28 000 duša (medju njima samo 6000 za oruzje sposobnih) ladanjskoga svijeta, koji je bio samo na stetu, jer je i prijecio djelovanje braniteija i pomagao trositi hranu, spremljenu u gradu.
Mletačkoga vojvodu Canala mnogo je smetao lanac, koji je branio ulaz u luku, jer nije s te strane mogao opasati grada. S toga odludi najprije razkinuti taj lanac. Dne 6. rujna provali sa dvije dobro oruzane galije sve do lanca, da ga raznim orudjem slomi. Ali Zadrani namah pohitase na brodove, da obrane lanac. Borba trajaSe od zore do mraka, te se je svrsila porazom mletackoga vojvode. Nakon te nedace spremise se obje mletadke vojvode na redovitu podsadu. Canale opa§e Zadar s morske strane sve do ulaza u luku, a Giustiniani utabori se na izto6noj strani grada, naime blizu onoga mjesta, gdje se poluotok zadarski hvata ostaloga kopna. Tu kod nekoga vrela (zdenca) stade Giustiniani 14. rujna graditi veliku i jaku tvrdjavu, koja ce braniti pristup do grada s kopnene strane, i iz koje ce takodjer udarati na Zadar. Ta se je jaka tvrdjava od drva zvala bastida. Hrvati i Dalmatinci pro- zva§e ju sticata ili sticada (po torn u ugar- skim izvorima: munitio Scekach ili castellum Strigach). IJastida (ili sticatum) bila je s tri strane opasana jakim zidovima od kamena, sa cetvrte (juzne) strane oplakivalo ju je more. Utvrdjena je bila sa 28 kula i tornjeva, iz kojih se je bacalo kamenje, strjelice i drugo. Tvrdja je bila tako prostrana, da se je u nju mogla skloniti citava mletadka vojska, sto je bilo oso- bito zgodno za slucaj, ako bi koja vojska (banska ili kraljevska) dosia Zadru u pomoc. Medjutim nije bilo tako lako Zadra uzeti. Najprije su Zadrani bili vrlo oduSevljeni za boj, Pobjeda njihova od 6. rujna, a jo§ viSe poruka kraija Ljudevita od 25. kolovoza, koju primiSe 8. rujna, ohrabri ih na dalji odpor. K tomu imali su oni i na susjednim otocima vise utvrdjenih mjesta: dok ta Mletdani ne osvoje, ne mogu ni misliii, da sasvim opasu sam Zadar^ Jedna je tvrdjica, ona sv. Mihajla, bila na cunjastom brdu gotovo usred otoka Uljana, a druga, sv. Kuzme i Damjana, na otoku Pa§- manu. Dne 27. rujna poslase mletacke vojvode cetu od 600 momaka prema otoku Uljanu. Ona se nocu izkrca u zatonu sv. Eufemije i sakri za nekim brdom (Briacel Varh), da sutradan udari na tvrdju sv. Mihajla, i da ju osvoji. Ali Zadrani za vremena oikrise dosljakc, te ih sutradan (28. rujna) na otvorenom polju docekase, razbise, i u more zatjerase. Do 500 mletacikih vojnika ostade na bojnom polju ili se potopi u moru; od zadarske posade pogibose samo trojica. Mletcani uvidjese sada, da ce ih jos mnogo truda i krvi stajati, dok im podje za rukom svladati Zadar. StadoSe s toga Sto vi§e vojske i brodovlja sabirati oko odmetnoga grada. PozvaSe i ostale dalmatinske gradove, da im po§alju brodove u pomoc, zatim zaklinjahu i hrvatske knczove, da im budu saveznici. Ali jedino Bribirski knezovi osta- do§e im fajno vjerni; Kurjakovidi ne usudiSe se iznevjeriti kralju, koji ih je nedavno primio u milost, dociim su knezovi Frankapani odito pomagali Zadrane. U prilog Zadru radio je i oglejski patrijarka Bertrand, stari protivnik mletadke obcine. No i Zadrani se uvjerise, da ne ce mod sami odolijevati mletaCkoj sili, te da ce sigurno podieci, ako im
