta druga ostavljena[]. «
  • 37 Uzimajući riječ, učenici mu zaiskaše: » Gdje je dakle, Gospodin? « On im reče: » Gdje će biti tijelo, skupljat će se lješinari. «


  • 18 1 Isus im reče jednu *prispodobu o nužnosti za njih stalno moliti i ne padati u beznađe.
  • 2 On im reče: » Bijaše u jednom gradu sudac koji se ne bojaše Boga niti štovaše ljude.
  • 3 A bijaše u tom gradu jedna udovica koja mu dođe reći: Učini mi pravdu protiv mojih protivnika.
  • 4 On joj dugo vremena uskraćivaše to. I potom on sebi reče: čak i ako se ja ne bojim Boga niti poštujem ljude,
  • 5 eh dobro, zato što mi ta udovica dosađuje, ja ću joj dati zaštitu, da mi ne dolazi neprestano razbijati glavu. «
  • 6 Gospodin dodade: » Slušajte dobro što kaže taj sudac bez pravde.
  • 7 I Bog neće li učiniti pravdu svojim izabranicima koji dan i noć kriče prema njemu? I on ih daje čuti.
  • 8 Ja vam ovo kažem: on će njima učiniti pravdu ubrzo. Ali, *Sin čovjekov, kad on bude došao, hoće li naći vjere na zemlji? «



  • 9 I on još reče ovu *prispodobu nekima koji bijahu uvjereni da su pravedni i koji prezirahu sve druge:
  • 10 » Dva čovjeka uspeše se u *Templ za moliti; jedan bijaše *farizej, a drugi ubirač poreza[].
  • 11 Farizej, uspravljen, moljaše ovako u sebi: O Bože, ja ti zahvaljujem zato što nisam kao drugi ljudi, koji su kradljivci, zločinci, preljubnici, ili opet kao ovaj ubirač poreza.
  • 12 Ja *postim dva puta tjedno, ja plaćam dîm od svega što si priskrbim.
  • 13 Ubirač poreza, držeći se na rastojanju, ne htjede čak ni oči podignuti k nebu, već se lupaše u prsa, govoreći: Bože moj, smiluj se grješniku kakav sam ja.
  • 14 Ja vam ovo kažem: ovaj ovdje silazi opravdan kući svojoj, a ne drugi, jer svaki čovjek koji se uzdigne bit unižen, ali onaj koji se unizi bit će uzdignut. «


(Mt 19.1315; Mk 10.1316)

  • 15 Ljudi mu dovođaše čak i dojenčad da ih dotakne. Videći to, učenici ih odbijaše.
  • 16 Ali, Isus dade donijeti dojenčad k sebi, govoreći: » Pustite djecu doći k meni; ne sprječavajte ih, jer *kraljevstvo Božje je onih koji su kao oni.
  • 17 Uistinu, ja vam to kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao jedno dijete, neće u njega ući. «


(Mt 19.1630; Mk 10.1731)

  • 18 Jedan odličnik1 ispitivaše Isusa: » Dobri gospodaru, što ja trebam učiniti za primiti vječni *život u diobu? «
  • 19 Isus mu reče: » Zašto me ti zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim Bog sam.
  • 20 Ti poznaješ zapovijedi: ne počini preljube, ti nećeš počiniti ubojstva, ti nećeš krasti, ti nećeš lažno posvjedočiti, poštuj oca svog i majku svoju. «
  • 21 Odličnik odgovori: » Sve to, ja pazim od mladosti svoje. «
  • 22 Saslušavši ga, Isus mu reče:  » Jedna ti jedina stvar još nedostaje: sve što imaš, prodaj to, podijeli sirotima i imat ćeš jedno blago na nebesima; potom dođi, slijedi me. «
  • 23 Kad sasluša to, čovjek se rastuži, jer bijaše veoma bogat.
  • 24 Videći ga, Isus reče: » Kako je teško onima koji imaju bogatstva dospjeti u *kraljevstvo Božje!
  • 25 Da, lakše je devi ući kroz jednu iglenu rupu nego jednom bogatašu ući u kraljevstvo Božje. «
  • 26 Slušatelji rekoše: » Tada, tko može biti spašen? «
  • 27 A on im odgovori: » Ono što je nemoguće ljudima moguće je Bogu. «
  • 28 Petar reče: » A mi, ostavivši svoja vlastita dobra, mi smo tebe slijedili. «
  • 29 On im odgovori: Uistinu, ja vam ovo kažem, nitko neće napustiti svoju kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, zbog kraljevstva Božjeg,
  • 30 a koji neće primiti mnogo više u ono vrijeme i, u budućem svijetu, *vječni život. «


(Mt 20.1719; Mk 10.3234)

  • 31 Uzimaj ući Dvanaestoricu sa sobom, Isus im reče: » Evo nas uspinjemo se u Jeruzalem i ispunit će se sve što su *proroci pisali glede *Sina čovjekovog.
  • 32 Jer on će biti izručen *poganima, podvrgnut sprdnjama, uvredama, pljuvanjima;
  • 33 nakon što bude bičevan, oni će ga ubiti a, trećeg dana, on će uskrsnuti. «
  • 34 Ali, oni ne razumješe ništa. Ova riječ njima ostade skrivenom i oni ne znađaše što im to Isus htijaše reći.


(Mt 20.2934; Mk 10.4652)

  • 35 A, kako se oni približavaše Jerihonu, jedan slijepac bijaše sjedio i prosio uz rub puta.
  • 36 Budući čuo prolaziti jedno mnoštvo, on zapita tko to bijaše.
  • 37 Rekoše mu: » To je Isus iz Nazareta koji prolazi. « *38 On povika: » Isuse, *sine Davidov, smiluj mi se! «
  • 39 Oni koji iđaše na čelu izgrdiše ga da ušuti; ali, on povika još jače: » Sine Davidov, smiluj mi se! «
  • 40 Isus se zaustavi i zapovjedi da mu ga dovedu: kad se bi približio, on ga ispita:
  • 41 » Što hoćeš ti da ja učinim za tebe? « On odgovori: » Gospodine, da ponovo steknem vid! «
  • 42 Isus mu reče: » Progledaj, tvoja te vjera spasila! «
  • 43 Istog časa on zadobi ponovo vid i slijeđaše Isusa slaveći Boga. Sav narod videći to iskaza hvalu Bogu.


