Abraham
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Abraham |
- 12 1 GOSPOD reče Abramu: » Idi iz svoje zemlje i kuće svojeg oca
prema zemlji koju ću ti pokazati.
- 2 Stvorit ću od tebe veliki narod i blagosloviti te. Velikim ću tvoje ime načiniti. Budi blagoslovljen.
- 3 Blagoslovit ću one koji će tebe blagosloviti, tko ti se naruga ja ću ga prokleti; u tebi bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji.«
- 4 Abram pođe kako mu GOSPOD bijaše rekao, i Lot krenu s njim1. Abram imaše 75 godina kad napusti Haran.
- 5 On uze svoju ženu Sarai, svog nećaka Lota, sva dobra koja su bili stekli i bića2 koja izdržavahu u Haranu. Oni pođoše u zemlju Kanaanaca. Oni stigoše u Kanaansku zemlju.
-
Abraham i Bog -
Abraham -
Abraham i Bog -
Abraham putuje u Egipat
-
Lot -
Abraham i Sara -
Lot se odvojio od Abrahama -
Abraham i Sara -
Abrahamovo putovanje -
Faraon i Hebreji
- 6 Abram pređe zemlju sve do mjesta zvanog Sišem1, sve do hrasta Morea. Kanaanci bijahu tada u zemlji,
- 7 GOSPOD se pokaza Abramu i reče: » Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju«, ondje, ovaj podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA koji mu se bijaše pokazao. 8 Odande on stiže u planine istočno od Betela. Podiže šator između Betela na zapadu i Aïa na istoku, i ovdje on diže žrtvenik za GOSPODA i načini jedno zazivanje u Njegovo ime2.
- 9 Potom, od odmorišta do odmorišta, Abram se premjesti prema Negevu3.
- 10 Bijaše glad u zemlji i Abram siđe u Egipat da ondje boravi, jer zemlju je pustošila glad.
- 11 No u času kad je stigao u Egipat, on reče svojoj ženi Sarai : » Vidiš, ja znam da si ti jedna lijepa žena za vidjeti. Dakle, kad te Egipćani vide reći će : To je njegova žena, ubit će me, a tebe će ostaviti na životu. Reci, molim te, da si moja sestra1 da postupe dobro prema meni radi tebe i da ostanem u životu zahvaljujući tebi. »
- 14 U stvari, kad Abram dosegnu Egipat , Egipćani vidješe da Sarai bijaše jako lijepa žena.
- 15 *Faraonovi časnici ju vidješe, izrekoše svoje pohvale Faraonu, i ta žena bi uzeta za
njegovu kuću.
- 16 Radi nje, postupiše dobro prema Abramu koji primi krupnu i sitnu stoku, magarce, robove i sluge, magarice i deve.
- 17 Ali GOSPOD dosudi velike jade Faraonu i njegovoj kući radi Saraie, žene Abramove:
- 18 Faraon pozva Abrama da bi mu rekao: » Što mi ti ono učini! Zašto mi nisi rekao da to bijaše tvoja žena?
- 19 Zašto si mi rekao: To je moja sestra: I ja sam si je namijenio za ženu. Sada, evo ti
tvoja žena, preuzmi ju i odlazi!«
- 20 Faraon naredi svojim ljudima da ga otpuste, njega, njegovu ženu, i sve što je posjedovao,
- 13 1 i Abram se uspe iz Egipta u Negev, on, njegova žena i sve što je posjedovao - Lot bijaše s njim.
- 2 Abram bijaše veoma bogat stadima, srebrom i zlatom.
- 3 On iđaše postupno od Negeva sve do Betela, sve do mjesta gdje ja bio najprije taborovao između Betela i Aia1.
- 4 Na mjestu gdje prethodno bijaše podigao *žrtvenik, Abram učini jedno zazivanje2 u GOSPODOVO ime.
- 5 Lot, koji je pratio Abrama, posjedovao je također krupnu stoku, kao i šatore.
- 6 Zemlja nije davala dovoljno potrepština za njihov zajednički život, jer njihova dobra bijahu prevelika da bi mogli živjeti zajedno.
- 7 Izbi svađa između Abramovih i Lotovih pastira - Kanaanci i Periziti3 nastanjivaše onda zemlju -
- 8 a Abram reče Lotu: » Nek' ne bude svađe između mene i tebe, mojih i tvojih pastira,
mi smo braća4.
- 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se dakle od mene. Ako kreneš na sjever, ja ću ići na jug; ako ti kreneš na jug ja ću ići na sjever. «
- 10 Lot diže oči i vidje distrikt Jordaniju: bio je potpuno navodnjen. Prije no će GOSPOD uništiti Sodomu i Gomoru on bijaše sve do Soara5 navodnjen kao vrt GOSPODNJI, kao zemlja egipatska.
- 11 Lot izabra za sebe jordanski distrikt i promijeni smjer prema istoku. On se odvojiše jedan od drugog,
- 12 Abram, stanovaše u zemlji kanaanskoj a Lot u gradovima Distrikta1.
- 13Ovaj dođe taborovati u Sodomu koja strašno zgriješi protiv GOSPODA.
- 14 GOSPOD reče Abramu nakon Lotovog odvajanja od njega: » Digni svoje oči i, s mjesta na kojem jesi pogledaj k sjeveru, k jugu , k istoku i zapadu.
- 15 Da, svu zemlju koju vidiš, ja ti ju dajem kao i tvojem potomstvu, zauvijek.
- 16 Ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prašinu zemaljsku toliko da ako je moguće
prebrojiti prašinu zemaljsku, moći će se također prebrojati i tvoje potomstvo.
- 17 Digni se, prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ti ju ja dajem.«
- 18 Abram dođe sa svojim šatorima stanovati u hrastovima Mambre koji su u Hebronu2; on tu podiže žrtvenik GOSPODU.
- 14 1 A, u dane Amrafela, kralja Šinearskog, Ariok kralj Elazara, Kedorlaomer kralj Elama i Tideal, kralj Goima3 zaratiše protiv Birša kralja Gomore, Šineava kralja Adme, Šemevera, kralja Sevoima i kralja Bele, tj . Soara1.
- 15 Ovi posljednji trebali su se spojiti u dolini Sidim, tj. na Slanom moru2.
- 4 Tijekom dvanaest godina, oni su služili Kedarlaomera, ali su se pobunili trinaeste godine.
- 5 Četranaeste godine, Kedarlaomer dođe s kraljevima koji su ga pratili. Oni pobijediše Refaite3 u Astarot-Karnaimu, Zuzite u Hamu, Emite u Šave-Kiriataimu,
- 6 Horite u njihovoj planini Seiru sve do Eil-Parana koji je blizu pustinje.
