Prispodoba o dobrom Samaritancu
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Prispodoba o dobrom Samaritancu |
29 Ali on, hoteći pokazati svoju pravednost, reče Isusu: » A tko je moj bližnji? « 30 Isus preuze: » Jedan čovjek pošao iz Jeruzalema u Jerihon, on naiđe na razbojnike koji, budući ga orobili i izlemali udarcima, odoše ostavljajući ga polumrtvog. 31 Dogodi se da jedan *svećenik silažaše istim putem; on vidje čovjeka i prođe ga na dobrom rastojanju. 32 Jedan levit1 isto naiđe na to mjesto; on vidje čovjeka i prođe ga na dobrom rastojanju. 33 Ali, jedan Samaritanac2 koji bijaše na putovanju stiže blizu čovjeka: on ga vidje i smilova se. 34 On se približi, poveza mu rane sasipaj ući mu na njih ulja i vina3, natovari ga na vlastito sedlo, dovede ga do jednog svratišta i uze ga na skrb. 35 Sutradan, izvadivši dva srebrnjaka, on ih dade ih krčmaru i reče mu: Pobrini se za njega, a ako potrošiš nešto više, ja sam taj koji će ti to nadoknaditi kad budem ponovo prolazio. 36 Koji od te trojice, prema tvom mišljenju, se pokazao kao bližnji čovjeku koji bijaše naišao na razbojnike? «37 Pismoznalac odgovori: » To je onaj koji napravio dokaz dobrote prema njemu. « Isus mu reče: » Idi i, ti također, čini isto. «