  • 19 1 Kad je ušao u Jerihon, Isus prolažaše gradom.
  • 2 Naiđe jedan čovjek zvani Zahej; bijaše to glavni ubirač poreza[] i bijaše bogat.
  • 3 On tražaše vidjeti tko bijaše Isus, ali ne uspijevaše zbog mnoštva, jer bijaše on niskog rasta.
  • 4 On potrča naprijed i pope se na jednu sikomoru da vidi Isusa koji će prolaziti tuda.
  • 5 Kad Isus stiže na to mjesto, dižući oči on joj reče: treba meni danas boraviti u tvojoj kući. «
  • 6 Brzo, Zahej siđe i radostan, primi ga.
  • 7 Videći to, svi mrmljajući govoraše: » On će boraviti kod jednog *grješnika. «
  • 8 Ali Zahej, primakavši se, reče Gospodinu: » Eh dobro, Gospodine, ja polovinu svojih dobara dajem sirotima i, ako sam dužan spram koga, njemu vratim četverostruko. «
  • 9 Tada Isus reče na njegove riječi: » Danas, spas je došao za ovu kuću jer on je također sin Abrahamov.
  • 10 Naime, *Sin čovjekov je došao tražiti i spasiti ono što bijaše izgubljeno. «


(Mt 25.1430)

  • 11 Kad ljudi saslušaše te riječi, Isus dodade jednu prispodobu, jer bijaše blizu Jeruzalema, a oni si zamišljaše da će se to *vladavina Božja pred njima ukqyqti.
  • 12 On dakle reče: » Jedan čovjek visokog podrijetla pođe u jednu susjednu zemlju da se dadne ustoličiti i potom da se vrati.
  • 13 On pozva deset svojih slugu, podijeli im mine[] i reče im: Obavljajte poslove sve do mog povratka.
  • 14 Ali, njegovi sugrađani mržaše ga i poslaše za njim jedno izaslanstvo za reći: Mi nećemo da nam on vlada.
  • 15 A, kad se on vrati nakon što je bio postavljen za kralja, on dade pozvati pred sebe one sluge kojima bijaše razdijelio novac, za doznati kakav koji od njih bijaše napravio posao.
  • 16 Prvi se predstavi i reče mu: Gospodine, tvoja mina donijela ti je deset mina.
  • 17 On mu reče: Dobro je to, dobri slugo, pošto si ti bio pouzdan u jednom malom poslu, primi vlast nad deset gradova.
  • 18 Drugi dođe i reče: Tvoja mina, Gospodine, proizvela je pet mina.
  • 19 On reče isto i tome: Ti, budi na čelu pet gradova.
  • 20 Onaj drugi dođe i reče: Gospodine, evo tvoje mine, ja sam je bio ostavio po strani pod rubljem.
  • 21 Jer, ja sam se bojao tebe jer, ti si jedan strog čovjek: ti uzimaš gdje nisi ostavio i žanješ gdje nisi posijao.
  • 22 Ovaj mu reče: Po tvojim riječima ja ću tebe suditi, opaki slugo. Ti si znao da sam ja jedan strog čovjek, da uzimam gdje nisam ostavio i da žanjem gdje nisam posijao.
  • 23 Tad, zašto ti nisi stavio moj novac u banku? Po svom povratku ja bih ga preuzeo s dobiti. *24 Potom on reče onima koji bijahu ondje: Oduzmite mu onu minu, i dajte ju onome koji imade deset.
  • 25 Oni mu rekoše: Gospodine, on već ima deset!
  • 26 Ja vam to kažem: svakome čovjeku koji ima, dat će se, ali, onome koji nema, čak i ono što ima oduzet će mu se.
  • 27 Glede mojih neprijatelja, ti ljudi koji ne htijaše da im ja vladam, dovedite ih ovamo, i zakoljite ih preda mnom. «
  • 28 Na te riječi, Isus ode naprijed uspinj ući se u Jeruzalem.

(Mt 21.111; Mk 11.110; Iv 12.1216)

  • 29 A, kad se on primaknu Betfageji i Betaniji, prema Maslinskoj gori, on posla dva učenika
  • 30 govoreći im: » Idite u selo koji je pred vama; ušavši onamo naći ćete privezano jedno magare koje nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite.
  • 31 A ako vas netko upita: Zašto ga odvezujete? vi odgovorite: Jer, Gospodin ga treba. «
  • 32 Poslani pođoše i nađoše stvari kao što im to Isus bijaše rekao.
  • 33 Kako oni odvezivaše magarca, njegove gazde im rekoše: » Zašto vi odvezujete tog magarca? « *34 Oni odgovaraše: » Jer, Gospodin ga treba. «
  • 35 Oni tada odvedoše životinju Isusu, potom bacivši na nju svoju odjeću, oni uspeše Isusa;
  • 36 i postupno prema svojem napredovanju oni prostiraše svoju odjeću po cesti.
  • 37 Već su se približavali silasku s Maslinske gore, kad svi učenici u zboru, puni radosti, stadoše slaviti Boga punim glasom za sva čuda koja bijahu vidjeli.
  • 38 Oni govoraše: »Blagoslovljen budi Onaj koji dolazi, kralj, *imenom Gospod! Mir u *nebu i slava najvišem od nebesa! «
  • 39 Nekolicina *farizeja, iz sredine mnoštva, reče Isusu: » Učitelju, ukori učenike svoje!
  • 40 On odgovori: » Ja vam to kažem: ako oni ušute, kamenje je ono koje će klicati.«


  • 41 Kad se on približi gradu i opazi ga, on zaplaka nad njim.
  • 42 Govoraše on: » Da ti također bijaše znao1, u ovaj dan; kako pronaći mir…! Ali, na žalost! to bijaše skriveno očima njihovim!
  • 43 Da, za tebe dani će doći kad će neprijatelji tvoji postaviti opsadne sprave protiv tebe; oni će te opkoliti i stegnuti sa svih strana;
  • 44 oni će te skršiti, tebe i tvoju djecu usred tebe; i neće oni ostaviti od tebe ni kamen na kamenu, jer ti nisi prepoznao vrijeme kad si bio posjećen. «


(Mt 21.1213; Mk 11.1519; Iv 2.1316)

  • 45 Potom Isus uđe u *Templ i stade izgoniti one koji tu prodavaše.
  • 46 On im govoraše: » Pisano je: Moja će kuća biti kuća molitve; ali vi, vi ste od nje načinili razbojničku špilju. «
  • 47 On bijaše svaki dan poučavajući u Templu. *veliki svećenici i pismoznalci tražaše način kako ga uništiti, i također narodni poglavari;
  • 48 ali, ne nađoše oni čime mu to učiniti, jer sav narod, gutaj ući svaku njegovu riječ, slušaše njega.



