taj je ne samo kroz 18 godina neprekidno (1325. — 1342 ) vrsio 6ast bana citave Slavo- nije, nego je podjedno bio zupan cetiriju zupanija: saroSke, zemplinske, §opronske i simezke. Jednako je kralj mitio knezove Gorjanske, koji su redom bili bani Macve, a uza to su drzali po Setiri zupanije: srijemsku, vukovsku, baranjsku i bodrozku. Dok je ovako kralj neke osobito odane muzeve i porodice podizao i mod im Sirio, nastojao je nasuprot posve skuciti najmocnije i najstarije knezevske porodice Take je u Hrvatskoj ponizio i oslabio Bribirske knezove i Babonice, ali je postigao jedino, da su se mnoge takove porodice posve od njega odvratile. U citavoj Hrvatskoj ostadose mu vjerni i odani jedini knezovi Frankapani, pak i oni samo zato, da se uz njega lakse izvinu izpod vrhovne vlasti mletadke. Ovako bija§e Karlo najprije silom, a onda milom skucio veliko i malo plemstvo u Ugarskoj i Slavoniji. Gradjanstvo je predobio tim, sto je gradjanskim obcinama potvr- djivao stara privilegija i obsipavao ih novima, te pomagao dizati obrt i trgovinu. Tako se je u gradovima mnozilo i obogacivalo pudanstvo, koje je odludno stajalo uz kralja; k tomu je Karlo poljepsavao gradove, podizuci u njima palade i crkve. U Zagrebu i Temisvaru sagradio je kraljevsku palacu, a u drugim podigao je i pregradjivao veliCan- stvene crkve, kao primjerice u KoSicama. I s papama, koji su mu ba§ najviSe po- mogli do prijestolja, i koji su po zahtjevu njegovih francuzkih rodjaka stolovali u Avignonu, pogadjao se je dobro, ali na Stetu ugarske crkve i njezinih sloboStina. Pape su i mogli raditi njemu u prilog, kad je mirno gledao, kako su oni od ugarskih i hrvatskih biskupa trazili velike svote za potvrdu, nadalje desetinu od svih samostana i bogatijih crkvenih sluzba za rat s nevjernicima, napokon i annate (jednogodisnji dohodak od izpraznjenih crkvenih sluzba), i kako su ne pazeci na prava kraljeva po svojoj volji i namisli redom imenovali biskupe za izpraznjene stolice, pace popunjavali i kanonidka mjesta. Kralj je sve to mirno gledao, po§to bi njemu opetovano, a 1332. za vise godina ustupljena citava trecina svih tih dohodaka za rat na razkolnike i krivovjerce. Kralj se je tako slozio s pa- pama, da oglobi biskupe i svecenstvo svoje. Veliko nezadovoljstvo preote mah, kad je Karlo od biskupa stao traziti jos neku novu vrst dace, naime toboz kao dar na novo Ijeto od svakoga nadbiskupa po 200 maraka, a od svakoga biskupa po 50; kad je na- dalje pridrzavao za se blago pokojnih biskupa i zatezao popunjenjem izpraznjenih stolica, samo da za to vrijeme pobira dohodke crkvene. Postupak kralja Karla ogorci tako biskupe, da su oni god. 1338. predali tajnu tuzbu na papu, u kojoj su uz ino bijedili kralja, da ih sili na ratnu sluzbu, da ih poziva pred svjetovne sudove. Tuzbu svoju obnoviSe god. 1339.; no papa Benedikt XII. tek je s nekoliko blagih, opreznih rijeci pozvao Karla na opravdanje. Potisnuv ovako i plemstvo i svecenstvo u Ugarskoj i Slavoniji ukide Karlo takodjer i sabore u obima zemljama (vetitos esse generales ordinum conventus, in quibus regni status temperabatur). Nema barem spomena saboru u Ugarskoj u drugoj polovici nje- gova vladanja, a ni u Slavoniji za banovanja bana Mikca. Mjesto sabora okupio bi kralj kad i kad najpouzdanije svjetovne i duhovne velika§e i odabrane plemice oko sebe, da s njima budi razpravlja o zakonima, budi da sudi sud. No kako je taki sud sudio, naj- bolje se razabira po tom, kako je ugadjao kraljevoj osveti, osudivsi i najneduznije rodjake Felicijana Zahe. Jasan znak kraljeva absolutizma odaje i zakljucna formula nekih nje- govih naredaba: »Ako ti je stalo do na§e milosti, ne ce§ drugCije uraditi.* Absolutisticki kralj Karlo radio je podjedno svom snagom, da preporodi povjerenu si drzavu u svakom pogledu On podize ratnu i poreznu snagu svojega kraljevstva, uredi nov6arstvo, upravu i sudstvo, pri 6em mu je bila uzorom francuzka kraljevina. Stara podloga vojnoga sustava u Ugarskoj, po kojoj su sluzbenici (podanici, iobba- giones) zupanijskih gradova vrSili ratnu sluzbu, bija§e jako uzdrmana; podanici zupanijskih gradova postadose ili poveljeni plemici ili nevoljni kmetovi velikaSa. Da bi nadomjestio
