Prijeđi na sadržaj

Zaharija (Šarić)/Glava 2.

Izvor: Wikizvor
Zaharija (Šarić)


1 Opet sam podigao oči svoje i gledao. Gle, bio je tu čovjek, u čijoj je ruci bilo mjeračko uže.

2 Upitao sam: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Hoću da izmjerim Jerusalem i da vidim, kolika mu je širina i kolika mu je dužina."

3 I gle, anđeo, koji je govorio s mnom, izađe, i drugi anđeo dođe mu u susret.

4 Ovaj mu reče: "Idi brzo i reci mladome tamo čovjeku: 'Jerusalem će se naseliti kao otvoren grad zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.

5 Ja ću mu sam', govori Gospod, 'biti zid ognjen unaokolo i u njemu ću pokazati slavu svoju.'"

6 "Ustanite, ustanite! Bježite iz zemlje sjeverne!" govori Gospod. "Jer sam vas razasuo u četiri vjetra nebeska", govori Gospod.

7 "Ustani, Sione, koji sjediš kod kćeri babilonske, spasi se!"

8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: "Za slavom poslao me je k narodima neznabožačkim, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu oka mojega.

9 Jer evo, ja ću zamahnuti rukom svojom na njih, da postanu plijen slugama svojim." Tada će spoznati, da me je poslao Gospod nad vojskama.

10 "Raduj se i veseli se, kćeri sionska, jer evo, ja dolazim i stanovat ću u tvojoj sredini", govori Gospod.

11 "I mnogi će narodi u onaj dan pristati uz Gospoda i pripadat će mojemu narodu, i ja ću stanovati u tvojoj sredini." Tada ćeš spoznati, da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.

12 I Gospod će zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet će izabrati Jerusalem.

13 Sav svijet neka bude tih pred Gospodom! Jer On ustaje iz svetoga stana svojega.


Zaharija (Šarić)