- 7 Potom se vratiše prema Ein-Mišpatu, to jest Kadešu, opustošiše sva sela amalecitska i k tomu Amorite stanovnike Hasason-Tamara.
- 8 Tad kralj Sodome, i kraljevi Gomore, Admae, Sevoima i Belae , tj . Soara napustiše boj protiv onih u dolini Sidima,
- 9 protiv Kedorlaomera kralja Elama, Tideala kralja Goima, Amrafela kralja Šineara, Arioka kralja Elazara: četiri kralja protiv pet.
- 10 Dolina Sidima bijaše izrovana oknima bitumena; u svojem bijegu, kraljevi Sodome i Gomore tu padoše, oni koji ostadoše pobjegoše u planinu.
- 11 Uzeše se sva dobra Sodome i Gomore, sva njihova živež i ode.
- 12 Uzeše Lota, nećaka Abramovog, sa svim njegovim dobrima, i otiđoše. Lot stanovaše u Gomori,
- 13 a jedan bjegunac ode odnijeti novosti Abramu Hebreju, koji boraviše u hrastovima Mambre1 Amorita, brata Eškolova i Anerova; oni bijahu saveznici Abramovi.
- 14 Čim ovaj saznade za uhićenje svojeg brata, on podiže 318 svojih vazala, od rođenja vezanih za kuću njegovu. On povede potragu sve do Dana2.
- 15 On ode sa svojim ljudima izvesti noćni napad na neprijatelja. On ih potuče i progna sve do Hova koji je sjeverno od Damaska.
- 16 On povrati sva dobra, on povrati također svog brata Lota i njegova dobra, kao i sve žene
i rodbinu.
- 17 Kralj Sodome se približi prema dolini Šave, tj. prema dolini kraljevoj, u susret Abramu koji pobjednički dođe od Kedarlaomera i kraljeva koji su ga pratili.
- 18 Melkisedek, kralj Salema3, opskrbi ga kruhom i vinom. On bijaše svećenik Boga Svevišnjeg,
- 19 i blagoslovi Abrama govoreći: »Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevišnjeg koji stvori nebo i zemlju !
- 20 Blagoslovljen budi Bog Svevišnji koji ti predade u ruke neprijatelje tvoje!« Abram mu dade dîm1 od svega.
- 21 Kralj Sodome reče Abramu: » Daj osobe, i preuzmi dobra.»
- 22 Abram mu odgovori: » Ja dižem ruke prema GOSPODU, Bogu Svevišnjem koji stvori nebo i zemlju:
- 23 ni jednog konca, ni jednog remena sa sandale! Ja prisežem da ništa Noinih uzeti što je tvoje
Ti ne ćeš moći reći: Ja sam taj koji obogati Abrama.
- 24 To se ni u čemu ne odnosi na mene, izuzev u hrani za mlade moje; što se tiče ljudi koji su me pratili, Aner, Eškol i Mambre, oni će ju uzeti sami.«
- 15 1 Poslije ovih događaja, riječ GOSPODOVA bi upućena Abramu u jednom priviđenju. On reče: Ne boj se, Abrame, » Ne boj se, Abrame, to sam ja, tvoj štit2 bit , tvoja plaža bit će značajno uvećana.«
- 2 Abram odgovori: » Gospode BOŽE, šta ćeš mi dati? Ja odlazim bez djeteta, i baštinika moje kuće, to je Eliezer iz Damaska3.«
- 3 Abram reče: » Nisi mi dao potomstva i jedan će moj ukućanin baštiniti od mene. «
- 4 Tada mu GOSPOD kaza ovim riječima: » Nije on taj koji će baštiniti od tebe, već onaj koji će izići iz utrobe tvoje baštinit će od tebe.“
- 5 Izvede ga napolje i reče mu: „Osmotri nebo, prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojat.“ Potom mu reče: » Takvo će biti tvoje potomstvo. «
- 6 Abram imade vjere u GOSPODA, i zato ga GOSPOD ocijeni pravednim ocijeni pravednim2.
- 7 On mu reče: „ Ja sam GOSPOD koji te izveo iz Ura kaldejanskog3 da ti dam zemlju u posjed.«
- 8 - GOSPODE Bože, odgovori on, kako ću znati da ću ju posjedovati? «
- 9 On mu reče: » Pribavi mi jednu junicu od tri godine, jednu kozu od tri godine, jednog ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.«
- 10 Abram mu pribavi sve te životinje, razdvoji ih po sredini i stavi svaki dio jedan naspram drugog4; on ne razdijeli ptica .
- 11 Grabežljivci se sjuriše na lješeve, ali Abram ih otjera.
- 12 O zalasku sunca, jedna obamrlost zahvati Abrama. Kad užas i gusta tama padoše na njega.
- 13 On reče Abramu: » Znaj dobro da će tvoje potomstvo stanovati u zemlji koju ne će posjedovati. Načinit ću robove od njih, koje će se tlačiti tijekom 400 godina5.
- 14 Ja ću također biti sucem sa svim narodu kojem će služiti, oni će izići6 s velikim dobrima.
- 15 Ti, ćeš u miru pridružiti se ocima1 svojim i bit ćeš pokopan poslije jedne sretne starosti.
- 16 U četvrtom naraštaju, tvoje će potomstvo vratiti se ovamo jer nepravda *Amorita nije dosegla svoju puninu.«
- 17 Sunce zapade, a u tami jedna dimeća vatra i jedna zublja vatrena prođoše između komada2. U taj dan GOSPOD, zaključi *savez s Abramom ovim riječima:
- 18 » Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju,
od rijeke Egipatske, do velike rijeke, rijeke Eufrata
- 19 - Keniti, Kenizit , Kadmoniti, 20 Hititi, Periziti, Refaiti, 21 Amoriti, Kanaanci, Girgašiti i Jebuziti.
- 16 1 Sarai, žena Abramova, nije mu dala potomstva. Ona je imala jednu sluškinju Egipćanku imenom Hagara,
- 2 i Sarai reče Abramu: » GOSPOD me spriječio rađati. Idi dakle prema mojoj sluškinji, možda ću putem nje imati jednog sina3. Abram posluša prijedlog Sarain.
- 3 Deset godina nakon što se Abram bio smjestio u Kanaanskoj zemlji, Sarai njegova žena uze Hagara, svoju egipćansku sluškinju, i dade ju kao ženu svojem mužu Abramu.
