Zaharija (Šarić)/Glava 4.

¹ Tada anđeo, koji je govorio s mnom, probudi me opet kao čovjeka, koji se budi oda sna.

² Upita me: "Što vidiš?" Ja odgovorih: "Vidim svijećnjak, sav zlata, i gore na njemu uljanicu. On ima sedam svjetionica, i sedam cijevi ide k svjetionicama, što su na njemu.

³ . Dvije masline stoje uz njega, jedna s desne strane svijećnjaka, a jedna mu lijeve."

⁴ Upitao sam anđela, koji je govorio s mnom: "Što znači to, gospodaru moj?"

⁵ Anđeo, koji je govorio s mnom, odgovori mi: "Zar ne znaš, što znači to?" Ja odgovorih: "Ne znam, gospodaru moj!"

⁶ Tada mi odgovori: "To je riječ Gospodnja Zerubabelu: 'Ne vojnom moći, niti silom, nego duhom mojim', veli Gospod nad vojskama.

⁷ A tko si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica! On će iznijeti zaglavni kamen s radosnim poklikom: 'Blago njemu, blago!'"

⁸ Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:

⁹ "Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovome hramu, ruke će ga njegove i dovršiti. Tada ćeš spoznati, da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.

¹⁰ Jer tko je god prezreo dan malih; početaka, vidjet će pun radosti završni kamen u ruci Zerubabelovoj. A ovo sedam svjetionica jesu oči Gospodnje, koje prelaze svu zemlju."

¹¹ Ja ga tada upitah: "Što znače one dvije masline s desne i s lijeve strane svijećnjaku?"

¹² I još ga upitah: "Što znače one dvije grančice maslinove, što su uz cijevi zlatne, koje dovode odozgo zlatno ulje?"

¹³ On mi odgovori: "Zar ne znaš, što je to?" Ja rekoh: "Ne znam, gospodaru moj!"

¹⁴ Tada mi reče: "To su dva pomazanika što kao sluge stoje pred Gospodom sve zemlje."

← Glava 3.

Zaharija (Šarić)

Glava 5. →