Autor:Džore Držić

←Autori, D

Džore Držić
(1461. – 1501.)

životopis na Wikipediji

Hrvatski je renesansni pjesnik, sa stvaralaštvom u 15. stoljeću.

Djela

Drame

Radmio i Ljubmir

Pjesme

I Oh tužne sej pjesni s uzdahom složene
II Pokli ni stvar ina da saj svit uresa
III Draža je od zlata, lipša ner prolitje
IIII Gizdava t' jur nika vidih da gre vila
V O kruno pridraga, biserni moj cvite
VI Milos svu napuno tad svitu Bog izda
VII Želim te po vas dan, moj dragi biseru
VIII Mlađahte divice ter vile gizdave
IX Zamukni sva hvala tihoga slavica
X Ka se je jur vila aj li još gospoja
XI Prî može biti lav bez lova od zviri
XII U čem se tko vidi, u tom je mišljen'ju
XIII Gdi možem da poju, cvileći srdačcem
XIIII Biserna s' krunica svim diklam od svita
XV Ki čas te ja vidim, oj svitla danice
XVI Sve ke sam jur slušal like ter nauke
XVII Vila ka mnom vlada i mojim životom
XVIII Vilo, ka prosirili me prsi s ljubezni
XIX Gizdave mladosti i vi svi ostali
XX Mniš li da taj slava u pjesnijeh ku poju
XXI Višnji Bog ki vlada nas i sva ostala
XXII Perena s' jur strila i plamen ogńeni
XXIII Moje čisto zlato
XXIIII Od Jele u gori jur dubak naravni
XXV Nitkor se ne čudi gdi tužan usišem
XXVI Gliubav mi domori, ljubav mi dodija
XXVII Gliubav jur vidim da kripos
XXVIII Gizdava ma kruno mojojzi mladosti
XXIX Gospođe gizdave, služih dosti lita
XXX Perena zlatna strila u prsi mene rani
XXXI Perena strelice
XXXII Primi ovaj darak (Kruno ma ugodna vrh svega na sviti)
XXXIII Gdi može sunačce (Gdi može sunačce s nebesa poginut)
XXXIIII Šalje ružu gospodji s porukom (Podji mi rožice k onojzi gospoji)
XXXV Smiljenje prosim, cviljenje odnosim
XXXVI Neka ti se potužim
XXXVII Nika bez imena mlađahta gospoja
XXXVIII Gdi su pisni za me, ner za one vile
XXXIX Svani mi svital dan ki cvataš lipotu
XL Gizdava ma vilo, ka mi s' jak svitli dan
XLI Ako bih rekal smiljeno
XLII Tko je tač mramoran, rec' mi Boga dila
XLIII Pridrago sej lito i svi dni ostali
XLIIII Prislavna ma vilo, kad počnem misliti
XLV Gliuveno dotekoh k vili ka me strilja
XLVI Svakomu na saj svit ni bolje umriti
XLVII Tamnu smrt smisljaje aj li poslidnji sud
XLVIII Za virno služenje, oj kruno vrh vila
XLIX Aj li se svi sile i velmi još muče
L Grlica ka ljubi virno svoga druga
LI Svrći se kolo spjevaje
LII Gorkoj mi dreselje priđe iz srdačca
LIII Gdi t' kletve jur biše? Gdi je vira tvoja?
LIIII Kad službi taj neće, ka je sva čes moja
LV Gorčije žalosti jesu li gdi komu
LVI Nesreća s' ljubavi kad komu pridruži
LVII GLIUBAV mi dodija, ka se bez razbora
LVIII Jur po tvom ktinju, znaj, vilo, nisam zdrav
LIX Obišad vas lug i gorske visine
LX Plač' mi duša s tilom i život s srdačcem
LXI Glas puštam smiljeno velmi vas moleći
LXII List od divojke svomu vireniku
LXIII Gdi može bit tilo bez duše živeći?
LXIIII Od svitle danice tko taz bi ki skonča
LXV Gizdavo prolitje sobom se dičaše
LXVI Vilo, ka s' u gizdah moj dičan vinačac
LXVII Rajskoga t' uresa jur onaj gre vila
LXVIII Grem tužan povazdan cvileći odveće
LXIX Slavan trg utrži ki ode svitovna
LXX Grem si, grem, gdigodir misal mi pozađe
LXXI Okol srca striljana kruna mi s' čista zlata
LXXII Oh, protiv ljubavi je li gdi ko zelje
LXXIII Ovo ti on piše ki t' lipos i gizde
LXXIIII Zlatimi jur slovi upiši svak svude
LXXV Ljubav jur tajati razum je najveći
LXXVI Ni mnih tač da sminje i srce imaju
LXXVII Ako je istini, moj Bože, ovi san
LXXVIII GLIUBAV svak tko slidi bolježljiv usiše
LXXIX Ki ljubav slidite, gdi vam je slavna svijes?
LXXX Po vas dan minuti hodih si svim cvile
LXXXI Gorki gnjiv ki m' prsi pripuni želinja
LXXXII Vaj, čudna ljubavi, i tvoje hitrosti
LXXXIII O' strilo perena, ma zlata strelice
LXXXIIII U srcu vaj momu njeki me gnjiv steza
LXXXV O' vrime čestito, kako taj promini
LXXXVI Jadovnih boljezni prsi su me pune
LXXXVII Sladoje, po dilu pjesnivče pjesnivi
LXXXVIII Ptica svezana govori vili
LXXXIX Salve Regina
XC Gizdava ma vilo, biserni moj cvite
XCI Gizdav je razgovor o vili gizdavi
XCII Za ne imat hudu rat, posilje ku t' čini
XCIII Jur mene a meni povrati, ma vilo
XCIIII ...Er lipa uresa razumom anđelscim
XCIIIII ...Razlike boljezni ni sve moć izreći
XCVI Ave Maria
XCVII Radmio i Ljubmir

Djela ovog autora objavljena prije 1. siječnja 1923. su u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.
Prijevodi ili djela objavljena nakon navedenoga nadnevka ipak mogu biti pod autorskim pravima.