1327.) ozenit ce Ivanu, stariju kcer vojvode od Kalabrije, pak ce onda oboje po smrti svoga djeda Roberta zajedno i s jednakim pravima kraljevati u Napulju. Kraljevic Andrija doci ce §to prije u Napulj, da odraste na dvoru svoga prastrica, te se odgoji po tamosnjim obicajima. Karlu Robertu bijase mnogo stale, da obskrbi svoga drugoga sina Andriju, jer mu se je u to (20. kolovoza 1332.) rodio treci sin, po imenu Stjepan. Posto mu je nekako u isto vrijeme stigao poziv od strica Roberta, da sto prije dovede sina svoga Andriju u Napulj, stade se Karlo spremati na put. Bit ce mu u pomoc vazda vjerni Frankapani, narocito knez Friderik, kroz kojega ce oblasti saci do mora u Senj, a odanle brodovima u Napulj. ZacuvSi mletad;ka obcina, da ce Karlo Robert stici u primorske strane, uzzurbala se i donekle zabrinula. Ta znala je dobro, kakim je naiinom dosla do gradova u primorju dalmatinskom i hrvatskom ! I zaista je kralj Karlo prvih dana prosinca 1332. ostavio svoju stolicu ViSegrad, te malo zatim sa sinom svojim Andrijom stigao u Stolni Biograd. No ondje ga opet pograbi bolest (podagra), te ne mogase dalje. VelikaSi ga s toga svjetovahu, da radi bolesti, kao i radi zime, koja je na domaku, napusti svoj put, pak da ga odgodi na zgodnije, toplije vrijeme. Sve to javi knez Friderik 16. prosinca mletadkoj obcini, koja se sada ponesto umiri. Karlo Robert bijase odgodio svoj put za dojducu godinu. No tada ga izprva zadrza smrt njegova tasta, poljskoga kralja Vladislava Lokietka, koji umre 2. ozujka g. 1333. Karlo namah posla poslanike svoje u Krakov, te preporu6i Poljacima za kralja svoga surjaka Kazimira, jedinoga sina Vladislavljeva. Kazimir bi izabran i 25. travnja okrunjen. Ali taj Kazimir bio je nesrecno ozenjen Anom, kneginjom litavskom, te nije od nje imao muzkoga poroda; s toga se je mogao Karlo vec sada nadati, da ce s pomocu svoga surjaka pribaviti poljsko prijestolje kojemu od svojih sinova. Nakon krunisanja Kazimirova stade se Karlo spremati na put u Napulj. Pratit ce ga oba nadbiskupa, ostrogonski i kolodki, vise biskupa i zupana, tjelesni Ijeinik, odgo- jitelj mladoga kraljevica Andrije, po imenu Nikola Drugeth, napokon i uiitelj njegov franjevac Robert. Vec 11. lipnja 1333. boravi Karlo s pratnjom svojom u Zagrebu, te ostaje u njemu do 18. lipnja. Tu potvrdjuje posjede crkve zagrebacke, zatim oslobadja gradjane slobodne obcine na brdu Gradcu od raznih daca. Kralj je jama^no tada obi- tavao na brdu Gradcu u paladi bana Mikca. Iz Zagreba udario je kralj prema Pokuplju, gdje je 27. lipnja (iuxta fluvium Culpam) izdavao povelje. Bit de, da je svedjer bolezljivi kralj vrlo polagano putovao i mnogo se u gradovima hrvatskih velikaSa odmarao, jer ga tek mjesec dana poslije odlazka iz Zagrebu, dne 17. srpnja nalazimo u Modrusama, stolici krekih knezova Frankapana. Tu ga uz ine velmoze i druzine do6eka§e poslanici dalmatinskoga grada Spljeta, koji se bijaSe nedavno podao u zastitu mletaiku. Poslanici, na celu im sam nadbiskup Dominik, donije§e kralju darove, uvjeravahu ga o odanosti i privrzenosti svojih sugradjana, te ga napokon zamoliSe, da potvrdi gradu Spljetu privi- legija svojih predSastnika. Ali kralj, kojega je jamadno ozlojedila ta dvolidnost Spljedana, porudi njima u zasebnom pismu, »da ce sve njihove dopuStene i poStene zahtjeve sva- kako izpunitis ali privilegija im ne moze potvrditi iz razloga, koje de im nadbiskup s ostalim poslanicima naustice saobditi. Iz Modrusa putovaSe kralj kroz oblast knezova Frankapana u Senj, gdje se ukrca u brodove i zaplovi morem put Napulja. U luci Viesti dodekaSe ga draiki vojvoda Ivan, a u Noli stari i sijedi stric Robert zajedno sa svojim drzavnim barunima, te ga odvede u Napulj. Dne 27. rujna bude §estgodi§nji Andrija s jednako sestgodi§njom Ivanom za- ruden i kao vojvoda od Kalabrije odredjen za nasljednika na prijestolju. Tom prigodom bijase viie talijanskih drzava poslalo svoje poslanike u Napulj, da pozdrave ugarskoga kralja. Karlo Robert proboravi neko vrijeme u Napulju, a onda ostavi ondje dadilju
