za vremena ne priteku u pomoć kralj Ljudevit i njegovi bani: ban slavonsko-hrvatski Nikola Banić i ban bosanski Stjepan Kotromanić. Dne 19. listopada, baš kad su Mletčani poja6ali svoju vojsku i brodovlje pred Zadrom, usulja se u grad zadarski po- slanik, franjevac Marin, te javi svojim sugradjanima, da ce naskoro stici obecana pomoc od kralja. Odu§evljeni s toga Zadrani smjestise na zidine osamnaest strojeva, da s njima udaraju na mletacku bastidu, te izvjesiie na najviSem gradskom tornju kraljevsku zastavu uz svirku glasbe i klicanje naroda.
Malo zatim, prvih dana mjeseca studenoga 1345. stize napokon tezko izgledana pomoc. Ban slavonsko-hrvatski Nikola Banic i bosanski Stjepan Kotromanic dovedoSe vojsku od 10.000 momaka, te se 6. studenoga utaborise u Mogorovoj dubravi (god. 1069. poklonio je kralj Petar Kresimir Veliki samostanu sv. Tome u Belgradu na moru kraljevsku zemlju kod mjesta Rasohatica »iuxta terram Mogorouici*) blizu Vrane u zupi Luki, 2 milje daleko od mora, a 8 milja daleko od Zadra. No Zadrani se prebrzo raz- odarase u svojoj radosti. Bani vidjese, da ne bi sa svojom malom vojskom mogli niSta opraviti, pak stadose ugovarati s mletackim vojvodama. Zaludo su im Zadrani siljali po- slanike i pozivali ih (13. studenoga), da navale na bastidu: bani se izvinjavahu koje kako, i ne dado§e se skloniti na boi. UtanadiSe pa6e s mletackim vojvodama neki ugovor (compositio), kojim se potonji obvezaSe, da ne ce plijeniti ni otimati zemljiSta kraljeva i njegovih podanika, a onda se oko 20. studenoga opet povratise svojim kucama. Nepo- znati rodoljubni pisac o podsadi Zadra bijedi bane, da su primili mito od Mletcana, te ostavili Zadrane na cjedilu. No Zadrani ipak ne klonuSe duhom, pace na praznik sv, Krsevana, svoga gradskoga zastitnika, izvjesiSe na velikom stupu kraljevsku zastavu* koju im bijaSe sam kralj darovao. Zastavu bijase pri svecanoj sluzbi bozjoj blagoslovio sam nadbiskup Nikola Matafaric, te tom prigodom zivom besjedom ohrabrio narod za dalju borbu. OCito je bilo, da je vojska hrvatskoga i bosanskoga bana bila preslaba za osudni boj s mletaSkom silom. Trebalo je, da sam kralj dodje sa sto brojnijom vojskom. To su Mletcani i slutili, te su svom snagom stali raditi, da osvoje grad prije dolazka kraljeva. Pojacat ce, doticno izmijeniti prorijedjenu kopnenu vojsku, zamijenit ce staro brodovlje novim, a uz to ce imenovati i nove vojvode na moru i na kopnu. Podjedno Salju vjestoga mjernika Franju delle Barche (a Barchis), da dize nove utvrde i da smislja, kako bi razbio lanac u luci. Saveznik njihov, Bribirski knez Mladin III. zauzeo i spalio Vranu, paCe se spremio udariti na kraljevski grad Knin, ali mu to ne dopusti mletaCka obcina. Novom godinom 1346. zaredase nevolje i nesrece po Zadrane. Jo§ u prosincu pro§le godine zauzese Mletcani tvrdjicu sv. Kuzme i Damjana na otoku Pasmanu, a 23. sijecnja podje novomu zapovjedniku brodovlja, Petru Civranu, za rukom, te razkinu lanac, koji je zatvarao ulaz u luku zadarsku. Od toga casa bijaSe Zadranima sve teze odbijati navale neprijateljske, to teze, §to su Mletci sve vi§e vojske i brodovlja zgrtali oko nji- hova grada. Preko 40 velikih galija stajalo je tada pod vrhovnim zapovjednikom Petrom Civranom, koji je zajedno s kopnenom vojskom svaki cas spremao jurise na nesrecni grad. U to doba nastoje neki vladari, da izmire mletacku obcinu s kraljem Ljudevitom, i sa Zadrom. Prvi je to poku§ao Humbert Viennski, grof od Dauphineje; za njim trude se austrijski vojvoda Albrecht, bosanski ban, napokon i srbski kralj Stjepan Du§an Silni. Ali nijednomu ne podje nastojanje za rukom, jer ni jedna stranka nije htjela da i§ta popusti. U proljecu 1346. stade se kralj Ljudevit ozbiljno spremati na osudnu borbu s Mlet- cima. Da bi lakse mogao ratovati, gleda§e po sto po to zadobiti grad Ostrovicu, koju je jo§ svedjer drzao gorljivi privrzenik MletCana, bribirski knez Pavao II. Kralj je zelio steci znamenitu Ostrovicu, da mu bude uporiSte i izlaziSte za ratovanje pred Zadrom. Posredovanjem kneza Dujma Frankapana, svoga gorljivoga privrzenika, nastojao je kralj