- 4 On iđaše prema Hagari koja ostade trudna. Kad se vidi nosećom, svoju gospodaricu ne udostoji više pogledom svojim. Sarai reče Abramu: » Ti si odgovoran zbog uvrede koja mi je nanesena.
- 5 Ja sam ta koja ti je na grudi stavila svoju sluškinju. Čim se opazila trudnom, ja sam prestala biti u njenim očima dostojna štovanja. Nek' GOSPOD odluči između tebe i mene!«
- 6 Abram odgovori Sarai: » Evo ti sluškinja na tvoju volju, učini s njom što je dobro u očima tvojim.« Sarai postupi zlo s njome i ova pobježe.
- 7 Anđeo GOSPODOV ju nađe blizu jednog izvora u pustinji, onaj koji je na cesti Šurskoj1, i reče joj: » Hagara, Saraina sluškinjo, otkud dolaziš i kamo to ideš?«
- 8 Ona odgovor : » Bježim ispred Saraje, gospodarice svoje.«
- 9 Anđeo GOSPODOV joj reče: »Vrati se gospodarici svojoj i povij se zapovijedima njenim.«
- 10 Anđeo GOSPODOV joj kaza: » Umnožit ću toliko potomstvo tvoje da se prebrojati ne će moći.«
- 11 Anđeo Gospodov joj reče : » Ti si trudna i rodit ćeš sina, dat ćeš mu ime Ismael jer GOSPOD je opazio2 tvoju nevolju.
- 12 Istinsko divlje magare, taj čovjek! Njegova ruka na svakoga, svi ruku na njega, sučelice svoj svojoj braći,on staje.«
- 13 Hagara zazva ime GOSPODOVO koji joj je bio govorio: » Ti si Bog koji me vidi.« Ona je u stvari bila rekla: » Je li to ovdje da sam ja vidjela nakon što me on vidio? «
- 14 Zbog toga se taj zdenac zove: »Zdenac Lahai koji me vidi«; nalazi se između Kadeša i Bereda1.
- 15 Hagara rodi jednog sina Abramu; on nazva Ismaelom sina što mu rodi Hagara. Abram imaše 86 godina kad mu Hagara dade Ismaela.
- 17 1 On imade 99 godina kad mu se GOSPOD prikaza
i reče mu:» To sam ja Bog Svemogući2. Hodaj i budi
neporočan u mojoj nazočnosti. 2 Ja ti hoću dati dar
svojeg *saveza između tebe i mene, ja ću ti učiniti
da se plodiš preko svake mjere.“ 3 Abram pade ničice,
Bog govoraše s njim i reče: 4 » Za mene, evo mog saveza
s tobom: ti ćeš postati ocem jednog mnoštva naroda.
5 Ne će te se više zvati imenom Abram, već će tvoje
ime biti Abraham, jer ću ti ja dati postati ocem
jednog mnoštva3 naroda 6 i ja ću te učiniti plodnim
preko svake mjere: učinit ću da ti dadneš rođenje narodima,
i kraljevi će izići iz tebe. 7 Ja ću ustanoviti svoj savez
između tebe i mene, ti, i poslije tebe naraštaji koji će poteći
od tebe; taj vječni savez učinit će od mene tvojeg Boga
i Onog tvojeg potomstva poslije tebe. 8. Dat ću u vječno vlasništvo tebi
i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju tvojih seoba1, svu zemlju Kanaanaca.
Ja ću biti njihov Bog «.
9 Bog reče Abrahamu:» Ti, ti ćeš čuvati moj *savez,
i poslije tebe, naraštaji koji će poteći od tebe.
10 Evo mojeg saveza kojeg će te čuvati između mene i vas, tj.
tvoje potomstvo poslije tebe: svi vaši muški bit će *obrezani:
11 imat će te obrezano meso kapice na glaviću, što će postati
znak saveza između mene i vas. 12 Bit će obrezani u dobi od 8 dana,
svi vaši muški svakog naraštaja kao i robovi rođeni u kući ili
stranog podrijetla zadobiveni novcem koji god da jesu,
koji nisu od tvojeg potomstva. 13 Robovi rođeni u kući
ili stečeni novcem trebaju biti obrezani. Moj savez postat će
na vašem tijelu jedan vječni savez, 14 ali neobrezani, muško
koje ne će imati obrezano meso kapice na svojem glaviću,
taj će biti isključen između svojih2. On je raskinuo savez moj.«
15 Bog reče Abrahamu: » Ti više ne ćeš zvati svoju ženu Sarai
imenom Sarai, jer ona će imati za ime Sara. 16 Ja ću ju blagosloviti
i isto ću ti po njoj dati jednog sina. Ja ću ju blagosloviti,
ona će dati rođenje narodima; kraljevi naroda poteći će od nje.«
17 Abraham pade ničice i nasmija se; on reče u sebi:
»Jedno dijete rodit će se u čovjeka od stotinu godina?
Ili, Sara sa svojih 90 godina hoće li moći roditi?«
18 Abraham reče Bogu:» Može li Ismael živjeti u nazočnosti tvojoj!«
19 Bog reče: » Ali ne! Tvoja žena Sara rodit će ti sina
i ti ćeš mu dati ime Izak1. Ustanovit ću svoj savez s njim
kao jedan vječni savez za potomstvo poslije njega.
20 Za Ismaela ja te uslišavam2. Vidiš, ja ga blagosiljam,
ja ga činim izobilnim, krajnje plodnim; on će roditi dvanaest
prinčeva i ja ću učiniti da od njega potekne jedan veliki narod.
21 Ali ja ću ustanoviti svoj savez s Izakom kojeg će ti Sara
dati slijedeće godine u ovo vrijeme.« 22 Kad Bog prestade govoriti
s Abrahamom, on se uzdiže daleko od njega. 23 Abraham uze svojeg
sina Ismaela, sve robove rođene u svojoj kući ili stečene novcem,
sve svoje muške ukućane; on im obreza meso kapice na njihovom
glaviću istog dana kad je Bog bio govorio s njim. 24 Abraham imaše 99 godina
kad im obreza meso kapice na glaviću. 26 Istog dana Abraham i njegov sin Ismael
biše obrezani; 27 sva njegova kućna čeljad, robovi rođeni u kući ili zadobiveni
novcem, podrijetlom stranci, biše obrezani s njim.
18 1 GOSPOD se prikaza Abrahamu u hrastovima Mambre1
dok je sjedio na ulazu u šator po najvećoj vrućini dana.
