Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 15.

Izvor: Wikizvor
Evanđelje po Luki (Šarić)


1 Svakojaki carinici i grješnici približavali su se k njemu, da ga čuju.

2 Na to su mrmljali farizeji i književnici i govorili. "Ovaj prima grješnike i jede s njima."

3 Tada im rekoše ovu prispodobu:

4 "Ako jedan od vas ima sto i ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe?

5 Je li je našao, uzme je pun radosti na ramena svoja.

6 I kad dođe kući, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: 'Radujte se s menom! Nađoh svoju ovcu, koja je bila izgubljena.'

7 Kažem vam, isto tako bit će u nebu veća radost za jednoga jedinoga grješnika, koji se obrati, negoli za devedeset i devet pravednika, koji ne trebaju obraćenja.

8 Ili kad koja žena ima deset drahma i od njih izgubi jednu, ne zapali li tada ona svjetiljku, ne pomete li kuću i ne traži li brižljivo, dok ne nađe drahmu?

9 Je li našla drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: 'Radujte se s menom! Nađoh drahmu, koja je bila izgubljena.'

10 Isto tako, kažem vam, kod anđela je Božjih radost za jednoga grješnika, koji se obrati."

11 Tada nastavi: "Jedan je čovjek imao dva sina.

12 Mlađi od njih reče ocu: 'Oče, daj mi dio od imanja, što pripada meni.' On im dakle podijeli imanje.

13 Nekoliko dana kasnije, pokupi mlađi sin sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu imanje svoje živeći raspušteno.

14 Kad je bio sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on počne stradati.

15 Tada otide i najmi se kod jednoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u polja svoja, da čuva svinje.

16 Rado bi bio utišao glad svoju mahunama, što su jele svinje; ali mu ih nitko nije davao.

17 Tada dođe k sebi i reče: 'Koliko najamnika u oca mojega ima, ju kruha izobilja, a ja ovdje umirem od gladi!

18 Ustat ću, poči ću k ocu svojemu i reći ću mu: "Oče, sagriješih nebu i tebi,

19 Nijesam više dostojan zvati se sin tvoj; primi me kao jednoga od svojih najamnika!'

20 Ustade dakle i otide k ocu svojemu. Već izdaleka ugleda ga otac njegov, i sažali mu se. Potrča mu u susret, pade mu oko vrata i poljubi ga.

21 A sin mu reče: 'Oče, sagriješih nebu i tebi nijesam više dostojan zvati se sin tvoj.'

22 A otac zapovjedi slugama svojim: 'Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge!

23 Onda dovedite tele ugojeno i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se.

24 Jer ovaj moj sin bio je mrtav i živi opet bio je izgubljen i nađe se.' I stadoše držati radosnu gozbu.

25 Sin njegov stariji bio je upravo u polju. Kad dođe i približi se kući, začu glazbu i igru.

26 Dozva jednoga od sluga i zapita, što je to?

27 Brat je tvoj došao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati tele ugojeno, jer ga je opet dobio zdrava.

28 Tada se on rasrdi i ne htjede da uđe. Otac njegov izađe i počne ga nagovarati.

29 A on odgovori ocu: 'Već tolike godine služim ti, i nikada još ne prestupih tvoje zapovijedi. A meni još nikada nijesi dao jareta, da bih se proveselio sa svojim prijateljima.

30 A sad, kad dođe taj tvoj sin, koji ti je imanje prosuo s bludnicama, dao si mu zaklati tele ugojeno.'

31 On mu reče: 'Sine, ti si uvijek s menom, i sve je moje tvoje.

32 A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se; jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i živi opet; bio je izgubljen, i nađe se.'"


Evanđelje po Luki (Šarić)