županijsku vojsku, koje je sada bilo vrlo malo, podupirao je kralj u jednu ruku razvitak viteztva, a u drugu je na osnovu feudalizma uvodio banderijalni sustav (bandiera = talij. zastava, stijeg). Banderij sastojaSe od 500 Ijudi, a manji odjeli sastojahu od polovice, cetvrtine i osmine njegove. Po torn biSe svjetovni i duhovni velika^i primorani, da prema velicini svojili posjedovanja i prema broju svojih imanja dadu kralju odredjen broj oru- zanih Ijudi za rat. Kako je Karlo Robert zivo zudio, da stvori sto brojniju, izvjezbaniju, ratoborniju vojsku, podjeljivao je svojim vjernim bogate posjede i unosne sluzbe, da im take omoguci opremiti §to viSe banderija, koji ce vrSiti ratnu sluzbu takodjer izvan zemlje. Nadalje ustanovi jo§, da svaki velikas, koji mu dade 50 Ijudi, smije tu svoju detu sam pod svojom zastavom voditi u rat. Tko je dakle imao svoju vlastitu zastavu i svoj grb, ratovao je za pravo pod kraljevom zastavom; zvao se je zastavnik, te se je po- slije ubrajao u vi§i ra^red drzavnih baruna; tko je manje oruzanih Ijudi doveo ill posve sam u tabor doSao, vojevao je pod zastavom zupanijskom. Pojedinim privilegovanim druzinama bi dopusteno, da se od ratne duznosti odkupe novcem, koje je onda kralj upotrebio za uzdrzavanje placenika. Ovim uredbama ne samo da je kralj podigao broj vojske, nego ju je takodjer uc^inio spretnijom za ratovanje. Osobitu paznju svratio je nadalje na financijalno stanje. On unapredi kopanje zlatnih i srebrenih ruda, te dade kovati dobre pjeneze; on je prvi od ugarskih kralja dao kovati zlatne pjeneze po primjeru grada Firence (odatle je i novae dobio ime florin = forinta). Napokon uvede on god. 1323 za Ugarsku i neku zemlja- rinu, po kojoj se je od svakoga zemljista moralo placati 18 dinara (po nasem novcu 1 forint i 20 novc). Dekretom od 2. veljace 1342. ustanovi poslije, da se taj porez od 18 dinara placa od svakih kucnih vrata (lat. porta), kroz koja su mogla proci kola, na- tovarena sijenom ill zetvom. Podjedno uvede za citavu Ugarsku jednako vrijedne pjeneze, zabraniv rabiti sve stare i tudje. Karlo Robert preustroji takodjer sudstvo po francuzkom uzoru. Uz ino zavede i zupanijske sudove, zatim dozvoii, da podanik vlastelinski smije prizvati od suda svoga gospodara na kraljevsku kuriju. Zupanije bise radi lakse uprave i sudjenja razdijeljene prema velid:ini svojoj na vi§e ili manje kotara ili stolova (processus), najobicnije na fietiri, a u svakom je bio po jedan stolni sudac (iudex nobilium) i vise stalnih priseznika (iurassores, iurati assessores). Pri sudbenom postupku ukide dokaz vatrom i vodom, ali zadrza dvoboj, koji je ugadjao tadanjem vitezkom duhu. Svojim reformama bijaSe Karlo ucinio Ugarsku jakom i bogatom. Obilatim sred- stvima, koja su pritjecala u kraljevsku blagajnu, uzdrzavao je sjajan dvor, gradio veli- canstvene palace i crkve, uzdrzavao §kole i duhovne zavode, a napokon je i mitio strane vladare i velikaSe, da ih stece za prijatelje i privrzenike. Uza sve to skupio je ogromno blago, od kojega je udovica njegova Elizabeta god. 1343. sobom ponijela 21000 ma- raka zlata i 27 000 maraka srebra, do 2 1/2 milijuna forinti, kad je pošla u Rim i Napulj, da radi u prilog svojemu mladjemu sinu Andriji.