2 On diže oči i ugleda trojicu ljudi2 osovljenih tik do njega.
Ugledavši ih on otrča od ulaza u šator njima u susret,
prostre se po zemlji 3 i reče: »Moj Gospodaru, ako ja mogu naći milosti
u tvojim očima, nastoj ne proći daleko od svog sluge3.
4 Da se donese malo vode da vam se operu noge,
i odmorite se pod tim stablima. 5 Ja ću donijeti komad
kruha da vas okrijepi prije no što nastavite dalje,
pošto ste prošli pokraj vašeg sluge.« Oni odgovoriše: » Učini kako si rekao.«
6 Abraham pohiti prema šatoru i reče Sari: » Brzo! Zamijesi tri mjere brašna
i načini pogače!«, a on otrča do stada i uze jedno mlado tele.
Dade ga momku koji pohiti pripremiti ga. 8 On uze grušeline,
mlijeka i pripravljeno tele koje stavi pred njih;
a sam zadrža se pod drvećem , stojeći blizu njih.
Oni jedoše, 9 a njemu rekoše:» Gdje je Sara tvoja žena? «
On odgovori: » Tamo, u šatoru.« 10 GOSPOD preuze:
»Ja trebam nanovo naići u vrijeme obnavljanja1,
a Sara tvoja žena imat će jednog sina.«
A, Sara to slušaše na ulazu u šator, iza njega.
11 Abraham i Sara bijahu stari, u dubokoj starosnoj dobi,
i Sara već bijaše prestala imati ono što imaju žene.
12 Sara se poče smijati2u sebi pa reče: »Sva istrošena
kakva jesam mogu li još imati? A i moj gospodar je tako star!«
13 GOSPOD reče Abrahamu: » Zašto se Sara smije?
A i to pitanje: Mogu li uistinu rađati, ja koja sam tako stara ?
14 Ima li ijedna stvar nemoguća za GOSPODA?
U dan kad se ja vratim k tebi, u vrijeme obnove,
Sara će imati jednog sina.« 15 Sara zanijeka3 govoreći:
»Ja se nisam nasmijala« jer se uplašila.
»Da! preuze on, ti se istinski nasmijala.«
16 Ljudi se digoše odatle i usmjeriše svoj pogled na Sodomu4;
Abraham je išao s njima da bi ih otpustio. 17 GOSPOD reče:
»Hoću li sakriti Abrahamu ono što činim? 18 Abraham treba postati
jedan narod velik i moćan u kojem će biti blagoslovljeni
svi narodi zemaljski, 19 jer ja sam ga htio upoznati5
da bi on propisao sinovima svojim i kući svojoj poslije
njega poštovati put GOSPODOV primijenjujući pravdu i pravo;
tako da će GOSPOD izvršiti za Abrahama ono što je o njemu prorekao.«
20 GOSPOD reče: » Tužba protiv Sodome i Gomore tako je snažna,
njihov grijeh tako je težak 21 da sam ja morao sići vidjeti radi li se
u svemu kako je u tužbi sve do mene stiglo. Da ili ne, ja ću saznati.«
22 Ljudi se okrenuše k Sodomi. Abraham je još stojao pred GOSPODOM,
23 on se primaknu i reče: » Hoćeš li ti uistinu uništiti pravednog1s krivcem?
24 Možda u gradu ima 50 pravednika! Hoćeš li ti zaista uništiti to mjesto?
Ili mu oprostiti zbog 50 pravednika koji se tu nađu?
25 Daleko od tebe takvo ravnanje! Učiniti da umre pravednik s krivcem?
Ne bi li bilo isto biti pravednikom kao i krivcem?
Daleko od tebe! Sud čitave zemlje ni je li primjenjivati pravo?«
26 GOSPOD reče: » Ako li ja u Sodomi nađem 50 pravednika u njedrima grada,
zbog njih oprostit ću cijelom mjestu.« 27 Abraham preuze pa reče:
»Ja ću se odlučiti govoriti svojem Gospodaru, ja koji nisam nego prah i pepeo.
28 Možda na 50 pravednika bude manjkalo 5! Za petoricu, zar ćeš uništiti cijeli grad?«
On reče: Noinih ga uništiti nađem li 45 pravednika.« 29 Abraham preuze opet riječ
i reče mu: » Možda se ondje nađe 40! « On reče: » Noinih to učiniti radi tih 40.«
30 On preuze: » Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja kažem; možda se ondje nađe 30!«
On reče: »Nojinih to učiniti ako u njemu nađem tih 30.« 31 On preuze:
»Ja ću se odlučiti reći svojem Gospodaru: možda se ondje nađe dvadeset.«
On reče: »Noinih ga uništiti zbog tih dvadeset.« 32 On preuze:
»Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja govorim po posljednji put:
Možda se ondje nađe deset!« - »Neću uništiti zbog tih deset.«
33 GOSPOD ode pošto bi završio govoriti s Abrahamom a Abraham se vrati kući.
19 1 Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše
sjedio na vratima Sodome1. On ih ugleda, diže se i pođe
k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji. 2 On reče:
»Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge,
provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.«
Ali, oni mu odgovoriše: » Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.«
3 On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu.
On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše.
4 Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima,
ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka.
Oni pozvaše Lota i rekoše mu: » Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe?
Izvedi ih da ih poznamo1.« 6 Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata,
on zatvori vrata za sobom i reče: »Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće.
8 Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje,
mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro.
Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova2.«
Oni odgovoriše:»Vuci se odatle!« I rekoše: »Ovaj je došao kao iseljenik,
a igra ispravljača krivde3! Načinit ćemo mu gore no onima.«
Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata.10
Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe.
Oni zatvoriše vrata, 11 i udariše sljepilom one ljude koji bijahu
pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza.
12 Dvojica ljudi rekoše Lotu: » Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove?
Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta. 13 Mi ćemo ga uništiti,
jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.«
14 Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:
»Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.«
Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu.
15 Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći:
»Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze
ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.«
16 Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega,
njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti
za njega; oni ga izvedoše izvan grada. 17 Kako su ga izveli van,
oni rekoše Lotu: » Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag,
ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu1. Bježi prema planini od straha
da ne propadneš.« 18 Lot im reče: » Bogu ne godilo2! 19 Evo, tvoj sluga
nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo
prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu,
a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem. 20 Evo ovaj grad,
dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti.
Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? « 21 On mu odgovori:
»Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš.
22 Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti
ne budeš onamo stigao. « Zato se taj grad zove Soar1. 23 Sunce se dizalo
nad zemljom i Lot je ulazio u Soar 24 kad GOSPOD učini da kiši nad
Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA.