(Mt 21.2327; Mk 11.2733)

  • 20 1 A, jednog od onih dana, kad Isus poučavaše narod u *Templu i najavljivaše Dobru Vijest, naiđoše *veliki svećenici i pismoznalci sa starješinama.
  • 2 Oni mu rekoše: » Reci nam temelju kojeg ovlaštenja ti činiš to, ili tko je onaj tko ti je da tu ovlast? «
  • 3 On im odgovori: » Ja vama također, postavit ću jedno pitanje. Recite mi:
  • 4 Krštenje Ivanovo, dolažaše li s *neba ili od ljudi? «
  • 5 Oni razmijeniše misli između sebe:  » Ako bismo mi rekli: s neba, on bi rekao: Zašto niste povjerovali u njega?
  • 6 A ako mi kažemo: od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da Ivan bijaše *prorok. «
  • 7 Tada oni odgovaraše da ne znaju otkud ono dolazi.
  • 8 A Isus im reče: » Ni ja također, neću vam reći po čijoj ovlasti činim ovo. «


(Mt 21.3346; Mk 12. 112)


  • 9 I on stade narodu govoriti ovu *prispodobu: » Jedan čovjek zasadi vinograd, on ga dade u najam vinogradarima i otputova na dugo vrijeme.
  • 10 Dođe čas, on posla jednog slugu vinogradarima da mu daju njegov dio plodova iz vinograda; ali, vinogradari njega otposlaše izbrazdanog udarcima i praznih ruku.
  • 11 On ponovo posla jednog drugog slugu; njega također, oni izdevetaše, izvrijeđaše i otpustiše praznih šaka.
  • 12 On ponovo posla jednog trećeg slugu; njega također oni raniše i potjeraše.
  • 13 Tad si gospodar vinograda reče: Što učiniti? Ja ću poslati svog predragog sina. On, njega će oni poštovati.
  • 14 Ali, kad ugledaše sina, vinogradari između sebe smisliše: To je baštinik. Ubijmo ga da baština pripadne nama!
  • 15 I izbacivši ga iz vinograda oni ga ubiše. Što će dakle njima učiniti gospodar vinograda?
  • 16 On će doći, uništit će te vinogradare i povjeriti vinograd drugima. «

Na te riječi, oni rekoše: » Ne, nikada!« 

  • 17 ali Isus, gledaj ući ih u lice, reče im: » Što dakle znači ovaj tekst u Pismu: " Kamen, kojeg su graditelji odbacili, onaj je koji je postao ugaoni kamen? "
  • 18 Svaki čovjek koji padne na tom kamenu bit će skršen, a onaj na koga on padne, njega će zdrobiti. «
  • 19 Pismoznalci i *veliki svećenici tražaše kako staviti ruku na njega u istom tom času, ali se bojaše naroda. Oni su dobro razumjeli da se to na njih odnosila ta prispodoba.

(Mt 22.1522; Mk 12. 1317)

  • 20 Budući se namjestili za nadziranje, oni poslavši Isusu doušnike u ulozi pravednika; oni ga htjedoše uloviti u grješci onoga što bi on rekao, da ga izruče u nadležnost i vlasti upravitelja.
  • 21 Oni mu postaviše ovo pitanje: » Učitelju, mi znamo da ti govoriš i poučavaš na točan način, da si nepristran i da poučavaš putove Božje prema istini.
  • 22 Da li je nama dopušteno ili nije plaćati porez Cezaru? «
  • 23 Prozrijevši njihovu podmuklost, Isus im reče: » Pokažite mi jedan srebrnjak. Čije nosi sliku i natpis? «
  • 24 Oni odgovaraše: » Cezarove. «
  • 25 On im reče:  » Eh dobro, predajte Cezaru Cezarovo, a Bogu što je Božje. «
  • 26 A oni ne mogaše uhvatiti ga u pogrješci pred narodom u njegovim riječima, i iznenađeni njegovim odgovorom, oni umukoše.


(Mt 22.23.33; Mk 12. 1827)

  • 27 Tad mu se približi nekoliko Saduceja. Saduceji osporavaše da ima uskrsnuća. Oni mu postaviše ovo pitanje:
  • 28 » Učitelju, Mojsije je napisao za nas: Ako jedan čovjek ima oženjena brata koji umre bez djece nek' njegovu udovicu i dadne jedno potomstvo, svom bratu.
  • 29 A bijaše sedmero braće. Prvi uzme ženu i umre bez djece.
  • 30 Drugi,
  • 31 potom treći oženiše ženu i i tako svih sedam: oni pomriješe ne ostavivši djece.
  • 32 Konačno žena također umre.
  • 33 Eh dobro, ta žena, na uskrsnuću, kojem od njih bit će ženom, pošto ih je njih sedam imalo za ženu? «
  • 34 Isus im reče: » Oni koji pripadaju ovom svijetu uzimaju žene ili muža.
  • 35 Ali oni koji su osuđeni dostojnima imati udio u budućem svijetu i na uskrsnuću iz mrtvih ne uzimaju žene ni muževe.
  • 36 Zato što ne mogu umrijeti jednaki su *anđelima: Oni su sinovi Božji pošto su sinovi uskrsnuća[].
  • 37 I da mrtvi trebaju uskrsavati, Mojsije sam je naznačio u izvješću o gorućem grmu, kad on nazva Gospoda Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
  • 38 Bog nije Bog mrtvih, već živih, jer svi su živi za njega. «
  • 39 Nekoliko pismoznalaca, uzimajući riječ, rekoše: » Učitelju, ti si dobro govorio. «
  • 40 Jer, oni se ne usudiše ispitivati ga o ničemu.

