Razgovor:Intermeco

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tekst nije pisan hrvatskim jezikom i treba biti obrisan. Razgovor sačuvati za buduće suradnike.

Zašto?

Zato što ovi izvori tako govore:

Starijim generacijama riječ pokoljenje možda izgleda kao riječ koja je potpuno uobičajena, ali nije tako.

Svi ovi izvori daju do znanja:
pokoljenje > naraštaj

  • Babić, Stjepan; Finka, Božidar; Moguš, Milan. Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 343., ISBN 953-0-40017-9
  • Šonje, Jure (gl. ur.). Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 869., ISBN 953-6036-64-9
  • Brodnjak, Vladimir. Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Školske novine, Zagreb, 1991., str. 391., ISBN 86-7457-074-7
  • Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 335., ISBN 953-0-40005-5
  • Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, kolovoza 1990., str. 246., ISBN 86-03-00121-9

Dok sam nekoć znao čitati knjige koje je u Zagrebu objavljivalo Novo pokoljenje, uvijek mi je bilo čudno zašto se tako naziva. Ali vrlo brzo se može shvatiti kad i ako se ustanovi postojanje istoimenoga nakladnika u Beogradu. Kakav je točno bio ustroj tih nakladnika, to ne mogu reći jer ne znam. Ali je isto jedna vrlo zanimljiva činjenica.

Također nema živjeće ili živjećeš, nema dov'jeka.

Gradišćanski Hrvati su se odlučili početi njegovati hrvatski standardni jezik, iako imaju svoje vlastito narječje hrvatskoga jezika. Hrvati u Bosni i Hercegovini (a Radić je znao reći Herceg-Bosna za cijelu BiH) su odabrali također hrvatski standardni jezik. Upravo sam zato rekao kolegi StjepanuG kako stihovi za Intermeco nisu pisani u vrijeme Ive Andrića, te se ne mogu smatrati za književnoumjetničko djelo (barem ne od onoga trenutka kad postanu pravna norma).

U Bosni i Hercegovini opstoji tri većinska naroda koji govore slavenskim jezicima. Svaki od tih naroda ima pravo rabiti himnu na svom materinjem jeziku.

Slično, ovaj razgovor upućuje na činjenicu kako stamen nije riječ hrvatskoga jezika.

Možda su neki stariji pisci, pa čak i pisci rječnika rabili izričaj pokoljenje, ali to nema veze s hrvatskim standardnim jezikom.

Toliko za sad, -- Bugoslav 00:23, 1. listopada 2010. (CEST)

Nipošto brisati. Radije prevesti na hrvatski i staviti da je prijevod Wikizvorov.
  • Živjećeš → živjet ćeš.
  • Pokoljenja. HJP također upućuje na naraštaji. Može se zamijeniti, slogovi odgovaraju, ali ja ne bih mijenjao. Radi se o himni, umjetničkom, pjesničkom djelu, dakle toleriraju se nestandardni oblici. Riječ pokoljenja ovdje bismo mogli smatrati zastarjelicom. (Za citate je dovoljno pretražiti wikizvor, a kamoli Google.)
  • Dov'jeka. Po meni sasvim u redu. HJP ima natuknicu.
Bugoslave, trebalo bi uzeti u obzir i političku situaciju u BiH. To je prijedlog jedne državne himne i nikako ne bi trebalo prenagliti. Mislim da se slažemo da je ta himna trojezična, iako na jedan čudan način (jedan tekst koji gotovo posve odgovara trima jezicima). Potpuno se slažem s gramatičkim izmjenama poput živjećeš, ali mijenjati značenjske odrednice gdje nije nužno čini mi se cjepidlačenjem. Zašto velikim izmjenama teksta distancirati hrvatski narod? Da ima mnogo razlika, onda bih bio zagovornik ideje da se napišu tri različita teksta, kakva je belgijska himna. Ali ako se sporimo oko dvije-tri riječi, onda kako drugačije nazvati nego cjepidlačenjem? —StjepanG 1.10.2010., 12:54 CEST
Kolega StjepaneG!
Lijepo od tebe što pronalaziš vrjemena za hrvatskojezično izdanje Wikizvora, također ti zahvaljujem na tvome odgovoru.
Ipak moram odmah primijetiti kako svoj odgovor završavaš ne primjereno.
Himna je "djelo" do koga se dolazi na različite načine. U ovome slučaju do himne se došlo natječajem i bit će potrjeban poseban zakon kako bi se isti tekst uzakonio. Zakoni se u Bosni i Hercegovini, kao i sam (nazovimo) Ustav pišu trima jezicima, tako će i službeni tekst opstojati na tri jezika. Bošnjačka inačica, ako su oni tako zadovoljni je pokoljenje i živjećeš. Srpska inačica ima pokoljenje i pokolenje, te živjećeš i živećeš. Hrvatska inačica može imati samo naraštaji, živjet ćeš i Dovijeka
Što se tiče umjetnosti, nema tu nikakve umjetnosti, "djelo" je bilo napisano drukčije, zatim je po nalogu natječajnoga povjerenstva izmijenjeno. Nema tu umjetnosti, to je pitanje zakonodavca.
Službeno Sarajevo (lokalno Sarajvo) se otvoreno zalaže za unitarnu državu (što javno, što tajno). Tako da su mi poznate sve prilike (i neprilike).
Ovu rečenicu:
Citiram: "Zašto velikim izmjenama teksta distancirati hrvatski narod?"
Ja čitam ovako: Zašto distancirati hrvatskojezičnu inačicu?
I onda mi pitanje sliči na S. Šuvara.
StjepaneG, nitko ne distancira Hrvate u Bosni i Hercegovini i nitko ih ne će moći razdvojiti od Hrvata u Hrvatskoj. Hrvatski jezik je jedan.
Tekst himne upravo to radi, razdvaja hrvatski jezični standard u Hrvatskoj od onoga u Bosni i Hercegovini. To je nedopustivo.
Također, StjepaneG, HJP nema veze s hrvatskim standardnim jezikom, to je vrlo čudna zbirka svega i svačega, zanimljiva je čovjeku koji bi se išao baviti etimologijom i gledati ima li u nekom rječničkom članku koje prezime ili naziv mjesta.
U hrvatskomu jeziku, samo dovijeka, nikakva sažimanja i gutanja glasova.
Ta himna nije trojezična, ne postoji trojezik. Postoje tri različite inačice kako sam Ustav Bosne i Hercegovine navodi.
Ta će himna, ako će ikad biti izglasovana - biti napisana u tri inačice.
Pa makar bila razlika u jednom jedinom slovu.
Eto, nadam se da su stvari jasne.
Hvala na razumijevanju.
Lijep pozdrav, -- Bugoslav 18:30, 1. listopada 2010. (CEST)