25 On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova
i raslinje zemaljsko. 26 Lotova žena pogleda unatrag i posta
jednim stubom od soli2. 27 Abraham se nađe u rano jutro na mjestu
gdje je stojao pred GOSPODOM, 28 on pogleda prema Sodomi, Gomori
i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim
diže sa zemlje kao dim iz jedne peći. 29 Dakle, kad Bog uništi
gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila
kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše.
30 Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini,
a njegove ga dvije kćeri pratiše. On se u stvari plašio
nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu,
on i njegove dvije kćeri. 31 Prvorođena reče mlađoj:
»Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe
k nama prema običaju cijele zemlje. 32 Hajdemo!
Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i podajmo
jedno potomstvo poteklo od našeg oca.«
33 One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija
leže s ocem svojim koji ne imade spoznanja ni o njenom
lijeganju ni njenom ustajanju.
34 No, sutradan, prvorođena reče mlađoj:
»Vidi! Ja sam posljednje
noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga
i ove noći vinom, a ti ćeš
ići leći s njim. Mi ćemo dati
život jednom potomstvu poteklom
od njega. « 35 Te noći opet, one opiše vinom
svojeg oca.
Mlađa ode leći s njim; on ne imade spoznanja
ni o njenom lijeganju
ni o njenom ustajanju. 36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe
od svog oca.
37 Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab;
to je otac današnjim
Moabitima1. 38 Mlađa, ona također, porodi
jednog sina kojeg nazva Benammi;
to je otac današnjim Ammonitima2.
20 1 Odatle Abraham ode za područje Negeva,
on se nastani između Kadeša i Šura potom dođe
boraviti u Geraru3. 2 Abraham reče o svojoj ženi
Sari: » To je moja sestra « i Abimeleh,
kralj Gerar, nju otme. 3 Ali Bog pronađe
Abimeleha u snu tijekom noći
i reče mu: » Ti ćeš umrijeti
zbog žene koju si oteo,
jer ona pripada svojem mužu.«
4 Abimeleh, koji se njoj još
ne bijaše približio uzviknu: »Gospodaru moj!
Hoćeš li uništiti jedan narod,
čak i ako je pravedan?
5 Nije li on taj koji mi je rekao:
To je moja sestra?
Ja sam postupio čistog srca
i nedužnih ruku.«
6 Bog njemu odgovori u snu:
»Ja također, ja znam da si ti postupio
čistog srca, i to sam opet ja koji te
zadržao da ne zgriješiš
protiv mene; zbog toga te nisam pustio
da ju dirneš. 7 Vrati sada
tom čovjeku njegovu ženu, jer to je jedan
prorok koji će se zauzeti
u tvoju korist da bi ti živio. Ako li ju
ne vratiš, znaj da ćeš morati
umrijeti, ti i svi tvoji.«
8 Abimeleh se diže rano izjutra,
pozva sve svoje sluge i obavijesti
ih o svemu glede te stvari;
ljudi se jako uplašiše. 9 Potom Abimeleh
pozva Abrahama i reče mu:
»Što si nam učinio? Što sam ja zgriješio
protiv tebe da si nas izložio,
mene i moje kraljevstvo, jednom tako strašnom
grijehu? Postupio
si sa mnom kako se ne postupa.«
10 Abimeleh preuze:
»Što si imao u vidu čineći to? «
11 Abraham odgovori:
»Ja sam si bio rekao: nema ni najmanje
bojazni od Boga
u ovom mjestu, oni će me ubiti zbog moje žene.
12 Uostalom ona jest moja sestra,
kćer mojeg oca koja nije i kćer moje majke,
i ona je postala moja žena.
13 Otkad me božanstvo2 naputilo lutati
daleko od kuće mojeg oca,
ja sam rekao Sari: Učini mi ljubav govoreći
posvuda gdje budemo išli:
To je moj brat.« 14 Abimeleh uze sitne
i krupne stoke, sluga i sluškinja;
on ih dade Abrahamu, njemu vrati njegovu
ženu Saru 15 i reče:
»Evo pred tobom moje zemlje,
stanuj gdje ti se čini dobro.«
16 Potom reče Sari: »Dao sam tisuću sikala1
srebra tvojem bratu;
to će biti kao jedan veo za oči
svih tvojih pratitelja i,
pred svima, ti ćeš biti ponovo časna.«
17 Abraham se zauze kod Boga,
i Bog ozdravi Abimeleha, njegovu ženu
i njene sluškinje,
koje imaše djecu. 18 U stvari, Bog je bio
učinio nerotkinjama sve žene
kuće Abimelehove radi Sare, žene Abrahamove.
21 1 GOSPOD učini za ljubav Sari
kao što je bio rekao,
on joj učini prema svojoj riječi. 2 Ona ostade
noseća i dade sina Abrahamu
u svojoj starosti u doba koje joj je Bog bio rekao2.
3 Abraham nazva Izakom
sina koji mu bijaše rođen. 4 On *obreza
svog sina Izaka u dobi od osam dana
kako mu Bog bijaše propisao. 5 Abraham imade
stotinu godina kad mu se rodi sin Izak.
6 Sara uzviknu! :
» Bog mi je dao povod za smijeh!
Tko god dozna nasmijat će se3
glede moje stvari.«
7 Ona preuze: »Tko bi bio rekao Abrahamu
da će Sara dojiti sinove?
A ja sam dala sina u svojoj starosti! «
8 Dijete naraste i bi odbijeno od sise.
Abraham priredi veliku gozbu
u dan kad Izak bi odbijen od sise.
9 Sara vidje kako se igra sin
kojeg Hagara Egipćanka bijaše dala Abrahamu.
10 Ona reče ovom posljednjem:
» Otjeraj sluškinju i njenog sina,
jer sin te sluškinje ne treba baštiniti
s mojim sinom Izakom.« 11 Ovaj govor
rasrdi jako Abrahama jer to bijaše njegov sin.
12 Ali Bog mu reče: » Ne srdi se radi
dječaka i svoje sluškinje.
Poslušaj sve što ti Sara kaže, jer je
Izak taj po kojem će jedno potomstvo nositi tvoje ime.
« 13 Ali od sluškinjinog sina,
ja ću također načiniti jedan narod,
jer je iz tvog potomstva. «
14 Abraham se diže u rano jutro, uzme kruha
i mješinu vode koje dade Hagarai.
On stavi dijete na njena pleća i otpusti ih.
Ona ode lutati pustinjom kod Ber-Šeba1.
15 Kad voda iz mješine bi iscrpljena,
ona baci dijete pod jedan od grmova.
