Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/179

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena

IX.
Mletačka Dalmacija.
(1420.— 1797.)

Ime i pojam današnje Dalmacije u najtješnjoj je svezi s mletačkim vladanjem, jer kakogod se ono širilo na obali Jadranskoga mora i po unutrašnjosti (Zagorju), tako se proširivalo i ime Dalmacija. Izuzetak od toga čini teritorij republike dubrovačke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku s otocima Lastovom i Mljetom, te Boka Kotorska, koja se zvala mletačka Arbanija (Albania veneta). Baš za to, da Mleci i Dubrovnik ne budu susjedi, izradi republika dubrovačka na požarevačkom miru (1718.), da je Turskoj tom prigodom ustupljen uzan komad zemljišta na sjevernoj i južnoj granici njezinoj, a to su K l e k na sjeveru, a Sutorina na jugu. Time se Hercegovina pružila na dva mjesta do mora, a tako je još i danas. God. 1420. imala je Venecija u svojoj vlasti sve primorske gradove i otoke, a kasnije stekla je kar- lovačkim (1699.) i požarevačkim mirom svu zemlju današnjega opsega Dalmacije od Velebita i Dinare do rijeke Neretve, odnosno Kleka i Boku Kotorsku.
U etnografkom obziru i sada su najbrojniji Hrvati, koji sačinjavaju glavno žiteljstvo po otocima i kopnu, izuzevši primorske gradove Zadar, Šibenik, Trogir i Spljet, a tako i gradove po otocima, gdje ima (naročito u Zadru) mnogo Talijana plemića, što se ondje naseliše za mle- tačkoga vladanja. Pored Hrvata i Talijana ističu se još i Srbi naseljeni poglavito u porječju Krke