Suze sina razmetnoga/Evanđelje po Luki, XV. 18.
| ← Naslovnica | Suze sina razmetnoga — EVANĐELJE PO LUKI, XV. 18 autor: Ivan Gundulić |
Plač prvi: SAGRIJEŠENJE → |
|
Vidite također Šarićev i Dretrov prijevod ovdje citiranog Evanđelja po Luki. |
"Jedan čovjek imaše dva sina, i reče mlađi od njih ocu: Oče, daj mi dio od imanja, što pripada meni. I otac im podijeli njihovo imanje.
I po tom do nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i ode u daljnu zemlju i onamo prosu imanje svoje živeći besputno.
A kad potroši sve, nastade velika glad u onoj zemlji i on se nađe u nevolji. I otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje, da čuva svinje. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima, koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše.
A kad dođe k sebi reče: Koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče, sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
I ustavši otide k ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i zažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga. A sin mu reče: Oče, pogriješih nebu i tebi i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac reče slugama svojijem: Iznesite najljepše haljine i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuće na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo, jer ovaj moj sin bješe mrtav i oživlje, i izgubljen bješe i nađe se. I stadoše se veseliti..."
| Sljedeća stranica→ |