16 Potom ode sjesti u stranu,
na udaljenost dometa luka. Ona je u stvari rekla:
»Nek' ja ne sudjelujem
u smrti djetetovoj! Sjedeći po strani,
ona diže glas i zaplaka.
17 Bog ču glas dječakov i, s neba,
- anđeo Božji pozva Hagara.
On joj reče: » Što ti je, Hagaro ?
Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječakov,
ondje gdje jest. 18 Digni se! Probudi dijete
i drži ga za ruku,
jer od njega stvorit ću jedan veliki narod. «
19 Bog joj otvori oči
i ona opazi jedan bunar s vodom. Ona ode napuniti
mješinu i napoji dječaka.
20 Bog bi s dječakom koji naraste i nastani se u
pustinji. Bio je strijelac;
21 i stanovaše u on pustinji u Paranskoj1,
a njegova ga majka oženi jednom ženom iz Egipta.
22 No, u ono vrijeme, Abimeleh2 s Pikolom,
zapovjednikom njegove vojske,
reče Abrahamu: » Bog je s tobom u svemu što ti činiš.
23 Prisegni mi Bogom,
ovdje i sada, da ne ćeš izdati ni mene,
ni moje pleme, ni moje potomstvo;
da ćeš postupati prema meni i mojoj zemlji
gdje boraviš s istim prijateljstvom
koje sam ja primijenio prema tebi. «
24 Abraham odgovori:» Ja ti prisežem to. «
25 Abraham podnese žalbu Abimelehu zbog bunara
koje sluge ovog posljednjeg
bijahu prigrabili. 26 Abimeleh podviknu:
»Ja ne znam tko je to napravio;
ti me nisi bio čak ni obavijestio i ja nisam
o tome čuo govoriti do danas.»
27 Abraham uze sitne i krupne stoke koju dade
Abimelehu i njih dvojica
zaključiše savez. 28 Abraham odvoji sedam
ovčica iz stada. 29 Abimeleh reče Abrahamu:
»Što radi ovdje sedam ovčica koje si odstranio? «
30 On odgovori: » Da ti primiš od mene sedam ovčica.
One će mi služiti
kao svjedočenje da sam ja iskopao sedam bunara. «
31 To je ono zbog čega se to mjesto
zove Ber-Šeba1« jer ondje smo obojica
dali prisegu. 32 Oni sklopiše savez u Ber-Šebi.
Abimeleh se diže i, s Pikolom, zapovjednikom
svoje vojske, vrati se u zemlju Filistinaca2.
33 On zasadi jednu tamarisku
u Ber-Ševi gdje bi jedno zazivanje
u ime GOSPODA3, Boga vječnog.
34 Abraham proboravi mnogo vremena
u zemlji Filistinaca.
22 1 No, poslije tih događaja,
Bog stavi Abrahama na kušnju
i reče mu: » Abrahame!«; on odgovori:
» Evo me.« 2 On preuze:
»Uzmi svog sina, svog jedinca, Izaka,
kojeg voliš. Idi u zemlju Morija
i ondje, ti ćeš ga ponuditi kao žrtvu paljenicu
na onoj planini koju ću ti ja
označiti 4.« 3 Abraham se diže u rano jutro,
zaulari svojeg magarca,
uze sa sobom dvojicu svojih mladih ljudi
i svog sina Izaka.
On nacijepa cjepanica za holokaust1.
On ode prema k mjestu koje mu Bog
bijaše naznačio. 4 Trećeg dana,
on podiže oči i iz daljine ugleda to mjesto.
5 Abraham reče mladim ljudima:
» Ostanite ovdje, vi, s magarcem;
ja i mladić, mi ćemo ići onamo klanjati2 se;
potom vratit ćemo se k vama.«
6 Abraham uze cjepanice za holokaust
i natovari ih na svog sina Izaka;
on uze u ruku kamen kremen3 i nož,
i odoše obojica zajedno.
7 Izak kaza svojem ocu Abrahamu: »Oče moj «
reče on, a Abraham odgovori:
» Evo me , sine moj. « On preuze:
»Evo vatre i cjepanica; gdje je janje
za holokaust?« 8 Abraham odgovori:
»Bog će znati vidjeti janje4, sine moj.«
Obojica nastaviše ići zajedno.
9 Kad stigoše na mjesto koje mu
je Bog bio naznačio, Abraham tu podiže
jedan *žrtvenik i rasporedi cjepanice.
On sveza svojeg sina Izaka i stavi ga na žrtvenik
povrh cjepanica.
10 Abraham pruži ruku da uzme nož i žrtvuje svog sina.
11 Tad *anđeo GOSPODOV pozva s neba
i povika: » Abrahame! Abrahame! «
On odgovori: » Evo me. « 12 On preuze:
» Ne pružaj ruku na mladića.
Ne čini mu ništa, jer sad ja znam da se ti bojiš Boga,
ti koji nisi ni svog sina jedinca štedio za mene. «
13 Abraham podiže oči, pogleda,
kad evo kako jedan ovan bijaše svezan za rogove
u jednom guštiku.
On ode uzeti ga za ponuditi u holokaustu umjesto svojeg sina.
14 Abraham imenova to mjesto » GOSPOD vidi «;
također kaže se danas:
» To je na planini GOSPOD viđen1. «
15 Anđeo GOSPODOV pozva Abrahama
s neba po drugi put 16 i kaza:
»Ja ti prisežem sobom samim,
proročanstvo GOSPODOVO. Jer si to učinio
i nisi poštedio sina svoga jedinog,
17 ja se zauzimam blagosloviti te,
i rasploditi tvoje potomstvo
kao zvijezde na nebu i pijesak na morskoj obali.
Tvoje će potomstvo
Vrata tvojih neprijatelja zauzeti2;
18 u njemu će se blagosloviti
svi narodi zemaljski jer si ti poslušao moj glas.«
19 Abraham se vrati prema mladim ljudima;
oni se digoše i pođoše zajedno u Ber-Šebu3.
Abraham nastanjivaše Ber-Šebu.
No, poslije tih događaja , najavi se Abrahamu :
» Evo kako je Milka, ona također,
dala sinove tvojem bratu Nahoru:
21 Uza svog prvorođenog, Buza,
njegovog brata, Kemuela oca Aramovog,
22 Kezeda, Hazoa, Pildaša,
Jidlafa i Betuela. « 23 Betuel rodi Rebeku.
To je osmero
koje Milka dade Nahoru,
bratu Abrahamovom. 24 Njena konkubina, imenom Reuma,
imade također djece: Tevaha, Gahama, Tahaša i Mâka1.