(Mt 22.4145; Mk 12. 3537)

  • 41 On tada reče: » Kako se može reći da *Spasitelj jest sin Davidov,
  • 42 pošto David sam kaže u knjizi Psalama: Gospodin je rekao mom Gospodinu: sjedi meni s desna,
  • 43 dok ja ne napravim od tvojih neprijatelja klupicu pod tvojim nogama?
  • 44 Tako David naziva Gospodina. Dakle, kako je on njegov sin? «

(Mk 12.3740)

  • 45 On reče učenicima pred svim narodom koji ga slušaše:
  • 46 » Pazite se *pismoznalaca koji vole šetkati u svečanim odorama, i koji vole pozdravljanja na javnim mjestima, prva sjedišta u *sinagogama, prva mjesta za večerama.
  • 47 Oni koji proždiru dobra udovica pod izlikom dugih molitava, oni će pretrpjeti najstrožu osudu.



( Mk 12.4144)

  • 21 1 Podižući oči, Isus vidje one koji stavljaše svoj milodar u škrabicu. Bijahu to bogataši.
  • 2 On vidje također jednu jadnu udovicu koja ondje metaše dva novčića,
  • 3 i on reče: » Uistinu, ja vam to kažem, ova sirota udovica je stavila više no svi drugi.
  • 4 Jer svi oni su uzeli od svog suviška za staviti među milodare; ali ona, ona je uzela od svoje bijede za staviti sve što imaše za živjeti.«


( Mt 24.12; Mk 13.12)

  • 5 Kako nekolicina govoraše o *Templu, o njegovim ukrasima od lijepog kamenja i zavjetnim darovima1, Isus reče:
  • 6 » Ono što vi vidite, dani će doći kad neće ostati ni kamen na kamenu: sve će biti uništeno. «


( Mt 24.38; Mk 13.38)

  • 7 Oni ga zapitaše: » Učitelju, kad će se sve to dogoditi, i koji će biti *znak da će se to dogoditi? «
  • 8 On reče: » Pazite, ne dajte se zavesti, jer mnogi će dolaziti

uzimaj ući moje ime; oni će reći: To sam ja i Čas je došao; ne slijedite ih.

  • 9 Kad čujete govoriti o ratovima i ustancima, ne budite užasnuti. Jer, to treba doći najprije, ali to neće odmah biti i svršetak. «
  • 10 Tad im on reče: » Dizat će se narod na narod i kraljevstvo protiv kraljevstva.
  • 11 Bit će velikih potresa zemlje i na različitim mjestima kuge i gladi, užasavajući događaja dolazećih s neba i velikih znakova.


( Mt 10.1722 Mk 13.913)

  • 12 » Ali prije svega toga, dizat će ruku na vas i proganjat će vas; izručivat će vas *sinagogama, stavljat će vas u zatvor; odvlačit će vas pred kraljeve i upravitelje zbog mog imena.
  • 13 To će vam dati priliku za svjedočenje.
  • 14 Imajte na umu da vam nije potrebno pripravljati svoju obranu.
  • 15 Jer, ja ću vam dati jedan jezik i mudrost kojima neće moć ni protivrječiti ni opovrći ih nitko od onih koji budu protiv vas.
  • 16 Vi ćete biti izručivani čak i od svojih otaca i majki, od svoje braće, svojih rođaka i svojih prijatelja, i oni će dati osuditi na smrt više između vas.
  • 17 Bit ćete omraženi od svih zbog mog imena;
  • 18 ali, ni jedna vlas s vaše glave neće biti izgubljena.
  • 19 Svojom ustrajnošću zadobit ćete život.



( Mt 24.1521: Mk 13.1419 )

  • 20 Kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskama, znajte tada da je čas njegovog pustošenja stigao. *21 Tada, oni koji budu u Judeji, nek' bježe u planine; oni koji budu unutar grada, nek' iziđu iz njega; oni koji budu u polju nek' ne ulaze u grad!
  • 22 Jer, bit će to dani osvete kad se treba ispuniti ono što je pisano.
  • 23 Nesretne one koje budu trudne i one koje će dojiti u te dane, jer bit će jedna velika bijeda u zemlji i gnjev protiv tog naroda.
  • 24 Oni će pasti uništeni od mača; bit će oni odvedeni u roblje k svim narodima, a Jeruzalem bit će gažen nogama neznabožaca sve dok se ne navrši vrijeme neznabožaca.


( Mt 24.2931; Mk 13.2427)

  • 25 » Bit će *znakova na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji narodi će biti u zebnji, prestrašeni bučanjem i valjanjem mora,
  • 26 dok će ljudi klonuti od užasa u strahu od na svijet dolazećih nesreća; jer, sile nebeske bit će uzdrmane.
  • 27 Tada, oni će vidjeti *Sina čovjekovog dolaziti okruženog jednim oblakom u punini moć i slave.
  • 28 Kad se ovi događaju počnu događati, uspravite se i podignite glavu, jer vaše je oslobođenje[] blizu!. «

( Mt 24.3235; Mk 13.2831)

  • 29 I on im reče jednu usporedbu: » Pogledajte smokvino stablo i sva drveta:
  • 30 čim oni propupaju vi znate sami, videći njih, da je ljeto već blizu.
  • 31 Isto, vi također, kad budete vidjeli to dolaziti, znajte da je *kraljevanje Božje blizu.
  • 32 Uistinu, ja vam to kažem, ovaj naraštaj neće proći dok sve to ne stigne.
  • 33 Nebo i zemlja će proći, moje riječi neće proći.


  • 34 » Budite oprezni, iz straha da vaša srca ne otežaju u pijanstvu, veselicama i brigama životnim, i da taj dan ne padne na vas iznenadno,
  • 35 kao jedna mreža[]; jer on će se oboriti na sve one koji se budu našli na površini cijele zemlje.
  • 36 Već ostanite budni i molite u svako vrijeme da budete prosuđeni dostojnima izbjeći svim ovim dolazećim događajima i stati pred *Sina čovjekovog. «


  • 37 Isus provođaše dan u *Templu u poučavanju a izlažaše provesti noć na brdu zvanom

Maslinsko[].

  • 38 I sav narod dolažaše k njemu već od zore, u Templ za slušati ga.


