Suradnik:StjepanG/Radionica
Prisega kralja Dmitra Zvonimira autor: Cencio Savelli, prijevod: Wikizvor |
Dana 8. listopada 1076. godine, u crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu, u prisutnosti papinskog legata Gebizona, knez Dmitar Zvonimir položio je u ruke legata prisegu o vjernosti Svetoj Stolici, te je uzvišen titulom kralja Hrvatske i Dalmacije. Dva latinska prijepisa prisege nalaze se u Vatikanskoj knjižnici. Prvi prijepis je načinio 1086. kardinal Deusdedit u djelu Collectio Canonum i čuva se pod brojem cod. lat. 3833 I, fol. 91-92. Drugi je načinio 1192. kamerlengo Cencio Savelli, kasnije papa Honorije III., u Liber Censuumu, danas pod brojem cod. lat. 8486, fol. 97v-98r. Ovaj tekst prisege je prijevod drugog prijepisa. Franjo Rački navodi da se u arhivu splitskog kaptola nalazi darovnica o manastiru Vrana - na pergameni koja je oštećena od pečata koji je visio. Riječi u zagradi su nenapisane, ali se podrazumijevaju. |
U ime svetog i nedjeljivog Trojstva. Godine Gospodnjeg utjelovljenja MLXXVI, indikcije XIV. mjeseca listopada.
Ja Demetrije, koji i Zvonimir se nazivam, Božjom milošću knez Hrvatske i Dalmacije. U salonitanskoj crkvi Sv. Petra, zajednički i složno izabran od čitavog svećenstva i naroda Hrvatskog i Dalmatinskoga kraljevstva, uveden i k tomu postavljen kralj, od tebe gospodine Gebizone, od vlasti apostolske stolice izabran poslanik gospodina našeg pape Grgura, vladat ću pomoću zastave, mača, žezla i krune. Tebi (Gebizone) se zavjetujem, obećavam i obričem da ću stalno ispunjavati sve što mi njegova časna svetost naloži. Dakako, i u svemu i po svemu prema apostolskoj stolici ću čuvati vjernost; i što god su u ovom kraljevstvu, toliko apostolska stolica koliko i njezini poslanici odredili ili će odrediti, to ću nepromjenjivo čuvati. Pravdu ću poštovat, crkve ću braniti; pokazat ću prvine, desetine i sve ono što crkvenim upraviteljima pripada. Brinut ću za živote biskupa, svećenika, đakona i podđakona da pobožno i pravilno žive. Zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad. Rodbinske nedopuštene veze razvrgavat ću. Ozakonit ću vjenčanje s prstenom, svećeničkim blagoslovom i ustanovljeni brak neću dopustiti da se razvrgne. Prigovarat ću prodaji ljudi i u svemu pače pravedno tvrdo držati, sukladno božjoj pomoći pravedan ću se pokazat. Posavjetovavši se sa svim mojim prvacima, 200, također bizantskih (zlatnika), bit će darovano sv. Petru svake godine posebice na uskrsnuće Gospodnje, utvrđujem ispuniti zavjet za prepušteno mi kraljevstvo. Naređujem, isto, i neka poslije mene nastave po ovome odlučenom i utvrđenom vladari koji će vladati.
Darujem, povrh toga, ustupam i to potvrđujem apostolskoj stolici samostan svetoga Grgura čije je Vrana ime, sa svim svojim blagom, dakako, sa srebrnom kutijom sadržavajući svetih tjelesnih ostataka istog blaženog Grgura, s dva križa, s kaležom i pliticom, s dvije zlatne krune dragim kamenjem ukrašene, s evanđeljem od srebrnog tkanja, sa svim svojim pokretnim i nepokretnim imanjima. Neka poslanicima sv. Petra uvijek bude postavljen kao gostinjac i u svem u službi njihovoj, ovo ipak stavljam vječno, da nipošto da se dade druga vlast, nego cijelo vrijeme vlasništvo sv. Petra koje ću im obraniti ja i moji nasljednici i k tomu sa svim ljudima slobodan i siguran. Čiji, pak nepromišljeni drzoviti pothvat bude otuđio od predslovljenog samostanskog blaga, čuti će ondašnjeg sudca (Boga svemogućeg) strašan glas, kako su đavo sa svojim anđelima čuli.
Osim toga kako kraljevati kao Bogu služiti, blaženom Petru i gospodinu našem papi Grguru i njegovim nasljednicima na apostolskoj stolici, u tvoje ruke (Gebizone) sastavljam i sklapanje vjernosti potvrđujem prisegom: ja, kažem, Demetrije koji i Zvonimir, po milosti božjoj i darom apostolske stolice kralj, bit ću u vrijeme od prije unaprijed vjeran sv. Petru i svom gospodinu papi Grguru i njegovim zakonito izabranim nasljednicima. Neću pomagati ni savjetom ni djelom koji budu radili na tome da se papa, njegovi budući nasljednici ili poslanici ubiju, rane ili zatvore. I nikome neću svjesno odati na njihovu štetu namjere koje mi povjere. A kraljevstvo koje mi ti svojom rukom predaješ gospodine Gebizone, vjerno ću zadržati i neću kakvom dosjetljivošću izvući apostolskoj stolici one svojine pravo. Gospodin moj papa Grgur i njegovi nasljednici i poslanici dođu li u moju državu, s poštovanjem ću ih primiti, časno s njima postupati i ispratiti ih. I odakle god me pozovu, iskreno ću im, kako budem mogao, biti na službi.
Ispred prvog prijepisa
[uredi]Sa sinode održane u Dalmaciji s poslanikom pape Grgura VII, dakako, s Gebizonom, onda opat samostana svetih Bonifacija i Aleksija, sada zaista biskup Cezene, i zaista i uistinu s Fulkoinom biskupom Fossombrona, pače nosimo ga u arhiv svete palače Lateranske, u kojoj između ostalih ovako skupljahu i vode (dokumente) iz Dalmacije
Dodano drugom prijepisu
[uredi]O procjeni ili daru od 200 bizantskih (zlatnika) koji je upravo tamo odredio kralj Hrvatske i Dalmacije i obvezuje vjernost crkvi rimskoj.
Izvornik: |
| ||
Prijevod: |
|