IX.
Mletačka Dalmacija.
(1420.— 1797.)
Ime i pojam današnje Dalmacije u najtješnjoj
je svezi s mletačkim vladanjem, jer kakogod se ono
širilo na obali Jadranskoga mora i po unutrašnjosti
(Zagorju), tako se proširivalo i ime Dalmacija.
Izuzetak od toga čini teritorij republike dubrovačke
od Stona do ulaza u Boku Kotorsku s otocima
Lastovom i Mljetom, te Boka Kotorska, koja se
zvala mletačka Arbanija (Albania veneta). Baš
za to, da Mleci i Dubrovnik ne budu susjedi, izradi
republika dubrovačka na požarevačkom miru (1718.),
da je Turskoj tom prigodom ustupljen uzan komad
zemljišta na sjevernoj i južnoj granici njezinoj, a
to su K l e k na sjeveru, a Sutorina na jugu.
Time se Hercegovina pružila na dva
mjesta do mora, a tako je još i danas.
God. 1420. imala je Venecija u svojoj vlasti sve
primorske gradove i otoke, a kasnije stekla je kar-
lovačkim (1699.) i požarevačkim mirom svu zemlju
današnjega opsega Dalmacije od Velebita i Dinare
do rijeke Neretve, odnosno Kleka i Boku Kotorsku.
U etnografkom obziru i sada su najbrojniji
Hrvati, koji sačinjavaju glavno žiteljstvo po
otocima i kopnu, izuzevši primorske gradove
Zadar, Šibenik, Trogir i Spljet, a tako i gradove
po otocima, gdje ima (naročito u Zadru) mnogo
Talijana plemića, što se ondje naseliše za mle-
tačkoga vladanja. Pored Hrvata i Talijana ističu
se još i Srbi naseljeni poglavito u porječju Krke