( Mt 26.15, 1416; Mk 14.12, 1011 )

  • 22 1 Blagdan Beskvasnih Kruhova što se naziva *Pasha, približavaše se,
  • 2 *veliki svećenici i pismoznalci tražaše način za uništiti ga jer se bojaše naroda.
  • 3 A *Sotona uđe u Judu zvanog Iskariot[], koji bijaše među Dvanaestoricom,
  • 4 i on ode sastati se s velikim svećenicima i zapovjednicima straže[] o načinu kako im ga izručiti.
  • 5 Oni se obradovaše i uvjeriše ga da će mu dati novaca.
  • 6 On prihvati i stade tražiti povoljnu priliku za izručiti im ga po strani od mnoštva.


( Mt 26.1719; Mk 14.1216 )

  • 7 Dođe dan Beskvasnih kruhova kad je trebalo žrtvovati *Pashu,
  • 8 Isus posla Petra i Ivana govoreći: » Idite nam pripraviti Pashu, da ju jedemo. «
  • 9 Oni ga upitaše: » Gdje hoćeš ti da ju pripremimo? «
  • 10 On im odgovori: » Po vašem ulasku u grad, doći će vam u susret jedan čovjek koji će nositi krčag vode. Slijedite ga do u kuću gdje bude ušao,
  • 11 i vi ćete reći vlasniku te kuće: Učitelj ti je dao reći: Gdje je dvorana gdje ću ja jesti Pashu sa svojim učenicima?
  • 12 I taj čovjek vam će pokazati prostoriju na katu, prostranu i prostrtu; ondje ćete vi obaviti vaše pripreme. «
  • 13 Oni odoše, nađoše sve kako je on bijaše rekao, i oni pripraviše Pashu.


( Mt 26.2629; Mk 14.2225; 1 Ko 11.2326 )

  • 14 I kad bi čas, on se smjesti za stol, i *apostoli s njim.
  • 15 I on im reče: » Ja sam toliko želio jesti ovu *Pashu s vama prije no što budem patio.
  • 16 Jer, ja vam to kažem, nikada više ja ju neću jesti sve dok ne bude ona izvršena u *kraljevstvu Božjem. «
  • 17 On tad prihvati jednu kupu i nakon što je zahvalio on reče: » Uzmite ju i podijelite između vas.
  • 18 Jer, ja vam lažem ovo: Ja od sada neću više piti ploda vinova sve dok ne dođe kraljevanje Božje. «
  • 19 Potom on uzme kruh i nakon što je zahvalio , on ga razlomi i dade njima govoreći: » Ovo je moje tijelo dano za vas. Činite ovako u sjećanje na mene. «
  • 20 I za kupu, on učini isto nakon objeda, govoreći: » Ova kupa je novi *savez u mojoj krvi prolivenoj za vas. «


( Mt 26.2025; Mk 14.1721 )


  • 21 » Ali evo: ruka onoga koji me izručuje služi se za ovim stolom sa mnom.
  • 22 Jer *Sin čovjekov odlazi prema onom što je bilo određeno. Ali, nesretan taj čovjek od kojeg je bio izručen!
  • 23 A oni se stadoše pitat, jedni druge koji bi od njih to mogao učiniti.


( Mt 18.1;20.2528; Mk 9.34; 10.4245 )

  • 24 Dogodi se prepirka o tome tko im se čini najveći među njima.
  • 25 On im reče: » Kraljevi naroda postupaju s njima kao gospodari, a oni koji im gospoduju nazivaju se od njih dobročiniteljima.
  • 26 Za vas, ništa takvog. Već da najveći među uzme mjesto najmlađeg, a onaj koji zapovijeda mjesto onoga koji služi.
  • 27 Koji je naime već, onaj koji je za stolom ili onaj koji služi? Nije li to onaj koji je za stolom? A, ja, ja sam u sred vas na mjestu onog koji služi.

( Mt 19.28)

  • 28 » Vi ste oni koji su se dobro držali sa mnom u mojim kušnjama.
  • 29 A ja, ja za vas određujem *kraljevstvo kao što je moj Otac njega odredio za mene:
  • 30 tako ćete vi jesti i piti za mojim stolom u mom kraljevstvu, i sjedit ćete na prijestoljima za suditi dvanaesterim plemenima Izraelovim. «


  • 31 Gospodin reče: » Šimune, Šimune, *Sotona vas je zaiskao za protresti vas u jednom rešetu kao što se radi sa žitom.
  • 32 Ali, ja sam molio za tebe, da tvoja vjera ne nestane. A ti, kad se povratiš učvrsti braću svoju. «


(Mt 26.3334; Mk 14.2930 )

  • 33 Petar mu reče: » Gospodina, s tobom, ja sam spreman čak i u smrt ići.«
  • 34 Isus reče: » Ja ti velim, Petre, pijevac neće zapjevati danas, a da ti tri puta nisi zanijekao poznavati mene. «


  • 35 I on im reče: » Budući da sam vas poslao bez kese, i bez sandala, da li ste manjkali u čemu? « Oni odgovaraše: » U ničemu. «
  • 36 On im reče: » Sada, naprotiv, onaj koji ima jednu kesu, nek' ju uzme; isto kao i onaj koji ima jednu vreći; a onaj koji nema mač, nek' proda svoj ogrtač za kupiti jedan mač.
  • 37 Jer, ja vam to kažem, u meni se treba ispuniti taj tekst iz Pisma: Ubrajalo ga se među zločince. A, u stvari, to što se mene tiče bit će ispunjeno. «
  • 38  » Gospodine, rekoše oni, evo dvaju mačeva. «  On im odgovori: » To je dosta. «


( Mt 26.3641; Mk 14.3238 )

  • 39 On iziđe i kao obično nađe se na Maslinskoj gori[] a učenici ga slijeđaše.
  • 40 Kad je stigao onamo, on im reče: » Molite da ne padnete pod vlast *napasti. «
  • 41 I on se udalji od njih malo na odstojanje jednog hica kamenom; spustivši se na koljena, on moljaše govoreći:
  • 42 » Oče, da ti hoćeš udaljiti od mene ovu kupu…Ipak, nek' nije moja volja već tvoja koja

