Još dok se je kralj primicao Kninu, poslao mu Mladin u susret svoga brata Jurja II., da niu prinese obilatih darova i da ga u sve uputi. Cini se, da je poslanstvo poslo srecno za rukom, te da je kralj zazelio vidjeti sina onoga muza, koji mu je utro put do prije- stolja. No mozda se je i lukavi Anzuvinac pritajio, da se lakSe docepa kneza, koji se je jos jedini u citavom vladanju njegovu izticao osobitom vlascu Kako bilo da bilo, Mladin je, ohrabren porukom kraljevom, takodjer dosao u Knin, da se pokloni kralju. Sta se je ondje sve zgadjalo, nije povjesnica zabiljezila; ali jedno je izvjestno, da je kralj junac- koga bana zasuznjio, i da se Mladin nije nikad vi§e vratio na baniju. Miha Madije pri6a, da je kralj Mladina pod jakom vojniSkom strazom poveo sa sobom u Zagreb, a §ta je dalje s njim bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. Jo§ mnogo poslije, kad vec Mladina bana jamacno nije bilo u zivotu, pridali su god. 1339 starci u Bagu, kako je Mladin camio u tamnici, kako je bio suzanj u Ugarskoj; no sta se je napokon s njim zgodilo, ostaje do danas neizvjestno. Tako je Karlo Robert nagradio zasluge Bribirskih knezova, koje je nekad nazivao svojim »milim rodjacima.* Smetale mu povlastice, koje su njegov djed i otac, a i on sam u vrijeme potrebe podijelili banu Pavlu i njegovu rodu, pak je upotrebio lukavo prvu zgodu, da se rijeSi muza, kojemu je bio duzan harnosti do vijeka. Tako je tragicno svrsio ban Mladin II. No jos tragicnija je njegova sudbina po torn, sto ga je i povjesnica zigosala kao tirjanina, samo da opravda njegov pad. Istorija se poziva na njegova suvremenika, na Ijetopisca Mihu Madiju Spljecanina, kojemu je junaSki Mladin trn u oku. Premda ne spominje ba§ nijednoga djela njegova, radi kojega bi ga mogao obijediti i prozvati siledzijom, ipak je on u oci boja kod Bliske udario u ovu nicim neopravdanu deklamaciju: »0j Bozja dobroto, koja ne ostavljas nijedno zlo nekaznjeno niti dobro nenagradjeno, vr§eci u ovom zivotu nad grjesnicima svoju osudu s milosrdnoscu, i ne htijuci trpiti tolika zla, koja su dnevice cinili u Hrvatskoj i Dalma- ciji upravitelji i sluzbenici toga bana (Mladina). Oni su naime otimali dohodke crkvama, brakove po Bogu udinjene nijesu ni malo poStivali, nego su zene i djevojke oskvrnjivali, trgovce su robili, kao §to su i zemlje i posjede gradjana primorskih i dalmatinskih silo- mice otimali i izmedju sebe zrijebom dijelili, tvrdeci, da njima pripada sve, §to je izvan gradova, ne samo po pravu djedovskom, nego i po pravu vlasti od Boga njima podi- jeljene Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji; kamo ti sada tvoja oholija, kojom si prezirao postivati Boga i crkvu kato- li^ku, kad si redio biskupe, opate i opatice ? Kamo ti tvoja gordost, kojom si robio uboge gradjane Dalmacije i Hrvatske, koji su htjeli ziviti u miru i uzivati svoje pravice ? Gdje je tvoja razboritost. kad si volio slusati dousnike nego dobre savjetnike ? T i s i cesto citao sveto pismo, ali nijesi vrSio rijefii njegovih; zato te je kaznio Bog i odbacio te je, lisivsi te tvoje drzavine!* Strasna je to filipika ogorcena Talijanca, ali ni(^im opravdana. Ta ni sam Miha Madije ne spominje ni jednoga 6ina Mladinova, koji bi ga ovlastio na takovu osudu. Hi zar je bio grijeh, §to je Mladin uzeo u skrajnjoj nuzdi u pomoc Polji^ane i »Vlahe«, koje Miha Madije zove »bestijalnim Ijudima* ? Zar su Vlasi bili gori od Normana i Kata- lonaca? Hi je strasno, sto je bacao u tamnice i kaznio smrcu Ijude, koji su mu radili o glavi, a prije su biH Ijubimci njegovi? Zar da ih je nagradjivao za njihovu nevjeru? Ne, — ban Mladin II. nije bio tirjanin, vec tragic^an junak, kojega su smrvile jade prilike. Uz to je bio i pobozan, svojoj djedovskoj vjeri iskreno odan. Sam Miha Madije javlja, da je marljivo dtao sveto pismo; a znade se i to, kako je s najvecim pietetom dogradio zaduzbinu svoje majke i otca, naime crkvu i samostan na cast svoga krsnoga imena, sv. Ivana Krstitelja. K tomu je trijebio patarene u Bosni i pomagao svoga kralja u ratu proti srbskomu kralju razkolniku! No ban Mladin, premda se je neprestano kretao na vulkanskom tlu, bio je takodjer iskren prijatelj znanosti i umjetnosti. Njegov tjelesni IjeCnik Vilim Varinjana, glasovit
