Prijeđi na sadržaj

Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/182

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

a isto tako nije mletačka vlada nikakih škola podizala, dapače ona je u tom smetala i istomu kleru, kad je htio toj narodnoj potrebi da pomogne.
Kler bijaše vrlo brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama : zadarskoj i spljetskoj, podijeljen medju deset biskupija, od kojih su neke bile vrlo malene, kao osorska, pod kojom su bile četiri župe sa ukupno 6.000 duša. Pored svjetskoga klera ističu se još požrtvovni i u narodu osobito ugledni franjevci s brojnim manastirima, naročito na oto- čiću Visovcu u rijeci Krki, pa u Kninu i Sinju.
S turskim vladanjem naselilo se u Dalmaciji i grčko-istočnih Srba, koji bjehu u to doba pod- vrgnuti dabro-bosanskomu mitropoliti u Sarajevu. Ali kad Mlečani proširiše vlast svoju, onda oni podlože i pripadnike grčko-istočne crkve ona- mošnjim katoličkim biskupima, koji su i njihove parohije službeno pregledavali, svećenike njihove redili i namještavali. U to doba pripadnici grčko-istočne crkve polaze katoličke crkve, a i katolički ih svećenici sahranjivahu. Tek polovicom XVIII. vijeka bi im dozvoljeno sagraditi po koju crkvu po svomu obredu. Pored svega ipak se održa nekako manastir Arangjelovac na Krki, središte Srba u sjevernoj Dalmaciji i episkopija u Kotoru u južnoj. Na teritoriju republike dubrovačke uopće nestade sasvim pripadnika crkve grčko-istočne.
Tako je ostalo sve do pada mletačke republike ; tek za francuske vlade i baštinice njezine austri- janske, budu uredjeni crkveni odnosi pripadnika crkve grčko-istočne u Dalmaciji.