će se ostvariti! « 

  • 43 Tad mu se s neba prikaza jedan anđeo koji ga okuraži.
  • 44 Obuzet zebnjom, on moliše još upornije, i znoj koji padaše na zemlju postade kao ugruške krvi.
  • 45 Kad, nakon te molitve, on se podiže i dođe k učenicima, nađe ih usnule od tuge;
  • 46 on im reče: » Što! Vi spavate! Dignite se i molite da ne padnete pod vlast napasti! «


( Mt 26.4755; Mk 14.4349; Iv 18.211 )

  • 47 On još govoraše kad naiđe jedna postrojba. Onaj koji se zvaše Juda, jedan od Dvanaestorice, išao je njoj na čelu; on se primaknu Isusu da ga poljubi.
  • 48 Isus mu reče: » Juda, ti ćeš jednim cjelovom izručiti *Sina čovjekovog! «
  • 49 Videći što će se dogoditi, oni koji okruživaše Isusa rekoše mu: » Gospodine, hoćemo li ih udariti mačem? «
  • 50 I jedan od njih udari slugu *velikog svećenika i odsječe mu desno uho.
  • 51 Ali, Isus uze riječ: » Ostavite, ne činite čak ni ovo « reče on, i dodirnuvši mu uho, iscijeli ga.
  • 52 Isus tad reče onima koji bijahu nasrnuli na njega, veliki svećenici, zapovjednici straže *Templa i starješine: »Kao za jednog razbojnika, vi ste digli ruku na mene; ali, sad je vaš čas, ovo je vlast tmine. «



( Mt 26.5758; Mk 14.5354; Iv 18.1218 )

  • 54 Oni ga dograbiše, odvedoše ga i dadoše uvesti u kuću velikog svećenika. Petar slijeđaše na odstojanju.
  • 55 Kako oni bijahu zapalili veliku vatru u sredini dvorišta i sjedili zajedno i Petar sjedne među njih.


( Mt 26.6975; Mk 14.66729; Iv 18.1927 )

  • 56 Jedna sluškinja, videći ga sjedjeti na svjetlosti vatre, upre pogled na njega i kaza: » Ovaj koji sjedi ondje bijaše također s njim. «
  • 57 Ali, on zanijeka: » Ženo, reče on, ja ga ne poznajem. « Malo poslije, jedan drugi, videći ga kaza:
  • 58 » Ti si također jedan od njegovih. « Petar odgovori: » Ja to nisam. «
  • 59 Otprilike jedan sat kasnije, jedan drugi ustraja: » Sigurno, rekao je on, ovaj ovdje bijaše s njim; i potom, on je Galilejac. «
  • 60 Petar odgovori: » Ja ne znam što hoćeš reći. « I odmah, dok on još govoraše, jedan pijetao zapjeva.
  • 61 Gospodin, okrenuvši se, spusti pogled na Petra; a Petar se sjeti riječi koju mu Gospodin bijaše rekao: » Prije nego pijetao danas zapjeva, ti ćeš me zanijekati tri puta. «
  • 62 On iziđe i gorko zaplaka.


( Mt 26.6768; Mk 14.65 )

  • 63 Ljudi koji čuvaše Isusa sprdaše se s njim i tukoše ga.
  • 64 Bijahu mu zastrli lice i pitali ga: » *Prorokuj! tko te udario? «
  • 65 I oni izgovaraše protiv njega mnogo drugih uvrjeda.

( Mt 26.59, 6365; Mk 14.55 , 6164 )

  • 66 Kad se razdanilo, savjet narodnih starješina, *veliki svećenici i pismoznalci, sastadoše se, dovedoše ga u svoj *sanhedrin,
  • 67 i rekoše njemu: » Jesi li ti Spasitelj, reci nam. « On im odgovori: Ako vam ja to kažem, vi mi nećete vjerovati;
  • 68 a ako ja vas budem ispitivao, vi mi nećete odgovarati.
  • 69 Već, od sada *Sin čovjekov *sjedjet će s desna Bogu silnog. «
  • 70 Oni rekoše svi: » Ti si dakle Sin Božji! « On im odgovori: » Vi sami rekoste tko sam ja. « *71 Oni tada rekoše: » Trebamo li još svjedočenja, pošto smo to sami čuli iz njegovih usta? «

( Mt 272, 1114; Mk 15 15.15; Iv 18.2838)

  • 24 1 I oni se svi digoše za odvesti ga pred Pilata.
  • 2 Tad ga oni stadoše optuživati ovim riječima: » Mi smo našli da ovaj čovjek unosi smutnju u naš narod: on sprječava plaćanje poreza Cezaru[] i naziva sebe *Spasiteljem, kraljem.«
  • 3 Pilat ga ispitivaše: » Jesi li ti kralj Židova? « Isus mu odgovori: » Ti si taj koji je to rekao. «
  • 4 Pilat reče *velikim svećenicima i mnoštvu: » Ja ne nalazim ništa u ovog čovjeka što zaslužuje osudu. «
  • 5 Ali, oni uznastojaše govoreći: « On pobunjuje narod poučavaj ući po svoj Judeji od Galileje sve dovde. «
  • 6 Na te riječi, Pilat upita da li je taj čovjek Galilejac
  • 7 i, doznavši da zavisi od Herodove vlasti[], on ga posla ovom posljednjem koji se tih dana također nalazio u Jeruzalemu.
  • 8 Kad vidje Isusa, Herod se jako obradova, jer ga je već od prije dugo vremena želio vidjeti, zbog onoga što je čuo govoriti o njemu, i nadao se vidjeti kakvo čudo.
  • 9 On mu je postavljao mnoga pitanja, ali Isus ništa ne odgovori. 10 *Veliki svećenici i pismoznalci koji bijahu ondje žestoko ga optuživaše.
  • 11 Herod u pratnji svoji stražara se odnošaše prezrivo spram njega i sprdaše se s njim; on ga odjenu u blještavu odjeću i vrati k Pilatu.
  • 12 Tog dana Herod i Pilat postadoše prijatelji, oni koji bijahu otprije neprijatelji.


