U čem se tko vidi, u tom je mišljen'ju autor: Džore Držić
U čem se tko vidi, u tom je mišljen'ju,
i svaki besidi o svomu živjen'ju;
još ki se čim ćuti, obrazom pokaže:
trudni su jur puti da ličcem tko laže.
Gdi je moć očima tajat rane skrovno5
u sebi ke ima srdačce jadovno?
ar srce sve neće održat tužice,
nu ih dil odmeće na oči ter lice.
I svak što ki ljubi od srca s vesel'jem,
jur kade izgubi, ostane s dresel'jem;10
i koga trg hrani, o trgu govori,
a ranjen o rani ka ga većma mori.
Ovo jest naravom: ka gdi tko uživa,
tuj mu sa svom slavom sva misal pribiva.
Tač nima jur inu misal me srdačce15
ner vilu jedinu ka mi je sunačce.
Razgovor nje želim i ufam imiti,
krostoj se veselim na saj svit živiti;
i tim se ne stidim, mâ mlados nu slavi
nje lipos gdi slidim i u san i javi.20
Er drago prolitje i narav na saj svit
od nje meu sve cvitje ne stvori lipši cvit.
Ne hajem za zlato ni drago kamen'je,
ni mi je još na to ni um ni mišljen'je.
Istom da uživam me srce ku obra,25
vam ludim darivam zemaljska sva dobra;
ar veće ja žudim za sužna nje biti
ner svemu da sudim, ostav kralj na sviti.
Krostoj ne govorim ni mislim rič inu
ner vilu ku dvorim za ljubav jedinu.30
