Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/64

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


za koje kaže, da su »po krivim naputcima (ad falsas suggestiones) nekih nevjernika«  bili sašli s puta vjernosti i odanosti prema kraljevskomu imenu.

Gotovo u isto vrijeme, kad su sinovi bana Stjepana izgubili svoju stolicu Stenicnjak» liSio se je i knez Ivan Babonic sam svoje stolice Zrinja. Posto ga je oaime kralj Karlo Robert bio skinuo s banije, izmirio se je knez Ivan sa starim svojim protivnicima, s Gi- singovcima, pace je torn prigodom svoju kcer Anu dao za zenu Petru s pridjevom >Her- cegu«, sinu nekadanjega bana Henrika III., svoga najljucega nepriiatelja, No ta zenitba stajala je kneza Ivana vrlo skupo. Petar Herceg bunio se protiv kralja i poslije, te je mnogo §tete nanio kraljevim privrzenicima, narocito kraljevu zastavniku Lovrincu Totu i njegovoj braci. Zato bi Petar osudjen, da plati Lovrincu odstetu od 250 maraka. Ali posto je ne mogase smoci, morade tast njegov, knez Ivan Babonic, u rujnu 1328. zalo- ziti Lovrincu Totu svoj grad Zrinj (caput bonorum) na godinu dana, naime do 8. rujna 1329. Budi da knez Ivan nije imao odkupnine, budi da se je poslije inade pogodio, Zrinj ostade i dalje zastavniku Lovrincu i njegovu sinu Nikoli Konthu sve do god. 1347., kad ga je kralj Ljudevit I. darovao bribirskomu knezu Jurju. Drzavina knezova Babonica ovakim bi naCinom raztrgana i razasuta. Na skrajnjem iztoku od nekad ogromne oblasti njihove ostade samo Radoslavljevim potomcima kraj izmedju Une i Sane, te su oni odslije stall viSe utjecati u poslove bosanske, nego u prilike slavonske Radoslavljevi potomci ostadoSe i vjerni Anzuvincima, naro6ito knez Nikola, koji je kao vitez cesto boravio na kraljevu dvoru i pratio Karla na njegovim vojnama. Osobito se bijase proslavio u ratu s vlaSkim vojvodom Bazarabom u studenom 1330. Kad je ono vlaska vojska zakrcila put Karlu u svojim gorama, vrli je vitez (iuvenis adleta ut tiro fortis) Nikola sastavio sa zemljom pet vla§kih vojnika, koji su svakako htjeli do kralja doprijeti; pri torn je junak Nikola dopanuo sest rana na glavi i ledjima, i uz to izgubio dvadeset i pet svojih Ijudi u onoj >prokletoj dolini*. No zato je Karlo vjernoga viteza obilato nagradio. Vec 9. prosinca 1330. izdao mu je povelju, kojom mu je darovao grad Ostrozac s Dobernicom, i posjedovanja duz Une sve do grada Krupe. Dok je ovako Radoslavljeva loza Babonica ostala u kraljevskoj milosti, bunili su se i dalje sinovi bana Stjepana, ne moguci pregorjeti grada Stenicnjaka. Pri torn su ih pomagali susjedni habsburzki vojvode. Jo§ god. 1336. dne 7. sijednja utanacise u BeCu sinovi bana Stjepana, po imenu Juraj, Dionizije i Pavao, neki ugovor s habsburzkim vojvodama, naperen proti kralju Karlu. Ikaca izjaviSe tada, da su postali »dobrovoljni sluzbenici* (spontanei servitores) vojvoda Alberta i Ottona, pak se zavjeri§e, da se ne ce izmiriti s kraljem Karlom i njegovom suprugom »bez znanja, zapovijedi i privole reCenih vojvoda*. No zato nije ni Karlo litio znati za njih, kad je 11. rujna 1337. sklopio mir s Habsburgovcima, Banu Mikcu Mihaljevidu i njegovu rodu bijaSe samo u prilog razsulo Gisingovaca i Babonica. Vec prije bijase ga po kraljevoj milosti zapala sva imovina Gisingovaca u Slavoniji, osobito njihovi gradovi u Podravini, kao Koprivnica, Novigrad i Prodanic (Virje) ; a sada je jamad:no obladao i gradom Stenicnjakom i njegovim okoli§em. U obte je ban gramzio, da ste^e Citavu drzavinu sinova nekadanjega bana Stjepana Babonica. Ni to ne bija§e mu dosta. U samoj slobodnoj varoSi Gradcu kod Zagreba otimao se je za zapu- sienu neku palacu, koja je u drugoj polovici 13. stoljeda pripadala nekomu banu Stje- panu, te koju je reieni ban 1288. poklonio Gilionu. Premda je ta pala^a bila zapuStena i gotovo razvaljena, ipak ju je ban Mikac htio sebi prisvojiti tvrdeci, da ona nije bila vlastni6tvo banovo, nego bansko. Poradi te tuzne palate bilo je parnice god. 1332. sve pred kraljem, gdje je ban Mikac morao odustati od svoga zahtjeva, poSto je goridki arcidjakon Ivan dokazao neprijeporno pravo tadanjih vlastnika. Ban Mikac izgubio parnicu, no zato se je sve jednako trsio, da dodje do palade u obcini na brdu Gradcu. Tu mu u zgodan tas dodje nalog kralja Karla Roberta, da na brdu Gradcu podigne kraljevsku palacu. Kralj naime Karlo, Ijubeci po nadinu svojih