skloniti kneza Pavla, da mu predade Ostrovicu. Dujam Frankapan bio je rodjak kneza Pavia, naime surjak njegov po sestri svojoj Elizabeti, te je ozbiljno radio u prilog svomu kralju. No mletacki knez u Sibeniku saznade za te dogovore, te obavijesti o svem mletaSku vladu, koja napne sve sile, da se kraljeva zelja ne izpuni. Njezini kapetani i providuri odvratise kneza Pavla s pomocu sinovca njegova Mladina III., koji je u to sam s vojskom dosao u mletacki tabor pred Zadrom, da se bori proti kralju i Zadranima. U isti mah, dne 14. svibnja, posla§e Mletcani jednoga svoga biljeznika knezu Dujmu Frankapanu, da ga ukori i odvrati od kralja. PoSto je sve izvjestnije bilo, da ce kralj Ljudevit naskoro stici s velikom vojskom na jug, odluci mletacka vlada prije njegova dolazka uciniti veliki, obci juri§ na Zadar, da bi tako kralja pretekla. Vrhovni zapovjednik Petar Civrano odredi za obci juri§ dan 16. svibnja 1346. Borba trajase toga dana od tri sata u jutro sve do noci. Glavni juris poduze brodovlje, poduprto s kopna vojskom iz bastide. Civrano bija§e izabrao cetiri najvece galije, te namjestio na njih mostove, Siroke 6 stopa i duge 24 koraka, da se po njima cete uzpnu na gradske zidine. Svaka tih galija, koje su pratile vece i manje ladje, imala je po 300 momaka. Jednu galiju smjesti nasuprot velikoj tvrdji zadarskoj, drugu kod vrata sv. Dimitrije kraj luke, trecu nasuprot vratima sv. Marije, a 6etvrtu kraj prije- djela Arsane. NajzeSci boj bio je kod vrata sv. Dimitrije. Premda se je mletacka vojska hrabro borila, bise ipak sve njezine navale suzbijene, te se je boj svrSio uzmakom njezinim. Mletac^ke vojske bude toga dana ubijeno i ranjeno do 800 Ijudi. Slavodobitni Zadrani poslase namah (20. svibnja) franjevca Marina pred kralja, da ga obavijeste o pobjedi i zamole za brzu pomoc, posto novoga jurisa ne bi vi§e mogli izdrzati. Poslanik srete kralja 27. svibnja vec na potoku Klokotu blizu Bihaca, te mu sve saobci, na sto se kralj jo§ vise pozuri. No i Mletdani stadose se pripravljati za dalji boj. Poslase novih ceta, hrane i bojnih sprava, a dalje ratovanje povjeriSe zasebnomu zboru od jedanaest lica. Na telu zbora bija§e Petar Civrano, a njemu bi§e pridijeljeni vojvode i podvojvode (Marino Falieri, Nikola Barbadigo, Petar Canale, Bernardo Giustiniani, Marin Grimani), kao i pet providura. U to je kralj Ljudevit doSao s vojskom svojom, te se je utaborio u okoli§u Zemu- nika (in confinio Semelnici districtus Jadre), sedam do osam milja Zadru na iztoku Uz put bijahu mu se pridruzili ban slavonski i hrvatski Nikola Banic, akvilejski patri- jarka Bertrand, knezovi Dujam i Bartol Frankapan, napokon i knez Gregorije Kurjakovic sve preko svoje volje. U tabor kod Zemunika stigo§e jos neki hrvatski knezovi (valjda Ugrinic i Nelipic), a napokon i bosanski ban Stjepan Kotromanic sa 10.000 Ijudi. U kra- Ijevoj vojsci bilo je ne samo Hrvata i Magjara, nego i Kumana, Ceha, pad;e i njemaSkih placenika. Broj vojske ne moze se ustanoviti; neki izvori spominju jedva 30000 Ijudi, a drugi 200.000. Svakako je vojska bila ogromna ; po svoj prilici 80 — 100.000 Ijudi, iz- medju njih 30.000 konjanika oklopnika. Kralj Ljudevit podje 10. lipnja sa sjajnom i brojnom pratnjom od 2000 izabranih konjanika iz tabora pred Zadar do crkve sv. Jakova kraj luke, da grad pregleda. Ugledav§i ga Zadrani izletiSe preda nj, te mu stadoSe Iju- biti ruke i noge iz zahvalnosti, sto ill je doSao osloboditi. Kralj ih primi prijazno i uvje- ravaSe ih, da je staino odluiio ili grad osloboditi ili pred njim poginuti. Na to se vrati u tabor. Uzhiceni Zadrani torn izjavom njegovom poslase sutradan (11. lipuja) k njemu sveCano poslanstvo, koje mu predade gradske klju6e. Cetiri dana poslije (15. lipnja) dodje kralj s ditavom vojskom svojom pod Zadar, te se utabori naokolo mletaSke bastide. Vojska njegova bijaSe tako brojna, da se nije mogla iitava smjestiti na ravnici i po bregovima, nego je ostalo teta i onkraj bregova. U Zadru nastade zbog dolazka kraljeve vojske veliko veselje; gradska vrata bi§e otvorena, a upravitelji grada, praceni brojnim plemstvom i pukom, te vodjeni od nadbiskupa s krizem u ruci, i pjevajnci pobozne pjesme, uputiSe se namah kralju, baciSe mu se pred koljena, da mu se zahvale, §to ih
