Hrvatska povijest. Drugi dio (Šišić)/Poglavlje IX.

← Poglavlje VIII.

Hrvatska povijest —  Drugi dio: od godine 1526. do godine 1790. autor: Ferdo Šišić

Dodatak →

IX.
Mletačka Dalmacija.
(1420.— 1797.)

Ime i pojam današnje Dalmacije u najtješnjoj je svezi s mletačkim vladanjem, jer kakogod se ono širilo na obali Jadranskoga mora i po unutrašnjosti (Zagorju), tako se proširivalo i ime Dalmacija. Izuzetak od toga čini teritorij republike dubrovačke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku s otocima Lastovom i Mljetom, te Boka Kotorska, koja se zvala mletačka Arbanija (Albania veneta). Baš za to, da Mleci i Dubrovnik ne budu susjedi, izradi republika dubrovačka na požarevačkom miru (1718.), da je Turskoj tom prigodom ustupljen uzan komad zemljišta na sjevernoj i južnoj granici njezinoj, a to su K l e k na sjeveru, a Sutorina na jugu. Time se Hercegovina pružila na dva mjesta do mora, a tako je još i danas. God. 1420. imala je Venecija u svojoj vlasti sve primorske gradove i otoke, a kasnije stekla je kar- lovačkim (1699.) i požarevačkim mirom svu zemlju današnjega opsega Dalmacije od Velebita i Dinare do rijeke Neretve, odnosno Kleka i Boku Kotorsku.
U etnografkom obziru i sada su najbrojniji Hrvati, koji sačinjavaju glavno žiteljstvo po otocima i kopnu, izuzevši primorske gradove Zadar, Šibenik, Trogir i Spljet, a tako i gradove po otocima, gdje ima (naročito u Zadru) mnogo Talijana plemića, što se ondje naseliše za mle- tačkoga vladanja. Pored Hrvata i Talijana ističu se još i Srbi naseljeni poglavito u porječju Krke od Knina do Skradina za vrijeme turske prevlasti. God. 1726. doseliše se neke arbanaške porodice iz skadarske okolice u mjesto Arbanasi (Borgo Erizzo) kod Zadra.
Uprava dalmatinska bila je u rukama nekoli- cine mletačkih činovnika, kojima bijaše na čelu providur (proveditore generale), koji se od tri do tri godine mijenjao. Za ovom se službom natje- calo mletačko plemstvo, jer je bila časna i unosna. Providur je vladao poput nezavisna vladara, imajući dvor u Zadru, sjajnu tjelesnu stražu i odijelo nalik na duždevo ; kad bi ga dalmatinski seljaci sretali, pa- dali bi iz počitanja pred njime na koljena. Vlast mu je bila neograničena, a podjedno bijaše on posljednja instancija za sud, financije, vojsku, dapače i crkvu.
Dalmacija je bila razdijeljena na okružja (distretto), kojima bijaše na čelu od providura imenovani knez (conte). Knezu uz bok stoje dva činovnika, kancelar (cancelliere) za sud- bene poslove i kamerlingo za financijalne. Inače bješe mletačko činovništvo malobrojno i tako slabo plaćeno, da je bilo prisiljeno od sabranoga poreza i inih javnih daća uzimati na štetu mletačke republike. Tako je kancelar imao na godinu 60 for., a trošio oko 4.000 for. Medjutim porezi nijesu bili preveliki, jer republika gospodarica nije htjela, da raspiruje nezadovoljstva u teško stečenoj Dal- maciji. Plaćali su ih isključivo seljaci, jer su plemići i gradjani bili oprošteni ne samo svakoga poreza, nego i svih daća.
Svaka gradska općina imala je i posebni svoj statut, tako da u tom nema jedinstvenosti u Dalmaciji ; isto su se tako razilazili utezi i mjere od mjesta do mjesta. Upravu općinsku podijeliše plemići i gradjani, koji su se skupljali na skup- štine, gdje se raspravljalo o općinskim poslo- vima. U nekim općinama sastajali su se isključivo plemići na skupštine, a u nekim imali su i gradjani svoje posebne skupštine. Civilne i kriminalne poslove sudio je knez gradski (općinski), a policajne obav- ljali su veliki i mali sudci.
Seljaci sastajali bi se u bratovštinama u skupove, na kojima su raspravljali o svojim po- trebama. Inače je bio svakomu selu na čelu za ci- vilne i vojničke poslove glavar zvan haram- baša. Za vrijeme mira činili su seljaci neke čete, a zvali su se panduri; dužnost im je bila paziti na giranici na gibanje Turaka, a kod kuće bdjeti nad sigurnošću. Inače su mletački podanici u Dalmaciji stvarali regimente zvane „S c h i a v o n i", koje isključivo sačinjavahu dobrovoljci; one su dosegle do 60.000 momaka. Isto su tako Hrvati primorci i otočani služili po mletačkim ladjama kao mornari.
Talijanski jezik gospodovao je samo u grado- vima, dajući im sasvim talijanski tip, a inače je sve bilo hrvatski.
Trgovina je bila sva u rukama mletačkim, tako da se osim vina sva roba, koja se izvozila iz Dal- macije, morala najprije dovažati u Veneciju, a tek onda dalje ; isto tako morala je Dalmacija sve svoje potrebe nabavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo kroz cijelo mletačko vladanje, a isto tako nije mletačka vlada nikakih škola podizala, dapače ona je u tom smetala i istomu kleru, kad je htio toj narodnoj potrebi da pomogne.
Kler bijaše vrlo brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama : zadarskoj i spljetskoj, podijeljen medju deset biskupija, od kojih su neke bile vrlo malene, kao osorska, pod kojom su bile četiri župe sa ukupno 6.000 duša. Pored svjetskoga klera ističu se još požrtvovni i u narodu osobito ugledni franjevci s brojnim manastirima, naročito na oto- čiću Visovcu u rijeci Krki, pa u Kninu i Sinju.
S turskim vladanjem naselilo se u Dalmaciji i grčko-istočnih Srba, koji bjehu u to doba pod- vrgnuti dabro-bosanskomu mitropoliti u Sarajevu. Ali kad Mlečani proširiše vlast svoju, onda oni podlože i pripadnike grčko-istočne crkve ona- mošnjim katoličkim biskupima, koji su i njihove parohije službeno pregledavali, svećenike njihove redili i namještavali. U to doba pripadnici grčko-istočne crkve polaze katoličke crkve, a i katolički ih svećenici sahranjivahu. Tek polovicom XVIII. vijeka bi im dozvoljeno sagraditi po koju crkvu po svomu obredu. Pored svega ipak se održa nekako manastir Arangjelovac na Krki, središte Srba u sjevernoj Dalmaciji i episkopija u Kotoru u južnoj. Na teritoriju republike dubrovačke uopće nestade sasvim pripadnika crkve grčko-istočne.
Tako je ostalo sve do pada mletačke republike ; tek za francuske vlade i baštinice njezine austri- janske, budu uredjeni crkveni odnosi pripadnika crkve grčko-istočne u Dalmaciji.