Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/61

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Karlo osvećivao nedužnim rodjacima njegovima. Klara, tužna žrtva kraljevićeve pohote, osakaćena bi na nosu, ustima i rukama, te privezana polumrtva na konja i vodjena po gradovima i selima. Vodiči njezini klicahu: >Tako budi svakomu, koji dime u svoga kralja«. Jedini sin Zahin pobjeze s vjernim slugom svojim prema granici ; ali bi§e uhi- deni, privezani konjima za repove i po ulicama vuceni; trupla njihova bi§e bafiena psima za hranu. Stariju kcer Sebu dade zupan bar§ki pred gradom Levom pogubiti; njezin suprug Kopaj pogibe u tamnici. Ni tim ne zadovolji se krvozedni kralj. On sazove za 24. travnja zbor drzavnih castnika, koji izrede po zelji kraljevoj strasnu osudu nad 6itavim rodom Felicijana Zahe. Svi muzki 61anovi porodice sve do trecega koljena, pate i sinovi Felicijanovih sestara, bise osudjeni na smrt od krvnika, dalji rodjaci na vjecno robstvo, a svi svojaci na progonstvo s kraljevskoga dvora. Imanja osudjenika zapadoSe kralj a, koji ih poslije darova spasitelju svoje porodice, Ivanu Celenju. Da bi se oprav- dao tako strasan postupak, obijediSe dvorjanici kraljevi neboge zrtve s najgroznijih zlo- dina. Uza sve to ostaje grozna osveta Karlova kao crna Ijaga na njegovu vladanju. Ona pokazuje, da je Karlo Robert potomak onoga Anzuvinca, koji je onako nemilosrdno dao pogubiti posljednjega Hohen- staufovca, — da je clan one krvo- zedne porodice, koja se je medju- sobno zatirala i ubijala, dok nije u krvi svoga posljednjega člana izginula.

Namah nekako iza osude Zahovaca stala Karla moriti bolest, od koje se nije mogao posve ope- ra viti sve do smrti svoje. Suvre- meni je svijet nagadjao, da je to Bozja kazan radi prestroge osude. Jednako je za Bozju kazan sma- trao nedacu, koja je Karla snasla jos one jeseni u ratu s Vlasima (Rumunjima). Karlo naime bijaSe provalio u vojvodinu VlaSku, da skuči njezina gospodara Bazaraba. No 9. studenoga 1330. obkoli ga vlaska vojska u nekoj dolini, te sasijede najveci dio njegovih ceta. Sam Karlo jedva se nekako spase, zamijenivši odijelo i oružje s jednim plemićem. Od toga časa nije više Karlo dirao u Vlahe.

U to je Karlu i njegovu rodu papa Ivan XXII. utirao put do napuljskoga prije- stolja. Dne 26. sijednja 1331. napisao je papa poslanicu napuljskomu kralju Robertu i njegovoj drugoj supruzi Sanchi, kojom ih pozivaSe, da zadovole opravdanim zahtjevima ugarskoga kraija, Robertova sinovca. Nadalje im izlaga§e, kolika bi pogibija zaprijetila Napulju, kad bi se ugarski kralj podigao, da s oruzjem izvojSti svoje pravo na prijestolje. Napokon im predlozi, da bi se 6itavi spor dao lako izravnati i jedinstvo napuljske drzave uzdrzati, kad bi se koja kci pokojnoga^ vojvode od Kalabrije zarucila i poslije vjenCala s jednim sinom ugarskoga kraija. Papa izjavi se gotov podijeliti tada i dispenzaciju po- radi rodbinstva. Poboznoj kraljici Sanchi podje za rukom, te skloni svoga supruga, da prihvati predlog papin; a i Karlo Robert radostno privoli na sve. Stado§e sada ugovarati> te se napokon i sporazumiSe. Mladji sin Karlov, po imenu Andrija (rodjen 30. studenoga