23 1 Sarin život potraja 127 godina.
2 Sara umrije u zemlji Kanaanaca, u Kirijat-Arbau,
tj. u Hebronu2. Abraham svečano obavi obred
Sarinog pogreba i oplaka ju.
3 Potom se podiže i udalji se
od pokojnice da bi govorio
sa sinovima Hetovim. 4 » Ja živim s vama
kao jedan iseljenik i gost.
Ustupite mi jedno grobište među vama
da ukopam pokojnicu koja me napustila.«
5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu ovim riječima:
» Slušaj nas, moj gospodaru.
Bog je od tebe načinio jednog poglavara
u našoj sredini, ukopaj svoju pokojnicu
u najboljem od naših grobova. Ni jedan od nas ne će ti
zabraniti svoju gronicu
za pogreb tvoje pokojnice.«
7 Abraham se diže da bi se poklonio pred pukom,
sinovima Hetovim. 8 On im se obrati ovim riječima:
»Ako stvarno pokojnica
koja me napustila treba biti s vama u jednom grobištu,
slušajte me i posredujte
za mene kod Efrona, sina Soharevog da mi ustupi spilju
Makpela koja mu pripada
na kraju njegovog polja.
Da mi ju ustupi po punoj njenoj vrijednosti
kao vlasniku grobišta među vama. «
10 Efron bijaše sjedio među sinovima Hetovim;
Efron Hitit odgovori Abrahamu na očigled sinova Hetovih,
tj. pred svima koji su došli na vrata njegovog grada1,
i reče: 11 » Ne, moj gospodar,
slušaj me: polje, ja ti ga dajem!
Spilja koja se tu nalazi, ja ti ju dajem!
Pred očima sveg mog puka ja ti ju dajem,
ukopaj svoju pokojnicu.«
12 Abraham se pokloni pred pukom: »
13 i kaza Efronu pred svim pukom:
» O ti, da si me samo htio slušati!
Ja bih da ti dam cijenu polja !
Primi od mene to, i ja ću ondje ukopati pokojnicu.
« 14 Efron odgovori Abrahamu
i reče mu: 15 Moj GOSPODARU, poslušaj me.
Jedna zemlja od 400 sikala2 srebra,
što je to između tebe i mene? Tvoja pokojnice, ukopaj ju! «
16 Abraham se sporazumije s Efronom.
On mu izmjeri cijenu koju su Hetovi sinovi
bili čuli oglasiti, 400 sikala srebra, po tržišnoj cijeni
17 Polje Efronovo Makpela,
ispred Mambre3, polje i spilju uključivši,
uračunavši sva drveta u polju,
u svom svojem opsegu, garantirajući 18 kupnju Abrahamu,
pred licem sinova Hetovih,
svih onih koji dođoše k vratima gradskim.
19 Poslije čega, Abraham pokopa
svoju ženu Saru u spilju na polju Makpela
ispred Mambre; tj. u Hebronu u zemlji Kanaan.
20 Sinovi Hetovi garantiraju Abrahamu
vlasništvo grobišno nad poljem i spiljom koja se tu nalazi.
24 1 Abraham bijaše star, u dubokoj starosti,
i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu.
2 Abraham reče najstarijem
sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima:
» Položi ruku na moje bedro1 i prisegni mi GOSPODOM,
Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti
mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca2 među kojima ja obitavam.
4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj
i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.«
5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli
pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti
tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? «
6 Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš
mog sina onamo. 7 GOSPOD, Bog nebeski,
me uzeo iz kuće mojeg oca
i zemlje moje obitelji,
on mi je rekao i dao ovu prisegu:
Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu;
i on je taj koji će poslati svojeg anđela
ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina .
8 Ne pristane li ta žena slijediti te,
ti si oslobođen onog što si mi prisegao,
ali ne vodi mojeg sina onamo. «
9 Sluga stavi svoju ruku na bedro
svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari.
10 Sluga uze deve gospodareve i pođe.
Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar
posjedovao, on se diže za ići
u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov1.
11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara,
u večernji sat, u sat kad žene
izlaze crpiti otud vodu. 12 On reče:
» GOSPODE, Bože mojeg gospodara
Abrahama, dozvoli da ja danas načinim
sretan susret i pokaži svoje
prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu.
13 Evo me kako stojim
pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze crpiti vodu.
14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći:
Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će
odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti
i tvoje deve, to je ona dosuđena
tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati
da si ti pokazao prijateljstvo
prema mojem gospodaru. «
15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka2 -
ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog,
one iste žene Nahorove,
brata Abrahamovog - iziđe s jednim krčagom na plećima. 16 Mlada djevojka bijaše
vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala3.
Ona siđe prema izvoru , napuni krčag i uspe se.
17 Sluga joj požuri u susret
i reče: » Za ime Boga, daj mi popiti jedan
gutljaj vode iz tvog krčaga. «
18 - »Pij, gospodaru moj « odgovori ona i,
rukom spusti krčag što brže
da mu utaži žeđ. 19 Kad završi napajati ga,
ona reče: » Za tvoje deve također,
ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu
popile toliko da ugase žeđ. «
20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo
i otrča ponovo zahititi vode u bunaru;
ona nacrpi vode za sve deve. 21 Taj čovjek ju
pratiše očima, tih, da bi saznao
da li jest ili nije GOSPOD učinio
uspješnim njegovo putovanje .
22 Čim deve bijahu završile piti,
čovjek uzme jedan zlatni prsten težine
od pola sikla1 i dvije narukvice od deset
sikala zlata za njene zglavke
23 i reče joj: » Čija si ti djevojko?
Molim te, upoznaj me da li bi kuća
tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja.«
24 ona mu odgovori:
»Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. «
25 Potom ona njemu reče:
»Slame i sijena u nas ima u izobilju,
a isto tako i mjesta za konačiti.«
26 Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM
27 govoreći: »Blagoslovljen budi GOSPODE,
Bože mojeg gospodara Abrahama,
čije prijateljstvo i vjernost
nisu napustili mojeg gospodara
dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM
u kuću braće mojeg gospodara.«
28 Mlada djevojka otrča najaviti
u kući svoje majke o tome
što se upravo dogodilo. 29 Rebeka imaše brata
imenom Laban. On otrča u susret čovjeku,
napolje, k izvoru. 30 Čim on vidje prsten
i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru
Rebeku njemu govoriti:
» Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku
koji je ostao pokraj deva kod izvora.
