Uzdasi Mandalijene Pokornice

Izvor: Wikizvor
Uzdasi Mandalijene Pokornice
autor: Ignjat Đurđević
Štiocu

Uzdasi Mandalijene Pokornice, sa središnjim mjestom u Đurđevićevu opusu, žanrovski pripada baroknom plaču. Podijeljen je u osam pjevanja (uzdisanja), a sadržava 4038 osmeraca. U djelu nalazimo i nabožnu hagiografsku prozu na hrvatskom, nekoliko prijevoda i odlomke drame (Judita).


Gosp. VICENCU ZMAJEVIĆU,

arkibiskupu zadarskomu, apostolskomu
namjesniku po Serviji, Arbaniji &.,
D. INJACIJO DŽORDŽI.

opat melitenski, p.


  Siluje me vele uzroka za Vašemu Prisvmu. i Pripoštmu. Gospodstvu moju Mandalijenu, koja iz svoje spile na prostranu svjetlos od svijeta ishodi, osobito priporučit i pokloniti. Er tkomu razložitije da poklonjena bude Pokornica razglašena neg onomu koji je je i rukopisanu toliko ljubio i dô joj način da se iz pritištaonice zaudugo razglasi? Tkomu da se priporuči Svetica, koja cijeć nje goruće vjere dostoja bit od Isukrsta učinjena, kô upisa s. Jerolim, apostolorum apostola - neg onemu koji i pismom i riječi, i razumom i hrabrenosti neockvrnjenu čas, oblas nekrenutu i uzvišeno nadimenovanje suproć bezobraznijem općene crkve odmetnicima rimskoj pravovjernosti i zadarskijem došastijem arkibiskupima nedobitno uzdržo je? Tkomu da se prida blaženica koja dilexit multum, neg onomu koji toliko žestok ljubovnik prema višnjemu i toliko uredan nastojnik u božjoj baštini milinom od ćudi, stavnosti od besjede, mudroznanjem od pameti i blagodarnosti od djelovanja ne samo svojijeh podložnika nu i daleka i inostrana srca inokupno k sebi zlatnijem uzam od držanoga dugovanja i povoljnoga dobrohtjenstva priteže?

  Ali pokli ove, koje Vam poklanjam, kratke pjesni sasma su malahan dar i mojoj želji i Vašoj dostojnosti, prilagam sve što za sad mogu, to jes moje srce pripožudno za vazda se Vaše zvati. I pokli, pritegnut glasom od Vašijeh izabranijeh i uzmnožnijeh kreposti, odavna željeh bit od Vas prigrljen za prijatelja i slugu ter iskah podobnu prigodu za tu hvaljenu požudu stavit u djelo, sad kada uzdam se da nađoh što iskah i da po Vašoj blagosti zaisto steć ću što žudjeh, ostaje mi toliko gizdavu sreću, stečenu nepristavnom službom, nedospjetno utemeljivati. Zato molim Vaše Prisvlo. Pripoštno. Gospvo. da kako ste cijeć Vašega blagodarstva svakomu priobilni milostima, tako i meni budete zapovijedima, koje za najdraže milosti scijenim, er po njima poznat ću da Vam sam u dobrohtjenju, i tolikijem dobrom naslađivat ću se, imajući ga sveđ na pameti. I s ovijem ljubeći ruke Vašemu Prisvmu. i Pripoštmu. Gospvu. klanjam se osobito.


  Na XX. setembra MDCCXXVIII [1]

  1. ^  20. rujna 1728.