Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/63

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


mladoga kraljevica Andrije zajedno s odgojiteljem Nikolom Drugethom i uCiteljem Ro- bertom, te se spremi na odlazak. U Ugarsku vrati se medjutim tek u proljecu slijedece godine 1334. Neki nagadjaju, da je zimu proboravio u blagom podneblju Dalmacije; drugi opet misle, da je iz Napulja poSao u Avignon u pohode devetdesetgodiSnjemu papi Ivanu XXII., da mu se zahvali za usluge, ucinjene njemu i rodu njegovu. (Banovanje bana Mikca u Slavoniji, 1325 — 1342.). Odkad je ban »6itave Slavonije<, Mikac Mihaljevic od plemena Aku§eva onako zlo prosao god. 1326. u borbi s Kurjakovidima i Nelipicem, 6ini se, da su i on i kralj Karlo Robert posve napustili Hrvatsku s Dalmacijom, pak da je ban Mikac jedino o torn nastojao, da barem Slavo- niju uzdrzi za svoga kralja. Ali i u Slavoniji dekalo ga je dosta posla. Gisingovci bijahu dodu§e izgubili sva svoja posjedovanja u Slavoniji, a tako isto bijaSe se i razban Ivan Babonic pokorio kralju i postao dvorjanikom njegovim, naime magistrom kraljicinih tavernika; no uza sve to ne ostade Slavonija ipak mirna ni potonjih godina. Tu su pokretali najprije smutnje sinovci Ivana Babonica, braca naime Juraj, Ivan* Dionizije i Pavao, sinovi pokojnoga bana Stjepana Babonica; a u isti mah bjesnile su neprestane borbe izmedju zagreba6koga biskupa Ladislava de Kobol i njegovih vjernika poglavito radi crkvene desetine. Borbe su se koji put prometnule u obci odpor 6itave biskupije proti svomu duhovnomu poglavaru. Vec bi spomenuto, kako su knezovi Stjepan, Ivan i Radoslav bili podijelili ogromnu svoju drzavinu od kranjske medje do Bosne i od Save do Gvozda. Stjepan dobio je tada najzapadnije oblasti od kranjske medje do Gline sa stolicom u Stenicnjaku, Ivana zapali krajevi izmedju Gline i Une sa znamenitim gradom Zrinjem, a Radoslav zadobio kotare i zupe Uni na iztoku prema Sani, naokolo grada Blagaja, po kojem se potomci njegovi prozvase knezovi Blagajski. Dok se je knez Ivan jos 1323. pokorio kralju Karlu Robertu i njegovu banu Nikoli Omodejevu, te presao zatim u kraljevsku sluzbu, i torn prigodom poveo na kralj evski dvor i svoje sinovce, potomke kneza Radoslava: ostali su sinovi pokojnoga mu brata Stjepana, nekadanjega bana, i dalje odporni kralju i nje- govim banima. Braca Juraj, Ivan, Dionizije i Pavao kao susjedi Kranjske, gdje su takodjer drzali imanja, pouzdavali su se mnogo u pomoc ondje§njih vojvoda iz porodice Habsburg, te su prkosili novomu banu Mikcu. Osobito odkad je ban Mikac god. 1326. onako ne- milo bio suzbit od hrvatskih knezova, dizali su se ocito proti njemu i sinovi bana Stjepana. Rat izmedju Stjepanovih sinova i bana Mikca bjesnio je god. 1327. Ban skupio oko sebe mnogo gospode i plemica slavonskih. Bijase uza nj Nikola sin PetroV iz Lud- brega, Pavao i Nikola sinovi Mihajlovi, Stjepan sin Opojev, banovac Nikola, Ivan Pavlov kastelan Koprivnice, zatim vise drugih kastelana, kao Toma Martinov, i Benedikt i Andrija, sinovi Jurjevi. Cini se, da je bana pomagao i zagreba6ki biskup Ladislav de Kobol. Ban je s pomocu velikasa i plemica sabrao vrlo jaku vojsku (valido nostro exer- citu), te stao podsjedati stolicu knezova Jurja, Ivana, Dionizija i Pavla, njihov tvrdi grad SteniCnjak. Braca se donekle hrabro branila tako, da e ban vrlo mnogo svojih Ijudi izgubio ; no na posljetku uvjeriSe se, da se ne bi mogli obraniti, te zamoli§e zagrebac- koga biskupa Ladislava, da ih izmiri s banom. Mikac u sporazumku sa svima plemicima kraljevstva Slavonije, koji su uza nj bili, oprosti odmetnicima dosadanju nevjeru njihovu, te im u ime kralja podijeli amnestiju. Ali zato moradoSe banu predati svoju dosadanju stolicu, svoj tvrdi SteniCnjak, a ban im dade u zamjenu za nj grad doljnu Moslavinu. Podjedno im ostavi druge neke gradove i posjede, kao grad Lipovac kod Samobora, Gradac na Kupi, i napokon imanja Bre'zovica i Sv. Petar u zagrebackom polju. Jos izpod grada SteniCnjaka sastavljena bi izprava o tom miru 16. rujna 1327., a na to u crkvi majke bozje prisego§e na evangjelje obje stranke, da <5e ustanove mira to6no izvrSiti. Pade ban Mikac obeca, da ce u kralja izraditi, te ce i on taj mir potvrditi. I zaista Karlo Robert 28. ozujka 1328. odobri banovu izpravu, te oprosti sinovima Stjepanovim,