Prije svega molim, poštovani kolega, da se ove naše raspre ne uzimaju osobno ili previše k srcu. Čini mi se da prethodnim porukama stremimo u tom pravcu. Već nam se jednom to dogodilo na Wikipediji u vezi s Europskom himnom i ja sam radije odustao od rasprave, odnosno šutnjom se složio. Ako smijem primijetiti, Tvoji su stavovi tvrdi, što je veoma pohvalno, ali bih Te ipak molio za preispitavanje nekih. Ja kod sebe već nalazim brojnih manjkavosti i odustajem od tih stavova kao pogrešnih.
Išao bih po točkama:
  • Slažemo se da u standardnom hrvatskom postoji dovijeka. Kažeš da gutanja glasova ne postoje, a ja ti citiram Osmana i Smail-agu:
Wikicitati „hod' na polje i uza se / vod' junaka Korevskoga“
Wikicitati „Skin' oružje, neznana delijo, / Pa nos' glavu kuda tebi drago.“
  • S "trojezikom" se nisam dobro izrazio. Moja greška. Dakako da postoje tri različite inačice na tri jezika. Jedino što se ne slažemo koje su to razlike. Kako sam rekao, potpuno podržavam gramatičke, poput živjećeš. E sad, meni smetaju veće izmjene. Riječi pokoljenja, kazuju i dov'jeka smatram dijelom hrv. standardnog jezika i stoga prihvatljivim. (Ipak pristajem na naraštaje ako se baš mora.)
  • Kazuju od glagola kazivati, nesvršenog oblika glagola kazati. Citiram Šenou i Brlić-Mažuranić:
Wikicitati „Ali meni gospoda ništa ne kazuju“
Wikicitati „što govore vjetrovi i kazuju zvijezde.“
  • Pri odjeljivanju hrvatskog naroda mislio sam na odjeljivanje od ostalih bosanskohercegovačkih naroda, ne od Hrvata u Hrvatskoj. Dakako da govore trima različitim jezicima, ali po meni ova himna ima tri inačice na tri jezika, s malim razlikama (tu mislim na gramatiku). Nije mi se svidjela zamisao pravljenja većih izmjena (pri tom mislim na mijenjanje one tri riječi) jer bi to znatno odvojilo hrvatsku inačicu. A to ne smatram namjenom ove himne. Ne smeta meni znatno odvajanje hrvatske inačice općenito, pozdravio bih i rješenje poput belgijske himne, ali čini mi se da ova himna tome ne stremi. I to također smatram urednim.
Lijepo pozdravljam. —StjepanG 1.10.2010., 20:27 CEST