31 Dođi, blagoslovljen od GOSPODA.
Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući
već pripremio čisto mjesto za deve. «
32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve.
Dade im slame i krmiva a, za njega
i njegove pratitelje,
vode da sebi operu noge.
33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu:
» Ja Noinih jesti prije nego što kažem
što imam za reći. « -
» Govori «, odgovoriše mu.
34 On preuze: » Ja sam sluga Abrahamov.
35 GOSPOD je ispunio svoj blagoslov
mojeg gospodara koji je postao
jedna velika osoba. Dano mu je sitne
i krupne marve, srebra i zlata,
slugu i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena mojeg gazde,
najzad mu je rodila sina u svoje stare dane.
Moj gazda je njemu
prenio cijelo imanje 37 a meni je zatražio
da mu prisegnem ovim riječima:
Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom
curom Kanaankom u čijoj ja zemlji
stanujem. 38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj,
prema kući mojeg oca,
uzeti jednu ženu za mojeg sina.
39 Tada ja rekoh svojem gazdi:
»Možda me ta žena ne bude slijedila?
40 On mi odgovori:
GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio
poslat će svojeg anđela
tobom i učinit će uspješnim tvoje
putovanje: uzet ćeš za mog
sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca.
41 Ne ćeš biti
oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako
ne ideš kod mojih; isto tako,
ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.
42 Danas , ja sam
došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE,
Bože Abrahama gazde mojega,
ako se ti zaista udostojavaš učiniti
uspješnim putovanje koje obavljam,
43 evo me pokraj izvora: eh dobro!
Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu
i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode
iz tvog krčaga, 44 ako mi odgovori:
Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve,
to će biti žena koju je
GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde.
45 Ja još nisam bio završio u sebi
kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu;
ona je sišla k izvoru za naliti.
Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti
46 Ona se požurila spustiti
krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti
tvoje deve. Ja sam pio,
a ona je napojila deve. 47 Ja sam je upita:
Čija si ti djevojko?
Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova,
sina kojeg Milka dade Nahoru.
Ja tad stavih prste u njene nosnice
i narukvice na njene zglavke.
48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM;
blagoslovio sam
GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde,
koji je vjerno vodio moje
putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg
gazde za njegovog sina.
49 A sada, ako mi hoće te iskazati
prijateljstvo i vjernost
prema mojem gazdi iskažite mi ga.
Ako ne, dajte mi na znanje
i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. «
50 Laban uze riječ.
On i Betuel uskliknuše: » Od GOSPODA je
ova stvar i mi ti
u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.
51 Rebeka je pred
tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu
tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao.
« Kad Abrahamov sluga ču te riječi,
pade ničice na zemlju pred GOSPODOM.
53 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu
i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate
poklone što ponudi njenom
bratu i njenoj majci. 54 Oni jedoše i pijaše,
on i njegovi pratitelji,
i provedoše noć. Ujutro kad se digoše,
on reče: » Pustite me otići mojem gazdi.
« 55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše:
»Neka ona ostane neko vrijeme s nama,
kakvih desetak dana, potom će ići. « 56 -
» Ne činite da kasnim! Reče im on.
GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje,
pustite me dakle otići mojem gazdi.«
57 Oni preuzeše : » Pozovimo djevojku
i tražimo njeno mišljenje.«
58 Oni pozvaše Rebeku:
» Hoćeš li otići s ovim čovjekom?«
Ona odgovori:
» Da.« 59 Oni pustiše otići svoju
sestru Rebeku i njenu dojilju,
slugu Abrahamovog i njegove ljude.
60 Oni ju tada blagosloviše govoreći
joj: » Ti, naša sestra , postani silnim
mnoštvom,nek' tvoje potomstvo ovlada
Vratima neprijatelja svojih1! «
61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama.
One se uspeše na deve i slijediše ljude.
Sluga uze Rebeku i pođe. 62 O zalasku sunca,
Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi.
On je tada obitavao u području Negeva1
63 i bijaše izišao prošetati se2 u polje
o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve
koje dolažahu. 64 Rebeka podiže oči,
vidje Izaka, skoči s deve 65 i reče sluzi:
» Tko je taj čovjek koji
hodi poljem nama u susret? « -
» To je moj gazda «, odgovori on.
Ona uze svoj veo i zastrije se.
66 Sluga ispriča Izaku
sve što je bio učinio. 67 Izak ju uvede
u svoj šator. On imaše Saru za majku;
on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom.
Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.
25 1 Abraham uze još jednu ženu;
zvala se Ketura.
2 Ona mu dade Zimrana, Jokšana, Medana,
Madiana, Jišbaha i Šuaha .
3 Jokšan rodi Sabu i Dedana. Dedan imade za sinove
Ašurite, Letušite i Leumite.
4 Median imade za sinove Eifa, Efera,
Hanoha, Avida i Elda.
To su svi sinovi Keturini3 .
5 Abraham sva svoja dobra dade Izaku.
6 Sinove svojih konkubina, Abraham darova.
Ali, još za svog života,
on ih udalji od od svog sina Izaka, u zemlju Kedem1.
7 Evo godina života Abraha-movog: 175 godina.
8 Potom Abraham izdahnu;
on umrije u sretnoj starosti, ostario i presretan.
On bi pridružen k svojima2.
9 Njegovi sinovi Izak i Ismael ukopaše ga u spilju
Makpela3, u polje Efrona
sina Soharovog, Hitita, nasuprot Mambre,
10 u polje koje Abraham bijaše stekao
od sinova Hetovih. To je gdje ukopaše Abrahama
i njegovu ženu Saru.
11 Poslije smrti Abrahamove, Bog blagoslovi
njegovog sina Izaka.
On obitavaše pokraj bunara Lahai-Roi 4 .
12 Evo obitelji Ismaelove,
sina Abrahamovog, onog kojeg Abrahamu dade Hagara,
Egipćanka, sluškinja Sarina.
13 Evo imena sinova Ismaelovih, njihovih imena prema
obiteljima njihovim:
Nebajot prvijenac Ismaelov, Kedar, Adbel, Mivsam,
14 Mišma, Duma, i Massa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su oni sinovi Ismaelovi,
i takva su njihova imena; nastanjeni u duarima1
i taborima, oni imadoše dvanaest poglavara
za isto toliko grupa. 17 Evo godina
života Ismaelovih: 137 godina; potom on izdahnu.
On umrije i bi sjedinjen k svojima.
18 Ismaeliti borave od Havilae do Šura,
od međa Egipta, sve do Ašura2.
svaki nasuprot svojoj braći spreman mu zaskočiti.