( Iv 19.4)

  • 13 Pilat tada sazva velike svećenike, poglavare i narod
  • 14 i reče im: » Vi ste mi doveli ovog čovjeka kao onog koji odvraća narod s pravog puta; no, ja sam prije vas pristupio ispitivanju njegovu i nisam našao ništa između djela ovog čovjeka, za koja ga optužujete, što bi zasluživalo osudu;
  • 15 ni Herod također, pošto nam ga je vratio. Tako nema ničeg u onome što je učinio, a što bi zasluživali smrt njegovu.
  • 16 Ja ću dakle njemu dosuditi jednu kaznu i osloboditi ga[]. «

( Mt 27.1516;Mk 15.615; Iv 18.391916 )

  • 18 Oni svi zajedno povikaše: » Pogubi njega a oslobodi nam Barrabasa. «
  • 19 Ovaj posljednji bijaše bačen u zatvor za jednu pobunu koja se zbila u gradu i za ubojstvo. *20 Nanovo Pilat im se obrati s namjerom da oslobodi Isusa.
  • 21 Ali, oni se deraše: » Razapni, razapni ga.«
  • 22 Po treći put, on im reče: » Koje je dakle, zlo napravio ovaj čovjek? Ja u njemu ne nalazim ništa što bi zasluživalo smrt. Ja ću dakle njemu dosuditi jedno kažnjavanje i oslobodit ću ga. «
  • 23 Ali, oni ustrajaše uz snažne povike, a njihova galama postajaše sve jača.
  • 24 Tada Pilat odluči da im zadovolji molbu.
  • 25 On oslobodi onoga koji bijaše bačen u zatvor zbog pobune, onog kojeg oni iskaše; glede Isusa, njega predade njihovoj volji.


( Mt 27.32; Mk 15.21)

  • 26 Dok ga odvodiše, oni uzeše stanovitog Šimuna iz Cirene koji dolažaše iz polja, i natovariše mu križ za nositi ga iza Isusa.
  • 27 On bijaše praćen od velikog mnoštva naroda, i među ostalim, ženama koje se udaraše u grudi i žališe nad njim.
  • 28 Isus se okrenu prema njima i reče im: » Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, već plačite nad vama samima i nad svojom djecom.
  • 29 Jer, evo dolaziti dana kad će se govoriti: Sretne žene nerotkinje i one koje ne rađaju niti doje.
  • 30 Tad će se stati govoriti planinama: Padnite na nas, i brdima: sakrijte nas.
  • 31 Jer, postupa li se tako sa zelenim drvetom, što li će biti sa suhim drvetom? «
  • 32 Vodiše, također druge, dva zločinca, za pogubiti ih s njim.

( Mt 27.3344; Mk 15.2232; Iv 19.1724)

  • 33 Kad stigoše u mjesto zvano » Lubanja «, oni ga ondje razapeše kao i ona dva zločinca, jedno na desno, drugog na lijevo.
  • 34 Isus govoraše: » Oče, oprosti im, jer oni ne znaju što čine. «A, za podijeliti njegovu odjeću, oni ždrijebaše.
  • 35 Narod ostajaše gledati ga; poglavari, oni, izrugivaše se; oni govoraše: » On je spašavao druge. Nek' spasi sebe samog ako je *Spasitelj Božji, Izabranik! «
  • 36 Vojnici se također sprdaše s njim: prilazeći mu oni mu nudeći octa, rekoše: » Ako si kralj Židova, spasi sebe samog. «
  • 38 Bijaše ondje također jedan natpis iznad njega: » Ovo je kralj Židova. «
  • 39 Jedan od razapetih zločinaca ga vrijeđaše: » Nisi li ti Spasitelj? Spasi sebe i nas također! «
  • 40 Ali, drugi preuze govoreći: » Ti se čak ni Boga ne bojiš, ti koji trpiš istu muku!
  • 41 Za nas, ovo je pravedno, mi primamo ono što su naša djela zaslužila; ali, on nije ništa zlo učinio. «
  • 42 I on govoraše: » Isuse, sjeti se mene kad budeš došao kao kralj. «
  • 43 Isus mu odgovori: » Uistinu, ja ti ovo kažem, danas, ti ćeš biti sa mnom u raju[]. «

( Mt 27.4556; Mk 15.3341; Iv 19.2830)

  • 44 Bijaše gotovo podne i bijaše tmina na cijeloj zemlji sve do tri sata,
  • 45 sunce bijaše nestalo. Tada zavjesa *svetišta rastrga se po sredini;
  • 46 Isus ispusti snažan krik; on reče: » Oče, u tvoje ruke, ja predajem duh svoj. I, na te riječi, on izdahnu.
  • 47 Vidjevši što se bijaše dogodilo, centurion iskaza slavu Bogu govoreći: » Sigurno, ovaj čovjek bijaše pravednik. «
  • 48 I svi ljudi koji se bijahu sakupili za ovaj prizor, pri pogledu na ono što se bijaše dogodilo, vraćaše se i lupaše u grudi.
  • 49 Svi njegovi blisku držaše se na odstojanju i gledaše, kao i žene koje ga slijeđaše još iz Galileje.

( Mt 27.5761; Mk 15.4247; Iv 19.3842)

  • 50 Tad naiđe jedan čovjek imenom Josip, član savjeta, dobar i pravedan čovjek:
  • 51 on ne bijaše dao svoj pristanak ni za njihov naum, ni za njihova djela. Podrijetlom iz Arimateje, židovskog grada, on očekivaše *vladavinu Božju.
  • 52 Taj čovjek ode pronaći Pilata i zatraži tijelo Isusovo.
  • 53 On ga spusti s križa, ovi jednim pokrovom i stavi u jedan grob uklesan u stijeni gdje još nitko ne bijaše stavljen.
  • 54 Bijaše to dan priprema i *šabat se približavaše.
  • 55 Žene koje ga bijahu pratile od Galileje slijeđaše Josipa; one gledaše grob i kako tijelo bijaše položeno.
  • 56 Potom se one vratiše i pripravljaše mirise i mirisne tvari.


( Mt 228.19; Mk 16.18; Iv 20.110)

Tijekom *šabata, one paziše odmor prema zapovijedi.

