Zaharija (Šarić)/Glava 3.

¹ Tada mi dade da vidim velikoga svećenika Jošuu, kako stoji pred anđelom Gospodnjim, dok je s desne njegove stajao Sotona, da ga optuži.

² Gospod reče Sotoni: "Gospod neka ti naredi šutnju, Sotono! Gospod, koji je izabrao Jerusalem, neka ti naredi šutnju! Nije li ovaj glavnja istrgnuta i ognja?

³ A Jošua je bio obučen u haljine prljave, kad je stajao pred anđelom.

⁴ Ovaj progovori onima, što su stajali pred njim: "Skinite s njega te prljave haljine!" A njemu reče: "Evo, oduzimam s tebe krivnju tvoju i oblačim te u svečane haljine!"

⁵ Onda zapovjedi. Metnite mu i čistu kapu na glavu!" Tada mu metnuše čistu kapu na glavu i obukoše mu haljine, a anđeo je tu stajao.

⁶ I anđeo Gospodnji dade Jošui ovo obećanje:

⁷ "Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Ako uziđeš, mojim putovima i uzdržiš ustanovu moju, tada ćeš upravljati hramom mojim l čuvati trijemove moje, i dat ću ti slobodan pristup k ovima, što stoje ovdje.

⁸ Čuj, Jošua, veliki svećeniče; ti i drugovi tvoji, što sjede pred tobom, ti su ljudi, koji imaju znamenje: jer evo, ja ću učiniti da dođe sluga moj, "mladica".

⁹ Jer gle, na kamen, koji sam metnuo pred Jošuu - na taj jedan kamen upravljeno je sedam očiju - na njega ću ja urezati crtež, govori Gospod nad vojskama, i utamanit ću krivnju one zemlje u jedan dan.

¹⁰ U onaj dan, govori Gospod nad vojskama, pozivat ćete jedan drugoga pod vinovu lozu i pod smokvu.

← Glava 2.

Zaharija (Šarić)

Glava 4. →