  • 24 1 Prvog dana u tjednu, u rano jutro, one dođoše k grobu noseći mirisne tvari koje bijahu pripravile.
  • 2 One nađoše kamen otkotrljan od groba.
  • 3 Budući ušle, one ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.
  • 4 Kad gle, njima tako zbunjenima time, predstaviše se dva čovjeka u blistavim odijelima.
  • 5 Obuzete strahom, one spustiše lica prema zemlji kad im oni rekoše: » Zašto tražite vi živog među mrtvima?
  • 6 On nije ovdje, već je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio kad još bijaše u Galileji;
  • 7 on govoraše: Treba *Sin čovjekov biti izručen u ruke ljudi *grješnika, razapet i trećeg dana uskrsnuti. «
  • 8 Tada, one sjetiše se njegovih riječi;
  • 9 one se vratiše od groba i ispričaše sve to Jedanaestorici i svima drugima.
  • 10 Bijahu to Marija iz Magdale i Marija Jakovljeva; njihove druge pratiteljice to također ispričaše *apostolima.
  • 11 U očima drugim te riječi činjaše se ludošću i oni ne povjerovaše tim ženama.
  • 12 Petar, međutim, pođe i otrča k grobu; nagnuvši se nad njega on ne vidje drugo do povoje, i on ode iznenađen onim što se bijaše dogodilo.


  • 13 Kad evo, tog istog dana, dvojica između njih stigoše u selo zvano Emaus, na dva sata hoda od Jeruzalema.
  • 14 Oni govoraše između sebe o svim tim događanjima.
  • 15 A, dok oni još razgovaraše i raspravljaše zajedno, Isus glavom ih stiže i putovaše s njima; *16 ali, njihove oči bijahu spriječene prepoznati ga.
  • 17 On im reče: » Idući, kakve ste vi riječi izmijenili između sebe? « Tad se oni zaustaviše, turobnog izgleda[].
  • 18 Jedan od njih, zvan Kleofas, njemu odgovori: » Ti si jedini u Jeruzalemu koji nije doznao što se jučer dogodilo ovdje! «
  • 19 »Što dakle? « Reče im on. Oni mu odgovaraše: » Ono što se tiče Isusa iz Nazareta, koji bi moćan *prorok na djelu i u riječi pred Bogom i pred svim narodom:
  • 20 kako su ga naši *veliki svećenici i naši poglavari izručili da bude osuđen na smrt i razapet;
  • 21 a mi, mi se nadasmo da on bijaše onaj koji će osloboditi Izrael. Ali, osim svega toga, evo treći dan je kako su se ti događaji zbili.
  • 22 Ipak, nekoliko žena koje su od naših uznemirile su nas: budući u rano jutro došle k grobu, *23 i ne našavši njegovog tijela, one su došle reći da su sve imale isto viđenje *anđela koji ga je proglasio živim.
  • 24 Nekolicina od naših drugova su otišli na grob i ono što su našli odgovara onime što žene bijahu rekle; ali njega nisu vidjele. «
  • 25 A on im reče: » Duhovi bez pameti, *srca spora za povjerovati svemu onome što su rekli proroci!
  • 26 Nije li trebalo da *Krist sve to propati i da uđe u svoju slavu? «
  • 27 I, počevši s Mojsijem i sa svim prorocima,1 on im objasni u svim spisima što se odnosilo na njega.
  • 28 Oni se približiše k selu gdje su se uputili, a on, dade na znanje kao da hoće ići dalje.
  • 29 Oni navaljivaše na njega govoreći: » Ostani s nama jer, dolazi večer i dan je već poodmakao. « I on uđe da ostane s njima.
  • 30 A, kad se bi smjestio za stol, on uze kruh, izgovori blagoslov, prelomi ga i dade njima.
  • 31 Tad njihove oči biše otvorene i oni ga prepoznaše, potom im on posta nevidljiv.
  • 32 I oni rekoše jedni drugima: » Nije li naše srce gorjelo u nama dok nam govoraše putem i otvaraše nam Spise? «
  • 33 I istog časa, oni pođoše i vratiše se u Jeruzalem; oni nađoše Jedanaestoricu zajedno s njihovim drugovima,
  • 34 koji im rekoše: » To je istina! Gospodin je uskrsnuo, i on se prikazao Šimunu. «
  • 35 A ni, ispričaše što se bijaše dogodilo usput i kako ga bijahu prepoznali pri prelamanju kruha.
  • 36 Kako oni govoraše tako, Isus bi nazočan usred njih i reče im: » Mir s vama. «
  • 37 Užasnuti i ispunjeni strahom, oni mišljaše da su vidjeli jednog duha.
  • 38 On im reče: » Kakav je to nemir i zašto se te prigovori dižu u vašim *srcima?
  • 39 Pogledajte moje ruke i moje noge: To sam ja. Dodirnite me, gledajte; jedan duh nema ni mesa, ni kostiju, kao što mene vidite imati. «
  • 40 Na te riječi, on njima pokaza svoje ruke i svoje noge.
  • 41 Kako, pod dojmom radosti, oni ostadoše još u nevjerici i kako se čudio, on im kaza: » Imate li vi ovdje što za jesti? «
  • 42 Oni mu ponudiše jedan komad pržene ribe[].
  • 43 On ju uze i pojede na njihove oči.
  • 44 Potom on im reče: » Evo riječi koje sam vam ja uputio kad još bijah s vama: treba se sve ovo ispuniti što je bilo pisano o meni u Zakonu Mojsijevom, Prorocima i Psalmima. «
  • 45 Tad im on otvori razum za razumjeti Spise,
  • 46 i reče im: » Ovako bijaše bilo pisano: *Krist će trpjeti i uskrsnut će iz mrtvih trećeg dana,
  • 47 i propovijedat će se u njegovo *ime obraćenje i oprost grijeha svim narodima počev od Jeruzalema.
  • 48 Vi ste bili svjedoci tome.
  • 49 A ja, ja ću vam poslati ono što moj Otac bijaše obećao. Za vas, ostanite u gradu sve dok ne budete, odozgo, ogrnuti moć. «
  • 50 Potom, on ih odvede sve do Betanije[] i, dižući ruke, on ih blagoslovi.
  • 51 A, kako ih blagoslovljivaše, on se odvoji od njih i bi uznesen u *nebo.
  • 52 Oni, nakon što su se bili poklonili pred njim, vratiše se u Jeruzalem puni radosti,
  • 53 i ostadoše neprekidno u *Templu blagosiljati Boga.